Ovaj škapular odobrio je i preporučio papa Pio IX. u dva navrata: 1863. i 1870. godine. Zeleni se škapular zbog svog izgleda obično naziva škapularom, iako ne potječe od škapulara crkvenih redova, a također je poznat i pod nazivom „Bedž (značka) Bezgrješnog Srca Marijinog“.
Zeleni škapular napravljen je od zelene tkanine. Ne prednjoj je strani slika gorućeg Srca Marijinog (bez vijenca od ruža) probodenog mačem, a iz Srca teče krv. Povrh Srca nalazi se križ, te riječi: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“.
Povijest Justine Bisqueyburu rođena je 1817. godine u francuskom gradu Mauléonu. 28 siječnja, za vrijeme duhovnih vježbi prije ulaska u red Sestara milosrdnica, Justine se nalazila u kapeli u ulici Rue du Bac u Parizu. Dok je molila, Djevica Marija ukazala joj se odjevena u dugu bijelu haljinu i zaogrnuta svijetloplavim plaštem. Pred kraj duhovnih vježbi Djevica Marija još se jednom ukazala sestri Justine, a ukazanja su se ponovila još pet puta za vrijeme njezinog boravka u novicijatu. Svako ukazanje bilo je identično onom prethodnom i svaki put Djevica Marija nije ništa govorila. 8. rujna 1840, na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, nedugo nakon što je stupila u red Sestara milosrdnica, sestra Justine poslana je u Blangy da podučava siromašne. Dok je jednom prilikom bila u molitvi, Djevica Marija joj se ponovno ukazala. Ovog puta Marija je držala u desnoj ruci svoje Srce okruženo plamenovima, a u lijevoj neku vrstu škapulara, komad zelene tkanine koji je visio na dvjema zelenim vrpcama. Na njemu je bila slika Blažene Majke, onako kako se ukazala sestri Justine, a na slici je Marija držala svoje Bezgrješno Srce u desnoj ruci. Na poleđini tkanine nalazilo se „Srce cijelo u plamenu sa zrakama sjajnijima od sunčevih i prozirnima poput kristala“. Srce je bilo probodeno mačem, a povrh njega nalazio se zlatni križ i riječi koje su okruživale Srce: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“. Sestra Justine u duši je čula glas koji je rekao da Djevica Marija želi da se škapular proširi kao sredstvo za obraćenje duša. Sestra Justine ispričala je o tom ukazanju svojim nadređenima, a zatim i svom duhovniku, lazaristu Jean-Marie Aladelu. Papa Pio IX. odobrio je škapular 1870. godine. Sestra Justine nastavila je služiti u Istanbulu, Parizu, Alžiru i Carcassonneu. Do kraja života sestra Justine šutjela je o ukazanjima, a o njima je govorila samo s nadređenima i sa svojim duhovnikom.
Upotreba Budući da se ne radi o znaku bratovštine, već jednostavno o slici na komadiću tkanine, nije potreban obred primanja škapulara. Potrebno je samo da svećenik blagoslovi zeleni škapular, te da ga nosi osoba koja želi imati od njega koristi.
Pobožnost Škapular se može nositi oko vrata, a može i visjeti u sobi osobe, biti postavljen u jastuk, novčanik ili predmet odjeće. Najmanje jednom dnevno treba moliti: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“. Kada je zazivamo ovim riječima i po ovoj svetoj slici, vjeruje se da Djevica Marija može izmoliti velike milosti od svoga Sina, posebno ako se radi o tjelesnom zdravlju, duševnom miru i obraćenju duše. Djevica Marija, koju zovemo i Utočište grešnika, na poseban će način izmoliti obraćenje nevjernika i onih koji su otpali od vjere.
Spomendan je rođenja Blažene Djevice Marije. Slavi se na današnji dan, 8. rujna, svake godine.
~ Rođenje Marijino Čini se da je sveti Maurilije biskup prvi uveo blagdan u svojoj biskupiji Angers 430. godine nakon što je saznao da je gospodar mjesta. Dok je bio na području Marillaisa, u noći 8. rujna, čuo je anđeoski zbor na nebu; anđeli su mu objasnili da su slavili Gospino rođenje (op. a. iako posvećujem prostor dvojbi: 5. kolovoza ili 8. rujna jer vidioci iz Međugorja tvrde da im je Gospa sama rekla da je rođena 5. kolovoza, dok Crkva još od sedmog stoljeća rođendan slavi 8. rujna). Papa Sergije I., koji je vladao od 687. do 701. godine, je taj koji je na današnji dan dao da se pokrenu procesije u čast Djevici, donijevši taj običaj s Istoka, gdje se već bio udomaćio. Krajem devetog stoljeća blagdan se slavio u cijelom kršćanskom svijetu, postajući obaveznim u jedanaestom stoljeću. Godine 1241. ustanovljena je “osmina” (osmodnevna pripravna molitva) uoči blagdana. Papa Inocnet VI., 1245. na Lionskom koncilu proširio je blagdan na cijelu Crkvu.
~ Aviano, Gospa od Brda Obično se Gospa ukazuje pastiricama, no 1510. godine u Avianu (Pordenone) napravila je iznimku. Vidioc je, zapravo, imao gotovo osamdeset godina. Antonio Zampara, seljak iz Aviana, znao je zastati i moliti se pred kapelicom u području Costa di Marsure. Čuo je glas koji ga je pitao kamo ide. Podigao je oči i ugledao Gospu u bijeloj haljini. Odgovorio je da ide vidjeti može li mu prijatelj preorati njivu, jer je on već prestar za to. Gospa mu je rekla da će prijatelj zasigurno doći, a zatim ga je zamolila da kaže narodu kako želi tri subote posta te da se na tom mjestu sagradi crkva. Najavila je da će znak biti taj da će se sunce pojaviti umrljan krvlju. To se i dogodilo i svi su ga vidjeli. Otuda je nastalo svetište Gospe od Brda.
~ Vailankanni, Gospa od Zdravlja U Indiji, 250 kilometara južno od Madrasa, nalazi se Vailankanni, gdje se nalazi bazilika Naše Gospe od Zdravlja. Mjesto svake godine privlači milijune hodočasnika i to ne samo kršćana. Priča se da se u šesnaestom stoljeću Gospa pojavila jednom čovjeku s Djetetom u rukama. Čovjek je na tom mjestu sagradio crkvu koja je zapravo bila jednostavna koliba od slame. Nakon toga Gospa se pojavila djetetu koje je šepalo. On je čudesno ozdravio i od tada “crkva” je dobila ime po Majci od Zdravlja (“Arokia Matha” na domaćem jeziku). Nakon dosta vremena portugalski trgovački brod ušao je u strašnu oluju. Posada i putnici preporučili su se Mariji i spasili se. Unatoč brodolomu ostali su živi, na mjestu brodoloma saznali su od domorodaca o postojanju crkve od slame. Otišli su tamo i u znak zahvalnosti Onoj koja ih je spasila, sagradili su crkvu boljim i čvršćim materijalima. Kasnije su se često tamo vraćali hodočasteći te su svaki put činili poboljšanja uljepšavajući je. Novu su crkvu posvetili Gospi na dan blagdana njezina rođenja, jednog 8. rujna. Skrbništvo nad svetištem ostalo je u rukama Portugalaca do 1964. godine (dvije godine ranije crkva je promaknuta u baziliku). Kip koji se tamo štuje ima indijske somatske osobine te je odjeven u tipični sari. Po tradiciji, dragocjeni svileni sari ostavljeni su kao zavjetni darovi onih koji su primili neku milost. Zastrašujući tsunami iz 2004. godine poštedio je samo one koji su se sklonili pod noge kipa (more je doprlo pola kilometra izvan svetišta).
~ Naša Gospa od Zvijezde Prema nekom običaju kako bi se proslavila pobjeda Poitiersa nad muslimanima Carlo Martello osnovao je prvi red vitezova. Najvjerojatnije je to bila čast dodijeljena onim vitezovima koji su se istaknuli svojim junaštvom. Budući da se ratni dan odigrao u subotu 732., red je nazvan po Gospi (kojoj je subota tradicionalno posvećena). S vojne točke gledišta bila je to kratka bitka, ali se odmah osjetila njezina povijesna važnost, toliko da su suvremeni kroničari koristili po prvi puta. Godine 1022., na dan rođenja Marijina (8. rujna), francuski kralj Robert II “Pobožni” obnovio je taj drevni vojni red i nazvao ga redom Gospe od Zvijezde. “Zvijezda mora” (jasnog simboličkog značenja) jedno je od mnogih Djevičinih imena. Vitezovi koji su imali čast biti dio toga bili su dužni izmoliti pedeset Zdravomarija dnevno. Datum 8. rujna povezan je s još jednom velikom pobjedom kršćana nad muslimanima. Ovaj puta su akteri bili vitezovi “Sv. Ivana”, zatim “Rodosa” (nakon pada Akre u Svetoj zemlji 1291.) i konačno “Malte” (nakon poraza 1522. od strane Turaka, Sulejmana I. Veličanstvenog). Doselili su se na Maltu 1530., a godine 1565. napala ih je turska vojska koja je bila pet puta veća. Nakon četiri mjeseca opsade, Jean Parisot de La Valette uspio ih je pobijediti. Taj dan je zatim postao državnim praznikom.
~ Naša Gospa od Porzusa Godine 1855. Gospa se pojavila u Furlaniji, u Porzûsu, u Udinskoj biskupiji. To jutro je bila nedjelja i mala Teresa, desetogodišnja djevojčica, po nalogu roditelja otišla je u polje kositi travu za koze. Tog dana joj se ukazala Gospa, kao i idućih dana. Opomene koje je Djevica tom prilikom uputila odnosile su se na poštivanje nedjeljnog odmora, bilo je to upozorenje Teresinim roditeljima. Kako bi djevojci povjerovali, Gospa joj je na lijevoj ruci ucrtala znak križa. Pouzdanost ovih činjenica utvrdila je istraga, ali tek 1992. kada se udinski nadbiskup službeno oglasio o ukazanjima u Porzûsu.
~ Gospa od Šiluve Litva je bila posljednja europska zemlja koja je dobila kršćansko krštenje. U selu Šiluva, u biskupiji Kaunas, od 1457. postojalo je svetište koje je plemić koji je bio u službi velikog vojvode Vytautasa Velikog podignuo oko drevne marijanske slike. Bila je to zapravo kopija slike, smatrane čudotvornom, koju je naslikao sveti Luka i koja je nekada već zaštitila kršćane koji su se borili protiv Turaka. Kada se protestantizam proširio, Veliko vojvodstvo je prešlo na kalvinizam te je svetište uništeno. Isusovci su vratili katoličanstvo u te krajeve. Godine 1612. lijepa djevojka s djetetom u ruci ukazala se dvojici malih pastira koji su se igrali u blizini ruševina svetišta. Plakala je. Prije nego je nestala, rekla je da su nekada davno ona i njezin sin bili čašćeni na tom mjestu, a da sada to više nisu. Vijest se proširila i ljudi su povjerovali priči malenih pastira. Prvo je izgrađena mala drvena crkva, zatim prava sveta zgrada koja je 1629. godine ponovno dobila čudesnu sliku. Čuda su ponovno počela, a tijekom sovjetskog tlačenja Šiluva je postala duhovna referentna točka litvanskog identiteta.
~ Gospa od Covadonge Poznato svetište Asturije duguje svoje ime špilji u kojoj se od pamtivijeka častio drveni kip Bogorodice (“Cava Dominae”, to jest Gospina špilja, Covadonga na asturijskom narječju), koju Španjolci kolokvijalno zovu “la Santina”. Godine 722. kralj Pelayo ovdje je iznio prvu kršćansku pobjedu nad Maurima, započevši “Reconquistu” koja će trajati osam stoljeća. Pelayo je jurio berberskog ratnika koji se sklonio u špilju. Otac pustinjak ga je zaustavio, tražeći od njega da poštedi muslimana zbog ljubavi prema Djevici.
~ Gospa od Uvale (Virgen del Valle) “Virgen del Valle”, zaštitnica otoka Margarita u Venezueli, prikazana je kao Bezgrešno Začeće i potječe iz vremena prvih kolonizacija. Još 1528. bila je čašćena u jednoj skromnoj kapelici, podložnoj tornadima i gusarskim napadima. Godine 1608., za vrijeme strašne suše, slika je nošena u procesiji, a kako je povorka tekla odmah je pala kiša. Od tog se trenutka proširila odanost “Virgen del Valle”, a domoljubi libertadora Simóna Bolívara posvetili su joj jednu svoju ratnu pjesmu. Proslava njezina blagdana traje cijeli tjedan.
~ Gospa od Cocharcasa Svetište se nalazi u Peruu. Štuje se slika Gospe, kopija slike u Copacabani (u Boliviji, na jezeru Titicaca), nazvana “Virgen de la Candelaria” (Svijećnica) ili “Virgen negra”. Peruanci ju zovu “Mamacha Cocharcas”. Izradio ju je 1598. siromašni Indijac Sebastián Quimichi koji je čudom bio izliječen od teške bolesti hodočasteći u svetištu u Copacabani. “Mamacha Cocharcas” je činila i druga čuda, a 1623. godine dobila je svoje veliko svetište koje je jedno od najvažnijih u cijeloj zemlji.
Izvor teksta: Cammilleri, Rino (2020.) Tutti i giorni con Maria – calendario delle apparizioni. Milano: Edizioni Ares/facebook: Sveta Maravillas od Isusa
Moćan opis rođenja male Marije: Priroda je drhtala, a opsjednuti vikali: ‘Moramo bježati, Djevica je rođena’
Dana 8. rujna Crkva slavi svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije. Rođenje Marijino slavi se devet mjeseci nakon svetkovine Bezgrešnog začeća koja pada 8. prosinca.
Svetoj Ani i Joakimu rodila se Blažena Djevica Marija. Bila je bezgrešno začeta u utrobi svete Ane. Bog je sačuvao Marijinu dušu od ljage istočnoga grijeha kako bi ona mogla postati dostojno prebivalište Njegovu ljubljenom Sinu, našem Gospodinu Isusu Kristu.
Dok slavimo rođendan naše Blažene Majke, željeli bi podijeliti ulomak iz knjige “Život Marije kako ga vide mistici” koju je sastavio Raphael Brown.
Ova knjiga objedinjuje viđenja četvorice velikih katoličkih mistika o životu Blažene Djevice Marije. Četiri mističarke su časna Anne Catherine Emmerich, časna Marija od Agrede, sveta Brigita Švedska i sveta Elizabeta od Schoenaua. Uključuje tako fascinantne detalje kao što su rođenje i djetinjstvo Marije, njezine zaruka sa svetim Josipom i njezino uznesenje na nebo gdje je okrunjena Kraljicom neba i zemlje.
Evo opisa rođenja Blažene Djevice Marije, Male Gospe
“Nakon što je Bog stvorio Marijinu bezgrešnu dušu, pokazao ju je zborovima anđela na nebu, a oni su osjetili intenzivnu radost vidjevši njenu jedinstvenu ljepotu.
Tada, kad je Marijina duša bila ulivena u njezino tijelo, njezina sveta majka sveta Ana bila je ispunjena Duhom Svetim i doživjela neobičnu pobožnost i sreću. Tijekom ostatka života, a posebno tijekom sljedećih devet mjeseci, stalno je dobivala nove milosti i prosvjetljenja o velikom otajstvu Utjelovljenja, te je često hvalila Gospodina u pjesmama ljubavi.
Jedne je noći po prvi put osjetila lagano podrhtavanje zbog prisutnosti svoje kćeri u utrobi. S dubokom je radošću ustala, obukla se i javila svetom Joakimu sretnu vijest, a zatim su oboje zajedno zahvalili Bogu.
Sveta Ana je teško kušana u trudnoći
No, da bi povećao njezinu zaslugu, Bog je dopustio da se sveta Ana tijekom trudnoće podvrgne teškim kušnjama. Iako Sotona nije znao da će njezina kći biti Spasiteljeva majka, uočio je da Ana ima snažan duhovni utjecaj i stoga je dao sve od sebe da je iskuša, uznemiri i naudi joj. Ali ona je odoljela svim njegovim napadima poniznom snagom, strpljivošću i molitvom. Tada je razbješnjeli đavao pokušao srušiti kuću svetog Joakima na zemlju, ali su Marijini anđeli zaštitnici spriječili da se takva nesreća dogodi. Zatim je Sotona potaknuo neke od prijateljica Svete Ane da se prema njoj odnose s otvorenim prezirom i ruganjem zbog njezine kasne trudnoće. Sveta Ana nije dopustila da je uznemiri ova nepravda, nego je u svoj blagosti i poniznosti podnosila uvrede i postupala s još većom dobrotom prema tim ženama. Na kraju, pobijedila je molitvom i uznemiravanje je popustilo.
Početkom rujna, sveta Ana je iznutra bila obaviještena od Gospodina da je blizu vrijeme rođenja njezine kćeri. Ispunjena svetom radošću, ponizno je molila za sretno izbavljenje i poslala po tri svoje najbliže rodice. Kad je to rekla svetom Joakimu, on se obradova i pođe među svoja stada kako bi odabrao najbolju janjad, kozliće i junce koje je slao u Hram na čuvanje svojim slugama kao žrtvu zahvalnosti Gospodinu.
Nadnaravna svijetlost, bez trudova i boli
Jedne su večeri tri žene stigle i zagrlile svetu Anu, srdačno joj čestitajući. Stojeći s njima, izlila je svoju duboku radost i zahvalnost u prekrasnoj spontanoj pjesmi, koja je iznenadila i oduševila njezine prijatelje. Zatim su, još stojeći, uzeli lagani obrok od kruha, voća i vode, nakon čega su otišli leći i odmoriti se.
Sveta Ana je molila gotovo do ponoći, kada je probudila svoju rodbinu i ušla s njima u svoj oratorij i zapalila svjetiljke. Iz ormara je uzela malu kutiju s relikvijama izraelskih patrijarha. Zatim je kleknula pred svojim malim oltarom. Dok je tako molila, nadnaravna svjetlost počela je ispunjavati sobu. Primijetivši to, trojica prijateljica bacila su se na pod i sa strahopoštovanjem sakrila lica. Ubrzo je blistava svjetlost potpuno okružila Svetu Anu, učinivši je nevidljivom.
Trenutak kasnije držala je u rukama prekrasnu, besprijekornu, blistavu bebu koju je nježno umotala u svoj plašt i pritisnula na srce. Sa suzama žarke ljubavi i radosti, gledala je u svoje dijete, a zatim, podigavši oči prema nebu i držeći bebu, molila je:
“O Gospodine i Stvoritelju, s vječnom zahvalnošću nudim Ti ovaj blagoslovljeni plod svoje utrobe koji sam primila iz Tvoje dobrote bez ikakve svoje zasluge.”
Ali kako ću moći dostojno postupati s takvim djetetom?”
Bog joj je dao razumjeti da svoju kćer treba odgajati sa svom majčinskom ljubavlju i brigom, ali bez ikakvog vanjskog iskaza poštovanja, dok je u sebi zadržala svoje duboko štovanje buduće Mesijine Majke. U ovom prekrasnom, ali prirodnom porodu, sveta Ana je bila oslobođena uobičajenih trudova i bolova koje su majke doživljavale. Sada je sama okupala i povila dijete u crvene i sive povoje. Kad je jarka mistična svjetlost nestala, tri rođakinje su ustala i na svoje veliko iznenađenje i radost opazile ljupko dijete u naručju svoje majke. Potom su otpjevali pjesmu hvale i zahvale Gospodinu, a mnogi nevidljivi anđeli čuvari također su pozdravili malenu Mariju nebeskom glazbom.
Joakim: ‘Sad sam spreman umrijeti’
Kasnije se sveta Ana povukla u svoju sobu i legla na svoj krevet sa svojim djetetom u maloj kolijevci pokraj nje, a sveti Joakim je bio pozvan unutra. Sveti starac je kleknuo pokraj kreveta, duboko dirnut ugledavši ovu ljupku kćer koju su on i njegova draga žena čekali i patili dugih dvadeset godina. Dok su mu tople suze tekle niz obraze, pažljivo je uzeo bebu u naručje i pjevao gorljivu pjesmu hvale Bogu. Zatim, dok je nježno grlio svoju kćer i vraćao je u kolijevku, promrmljao je s dirljivom poniznošću i pobožnošću: “Sada sam spreman umrijeti. . .”
Marija gleda Presveto Trojstvo, u čitavoj prirodi dogodio se pokret radosti
U trenutku Marijina rođenja, Svemogući Bog dao je njezinoj čistoj duši mistično viđenje Presvetog Trojstva na nebu, te ju je čudesnom povlasticom od rođenja obdario potpunom uporabom njezina razuma i svih njezinih osjetila. Tako je, kao i mnogi sveci, iako u mnogo većoj mjeri, već kao dijete poznavala i ljubila Boga svim srcem. I čim je otvorila oči na zemlji, oštrom je ljubavlju opazila svoje dobre roditelje, svetu Anu i svetog Joakima, a zatim je ugledala mnoge anđele koje je Bog dodijelio da je čuvaju i štite kroz cijeli život.
Mala Marija darovana je svijetu
Arkanđeo Gabrijel je poslan da objavi veliku vijest o Marijinom rođenju svim prorocima, patrijarsima i dušama u Limbu. Kad su čuli da je Majka Otkupiteljeva napokon na svijetu, obradovali su se i slavili Boga za njegovu milost prema ljudima.
U čitavoj je prirodi u to vrijeme postojao izvanredan pokret radosti, a mnogi su dobri ljudi osjetili neobičnu duhovnu egzaltaciju, a da nisu znali njezin uzrok. S druge strane, mnogi zli ljudi i opsjednute osobe osjećali su se uznemireno.
U blizini hrama u Jeruzalemu starca Šimuna probudili su povici opsjednutog čovjeka koji je povikao:
“Moram bježati – svi moramo bježati! Djevica je rođena. . .!”
Šimun se žarko molio, a đavao je napustio čovjeka.
Proročica Ana i još jedna sveta žena vidjele su u vizijama da je izabrano dijete dano Izraelu.
Sutradan su mnogi prijatelji i susjedi svete Ane i svetog Joakima došli vidjeti bebu i čestitati sretnim roditeljima. Svi su bili duboko dirnuti ugledavši malu Mariju kako leži u svojoj kolijevci, ovijena u svoje crvene i sive povoje, i nastalo je opće veselje.
Sada na nebu Presveto Trojstvo navijestilo je zborovima anđela:
“Naša će se Odabranica zvati Marija, a to ime neka bude snažno u milosti.”
Na današnji dan, za 20. obljetnicu ukazanja, postavljen Gospin kip na Brdu Ukazanja
Gospin kip na Brdu ukazanja je postavljen na današnji dan, 8. rujna 2001. godine povodom dvadesetete obljetnice Gospinih ukazanja u Bijakovićima i Međugorju.
Kip su iznijeli i postavili stanovnici Bijakovića, a kupili su ga hodočasnici iz Koreje. Mještani u dogovoru sa svećenicima iz župe Međugorje su se odlučili na postavljenje Gospinog kipa na Brdu ukazanja, kako bi se zahvalili Gospi za 20. godina milosti i ljubavi i što je izabrala župu Međugorju kao mjesto svojih ukazanja. Hodočasnici iz Koreje posebno su molili i zavjetovali za mir na svom poluotoku.
Najprije se pokušalo dogovoriti s međunarodnim vojnim snagama koje su još bile na ovom području da se kip iznese helikopterom, ali kada je to propalo mještani uzimaju stvar u svoje ruke. Napravili su nosiljku i kip koji je zajedno s nosiljkom težio 1200 kilograma, njih 36 sa zamjenama uz molitvu, pjesmu i zahvale Gospi iznijelo je za točno sat vremena. Puno brže nego se prvotno bilo planiralo pa su mnogi zakasnili na postavljenje ovoga kipa.
Gospin kip je izrađen prema modelu istoga onoga koji se nalazi ispred župne crkve sv. Jakova u Međugorju, kojega je izradio talijanski kipar Dino Felici, a po postavljanju kip je blagoslovio tadašnji međugorski župnik fra Ivan Sesar.
Mještani se i danas, više od dvadeset godina kasnije sjećaju ovoga dana, a dok su nam ga prepričavali, posvjedočili su kako uopće nisu osjećali napor i umor, niti se itko od njih ozlijedio dok su kip iznosili… Kada su došli do mjesta na kojem je postavljen izmolili su još sedam Očenaša.
Župljani Međugorja nakon što su na Brdo ukazanja iznijeli Gospin kip
Gospin kip na Brdu ukazanja nezaobilazno je odredište milijuna hodočasnika koji su oštro kamenje svojim stopalima i suzama pretvorili u plodne i ugodne staze na kojima su mnogima uslišane molitve. Po kojima su mnogi zadobili Gospine milosti po koje su došli s drugog kraja svijeta u Međugorje… Nije mali ni broj onih koji su željeli doći gore, doći Majci, ali im fizičke mogućnosti nisu dopuštale pa je i za to pronađeno rješenje i veliki broj takvih iznijeli su župljani ili članovi Cenacola.
Među tim milijunima hodočasnika, bili su brojni nadbiskupi, biskupi, svećenici, glazbenici, sportaši, mladi, stari, djeca… Ne zna se izgleda li kip ljepše u proljetnim mjesecima kada se budi priroda, u ljetnim kada se neprestano pred njim moli, ili zimskim kada ga svojom bjelinom zakrili snijeg… Ili doba dana? Dok izlazeće sunce zorom obasjava rosu, dok hercegovački zvizdan o podne prži crnicu i kamen, dok u suton promatrate najljepši zalazak sunca, ili dok navečer zvijezde i mjesec obasjavaju Brdo ukazanja…
Oduvijek Te odabra Bog za Majku Sinu, po kom stvori ovaj svijet i neba visinu. Višnji na Te Zaručnik izli milje svako, Tužni prijestup Adamov nije Te se tako.
Rođendan Tvoj slaveći Majko Crkve divna, Trojstvu svetom pjevamo U sve vijeke vijeka. Amen.
Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 13, 6
Pripjev:
Radujem se u Gospodinu, radujem!
Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek mi se srce raduje spasenju tvome!
Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjeg!
Evanđelje:
Mt 1, 1-16.18-23
Što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine, Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
PET SESTARA U dvije godine jedna za drugom postale redovnice
Isus je malo po malo pozvao sestre Jordan, Francescu, Amadu, Ruth Mariju i Nazaret u redovnički život.
Priča o pet bioloških sestara koje su u samo dvije godine postale redovnice privukla je pažnju vjernika u Španjolskoj, zemlji u kojoj živi ova obitelj pet kćeri i dvaju sinova.
Djevojke su ušle u institut Iesu Communio za kontemplativne redovnice, osnovan 2010. u Burgosu, na sjeveru zemlje. Prva je bila Jordan. Sljedeće godine ušle su Francesca i Amada de Jesus, dva mjeseca kasnije došao je red na Ruth Mariju, najstariju od njih pet. Nakon još šest mjeseci ušla je i Nazaret.
Put pet redovnica objavljen je u videu Instituta. Amada de Jesus u njemu kaže da je “bilo veliko iznenađenje za sve kada je naš Gospodin pozvao svih nas pet sestara u Institut tijekom dvije godine”. Djevojke međusobno nisu razgovarale o redovničkom pozivu: “Nismo znale za ovu žeđ koju je Duh Sveti budio u nama.” “Bog ima svoje planove i zna vrijeme i mjesto za svaki od njih”, dodala je.
U videu sestra Amada de Jesus kaže da je od djetinjstva njegovala “vrlo jednostavan odnos” s Bogom, ali da nije bilo lako razlučiti i prihvatiti poziv na redovnički život:
“U jednom sam trenutku znala da me On želi za sebe i čim bih na to pomislila, bila sam puna radosti, ali sam isto tako razmišljala da je taj poziv ujedno i odricanje od braka i majčinstva. Stala sam pred Njega i zamolila Ga da me ne zove da odustanem od toga.”
Amada de Jesus sudjelovala je na nekim susretima koje je organizirao institut Iesu Communio u njezinoj župi gdje su časne sestre dijelile iskustva “otkupljenja i ozdravljenja”. U to je vrijeme studirala pedagogiju s naglaskom na defektologiji, što je utjecalo na njezin osobni život: “Bog je bio u osobama s invaliditetom i želio je iz mene kao osobe izvući najbolje. Ujutro sam učila i razmišljala što bi bilo dobro za ovu ili onu osobu. Na kraju, punina je davati sebe. Stvoreni smo da volimo i budemo voljeni, a On je izvor ljubavi.”
Kad je primijetila da je Isus poziva da mu se posve posveti, Amada je otišla razgovarati s poglavaricom Instituta: “Morala sam znati je li to istina ili sve izmišljam.”
Od tada je prošlo 13 godina. Danas Amada de Jesus kaže:
“Nema ničega poput dara posvećenja. Danas sam ovdje iz ljubavi prema Njemu i osjećam da me On jako voli. Osjećam da me duboko voli.
Posebna molitva, molitva za bolesnika dana je 22.6.1985. međugorskim vidjelicama. Prilikom ovog ukazanja Gospa je rekla da je u pitanju najljepša molitva koju možete moliti za nekog tko je bolestan
MOLITVA ZA BOLESNIKA
O moj Bože, ovaj bolesnik što je pred Tobom došao te je zamoliti za ono što smatra najvažnijim; ono što on želi, smatra da mu je to najvažnije.
A Ti mu, Bože, u srce unesi ove riječi: “Važno je u duši biti zdrav” Gospodine, nek’ se vrši nad njim Tvoja sveta volja u svemu! Ako hoćeš, neka primi zdravlje.
Ako je Tvoja volja, nek’ nastavi svoj križ nositi. I molim Te za nas, koji molimo za njega; Očisti nam srca da budemo dostojni da preko nas dijeliš svoje svete milosti.
Ti ga čuvaj i olakšaj mu boli. Tvoja sveta volja nek’ se nad njim ispunja, i Tvoja sveta ljubav neka se očituje u njemu. Pomozi mu da hrabro nosi svoj križ.“
On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo! Od dana kada čusmo o vama,
neprestano za vas molimo i ištemo
da se ispunite spoznajom volje Njegove
u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome:
da živite dostojno Gospodina
i posve mu ugodite,
plodni svakim dobrim djelom
i rastući u spoznaji Božjoj;
osnaženi svakom snagom,
po sili Slave njegove,
za svaku postojanost i strpljivost;
s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi
za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
On nas izbavi iz vlasti tame
i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,
u kome imamo otkupljenje,
otpuštenje grijeha.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 98, 2-6
Pripjev:
Gospodin obznani spasenje svoje.
Gospodin obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi. Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. Sva zemljo, poklikni Gospodinu, raduj se, kliči i pjevaj!
Zapjevajte Gospodinu uz citru, uz citru i zvuke glazbala, uz trublje i zvuke rogova: kličite Gospodinu kralju!
Evanđelje:
Lk 5, 1-11
Oni ostaviše sve i pođoše za njim.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i baci mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!«
Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Vatikan: Sedmo dijete obitelji Ulma rođeno je u trenutku smaknuća
Vatikanski Dikasterij za kauze svetaca osvrnuo se na neke medijske napise o beatifikaciji deveteročlane poljske obitelji.
Nekoliko dana uoči beatifikacije deveteročlane poljske obitelji Ulma, koju su zbog skrivanja Židova pobili nacisti 1944. godine, vatikanski Dikasterij za kauze svetaca pojasnio je okolnosti njihova mučeništva, uključujući tvrdnje da će blaženim biti proglašeno i nerođeno dijete.
Bilješku Dikasterija prenosimo u cijelosti:
S obzirom na napise objavljene u pojedinim medijima o mučeništvu obitelji Ulma – čiji će članovi biti beatificirani u nedjelju 10. rujna 2023. u Markowi, u Poljskoj – Dikasterij za kauze svetaca želi pojasniti sljedeće:
1. U trenutku masakra, gospođa Wiktoria Ulma bila je u uznapredovalom stadiju trudnoće sa sedmim djetetom.
2. Sin je rođen u trenutku majčina mučeništva.
3. Taj sin je, stoga, pridružen drugoj djeci, također mučenicima. Zapravo, mučeništvom svojih roditelja primio je krštenje krvlju.
Priopćenje su potpisali prefekt Dikasterija za kauze svetaca kardinal Marcello Seraro te tajnik Dikasterija nadbiskup Fabio Fabene.
Podsjećamo, mjesecima su brojni katolički mediji (uključujući naš, ali i službeni Vatican News), pisali o beatifikaciji obitelji Ulma kao jedinstvenom slučaju u povijesti Crkve, i to iz dva razloga. Prvi je široko prihvaćeno vjerovanje da se radi o prvoj beatifikaciji cijele obitelji, a drugi da će na čast oltara biti uzdignuto i nerođeno dijete. No, kao što su pojasnili iz Dikasterija, dijete je ipak bilo rođeno, premda u mučnim okolnostima.
Katolički portal The Pillar ovako opisuje tu situaciju:
“U ranim satima 24. ožujka 1944., nacistička policija došla je u dom obitelji Ulma. Natjerali su sve stanare da stanu u liniju te su strijeljali osam Židova. Potom su ubili Józefa i Wiktoriju te njihovu djecu: Stanisławu (7), Barbaru (6), Władysława (5), Franciszeka (4), Antoni (2) i Mariju (1).
Kuća je zapaljena, tijela zakopana na brzinu, a ubojice su masakr proslavile s votkom i smijehom.
Tjedan dana kasnije, tijela su iskopana kako bi im se dao dostojan ukop. Osobe koje su ih iskopale primijetile su da se uz Wiktoriju, koja je bila sedam mjeseci trudna, nalazi novorođeno dijete. Smatra se da je porod započeo u trenutku smaknuća.”
Dodajmo kako je krštenje krvlju, koncept na koji se poziva Dikasterij za kauze svetaca, dio crkvene traicije. Kako piše u točki 1258 Katekizma Katoličke Crkve: “Oduvijek je Crkva čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime. Krst krvlju, kao i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament.”
