Isus je jedini put k Ocu. Sam je to jasno rekao apostolima. Tako i onaj koji ne zna za Isusa, a živi po svojoj savjesti, biva spašen jer mu je Isus svojom Krvlju pokazao put k Ocu. Isus je kod uzašašća krenuo tim putem. Sad nam priprema mjesto i čeka nas. Mi smo njegova čežnja, ta koliko je dao za nas! Koliko mu mi značimo!
Čitanje (Iv 14,1-6)
“Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto?’ Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.” Reče mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?” Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.”
Što za mene znači: Isus je jedini put k Ocu? Što se u meni događa kad razmišljam da smo mi Isusova čežnja? Zahvaljujem li Bogu za sve Što je učinio za nas ljude?
Kratka šutnja…
Molitva: Sedam prikazanja Krvi Kristove
Sjedinjeni s Isusom Kristom, koji je na križu izlio svu svoju Krv za spasenje svijeta i koji u Euharistiji obnavlja prinos i žrtvu na slavu Ocu, molimo:
Prinosimo Ti Oče Krv Kristovu za slavu Tvoga Imena, za dolazak Tvoga Kraljevstva i za spasenje svijeta
Prinosimo Ti Oče Krv Kristovu za rast Tvoje Crkve, za sv Oca Papu, biskupe,svećenike, redovnike, redovnice i za posvećenje Tvoga naroda
Prinosimo Ti Oče Krv Kristovu za obraćenje grešnika, za bezuvjetno prihvaćanje Tvoje Riječi i za jedinstvo svih kršćana
Prinosimo Ti Oče Krv Kristovu za civilne vlasti, za javni moral, za mir i pravdu među narodima
Prinosimo Ti Oče Krv Kristovu za posvećenje rada i trpljenja, za siromašne, nemoćne i ožalošćene
Prinosimo Ti Oče Krv Kristovu za duhovne i vremenite potrebe, za naše roditelje, rođake, prijatelje i neprijatelje
Prinosimo Ti Oče Krv Kristovu za one koji će danas preći u vječni život, za pokojne, i da se jednog dana svi sjedinimo u nebu, slaveći Jaganjca
Sva izraelska zajednica krenu iz Elima i dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestog dana drugoga mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske. U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. Govorahu Izraelci: »Oh, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje! Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« Tada reče Gospodin Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan.«
Poslije toga rekne Mojsije Aronu: »Reci svoj izraelskoj zajednici: Skupite se pred Gospodina, jer je čuo vaše mrmljanje!« I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Gospodnja slava. Onda se Gospodin oglasi Mojsiju i reče mu: »Čuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: Još večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.« I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 78, 18-19.23-28
Pripjev:
Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim!
Boga su kušali u srcima svojim ištuć jela svojoj pohlepnosti. Prigovarali su Bogu i pitali: »Može li Gospod stol u pustinji prostrijeti?«
Pa ozgo naredi oblacima i otvori brane nebeske, ko kišu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
Prosu na njih mesa ko prašine, i ptice krilatice ko pijeska morskoga. Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
Evanđelje:
Mt 13, 1-9
Davaše plod stostruk.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:
»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
Župa Međugorje proslavila svoga zaštinika svetog Jakova
Danas je svetkovina svetog Jakova, apostola, zaštitnika župe Međugorje. Svete mise slavljene su jutros u 7 i 8 sati, a središnja proslava ovog blagdana bila je u Gaju u 11 svetom misom koju je predslavio apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorju nadbiskup Aldo Cavalli. U koncelebraciji su bili sisački biskup mons. Vlado Košić, međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i brojni drugi svećenici, a misi je prethodila procesija iz crkve do Gaja s kipom sv. Jakova i molitvom litanija.
Osvrćući se na misna čitanja nadbiskup Cavalli govorio je o životu sv. Jakov apostola ističući kako je Isus za svoje suradnike birao normalne ljude i da ih nikada nije napustio. Istaknuo su kako su Jakov i Ivan bili iz ribarske obitelji te da ih je Isus pozvao da ga slijede.
”Jakov je s Petrom i Ivanom pripadao krugu učenika najbližih Isusu. Bili su svjedoci Isusovog preobraženje i uskrsnuća Jairove kćeri. Iz evanđelja proizlazi da su dvojica braće Jakov i Ivan bili ambiciozna i vatrena karaktera. U današnjem evanđelju vidimo kako su preko svoje majke tražili najbolja mjesta da bi zapovijedali drugim učenicima. Kada ih je jedno samarijansko selo odbilo primiti, dvojica braće predlažu Isusu da ih uništi šaljući vatru s neba”, kazao je nadbiskup Cavalli, naglašavajući kako se Jakov kao i svi učenici u Getsemaniju prepao i napustio Isusa. Mons. Cavalli kazao je kako se brat Ivan poslije vratio i da ga nalazimo podno križa, a da je Jakov ostao udaljen i sakriven.
”Kada ga je uskrsli Isus susreo s ostalim učenicima obnovio ga je snagom, mudrošću i hrabrošću Duha Svetoga. Jakov je u Duhu Svetom primio snagu ostvariti svoje poslanje i više nije imao straha živjeti evanđelje i naviještati ga. Prvi je od apostola koji je dao svoj život za Isusa”, kazao je nadbiskup Cavalli te se osvrnuo i na Pavlovu poslanicu u kojoj kaže da ”imamo blago u glinenim posudama, da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas”.
”I mi poput Jakova i Pavla imajući svoj karakter i svoje mane snagom Duha Svetoga možemo uvijek biti vjerni poslanju koje smo primili”, pozvao je u svojoj propovijedi nadbiskup Cavalli, a na kraju mu je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalio što je rado prihvatio predslaviti ovo misno slavlje.
”Pozdravljam i sisačkog biskupa mons. Vladu Košića koji je čest hodočasnik u našoj župi. Pozdravljam i sve svećenike, osobito svećenike broćanskog dekanata. Zahvaljujem svima koji su pridonijeli ovoj proslavi, fratrima, časnim sestrama, zboru, ministrantima, tehničarima, a na poseban način Sivrićima koji su nosili kip sv. Jakova. Neka vas njegov zagovor prati i isprosi od Gospodina svaki zagovor za vas i vaše obitelji. I svim župljanima i hodočasnicima, kojih je ovdje mnogo, čestitam današnju svetkovinu. Sveti Jakove, moli za nas”, kazao je fra Zvonimir Pavičić.
Večeras molitveni program počinje u 18 sati molitvom krunice, a potom je u 19 sati sveta misa. Večeras je i redovito mjesečno cjelonoćno klanjanje te kao što je uobičajeno, zajedničko klanjanje od 20 do 21 sati, a nakon toga Presveto će biti izloženo u crkvi do 7 sati ujutro. Sutra počinje duhovna obnova za mlade – 34. Mladifest.
Po krštenju smo postali ne samo dionici Kristove smrti nego i uskrsnuća. Zato naš život treba odgovarati toj stvarnosti. Svukli smo starog čovjeka i obukli novog. No, dokle god živimo u ovom svijetu, postoji opasnost da padnemo. Uskrsnuće nam ne smije biti daleki cilj. Svaki dan trebamo živjeti kao oni koji su već uskrsli s Kristom.
Čitanje (Kol 3,1-4. 12-16)
Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!
Umirem li svaki dan s Kristom kako bih s Njim i uskrsnuo? Mogu li za sebe reći da svlačim starog čovjeka i oblačim novog? Pouzdajem li se u svom življenju u moć i snagu Krvi Kristove?
Kratka šutnja…
Molitva: Dragocjeno otkupljenje
Uskrsli Spasitelju, ti si pravi Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta. Tvoja nas Krv spašava od vječne smrti i dariva pravu slobodu. Jaganjče Božji, Sine Očev, Krvlju si nas otkupio za Boga. Kao Dobri pastir dao si život za svoje ovce, žrtvovao si svoju Krv za nas. Beskrajna je tvoja ljubav prema nama jer si nas skupo platio. Krvlju si nas otkupio i učinio kraljevskim svećenstvom Bogu i Ocu. Dostojan je zaklani Jaganjac primiti čast, slavu i moć. Žrtvovan si i otkupio si nas za Boga od svakog plemena i jezika, puka i naroda. Svi narodi, slavite Gospodina koji nas je otkupio svojom Krvlju. Nismo otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom Krvlju Jaganjca bez mane. Uistinu smo otkupljeni velikom cijenom. Svemogući vječni Bože, darovao si svoga Sina da nas otkupi i pomiri s tobom. Pomozi nam da cijenu našeg spasenja od svega srca častimo. Njezinom nas snagom sačuvaj od svakoga grijeha da se tako jednom u nebu mognemo svi zajedno radovati. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
(Slavimo Krv Kristovu, Izdavački centar Zajedništvo, Zagreb, 2015., str. 101-102)
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Imamo blago u glinenim posudama, da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni — uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, život u vama. A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost — umnožena — zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 126, 1-6
Pripjev:
Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo: »Silna im djela Gospodin učini: Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!«
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše ko potoke negepske! Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući, noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.
Evanđelje:
Mt 20, 20-28
Čašu ćete moju piti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Pristupi Isusu mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Propovijed fra Zvonimira Pavičića na 3. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba
Katehezom koju je održao apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorju i svetom misom koju je predslavio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić u Međugorju je obilježen 3. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba. Ovaj dan je pod geslom ”Od koljena do koljena dobrota je Njegova”, a koje je odabrao Sveti Otac, obilježen u cijelom svijetu.
Homiliju fra Zvonimira Pavičića prenosimo u cijelosti:
Braćo i sestre!
Današnji evanđeoski ulomak bogat je s tri Isusove prispodobe. Prispodoba o dobrom sjemenu i kukolju, o gorušičinom zrnu te o kvascu. U svim trima prispodobama Isus govori o Kraljevstvu nebeskom. Ono što možemo primijetiti, između ostalog, jest rast koji Isus spominje. Upravo je taj rast zajednički tim prispodobama. Dobro sjeme i kukolj rastu, gorušičino zrno raste, a i kvasac daje da tijesto raste. Dakle, rast je ono što je karakteristično za Kraljevstvo nebesko. Kraljevstvo nebesko raste. Uvijek raste. I treba rasti. U meni i u tebi. U nama.
Isus je jednom prilikom rekao, upitan o kraljevstvu nebeskome: „Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!“ (Lk 17, 21), a to bi se moglo još bolje prevesti: „Kraljevstvo je Božje u vama.“ U nama je Kraljevstvo Božje. Po svome krštenju mi već u sebi imamo Kraljevstvo nebesko. A ono u nama treba rasti, razvijati se. Posađeno je kao maleno gorušičino zrno, a ima mogućnost narasti u veliko stablo.
I Kraljevstvo Božje ne trebamo gledati kao neko mjesto gdje se ide ili gdje su sveti. Ono ne treba biti nužno obilježeno našim ljudskim i prolaznim kategorijama. Kraljevstvo Božje označava vladavinu Božju koja nikada ne će proći, koja je vječna. I ako Isus kaže da je to kraljevstvo u nama, znači da ga trebamo prepoznati, pokoriti mu se i dopustiti mu da raste u nama. Kraljevstvo Božje nije tamo negdje i nekad, nego je u meni sada. Zato nas Božja riječ ispituje kakvi smo i što činimo da to kraljevstvo raste?
Isus je već na svršetku ovog ulomka opisao prispodobu o dobrom sjemenu i kukolju pa ju ne treba dodatno objašnjavati. No dobro bi bilo ovdje, braćo i sestre, napraviti jedan zaokret i tu prispodobu primijeniti na sebe. Jer je lako gledati nekoga drugoga i neku stvarnost – pa i Crkvu – koja nas se dotiče, ali opet je nekako udaljena (jer vjernici često na Crkvu gledaju kao na hijerarhiju koja je samo u Vatikanu i koja se tiče samo pape, biskupa i svećenika). A često se zaboravlja da smo svi mi Crkva. I dobro je pogledati onda sebe u slici ove prispodobe o dobrome sjemenu i kukolju.
Ako sagledam sebe kroz ovu prispodobu, onda ću vidjeti da i u meni ima i dobrog sjemena i kukolja. Toga smo svi mi ovdje svjesni. Trudimo se biti dobri i donositi dobre plodove, ali smo svjesni i naše slabosti koja često poput kukolja može ugušiti ono dobro u nama. I tako se čitav život borimo s dobrom i sa zlom u nama, u našem životu.
Kako dolazi do toga kukolja? Isus kaže da je kukolj posijao neprijatelj – đavao – i to dok su ljudi spavali. Ovaj izraz „spavali“ ne odnosi se toliko na večernji počinak i ne govori toliko o njemu, nego više smjera prema onoj nezainteresiranosti, odnosno ravnodušnosti prema onome što je Božje, što je dobro i što trebamo činiti. Svaki put kad okrećemo svoju glavu od dobra koje smo pozvani činiti, tada neprijatelj dolazi i sije kukolj u naša srca. Opisujući slabosti mnogih osoba u Bibliji, često susrećemo prije tih slabosti njihovu pospanost, spavanje, odnosno nezainteresiranost.
Što nam to govori, braćo i sestre? Govori nam da ne smijemo biti nezainteresirani za svijet, za bližnjega pored nas. Ne smijemo duhovno spavati i misliti kako se trebamo odmoriti i od Boga i od molitve. A molitva treba biti takva da ona postane naš život, obrazac našega življenja, da se toliko stopi sa svime što jesmo, da se iz te molitve onda rađa i raste svaki blagoslov.
No svjesni smo da trebamo nekada i očistiti kukolj na koji naiđemo. Primjećujemo, u ovoj prispodobi, kako gospodar njive ne da da se odmah počupa kukolj, da ne bi s njim počupali i pšenicu. Gospodar je pažljiv oko kukolja. Čeka da sazrije vrijeme za to. I mi trebamo biti pažljivi kada želimo očistiti kukolj – bilo iz svoga života ili iz naše zajednice. Ne srljati, da ne bismo povrijedili sebe ni druge.
Vidimo, braćo i sestre, koliko je važno paziti što sijemo u svome životu i koliko je važno dopustiti Bogu da nas on oblikuje svojom riječju, svojim otajstvima. A koliko zapravo dajem prostora Bogu, Gospodaru moga života? Dajem li mu čitavu njivu svojega života, da on na njoj zasije dobro sjeme Kraljevstva nebeskoga?
Kako tužno zvuče one izjave u ispovjedaonicama: ne idem redovito na svetu misu nedjeljom, ne molim se redovito, ne čitam Sveto pismo! A sve je to sjeme Kraljevstva Božjega koje Bog želi posijati u naša srca, da nikne pšenica koja će postati kruhom – kruhom života – kruhom koji ne propada nego daruje vječni život!
A sav se taj rast od sjemena do kruha odvija polagano, iz dana u dan, i tako onda zahvaća čitav naš život, od početka do kraja. Zato je važno što sijemo na njivi svojega života, jer ćemo u svojoj starosti gledati svoje plodove. To već sada mogu iskusiti stariji među nama, naše bake i djedovi, čiji dan danas u Crkvi slavimo. Koliko je važno ono sjeme koje sijemo u zemlju. Malo sjeme dobrote, ljubavi, mira, može roditi velikim i sočnim plodovima, ne samo za tu osobu, nego za čitavu obitelj i zajednicu pa i šire. To je logika Kraljevstva nebeskoga. Malo postaje veliko, ako raste uz Božji blagoslov.
Taj rast i Božje djelovanje u svojoj poruci za 3. Svjetski dan djedova i baka papa Franjo ovako tumači: „Da bi se bolje razumjelo način na koji Bog djeluje podsjećamo da vrijeme treba promatrati u cjelini, zato što se najveće stvarnosti i najljepši snovi ne ostvaruju u trenu, nego kroz jedan rast i sazrijevanje: u hodu, u dijalogu, u odnosu. Zato onaj koji se usredotočuje samo na trenutačno, na vlastite probitke koje treba postići brzo i pohlepno, na “odmah i sada”, gubi iz vida Božje djelovanje. Njegov naum ljubavi proteže se, međutim, kroz prošlost i budućnost, obuhvaća i povezuje naraštaje. Taj je plan veći od nas samih, ali u njemu je svaki od nas važan i prije svega je pozvan nadići sebe. Za mlađe to znači nadići prolaznu sadašnjost u koju nas virtualna stvarnost može zarobiti, koja nas često odvraća od konkretnog djelovanja. Za starije to pak znači da ne razmišljaju o svojim snagama koje kopne i opadaju i žale za propuštenim prilikama. Gledajmo naprijed! Pustimo da nas oblikuje Božja milost koja, od naraštaja do naraštaja, oslobađa tromosti u djelovanju i žaljenja za prošlošću!“
Braćo i sestre, budimo zahvalni danas Gospodinu na našim bakama i djedovima, na svima starijima koji su bili prije nas i uzgajali sjeme dobra da bismo mi mogli uživati plodove. I molimo za buduće naraštaje, da i oni mognu živjeti u hladu kojeg daje stablo izraslo iz gorušičina zrna, stablo Crkve u kojoj nas Bog okuplja, hrani i osposobljava za vječni život. Amen!
U Međugorju obilježen 3. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba
Treći svjetski dan djedova, baka i starijih osoba u nedjelju se obilježavao u cijelom svijetu pa tako i u Međugorju pod geslom ”Od koljena do koljena dobrota je Njegova” (Lk 1, 50). Ovu temu 3. Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba izabrao je Sveti Otac.
Program obilježavanja ovog dana u Međugorju počeo je u 17 sati katehezom u Dvorani sv. Ivana Pavla II. koju je okupljenima održao nadbiskup Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje.
Prije kateheze nadbiskupa Cavallija, zadovoljstvo brojem okupljenih izrazio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, koji ih je pozdravio te im naglasio kako danas u Međugorju mogu dobiti i potpuni oprost, a nakon kateheze pozvao ih je na molitvu krunice i sakrament ispovijedi.
NE BOJ SE!
Mons. Cavalli u svojoj katehezi osvrnuo se na poruku koju je povodom 3. Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba uputio papa Franjo te ju detaljnije protumačio.
”Gledajmo naprijed, pustimo da nas oblikuje Božja milost, da nas oblikuje Duh Sveti koji, od naraštaja do naraštaja, oslobađa tromosti u djelovanju i žaljenja za prošlošću! I to je tako kroz stoljeća. Isto je bilo i prije šezdeset godina. Molimo Ga da nam da snagu, da nam da milost da možemo otvoriti naša vrata, otvoriti prozore i naviještati evanđelje. Jedna od vrlo značajnih rečenica objave je: Ne boj se! Proroci su govorili: Ne boj se! Mariji iz Nazareta je rečeno: Ne boj se! Apostolima je rečeno: Ne bojte se! I Duh Sveti nama govori: Ne boj se, ja te pratim i pratit ću te zauvijek”, riječi su kojima je nadbiskup Cavalli završio svoju katehezu te zaključio molitvom koju je papa Benedikt XVI. kako je rekao ”napisao za sve nas stare da bismo mogli živjeti u milosti i u vjeri”.
Radio MIR Međugorje
Nakon kateheze na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova uslijedila je molitva krunice koju je predmolio fra Antonio Petric i volonteri Marijinih ruku, a potom i sveta misa koju je predslavio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić uz koncelebraciju 43 svećenika.
SJEME KRALJEVSTVA BOŽJEGA
U svojoj propovijedi fra Zvonimir se osvrnuo na današnji evanđeoski ulomak (Mt 13, 24-43) koji govori o dobrom sjemenu i kukolju kojega je posijao neprijatelj dok su ljudi spavali.
”Ovaj izraz „spavali“ ne odnosi se toliko na večernji počinak i ne govori toliko o njemu, nego više smjera prema onoj nezainteresiranosti, odnosno ravnodušnosti prema onome što je Božje, što je dobro i što trebamo činiti. Svaki put kad okrećemo svoju glavu od dobra koje smo pozvani činiti, tada neprijatelj dolazi i sije kukolj u naša srca. Opisujući slabosti mnogih osoba u Bibliji, često susrećemo prije tih slabosti njihovu pospanost, spavanje, odnosno nezainteresiranost.
Što nam to govori, braćo i sestre? Govori nam da ne smijemo biti nezainteresirani za svijet, za bližnjega pored nas. Ne smijemo duhovno spavati i misliti kako se trebamo odmoriti i od Boga i od molitve. A molitva treba biti takva da ona postane naš život, obrazac našega življenja, da se toliko stopi sa svime što jesmo, da se iz te molitve onda rađa i raste svaki blagoslov”, kazao je fra Zvonimir Pavičić i, govoreći dalje o molitvi, dodao ”kako tužno zvuče one izjave u ispovjedaonicama: ne idem redovito na svetu misu nedjeljom, ne molim se redovito, ne čitam Sveto pismo!”
”A sve je to sjeme Kraljevstva Božjega koje Bog želi posijati u naša srca, da nikne pšenica koja će postati kruhom – kruhom života – kruhom koji ne propada nego daruje vječni život!
A sav se taj rast od sjemena do kruha odvija polagano, iz dana u dan, i tako onda zahvaća čitav naš život, od početka do kraja. Zato je važno što sijemo na njivi svojega života, jer ćemo u svojoj starosti gledati svoje plodove. To već sada mogu iskusiti stariji među nama, naše bake i djedovi, čiji dan danas u Crkvi slavimo. Koliko je važno ono sjeme koje sijemo u zemlju. Malo sjeme dobrote, ljubavi, mira, može roditi velikim i sočnim plodovima, ne samo za tu osobu, nego za čitavu obitelj i zajednicu pa i šire. To je logika Kraljevstva nebeskoga. Malo neznatno postaje veliko, ako raste uz Božji blagoslov”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, koji se osvrnuo i na poruku pape Franje za ovaj 3. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba, a onda na kraju i pozvao da budemo ”zahvalni danas Gospodinu na našim bakama i djedovima, na svima starijima koji su bili prije nas i uzgajali sjeme dobra da bismo mi mogli uživati plodove”.
”I molimo za buduće naraštaje, da i oni mognu živjeti u hladu kojeg daje stablo izraslo iz gorušičina zrna, stablo Crkve u kojoj nas Bog okuplja, hrani i osposobljava za vječni život”, zaključio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
Nova zapovijed međusobne ljubavi velika je Isusova molba. Isusovi učenici se mogu prepoznati po međusobnoj ljubavi. “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici.” (Iv 13,35) Ni po čemu se kršćani ne razlikuju od drugih ljudi toliko koliko po zajedništvu prave ljubavi. Isus određuje i mjeru te ljubavi koju očekuje od svojih učenika, “kako sam ja ljubio vas”, a Isus je za nas darovao Krv, svoj život. To smo i mi dužni darivati drugima ako želimo biti Isusovi učenici.
Čitanje (1 Iv 3,11-16)
Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge. Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna. Ne čudite se, braćo, ako vas svijet mrzi. Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života. Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću.
Koliko ja ljubim svoje najbliže? Je li moja ljubav bar malo slična Isusovoj? Koja kvaliteta ljubavi mi nedostaje? Što mi je činiti da zadobijem tu kvalitetu?
Kratka šutnja…
Molitva za međusobnu ljubav
Gospodine Isuse Kriste, kad si ustanovio presvetu Euharistiju dao si nam svima novu zapovijed: “Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio; po tome će svi znati da ste moji učenici ako se budete ljubili međusobno.”
Mogao si to zahtijevati jer si i sam tako ljubio i dao si svoju Krv.
Gospodine, znam kako je važna ova zapovijed; znam da bez ljubavi prema bližnjemu neću moći opstati na sudnji dan; znam da ljubav pokriva mnoštvo grijeha, ona je veza koja sve povezuje i usavršava. Znam da mi ništa ne vrijedi ako nemam ljubavi, da bez nje ostajem u smrti i da nema smisla moliti “Oče naš” ako sve ljude ne ljubim kao braću i sestre.
Znam i to da tebe ljubim onoliko koliko ljubim svoje bližnje. Tvoje me riječi potiču na ispitivanje svoje ljubavi. Moje vlastite riječi me optužuju i jednoga će me dana suditi onako kako sam sam osuđivao. Ovo što činim za tebe zaista je malo i slabo. Često sam sudio po vanjštini i nisam vjerovao u dobro svoje braće i sestara. Uzdao sam se u tvoje milosrđe, ali sam nisam pokazivao razumijevanje za pogreške svojih bližnjih; molio sam te za oproštenje svojih grijeha, a bilo mi je teško oprostiti i zaboraviti drugima. Bilo mi je samo po sebi jasno da meni drugi treba dobro činiti, a sam sam tako malo dobra činio. Bio sam razočaran kad je netko prema meni bio zao i ljut, a ja nisam mogao svladati svoju zlovolju.
Sad mi ti dolaziš sa svojom ljubavlju. Kad si postao čovjekom, nije za tebe bilo mjesta u prenoćištu, a ti ideš k Ocu da nam pripraviš stan. Kad narod nije vjerovao u tebe i u tvoje poslanje, ti si još uvijek vjerovao u ono dobro u njemu i činio si mu dobra djela. Kad te je Juda izdao, nazvao si ga prijateljem; kad te je Petar zatajio, darovao si mu pogled pun ljubavi. Kad je narod zahtijevao da te se razapne i time te osudio na smrt, ti si molio: “Oče, oprosti im!”
Gospodine, vidim da se trebam ugledati u tebe ako želim spoznati pravu ljubav. Po svojoj Predragocjenoj Krvi očisti moju ljubav da mogu činiti dobro svakome. Dan u kojem nisam učinio ništa dobro za svoje bližnje trebam smatrati izgubljenim. U svakom čovjeku gledat ću tebe i zato ga darivati svojom ljubavlju. Tvoj život je bio bogat i dragocjen, ti si ga svega dao za braću. Prava ljubav nikad ne prestaje.
Gospodine, pomozi mi ljubiti riječju i djelom. Amen.
Znat će se da sam ja Gospodin, kad se proslavim nad faraonom.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Kad su egipatskom kralju dojavili da je narod pobjegao, faraon se i njegovi dvorani predomisliše o narodu. »Što ovo učinismo! — rekoše. — Pustismo Izraelce da nam više ne služe!« Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. Uze šest stotina poizbor svojih kola i sva ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše. Gospodin otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. Egipćani, dakle, pođu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota, nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.
Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Gospodinu. »Zar nije bilo grobova u Egiptu — reknu Mojsiju — pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta! Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti.« Mojsije reče narodu: »Ne bojte se! Stojte čvrsto pa ćete vidjeti spasenje Gospodnje, ono što će Gospodin za vas učiniti: Egipćane koje danas vidite nikad više nećete vidjeti. Gospodin će se boriti za vas. Budite mirni!«
Zatim reče Gospodin Mojsiju: »Zašto zapomažete prema meni! Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje, da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin, kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Izl 15, 1-6
Pripjev:
Zapjevajmo Gospodinu jer se slavom proslavio!
Zapjevat ću Gospodinu jer se slavom proslavio! Konja i konjanika u more on je vrgao!
Moja je snaga, moja pjesma — Gospodin, jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti; on je Bog oca moga, njega ću veličati.
Gospodin je ratnik, Jahve je ime njegovo. Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša potonu u Moru crvenom.
Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči; desnica tvoja, Gospodine, raskomada dušmana.
Evanđelje:
Mt 12, 38-42
Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Neki pismoznanci i farizeji zapodjenuše razgovor s Isusom: »Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.« A on im odgovori: »Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!«
Papina homilija na misi na 3. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba
Na 16. nedjelju kroz godinu 23. srpnja, papa Franjo je u Bazilici sv. Petra u Vatikanu predsjedao misnim slavljem u prigodi 3. Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba. Donosimo u cijelosti Papinu homiliju.
Homilija Svetog Oca Franje
3. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba
23. srpnja 2023.
Isus se u svom govoru o Božjem kraljevstvu služi prispodobama. On priča jednostavne priče koje dopiru do srca slušatelja. Taj jezik, prepun slika, sličan je jeziku kojim bake i djedovi često razgovaraju sa svojim unucima, možda ih držeći na koljenima: na taj način prenose važnu životnu mudrost. Misleći na bake i djedove i starije osobe, korijene koje mlađi trebaju da postanu odrasli, želio bih iznova iščitati tri priče sadržane u današnjem Evanđelju polazeći od onoga što im je zajedničko, a to je zajednički rast.
U prvoj prispodobi pšenica i kukolj rastu zajedno, na istom polju (usp. Mt 13, 24-30). To je slika koja nam pomaže sagledati stvari realno: u ljudskoj povijesti, kao i u životu svakog čovjeka, istodobno su prisutni svjetlo i sjena, ljubav i sebičnost. Štoviše, dobro i zlo su isprepleteni do te mjere da se čine nerazdvojivima. Taj realan pristup pomaže nam da povijest gledamo bez ideologija, bez jalovih optimizama i štetnih pesimizama. Kršćanin, oduhovljen Božjom nadom, nije pesimist, ali nije ni naivac koji živi u svijetu bajki, koji se pravi da ne vidi zlo i govori: „ma sve je u redu!“. Ne, kršćanin je realist: on zna da u svijetu ima žita i kukolja, ponire u samoga sebe te prepoznaje da zlo ne dolazi samo „izvana“, da se za nj ne može uvijek svaljivati krivnju na druge, da se ne smije „izmišljati“ neprijatelje protiv kojih se treba boriti izbjegavajući iskreno preispitivanje samih sebe.
Ali ova nam prispodoba postavlja pitanje: kad vidimo da pšenica i kukolj obitavaju zajedno u svijetu, što trebamo učiniti? Kako se ponašati? U prispodobi sluge bi htjele počupati korov (usp. r. 28). To je stav vođen dobrom namjerom, ali impulzivan i agresivan. Zavaravamo same sebe da možemo vlastitim snagama iščupati zlo kako bismo spasili čistoću. Kušnja je to koja se ponavlja mnogo puta: „čisto društvo“, „čista Crkva“, ali se u postizanju te čistoće izlažemo opasnosti da budemo nestrpljivi, nepopustljivi, čak i nasilni prema onima koji su upali u zabludu. I tako se, zajedno s kukoljem, čupa i dobro žito i ljudima se onemogućuje put, rast, promjena. Poslušajmo, naprotiv, što Isus kaže: „Pustite da pšenica i kukolj rastu zajedno do žetve“ (usp. Mt 13, 30). Kako je lijep taj Božji pogled, ta njegova milosrdna pedagogija, koja nas poziva da budemo strpljivi s drugima, da prihvatimo – u obitelji, Crkvi i društvu – krhkost, kašnjenja i ograničenosti: ne zato da se na njih rezignirano navikavamo ili da ih opravdavamo, nego da naučimo intervenirati s poštivanjem, njegujući s blagošću i strpljivošću dobro sjeme. Imajući uvijek na umu jedno: da su čišćenje srca i konačna pobjeda nad zlom, u bîti, djelo Božje, a mi, svladavajući napast da odvajamo žito i kukolj, pozvani smo shvatiti koji su najbolji načini i vremena za djelovanje.
Mislim na starije osobe i djedove i bake, koji su već prošli dug životni put i, ako se osvrnu unatrag, vide mnogo toga lijepog što su uspjeli postići, ali i poraze, greške, ono što – kako se kaže – „da mi se vratiti, ne bih ponovio“. Danas, međutim, Gospodin dopire do nas umilnom riječju, koja nas poziva da otajstvo života prihvatimo s vedrinom i strpljivošću, da njemu prepustimo sud, da ne živimo sa žaljenjima i grižnjom savjesti. Kao da nam želi poručiti: „Gledajte dobro zrno što je izniklo na put vašega života i pustite ga dalje da raste, povjeravajući sve meni, koji uvijek praštam: dobro će na kraju biti jače od zla“. Starost je blagoslovljeno vrijeme i za to: to je životno doba za pomirenje, za nježno gledanje u svjetlo koje se probilo unatoč sjenama, u pouzdanoj nadi da će dobro zrno koje je Bog posijao prevladati nad kukoljem kojim je đavao htio zaraziti naše srce.
Pogledajmo sada drugu prispodobu. Kraljevstvo je nebesko, kaže Isus, djelo Božje koje tiho djeluje u tkanjima povijesti, tako da izgleda kao malo i nevidljivo djelo, poput gorušičina zrna. No, kad to zrnce uzraste, „veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama“ (Mt 13, 32). I naš život je takav: dolazimo na svijet u malenosti, postajemo odrasli, zatim stari; u početku smo malo sjeme, zatim se hranimo nadama, ostvarujemo planove i snove, od kojih je najljepši postati kao ono stablo koje ne živi samo za sebe, nego zato da daje hlad onima koji to žele i pruža prostor onima koji žele na njemu sviti svoje gnijezdo. Tako da, u toj prispodobi, na koncu staro drvo i ptice rastu zajedno.
Mislim na bake i djedove: kako su lijepa ta raskošna stabla, pod kojima djeca i unuci svijaju svoja „gnijezda“, uče što znači dom i doživljavaju nježnost zagrljaja. Radi se o zajedničkom rastu: zeleno stablo i maleni koji trebaju gnijezdo, bake i djedovi sa svojom djecom i unucima, stariji s najmlađima. Potreban nam je novi savez mladih i starih, kako bi limfa onih koji iza sebe imaju dugo životno iskustvo natopila klice nade onih koji odrastaju. U toj plodnoj razmjeni učimo ljepotu života, gradimo bratsko društvo, a u Crkvi omogućujemo susret i dijalog između tradicije i novosti Duha.
Konačno, treća prispodoba, gdje rastu zajedno kvasac i brašno (usp. Mt 13, 33). Ta smjesa uzrokuje rast cijelog tijesta. Isus koristi upravo glagol „miješati“, koji se odnosi na ono umijeće koje je „’mistika’ zajedničkog življenja, miješanja i uzajamnog susretanja“ i „izlaženja iz samoga sebe i povezivanja s drugima“ (usp. Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 87). To pobjeđuje individualizme i egoizme i pomaže nam stvarati svijet u kojem će biti više ljudskosti i bratstva. Današnja je Božja riječ poziv na budnost kako u svom životu i u našim obiteljima ne bismo marginalizirali starije osobe. Pazimo da naši prenapučeni gradovi ne postanu „koncentracija usamljenih ljudi“. Politika, pozvana brinuti se o potrebama najosjetljivijih, ne smije zaboraviti na starije, puštajući tržištu da ih svodi na „neproizvodni otpad“. Neka se ne dogodi da, jureći punom brzinom za mitovima o učinkovitosti i ostvarenjima, postanemo nesposobni usporiti kako bismo pratili one koji jedva drže korak s nama. Molim vas, miješajmo se, rastimo zajedno!
Braćo, sestre, Božja nas riječ poziva da se ne razdvajamo, da se ne zatvaramo, da ne mislimo da možemo sami, nego da rastemo zajedno. Slušajmo, pričajmo, podržavajmo jedni druge. Ne zaboravimo naše djedove, bake i starije: njihovo nas je milovanje više puta pridiglo, te smo nastavili dalje, osjećali se voljenima, iznutra ozdravili. Oni su se žrtvovali za nas i ne možemo ih maknuti s liste naših prioriteta. Rastimo zajedno, kročimo naprijed zajedno: Gospodin će blagosloviti naš hod.
