Kako živjeti ‘mali put’ svete Terezije

Skoro do same svoje smrti Tereziju njezine susestre većinom nisu zamjećivale. Sestra Ana od Presvetog Srca izjavila je o svojim godinama u Karmelu: „Nije se imalo što reći o njoj. Bila je vrlo draga i povučena, nije bilo ničeg sumnjivog. Nikad ne bih posumnjala da je svetica.” Terezijina sestra Celina je opazila: „Smatrala je da je ljudskoj naravi teško prihvatiti da radimo, a da nikada ne vidimo plodove svoga rada, da radimo bez ohrabrenja ili bilo koje vrste utjehe. Rekla je da je najteži posao od svega raditi na sebi kako bi se ovladalo sobom.”

Na van Terezijin je život možda bio običan; iznutra je gorjela, i to otkako je bila mala, željom da bude svetica, točnije mučenica. Svatko tko je stekao krivi dojam da je

„Mali Cvijetak” bila mekušac ili sentimentalna luda, nikada nije čitao sljedeće: „Htjela bih poput tebe, božanski moj Zaručniče, biti bičevana i raspeta… Htjela bih umrijeti kao sveti Bartolomej… Htjela bih poput svetog Ivana biti bačena u vrelo ulje, htjela bih podnijeti sve muke koje su pretrpjeli mučenici… Htjela bih sa svetom Agnezom i sa svetom Cecilijom pružiti svoj vrat pod krvnički mač i poput Ivane Arške, moje ljubljene sestre, na zapaljenoj lomači zazivati tvoje ime, Isuse…”

Terezija je htjela biti svetica, ali nikada nije očajavala ni trena kako će se to dogoditi, hoće li ili kako ostatak svijeta za to saznati ili bi li Bog mogao ostvariti herojski podvig s tako nepodobnim kandidatom: „Ta bi se želja mogla činiti drskom ako se promisli kako sam bila slaba i nesavršena i kako sam to još sada, poslije sedam godina redovničkog života. Međutim, uvijek osjećam isto smiono pouzdanje da ću postati velikom sveticom…”

Nastavila je boriti se sa svojim unutarnjim kušnjama u skrovitosti. Nije se zamarala time da se proslavi ona, već je željela da se proslavi Bog.

Poslušajte i nastavku i što nam fra Jordan iz reda franjevačke braće od obnove kaže o „malom putu” svete Terezije i što on znači konkretno:

ISKUSNI EGZORCIST DIJELI SVOJU PRIČU: Jedna ispovjed vrijedi kao tisuću egzorcizama

“Jedna ispovjed vrijedi kao tisuću egzorcizama.”

Iskusni egzorcist, otac Carlos Martins u ovom trosatnom intervjuu dijeli svoju priču i odgovara na pitanja zainteresirane publike. U njemu je otkrio neke šokantne i vrlo zanimljive stvari iz svoje dugogodišnje prakse. Jako zanimljiv razgovor koji ne želite propustiti.

Na ogrtaču Gospe od Guadalupe otkrivena rajska melodija

Na zvijezdama ogrtača među cvijećem na haljini Djevice od Guadalupea otkrivena je rajska melodija! Jedan od najvećih znakova na zemlji koji impresionira znanstvenike diljem svijeta.

---

Svi znanstvenici koji su istraživali ovu čudesnu sliku, među njima i znanstvenici NASA-e, Gospe od Gudalupe koja već 500 godina impresionira čovječanstvo složni su oko jednoga: Ova slika nije naslikana ljudskom rukom, s ničim poznatim ovoj zemlji.

Naime, godine 1531. Gospa se ukazuje indijanskom obraćeniku Juanu Diegu, sa molbom da se podigne crkva u Njezinu čast na obližnjem brdu Tepeyac. Gospin će naum biti ostvaren, i urodit obraćenjem više milijuna pripadnika autohotone populacije koji su do tada ritualno žrtvovali djecu. Kao sredstvo za ostvarenje ovog čudesnog pothvata Gospa je ostavila svoj lik (trudna Gospa) otisnut na ogrtaču– izuzetnom fenomenu koji privlači veliku pozornost znanstvenika cijelog svijeta.

Na toj slici među zvijezdama i cvijećem znanstvenici su otkrili glazbu. Naime, ako se povuku okomite crte iz svake točke i preko stavi klavijatura, do svake crte dolazi po jedna glazbena nota, a prema stručnjacima, ako se povuče vodoravna crta od gore prema dolje, a potom od dolje prema gore dodiruje se nota koja pripada svakoj točki koja se nalazi na crti, rezultat su note i akordi u potpunoj, savršenoj harmoniji. Znanstvenici se slažu; ovo bi mogla biti glazba raja:

Evo još nekih zapanjućih detalja o slici koja zbunjuje znanstvenike stoljećima:

1. Oftalmaloške studije učinjene na Marijinim očima otkrile su da se prilikom izlaganja oka svjetlosti, retina skuplja, a kada se svjetlost povuče, ona se vrati u prvobitno stanje, upravo na način kako se događa sa živim okom.

2. Temperatura tilme Juana Diega napravljene od materijala koji potječe od vlakana maguey kaktusa, održava stalnu razinu od37 ° C, istu kao u živom ljudskom tijelu.

3. Jedan od liječnika koji je analizirao tilmu stavio je stetoskop ispod crnih vrpci Marijinog struka i čuo ritmičke udarce od 115 otkucaja u minuti, isto kao kod djeteta u majčinoj utrobi.

4. Nema najmanjih znakova da bi na tilmi mogla biti bilo kakva boja. S udaljenosti od 8-10 cm od slike, mogu se vidjeti samo vlakna građe maguey kaktusa: boje iščezavaju.

Znanstvena istraživanja nisu bile u mogućnosti otkriti podrijetlo bojenja, niti način kako je oličena slika.

Nisu mogli otkriti tragove poteza kista niti neku drugu poznatu slikarsku tehniku. NASA-ini znanstvenici potvrđuju da građa boje ne pripada niti jednom poznatom elementu na zemlji.

5. Prilikom ispitivanja materijala pod laserskim zrakama, pokazalo se da nije bilo nikakve boje na prednjem ili stražnjem djelu tkanine, i da boje lebde na udaljenosti od 0.25 mm iznad tkanine, bez da je dodiruju.

Boje stvarno plutaju iznad površine tilme.

Zapanjujuće, zar ne?

6. Grubi materijal tilme ima životni vijek ne dulji od 20-30 godina. Nekoliko stoljeća prije, bila je naslikana replika slike na identičnom komadu maguey tkanine, i raspala se nakon nekoliko desetljeća.

Inače, za vrijeme 500 godina čuda, tkanina sa slikom Marije ostaje tako čvrsta kao što je bila prvog dana. Znanost ne može objasniti zašto se materijal ne raspada.

7. Godine 1791, solna kiselina slučajno se prolila po gornjoj desnoj strani tilme.

Kroz razdoblje od 30 dana, bez ikakvog posebnog tretmana, oštećena vlakna čudesno su se sama obnovila.

8. Zvijezde koje se pojavljuju na Marijinom ogrtaču odražavaju točnu konfiguraciju i pozicije koje su se mogle vidjeti na nebu Meksika na dan kada se dogodilo čudo.

Na desnoj strani ogrtača Djevice, indicirana su sazviježđa južnog neba:

Na vrhu su četiri zvijezde koje oblikuju dio sazviježđa Orfeja.
Ispod njega lijevo nalazimo Vagu, a do nje desno, na nečemu što izgleda kao strijela, je početak Škorpiona.
U sredini su sazviježđa Lupusaa do njega lijevo, krajnja točka Hydra.

U dnu se može jasno vidjeti Južni križ; iznad kojega se pojavljuje lagano nagnuti kvadratić zviježđa Kentaura.
Na lijevoj strani Djevičinog ogrtača može se vidjeti sjeverna zviježđa:

Na njenim leđima, jedan fragment zvijezda Pastira; ispod njega nalijevo je Veliki Medvjed.

Njemu zdesna je Berenikina kosa; ispod nje, Lovački psi, a do nje lijevo, Thuban, najsjajnija zvijezda Draco konstelacije.

Pod dvjema usporednim zvijezdama (koje još formira dio Velikog medvjeda), nalaze se zvijezde drugog para zviježđa: Aurigai na dnu, tri zvijezde Bika.
Tako se ukupno, na odgovarajućim mjestima, može vidjeti 46 najsjajnijih zvijezda na obzoru Doline Meksiko.

9. Godine 1921., jedan anarhistički aktivist sakrio je visoko razornu bombu u cvjetnom aranžmanu, i stavio je u podnožje tilme. Eksplozija je razorila sve okolo, osim tilme koja je ostala netaknuta.

10. Znanstvenici su otkrili da Marijine oči imaju tri refraktivne (lomne) karakteristike ljudskog oka.

11. U Marijinim očima (veličine samo 0.85 cm), otkrivene su minijaturne ljudske figure koji nijedan umjetnik nije mogao nacrtati. Ista scena se ponavlja u oba oka

Koristeći digitalnu tehnologiju, slike u očima su povećane nekoliko puta, otkrivajući da je svako oko reflektiralo figure indiosa Juana Diega koji otvara tilmu ispred biskupa Zumarrage.

Znate li koja je veličina ove scene?

Jedna četvrtina milimetra!

Na kraju, pogledajmo tri začuđujuće stvari:

1. U indijskom jeziku, “Guadalupe” znači “zmiji glavu zgnječila.”

To je povezano sa Post 3,15: Marija, pobjednica nad zlom.

2. Slika također oslikava detalj iz 12. pogl. Otkrivenja: “I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama.”

3. Djevica nosi crnu traku o pojasu, koja simbolizira trudnoću.

‘Bijaše trudna i vikala je od bolovala i mučila se da rodi’ Otk 12, 2

Nikada ne zaboravite riječi koje je Gospa uputila Juanu Diegu:

“Malo moje dijete, najmanje od svih, neka te ništa ne uznemirava. Zar ne znaš da si u mom krilu?Zar ja nisam tu… Ja, koja sam tvoja majka.”

Jeste li čuli za “Gospinih 30 dana”?

U srednjem vijeku neki bi kršćani običavali slaviti Gospu od 15. kolovoza do 15. rujna.

---

Blaženu Djevicu Mariju kršćani časte tijekom cijele liturgijske godine raznim blagdanima koji ističu događaje iz njezina života ili susrete koje je imala s vidjelicama nakon uznesenja na nebo.

Zanimljivo je da se velika koncentracija ovih blagdana događa unutar “Gospinih 30 dana”, piše Aleteia.

Austrijski isusovac Franjo Ksaverski Weiser u djelu Blagdanska knjiga (engl. Holyday Book) istaknuo je da su “kroz čitavi srednji vijek dani od 15. kolovoza do 15. rujna nazivani ’30 Gospinih dana’”.

Naime, 15. kolovoza blagdan je Velike Gospe, a 15. rujna blagdan je Gospe Žalosne.

“U pretkršćansko doba sezona od sredine kolovoza do sredine rujna smatrala razdobljem veselja i zahvaljivanja za uspješnu žetvu žitarica”, objasnio pater Weiser.

Nakon pokrštavanja raznih europskih zemalja zadržalo se ovo razdoblje zahvalnosti, koje se sada poklapa s raznim Gospinim blagdanima.

Između blagdana Velike Gospe i Gospe Žalosne slijede i ovi blagdani kada kršćani časte Blaženu Djevicu Mariju:

21. kolovoza – Naša Gospa od Knocka

22. kolovoza – Kraljica Svijeta

26. kolovoza – Gospa od Częstochowa

8. rujna – Rođenje Blažene Djevice Marije

12. rujna – Ime Marijino

Iako se “Gospinih 30 dana” više ne slavi naveliko i nije službeno slavlje u Katoličkoj Crkvi, ovaj je običaj podsjetnik da u ovo doba godine zahvalimo Bogu za naše brojne blagoslove te da izmolimo zagovor od Nebeske Majke.

Izvor: hkm.hr

Fra Petar Ljubičić: Isus hvali veliku i čvrstu vjeru žene Kanaanke

Današnje evanđelje govori nam o susretu žene Kanaanke s Isusom.

Bila je poganka. Nije znala za pravoga Boga, ni za očekivanoga Spasitelja. Kći joj je opsjednuta, i nitko joj ne može pomoći. Ona je čula kako Isus iz Nazareta mnogima vraća zdravlje i oslosbađa ih. U svom srcu je mislila: On je dobar i milosrdan, mogao bi osloboditi i ozdraviti moju kći I kad je Isus došao u njezin kraj uputi se k njemu.

Čuli smo kako se taj susret odvio. Žena viče: Sine Davidov, kći mi je teško opsjednuta, molim te, oslobodi je. Ona vjeruje da to Isus može učiniti, vjeruje da je on Sin Božji. Isus kao da ne čuje njezinu viku, kao da ga nije briga za njezinu nevolju.

Žena je uporna. Neprestano ide za njim, neprestano ponavlja svoju molbu. Apostolima je već dosadila njezina vika, pa vele Isusu: Učini joj, da ne viče za nama… Isus odgovara: poslan sam izgubljenim ovcama doma Izraelova.

– Ni Isusova prvotna šutnja, ni ovaj dosta tvrdi odgovor ne obeshrabruje upornu ženu Kanaanku. I dalje ide za njim i moli. Sada dolazi jedna Isusova tvrda riječ, zapravo bismo rekli osorna i teška.

Nije pravo oduzimati kruh djeci i dati ga psićima. Mirno prima tvrdu riječ i u dubinama svoje mirne, sređene duše pronalazi odgovor koji i Isusa začuđuje.

Ali i psići jedu od mrvica što padaju sa gospodareva stola.

Njezina upornost, njezin pametan postupak njezine pametne riječi konačno joj donose što je željela. Isus joj zadivljen njenom velikom i čvrstom vjerom veli: Ženo! Velika je tvoja vjera… Neka ti bude kako želiš. I ozdravi joj kći toga trenutka.

Isus je rekao: “Ženo,velika je tvoja vjera…” Zaista je zaslužila da je Isus pohvali, da joj pomogne. Da smo ti i ja doživjeli one dosta teške i osorne riječi, ona poniženja kao ona, vjerojatno bi se mi naljutili, uvrijedili i otišli. Ali, ona je odlično procijenila stanje u kojem se nalazila. Osjetila je da se iza tvrdih Isusovih riječi krije blago srce; osjetila je da je osornost samo naizvan i prividna, a da se iza nje krije milosrđe koje će pomoći njezinoj nevolji. Ona se jednostavno oslanja isključivo na Isusa.

Kad bi nevidljivi Isus koji je ovdje među nama nazočan progovorio, dok ovo čitate bi li rekao: gledam te mladiću i djevojko, gledam te, kršćanine i kršćansko, kako ove riječi slušaš, kako to ne slušaš samo ušima nego srcem i dušom. Velika je tvoja vjera… Ili bi, možda, morao reći drukčije?

– Kad se kod kuće radnim danom, unatoč teškom poslu, svladavaš da ga ne uvrijediš, kad unatoč svadljivom susjedu, izbjegavaš svađu i mržnju radi mira i radi Boga, Isus bi ti rekao: Velika je tvoja vjera.

– Kad se boriš da uza sve nevolje sačuvaš poštivanje svoje vjere za sebe i za djecu, Isus bi ti rekao: Velika je tvoja vjera.
Kad te pritisne nevolja, bolest ili teška žalost, pa ti se čini da Isus ne čuje tvoj plač, tvoju molitvu, pa ti izgleda kao i onoj ženi Kanaanki da Isus nema za te srca i smilovanja, a ti mu se i dalje ustrajno moliš, Isus bi ti rekao: Velika je tvoja vjera.

Slušajući evanđelje doživjeli smo kako je Isus svojim držanjem htio ispitati Kanaankinu vjeru. Jer je njezina vjera bila prava i čvrsta vjera, Isus je pohvalio njenu veliku vjeru i zbog te se vjere radovao. Tu je i nama poticaj da učimo od nje.

U čemu je veličina te vjere? – Vjera je nezasluženi dar, milost Božja, čin našega potpunog povjerenja i posvemašnjega predanja Bogu. Činom vjere u nas ulazi snaga Božja, njegov Duh koji nas osposobljuje da činimo djela Božja. Po vjeri Bog stanuje u našem srcu i mi se osjećamo radosni, sretni i spašeni.

Vjerovati u Boga znači čitava sebe slobodno Bogu izručiti, stavljajući mu na raspolaganje potpuno i odano služenje uma, srca i volje. Vjerovati znači osloniti se potpuno na Boga i s njim uvijek računati, njemu posve povjeriti svoj život. Tko se tako Bogu prepusti, dopušta da Božja volja uđe u njega pa počne donositi prave plodove.

Vjera je izraz pouzdanja i povjerenja. Vjerom prianjamo uz Boga i vjerujemo da nas on vodi u sve dane našega života i kroz sve poteškoće. To želi Isus kazati svojim uznemirenim učenicima i nama kad kaže: “Vjerujte u Boga!”

Naša vjera nije i ne smije biti naš teret. Naša vjera je naša sreća i naša životna radost. Ona daje životnu sigurnost i mir, smjer i smisao, snagu i vrijednost našem životu. Kao da nam govori: isplati se živjeti i žrtvovati, isplati se moliti i dobro činiti, jer će doći vrijeme kada ćemo obilato plodove žeti i čitavu vječnost u raju uživati…

Vjera nam kaže da nema nerješivih životnih problema, pitanja bez odgovora, života bez smisla i patnje bez nade.

Prava se vjera ne predaje, ne gubi ako Bog ne ispuni odmah naše želje. Prava se vjera ne da odbiti. Ona nas sili da se dalje molimo, nadamo i pouzdavamo. Prava je vjera čvrsto osvjedočenje da je Bog beskrajno dobar i da nam daje ono što nam je potrebno.

Od Kanaanke možemo se učiti i poniznosti. Poniznost je teža nego pouzdanje. Ono nam je malo urođeno. Bez nade ne bismo mogli živjeti. U što se sve mi ne nadamo: u lijepo vrijeme, u dobru žetvu, dobre ocjene, da ćemo imati uspjeha u životu. Nada i povjerenje idu skupa. Ali poniznost koja se bori protiv oholosti, mora se postići s mnogo muke.

Nije nam se lako pomiriti i uklopiti s onim što nas stiže u životu. Ne zaboravimo to je uvjet, pretpostavka za pravu vjeru.

Vjerujmo čvrsto i ponizno u Boga i Krista, budimo vjerni veseloj poruci Kristovoj, šlušajmo uvijek Boga, stavimo sve svoje povjerenje i pouzdanje u Nj i nemojmo se bojati Isus će i nama reći riječi divljenja: Brate, sestro, velika je vjera tvoja!

Bog se na različite načine brine za nas. On nas nikada ne ostavlja same. On nam daje svoje savjete, tješi nas i obasiplje svojim milostima. Kad ne bi bilo tako, kako bi se mogle razumjeti posljednje riječi jednoga siromašnog čovjeka, koji je kao žrtva rata izgubio sva svoja dobra. Ostavljen od svih, umirao je u bolnici mirno šapućući: “Zaista, Bog je dobar. On me nije nikada ostavio!”

Nije te, dakle, nikada ostavio? A nisi li ti morao ostaviti svoju kuću, svoja dobra? Nisi li izgubio svoju obitelj, svoju djecu?

Da, to jesam izgubio. Ali nikada nisam izgubio svoga Boga. On me je uvijek tješio!

Nemojmo ni mi nikada zaboraviti ni izgubiti svoga Boga jer će nas on uvijek tješiti. Bilo što nam se dogodi u životu, Bog će biti uz nas i čuvat će nas.

Svi mi želimo biti sretni i blaženi. Da bi postigli sreću, nije nam dosta ni blago, ni imanje, ni zdravlje, zapravo ništa zemaljsko. Da steknemo pravu sreću, potrebno je prihvatiti samo jednu istinu: Bog je uvijek blizu tebe, Bog te ljubi. A dobri Isus isto kaže i nama što je jednoga dana rekao svetoj Katarini Sijenskoj: “Misli na mene i ja ću misliti na tebe!” Koje li utjehe za nas!?

Molimo i mi božanskoga Spasitelja: „Smiluj mi se, sine Davidov!“ Ozdravi najprije moju slabu i mlaku vjeru. Uvećaj je i ojačaj, kako bi i ja mogao čuti Tvoje milosne riječi: „Brate, sestro, velika je tvoja vjera, neka ti bude ono sve što želiš i od mene tražiš!“ Amen.