SVETAC DANA – SVETI BAZILIJE VELIKI I GRGUR NAZIJANSKI
Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski bili su među najodanijim braniteljima vjere u četvrtom stoljeću. Obojica su bili biskupi i obojica su sada sveci i crkveni naučitelji. Ova dva čovjeka upoznala su se tijekom studija u Cezareji Kapadokijskoj i učvrstila svoje čvrsto prijateljstvo u Ateni. Nakon Bazilijeve smrti, Grgur je o njihovoj vezi napisao: “Činilo se da imamo jednu dušu koja živi u dva tijela” (Orationes svetog Grgura 43:20).
Oba su sveca potjecala iz svetačkih obitelji. Bazilijeva baka po majci bila je mučenica; njegova baka po ocu, njegovi roditelji i troje njegove braće i sestara također su sveci. Grgurova oca žena je preobratila na katoličanstvo. Nakon obraćenja zaređen je za svećenika, a zatim posvećen za biskupa Nazijanca. Služio je biskupom oko 45 godina, doživjevši 90-te. Ovi sveci roditelji imali su troje djece, od kojih su svi postali sveci.
U vrijeme kada su živjeli sveti Grgur i Bazilije, Crkva, tijelo Kristovo, patila je od pandemije arijanizma, krivovjerja koje niječe Kristovo božanstvo. Ova je hereza bila poput bolesti koja je zarazila Crkvu. Arijanstvo je ušlo u krvotok Kristova tijela i oslabilo svaki ud i mišić, uzrokujući grčeve, nasilne ispade i duboke podjele i među biskupima i među vjernicima. Jasno učenje i hrabro biskupsko vodstvo svetih Bazilija i Grgura pomoglo je Crkvi da ozdravi, iskorijeni ovo krivovjerje i obnovi jedinstvo vjere na Istoku. Ali nisu svi toplo pozdravili njihov trud. Oboje su jako patili. Od cara, mnogih biskupa, te drugoga klera i laika, primili su mnoga zlostavljanja, klevete, fizičke napade i prijetnje. Kroz sve to, ostali su vjerni svom propovijedanju te smireni i usredotočeni u svojoj odluci, obnavljajući dublje i drevnije jedinstvo Kristovim vjernicima. Danas su njihovi opsežni spisi među nadahnutijim, najpronicljivijim i najuvjerljivijim učenjima rane Crkve, posebice što se odnose na Kristovo božanstvo i Presveto Trojstvo.
Sveti Bazilije Veliki (Bazilije iz Cezareje ili Vasilije Veliki), biskup i crkveni naučitelj, rodio se kao sin uglednoga retora oko 330. u Cezareji (Kapadocija) i uz svojeg prijatelja Grgura Nazijanskog i svojeg brata Grgura Nisenskog pripada trojici velikih crkvenih otaca iz Kapadocije (Mala Azija, danas središnja Turska). Njegovi baka, djed, tri brata i sestra također se štuju kao sveci. Školovao se u Cezareji, Carigradu i Ateni. Sjajan govornik, najprije je podučavao retoriku, a nakon krštenja, godine 356, posvetio se asketskom životu. Prodao je sve što je imao, novac razdijelio i postao svećenik i redovnik-pustinjak. Od 370. biskup Cezareje, reformirao je liturgiju, pomagao siromasima, borio se protiv arijanizma i apolinarizma. Pisao je egzegetska, dogmatsko-polemička i asketska djela, a najpoznatija su mu pravila redovničkog života, kojima je utemeljio organizirano istočnjačko monaštvo. Osnovao je red bazilijanaca koji u samostanu žive zajedno i proučavaju Sveto pismo. Uredio je i liturgiju Istočne crkve. Za kasniji razvoj europske književne tradicije posebno je važno njegovo djelo „Govor mladićima o tome kako im može koristiti helenska književnost“, u kojem Bazilije smatra da je i kršćanima potrebna tradicionalna književna naobrazba. Napisao je i brojna značajna retorička djela, od kojih se ističe devet „Propovijedi o stvaranju svijeta u šest dana“. Jedan je od najvećih crkvenih autoriteta i najštovanijih svetaca Istoka, a svojim književnim radom pridonio je da se u kršćanstvu očuva helenska kultura. Preminuo je 1. siječnja 379. u Cezareji. Zaštitnik je Rusije, reformatora, redovnika, odgojitelja, egzorcista i upravnika bolnica.
Drugi današnji zaštitnik, sveti Grgur Nazijanski, zvan i Bogoslov, crkveni naučitelj, rodio se oko 329. u Arijanzu, selu nedaleko Nazijanza (jugozapadna Kapadocija), kao sin tamošnjeg biskupa. Učio je retoriku u Cezareji, Aleksandriji i u Ateni, gdje je studirao zajedno sa svojim zemljakom Bazilijem i Julijanom Apostatom. Učitelj govorništva, po povratku u domovinu, 361, krstio se, zaredio i pridružio se prijatelju Baziliju u pustinjačkom samostanu. Od 372. bio je biskup u Sasimi (Kapadocija), od 374, nakon očeve smrti, upravljao je biskupijom u Nazijanzu, ali se uskoro povukao u samostan. Jedan od najvažnijih teologa na općem saboru u Carigradu i u protuarijanskim borbama, izabran je 380. za carigradskog patrijarha. Tada je nastalo i njegovo najpoznatije djelo, pet „Govora“, u kojima je branio pravovjerni nauk o Svetom Trojstvu. Uskoro se zahvalio, vratio se u Nazijanz i u samoći se bavio književnim radom. Glasovit je po svojim stilistički dotjeranim govorima teološkog sadržaja, prožetim smjelim slikama i neočekivanim obratima (sačuvano ih je 45). Bizantinci su ga prozvali kršćanskim Demostenom. Pisao je pjesme i epigrame, a očuvano je oko 400 njegovih pjesama i zbirka od 243 pisma, malih stilističkih remek-djela. Utemeljitelj bizantske lirike, posebno je uspješan kao autor autobiografskih pjesama („O svome životu“) i lirskih himni. Znatno je utjecao i na teološko-filozofsku misao na Zapadu. Preminuo je 25. siječnja 389. u rodnom Arijanzu.
Ova dva čovjeka nisu postali sveci samo zato što su bili pametni. Bili su i sveti. A njihova je svetost dolazila iz života duboke molitve. Nakon što su obojica stekli izvrsno obrazovanje na najboljim sveučilištima, zajednički su nastojali živjeti kao pustinjaci, s Bazilijem koji je prednjačio u formiranju onoga što će postati model za monaštvo na Istoku. Oboje su proveli godine u samoći i molitvi u različitim fazama svog života. Njihovo unutarnje zajedništvo s Bogom kroz molitvu, više nego išta drugo, pripremalo ih je za zajedničko poslanje.
Razmislite o tome da slijedite primjer ova dva velika sveca obraćajući se Bogu u molitvi. Iako možda niste pozvani da postanete pustinjak, svakako možete odvojiti vrijeme svaki dan da se usredotočite na dublji život molitve. Dok to budete činili, otkrit ćete kako vas Bog poziva da mu se bliže približite, a zatim vam povjerava neku veću misiju koju treba izvršiti za Njegovu slavu.
***
Sveti Grgure i Vasilije, pozvani ste od Boga da budete svjetlo usred tame u vrijeme velikih previranja u Crkvi. Molim vas, molite za mene, da nikada ne živim obavijen tamom ovoga svijeta, nego da uvijek nosim Kristovo svjetlo da raspršim laž i grijeh, da Bog bude proslavljen i duše spašene. Sveti Vasilije i Grgure, molite za mene. Isuse, uzdam se u Tebe.
