‘Ona je izliječila je moj mozak’: Nevjerojatno čudo koje je Svetu Majku Terezu proglasilo svetom

Brazilac koji je doživio čudo koje je omogućilo kanonizaciju Majke Tereze podijelio je svoju priču, rekavši da su on i njegova supruga obični vjernici koji su primili izniman znak Božjeg milosrđa.

“Od početka dijagnoze prognozenisu bile dobre i činilo se da su samo gore. (li Od tog trenutka, unutar ove velike patnje, shvatili smo da se nešto dogodilo,” rekao je Marcilio Haddad Andrino o svom čudesnom ozdravljenju.

“Bio sam siguran da me je Majka Tereza izliječila.”

Andrino, koji dolazi iz Santosa u Brazilu, ozdravio je po zagovoru Majke Tereze – čudo koje je utrlo put njezinoj kanonizaciji 4. rujna 2016.

Razgovarao je s novinarima tijekom godišnjeg sastanka u Riminiju od 19. do 25. kolovoza 2016. u Italiji zajedno sa svojom suprugom Fernandom, od kojih je svaki podijelio svoje viđenje Marcilijeve bolesti i čudesnog iscjeljenja.

Fernanda je, iznoseći svoje viđenje duge, dugotrajne bolesti svog supruga, objasnila da je Marcilio bio bolestan dvije godine i da je posjetio bezbroj liječnika, ali bez dijagnoze.

“Bilo je to čekanje puno muke jer je dvije godine bio jako bolestan i nismo znali što nije u redu”, rekla je, objašnjavajući da je prvi pokušaj liječenja “bio neuspješan. Stoga je liječnik promijenio terapiju, ali Marciliu se nastavilo pogoršavati.”

Osam apscesa na mozgu, hidrocefalus nestali

Prisjetila se kako su konačno dobili odgovor tek kada je Marcilio hospitaliziran u listopadu 2008.

Nakon što je obavio niz testova, “liječnik je pogledao pregled i, prosvijetljen Duhom Svetim, shvatio da Marcilio ima osam apscesa na mozgu“, rekla je.

“Uvijek smo se molili Majci Terezi”, rekla je, ističući da joj je njezin župnik dao relikviju Majke Tereze prije nego što se par vjenčao.

“Stavili sam relikviju na Marciliovu glavu, gdje je imao apscese. Izmolila sam molitvu za proglašenje Tereze blaženom i ono što mi je dolazilo iz srca”, rekla je, napomenuvši kako “nije bilo lako, ali me ovo razdoblje jako obogatilo; obogatilo je našu ljubav, našu vjeru… danas mogu reći da je vrijedilo.”

Marcilio je, govoreći o trenutku kada je ozdravio, rekao da se probudio 9. prosinca 2008., samo nekoliko mjeseci nakon što mu je postavljena dijagnoza, s “nepodnošljivom” glavoboljom zbog koje nije mogao govoriti, pa je zamolio svoju ženu da moli za njega.

“Od tog trenutka mnogi su me liječnici došli posjetiti i ustanovili da je moja situacija vrlo ozbiljna”, rekao je, objašnjavajući da je na kraju odvezen u bolnicu i pripremljen za operaciju.

Međutim, Marcilio je rekao da nikada nije došlo do operacije.  Umjesto toga, probudio  se u operacijskoj sali s “velikim mirom u sebi i više nisam imao glavobolju. Nisam shvaćao što mi se događa.”

Liječnici su mu, kaže, rekli da će ga, budući da mu je bolje, premjestiti na intenzivnu njegu i operaciju odgoditi za sljedeći dan.

Marcilio je rekao da je prespavao cijelu noć bez ikakvih problema i da mu je, kad se sutradan sastao s liječnikom, rekao da se vrati u svoju sobu ako se glavobolja još uvijek ne vraća.

Po povratku u sobu, “saznao sam da su se apscesi uvelike smanjili, baš kao i hidrocefalus”, rekao je Marcilio, referirajući se na medicinski izraz za abnormalno nakupljanje tekućine u lubanji, što uzrokuje oticanje mozga.

“Apscesi su se smanjili za 70 posto, a hidrocefalus je nestao”, rekao je, objašnjavajući da se nakon još tri dana testiranja “čak ni ožiljci od apscesa nisu vidjeli”.

“Tada sam otkrio da sam izliječen”, rekao je, istaknuvši da se mogao vratiti kući za Božić.

Fernanda je, prepričavajući svoje iskustvo događaja, rekla da su joj liječnici, kada se vratila u bolnicu s Marciliovim roditeljima dan nakon što je primljen, rekli da je stabilno i da se vratio u svoju sobu, umjesto da ide na operaciju.

“Liječnik mi nije rekao da je ozdravio, ali ja sam to već dobro znala od one molitve Bogu po zagovoru Majke Tereze”, rekla je, dodajući da kada je otišla u Marciliovu sobu i vidjela ga sjedi i govori: “Shvatila sam da ga je Majka Tereza izliječila.”

Rekla je da je Marcilio bio “jako iznenađen” onime što se dogodilo i pripisao to antibiotiku.

Međutim, liječnik im je, prisjetila se Fernanda, rekao da “ne postoji antibiotik koji djeluje odmah, dan poslije… i dodao, netko tamo gore vas puno voli.”

Čudo je otišlo i korak dalje

Marcilio je objasnio da su nakon izlaska iz bolnice on i Fernanda razgovarali sa svojim župnikom o tome što se dogodilo. Svećenik, koji je pratio par tijekom cijele Marciliove bolesti i koji je obavio posljednji obred bolesničkog pomazanja, rekao im je da pišu Misionarkama ljubavi i objasne što se dogodilo.

“Moj je slučaj klinički bio vrlo težak”, rekao je Marcilio, objašnjavajući da se njegova supruga molila za njega “bez prestanka”, te su bili sigurni “da se dogodilo čudo… Bio sam siguran da me je Majka Tereza izliječila.”

Napomenuo je da čudo nije samo izliječilo njegov mozak, već je otišlo korak dalje.

“Kad sam se počeo osjećati bolesno, Fernanda i ja smo se tek vjenčali”, rekao je, objašnjavajući da im je liječnik rekao mračnu vijest da nikada neće moći imati djecu zbog tretmana kojima će se Marcilio morati podvrgnuti.

Iako shrvani, par je to prihvatio, rekavši si da “ako Bog to želi, imat ćemo djecu”.

Šest mjeseci nakon njegova izlječenja, par se preselio u Rio de Janeiro i Marcilio se vratio na posao. Bilo je otprilike u isto vrijeme kada je Fernanda počela osjećati mučninu.

Kad im je liječnik rekao da je trudna, Marcilio je rekao da isprva nisu vjerovali u to, ali da su nakon nekoliko pretraga potvrdili da je “dijete tu”.

Bog i tebe izabire

Marcilio je rekao da mu se život značajno promijenio otkako je primio čudo.

“Moja je vjera jako porasla; Vidim milost. Bio sam bolestan, nisam mogao hodati, uvijek mi je trebalo pomoći. Danas hodam, imam obitelj i jako sam zahvalan.”

Budući da je bio mlad dok je Majka Tereza bila živa, Marcilio je rekao da je znao njezinu priču općenito kao i svi drugi, ali je počeo dublje proučavati njezin život tek nakon što je ozdravio.

Sada, osam godina nakon čuda, on i Fernanda nastavljaju nositi svoju relikviju Majke Tereze kamo god idu i mole joj se sa svojom djecom.

“Kad vidim svoju djecu, vidim Majku Terezu. Ovo čudo je moju obitelj učinilo jačom i jedinstvenijom”, rekao je, objasnivši da njegova djeca znaju sve o njegovoj bolesti i ozdravljenju.

“Uvijek su s nama i kad idemo k sestrama moliti, one sve razumiju i mole s nama.”

Iako je prije bolesti bio katolik, Marcilio je rekao da mu je vjera porasla nakon ozdravljenja, a sada je uvjeren da čuda postoje.

“Poruka Majke Tereze je da je Božje milosrđe za sve”, rekao je, istaknuvši da su on i Fernanda samo “normalni ljudi” kao i svi drugi.

“Bog izabire one koji obznanjuju svoje milosrđe kako bi doprlo do svih, kao u slučaju Majke Tereze, koja je izliječila sve bez razlike”, rekao je, izrazivši nadu da njezina kanonizacija “uči sve ljude suosjećati jedni prema drugima. ”

Iako je jedan od rijetkih koji je doživio ovakvo čudo, Marcilio je naglasio da je “Božje milosrđe za sve. Ja sam primio ovo čudo, ali Bog također bira tebe. Svi smo mi odabrani.”

Izvor: vjera.hr

Vrisak oduševljenja odjeknuo crkvom: Dijete Isus pojavilo se na oltaru, svi su ga vidjeli

Svake prve nedjelje u rujnu slavi se blagdan Božanskog Djeteta posebno zemljama Latinske Amerike.

To je slavlje Isusova djetinjstva, poziv na razmatranje Sina Božjega u njegovoj punoj ljudskosti, živeći u jednostavnom domu, u toplini obitelji.

Štovatelji Božanskog Djeteta Isusa žele častiti tih prvih dvanaest godina Isusova života, godine njegova sretnog djetinjstva. Oni traže da kroz zasluge Kristova djetinjstva Bog podari svoje naklonosti svima koji ih trebaju.

“Dijete” kao “najveće u Kraljevstvu nebeskom”

Isusovo djetinjstvo uvijek je bilo predmet štovanja i zanimanja kroz povijest. O tome svjedoči i razvoj teologije i bezbrojni oblici pučke pobožnosti, općenito izraženi u predajama i umjetnosti.

Ovi izrazi su odjeci Isusa koji se kao dijete želio očitovati svecima različitih vremena, nudeći im društvo, utjehu i snagu. Dijete Isus uvijek je sposobno probuditi nježnost i povjerenje u ljudskom srcu, pozivajući svakoga da živi čistoću srca:

“Uvjeravam vas: ako se ne promijenite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Dakle, tko postane malen kao ovo dijete, taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom. I tko god primi takvo dijete u moje ime, on mene prima” (Mt 18, 3-5).

Dijete Isus pojavilo se na oltaru

Od početka kršćanstva, Isus se osobno predstavljao čudima kako bi potvrdio svoje postojanje, svoje božanstvo i svoju stvarnu prisutnost u posvećenom sakramenut. Crkva drži da zaređeni svećenik po apostolskoj liniji čini Isusa Krista stvarno prisutnim u kruhu i vinu, kada obavlja svoju posvetu na svetoj misi. To se ne vidi očima stoga ljudi često zaborave na ovu istinu.

Zato je Gospodin proizveo stotine čudesa, da pokaže da je to tako, da je On stvarno prisutan u posvećenoj hostiji na oltarima svih crkava svijeta.

Dana 20.travnja 1905. – kako su onda javljali španjolski listovi – prikazao se Isus Djetešce u španjolskom gradu Manzenedi pred svim pukom.

U crkvi redemptorista upravo su završavale duhovne vježbe svečanim obredom zadovoljštine. Župnik don Petar Rodriguez izložio je Presveti Oltarski Sakrament i veliko mnoštvo pobožna svijeta, poslije Ružarija, slušalo je propovijed oca Mariscala, jednog od misionara.

Najednom propovjednik nenadano presta govoriti jer je narod obuzela neka tajanstvena uzbuna. Pojedini koji su sjedili digli su se na noge, popeli se na klecala, a drugi su se izdizali navrh prstiju da bolje vide, dok je čitavom crkvom šumorio neki šapat.

Propovjednik nije znao kako da to protumači pa opomenu slušatelje da ne povrjeđuju štovanje koje su dužni dati veličanstvu Boga prisutna u klanjanju vrijednome Sakramentu. Postigao je da su se ljudi malo umirili.

Viđenje je snažno potreslo narod

Ali, jedna djevojčica od otprilike sedam godina, svojim nježnim glasićem vikne: “Hoću i ja vidjeti Djetešce!”

Na taj poklik vjernici se više nisu mogli suzdržati. Otac Mariscal se okrenu prema Oltaru, kamo su bile uprte oči sviju, pa i on ugleda veliko Čudo koje je tako snažno potreslo narod.

Župnik, klečeći pred Oltarom, promatrao je sav zanesen tako slatko viđenje.

Na mjestu Pokaznice, vidjelo se Djetešce, kojemu bi bilo oko šest ili sedam godina, obučeno u odijelo bjelije od snijega, kako se milo smiješi vjernicima i prema njima pruža svoje ručice.

S Njegovog lica strujale su zrake žarkog svjetla, a oči su Mu sjale kao dvije zvijezde. Na prsima se mogla opaziti rana, iz koje je curio mlaz krvi i silazio niz bijelu haljinu bojeći je crvenilom. Viđenje je potrajalo nekoliko minuta, a onda ga nestade.

Sveti obred se one večeri nastavio u suzama i uzdasima, i ispovjedaonice su bile pune sve do ponoći; jer svi su htjeli da se ispovjede kako bi sutradan mogli u svetoj Pričesti primiti prekrasno Djetešce koje im se ukazalo na Oltaru. Izvor: Glasnik Srca Isusova 1906. godine (talijanski)

Preuzeto s vjera.hr