Evo zašto Crkva slavi rođendan samo tri osobe iz Svetog pisma

Čitajući Sveto pismo, uviđamo koliko je Bogu stalo do toga se oslonimo na njegovu moć i vodstvo. Kako bi smo to i mogli, potrebna je otvorenost Duhu Svetomu, potrebno je odgovoriti na njegov poziv.

Crkva slavi svoje svete tijekom cijele liturgijske godine. Obično njihov spomen slavimo onog datuma kada je određeni svetac “rođen za Nebo”. Taj se datum uzima kao njihov rođendan, ali rođendan za Nebo. Ivan Krstitelj, Blažena Djevica Marija i Gospodin Isus uz onaj “nebeski” slave i “klasičan” rođendan. Zašto?

Kristovo rođenje

Crkva na Božić slavi utjelovljenje Jedinorođenoga Sina Božjega, Njegove Riječi po kojoj je sve stvoreno. On je “radi nas ljudi i radi našega spasenja” postao čovjekom da nas otkupi od ropstva grijeha i uvede u svoje divno Kraljevstvo.

U Njemu se ispunja navještaj starozavjetnih proroka o Mesiji, Sluzi Božjem, koji dolazi ne kao silni kralj koji će oružjem satrti neprijatelja nego se utjelovljuje kao bespomoćno dijete, daleko od svake raskoši i moći, na periferiji, u štali na slami, a jedini su svjedoci toga spasonosnog događaja njegovi roditelji te jedan vol i magarac.

Marijino rođenje

Djevojčica Marija živjela je u Nazaretu s roditeljima Joakimom i Anom. Kada je postala djevojkom, Marija se zaručila s Josipom, zanatlijom iz Nazareta. On je, kao i Marija, dolazio iz Davidova pokoljenja.

Iznenada joj je došao anđeo Gabrijel i navijestio da će roditi sina Božjega. Trudnu zaručnicu Josip je htio otpustiti, ali mu se ukazao anđeo i objasnio čudo koje se zbilo na Mariji – ona je po Duhu Svetomu zanijela Sina Božjega – obećanog Spasitelja svijeta. Marija i Josip odgajali su Isusa.

On je ‘radi nas ljudi i radi našega spasenja’ postao čovjekom da nas otkupi od ropstva grijeha i uvede u svoje divno Kraljevstvo.

Kada je odrastao, majka Marija Ga je nagovorila da učini svoje prvo čudo. Zato Mariju zazivamo u svojim potrebama kao našu najveću zagovornicu. S velikom boli doživjela je smrt svoga sina. Dolazak Duha Svetoga dočekala je s apostolima te je stoga nazivamo Majkom Crkve. Kao mjesto Marijine smrti spominju se, prema predaji, Jeruzalem i Efez. Prema nauku Crkve, u času smrti njen ju je Sin dušom i tijelom uzeo k sebi na nebo.

Ona je primjer djevice i majke, ali ne samo u isključivo biološkom smislu. U vjeri i poslušnosti na zemlji je rodila Sina. Nasljedujući Marijinu svetost i ljubav, Crkva na novi i besmrtan život rađa djecu. Ta pak djeca, slave rođenje svoga Gospodina, Blažene Djevice Marije i Ivana Krstitelja. Kada su u pitanju slavlja drugih svetaca, Crkva slavi samo „rođenje za nebo”.

Ona je primjer djevice i majke, ali ne samo u isključivo biološkom smislu.

Krist je svojim čovještvom najprisnije povezao Boga i ljude. Marijina zadaća na tom tragu ni na koji način ne zamjenjuje Kristovo posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Iz sjedinjenja s Sinom, proizlazi i povezanost s Crkvom.

Rođenje Ivana Krstitelja

Rođenje Ivana Krstitelja prožeto je bogatom simbolikom. Djevica Marija na početku svoje trudnoće otputovala je u brdoviti kraj gdje je ušla u kuću Zaharije i pozdravila Elizabetu koja je nosila Ivana. Kada je Elizabeta čula Marijin pozdrav dijete je poskočilo u njenoj utrobi.

Crkvena tradicija vjeruje da je Ivan tijekom „prenatalnog susreta” ovih malenih rođaka bio ispunjen Duhom Svetim već u utrobi „Jer, on će biti velik pred Gospodom; on neće piti ni vina ni prevrelih pića i bit će on ispunjen Duhom Svetim od utrobe svoje majke.”

Tako je Ivan pročišćen od izvornog grijeha zbog čega je imao ključnu ulogu u Isusovoj misiji.

Nazire li se ovdje njihova sličnost? Odgovor je i više nego potvrdan.

Crkvena tradicija vjeruje da je Ivan tijekom „prenatalnog susreta” ovih malenih rođaka bio ispunjen Duhom Svetim već u utrobi.

Ipak, Marijin „da” bio je temelj svih drugih „da”. Marijinim rođenjem pojavila se zora spasenja i nada svemu svijetu – rekao je jednom prilikom sv. papa Pavao VI.

Poveznica Isusa, Marije i Ivana

Čitamo li pomno Lukino evanđelje, odnosno prva dva poglavlja, vidjet ćemo da se opis rođenja Ivana i Isusa Krista opisuje paralelno. Time se opisuje mesijanska uloga Isusa Krista, kao i jasna distinkcija Gospodina od Ivana Krstitelja.

Marijina zadaća ni na koji način ne zamjenjuje Kristovo posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu.

Na tom tragu, u prva dva poglavlja pratimo paralelizam između Isusa i Ivana Krstitelja. Dok je kod Krstitelja navještenje njegova rođenja u Hramu, kod Isusa je u nazaretskoj kućici. Osim toga, s jedne strane imamo svećenika Zahariju koji prima objavu, a s druge neznatnu ženu. No, dok je Ivan prorok Svevišnjega, Isus je Sin Svevišnjega.

Scena navještenja koju donosi Luka srce je mariologije. Anđeo, kao i u Starom Zavjetu donosi važnu vijest od Boga. Marija je predstavljena imenom i mjestom boravka, ali i kao djevica (kako bi se naglasila čudesnost Kristova začeća). U kristološkom smislu važno je pokazati Marijino zaručništvo, ali i da živi u kući sa svojim roditeljima.

Dok je Ivan predstavljen kao prorok Svevišnjega, Isus je Sin Svevišnjega.

Iako je prethodno najavljeno začeće Ivana Krstitelja (kao i tolika čudesna začeća u Starom Zavjetu), pokazuje se zaista kao Božje djelo. Djevica bez muža ne može začeti, zato se Marija i pita – kako će to biti.

Izvor: hkm.hr

Bedž (značka) Bezgrješnog Srca Marijinog

Ovaj škapular odobrio je i preporučio papa Pio IX. u dva navrata: 1863. i 1870. godine. Zeleni se škapular zbog svog izgleda obično naziva škapularom, iako ne potječe od škapulara crkvenih redova, a također je poznat i pod nazivom „Bedž (značka) Bezgrješnog Srca Marijinog“.

Zeleni škapular napravljen je od zelene tkanine. Ne prednjoj je strani slika gorućeg Srca Marijinog (bez vijenca od ruža) probodenog mačem, a iz Srca teče krv. Povrh Srca nalazi se križ, te riječi: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“.

Povijest
Justine Bisqueyburu rođena je 1817. godine u francuskom gradu Mauléonu. 28 siječnja, za vrijeme duhovnih vježbi prije ulaska u red Sestara milosrdnica, Justine se nalazila u kapeli u ulici Rue du Bac u Parizu. Dok je molila, Djevica Marija ukazala joj se odjevena u dugu bijelu haljinu i zaogrnuta svijetloplavim plaštem. Pred kraj duhovnih vježbi Djevica Marija još se jednom ukazala sestri Justine, a ukazanja su se ponovila još pet puta za vrijeme njezinog boravka u novicijatu. Svako ukazanje bilo je identično onom prethodnom i svaki put Djevica Marija nije ništa govorila. 8. rujna 1840, na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, nedugo nakon što je stupila u red Sestara milosrdnica, sestra Justine poslana je u Blangy da podučava siromašne. Dok je jednom prilikom bila u molitvi, Djevica Marija joj se ponovno ukazala. Ovog puta Marija je držala u desnoj ruci svoje Srce okruženo plamenovima, a u lijevoj neku vrstu škapulara, komad zelene tkanine koji je visio na dvjema zelenim vrpcama. Na njemu je bila slika Blažene Majke, onako kako se ukazala sestri Justine, a na slici je Marija držala svoje Bezgrješno Srce u desnoj ruci. Na poleđini tkanine nalazilo se „Srce cijelo u plamenu sa zrakama sjajnijima od sunčevih i prozirnima poput kristala“. Srce je bilo probodeno mačem, a povrh njega nalazio se zlatni križ i riječi koje su okruživale Srce: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“. Sestra Justine u duši je čula glas koji je rekao da Djevica Marija želi da se škapular proširi kao sredstvo za obraćenje duša. Sestra Justine ispričala je o tom ukazanju svojim nadređenima, a zatim i svom duhovniku, lazaristu Jean-Marie Aladelu. Papa Pio IX. odobrio je škapular 1870. godine. Sestra Justine nastavila je služiti u Istanbulu, Parizu, Alžiru i Carcassonneu. Do kraja života sestra Justine šutjela je o ukazanjima, a o njima je govorila samo s nadređenima i sa svojim duhovnikom.

Upotreba
Budući da se ne radi o znaku bratovštine, već jednostavno o slici na komadiću tkanine, nije potreban obred primanja škapulara. Potrebno je samo da svećenik blagoslovi zeleni škapular, te da ga nosi osoba koja želi imati od njega koristi.

Pobožnost
Škapular se može nositi oko vrata, a može i visjeti u sobi osobe, biti postavljen u jastuk, novčanik ili predmet odjeće. Najmanje jednom dnevno treba moliti: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“. Kada je zazivamo ovim riječima i po ovoj svetoj slici, vjeruje se da Djevica Marija može izmoliti velike milosti od svoga Sina, posebno ako se radi o tjelesnom zdravlju, duševnom miru i obraćenju duše. Djevica Marija, koju zovemo i Utočište grešnika, na poseban će način izmoliti obraćenje nevjernika i onih koji su otpali od vjere.

Izvor: medjugorje.info

Rođenje Marijino – Mala Gospa

Spomendan je rođenja Blažene Djevice Marije. Slavi se na današnji dan, 8. rujna, svake godine.

~ Rođenje Marijino
Čini se da je sveti Maurilije biskup prvi uveo blagdan u svojoj biskupiji Angers 430. godine nakon što je saznao da je gospodar mjesta. Dok je bio na području Marillaisa, u noći 8. rujna, čuo je anđeoski zbor na nebu; anđeli su mu objasnili da su slavili Gospino rođenje (op. a. iako posvećujem prostor dvojbi: 5. kolovoza ili 8. rujna jer vidioci iz Međugorja tvrde da im je Gospa sama rekla da je rođena 5. kolovoza, dok Crkva još od sedmog stoljeća rođendan slavi 8. rujna).
Papa Sergije I., koji je vladao od 687. do 701. godine, je taj koji je na današnji dan dao da se pokrenu procesije u čast Djevici, donijevši taj običaj s Istoka, gdje se već bio udomaćio. Krajem devetog stoljeća blagdan se slavio u cijelom kršćanskom svijetu, postajući obaveznim u jedanaestom stoljeću. Godine 1241. ustanovljena je “osmina” (osmodnevna pripravna molitva) uoči blagdana. Papa Inocnet VI., 1245. na Lionskom koncilu proširio je blagdan na cijelu Crkvu.

~ Aviano, Gospa od Brda
Obično se Gospa ukazuje pastiricama, no 1510. godine u Avianu (Pordenone) napravila je iznimku. Vidioc je, zapravo, imao gotovo osamdeset godina. Antonio Zampara, seljak iz Aviana, znao je zastati i moliti se pred kapelicom u području Costa di Marsure. Čuo je glas koji ga je pitao kamo ide. Podigao je oči i ugledao Gospu u bijeloj haljini. Odgovorio je da ide vidjeti može li mu prijatelj preorati njivu, jer je on već prestar za to. Gospa mu je rekla da će prijatelj zasigurno doći, a zatim ga je zamolila da kaže narodu kako želi tri subote posta te da se na tom mjestu sagradi crkva. Najavila je da će znak biti taj da će se sunce pojaviti umrljan krvlju. To se i dogodilo i svi su ga vidjeli. Otuda je nastalo svetište Gospe od Brda.

~ Vailankanni, Gospa od Zdravlja
U Indiji, 250 kilometara južno od Madrasa, nalazi se Vailankanni, gdje se nalazi bazilika Naše Gospe od Zdravlja. Mjesto svake godine privlači milijune hodočasnika i to ne samo kršćana. Priča se da se u šesnaestom stoljeću Gospa pojavila jednom čovjeku s Djetetom u rukama. Čovjek je na tom mjestu sagradio crkvu koja je zapravo bila jednostavna koliba od slame. Nakon toga Gospa se pojavila djetetu koje je šepalo. On je čudesno ozdravio i od tada “crkva” je dobila ime po Majci od Zdravlja (“Arokia Matha” na domaćem jeziku). Nakon dosta vremena portugalski trgovački brod ušao je u strašnu oluju. Posada i putnici preporučili su se Mariji i spasili se. Unatoč brodolomu ostali su živi, na mjestu brodoloma saznali su od domorodaca o postojanju crkve od slame. Otišli su tamo i u znak zahvalnosti Onoj koja ih je spasila, sagradili su crkvu boljim i čvršćim materijalima. Kasnije su se često tamo vraćali hodočasteći te su svaki put činili poboljšanja uljepšavajući je. Novu su crkvu posvetili Gospi na dan blagdana njezina rođenja, jednog 8. rujna. Skrbništvo nad svetištem ostalo je u rukama Portugalaca do 1964. godine (dvije godine ranije crkva je promaknuta u baziliku). Kip koji se tamo štuje ima indijske somatske osobine te je odjeven u tipični sari. Po tradiciji, dragocjeni svileni sari ostavljeni su kao zavjetni darovi onih koji su primili neku milost. Zastrašujući tsunami iz 2004. godine poštedio je samo one koji su se sklonili pod noge kipa (more je doprlo pola kilometra izvan svetišta).

~ Naša Gospa od Zvijezde
Prema nekom običaju kako bi se proslavila pobjeda Poitiersa nad muslimanima Carlo Martello osnovao je prvi red vitezova. Najvjerojatnije je to bila čast dodijeljena onim vitezovima koji su se istaknuli svojim junaštvom. Budući da se ratni dan odigrao u subotu 732., red je nazvan po Gospi (kojoj je subota tradicionalno posvećena). S vojne točke gledišta bila je to kratka bitka, ali se odmah osjetila njezina povijesna važnost, toliko da su suvremeni kroničari koristili po prvi puta.
Godine 1022., na dan rođenja Marijina (8. rujna), francuski kralj Robert II “Pobožni” obnovio je taj drevni vojni red i nazvao ga redom Gospe od Zvijezde. “Zvijezda mora” (jasnog simboličkog značenja) jedno je od mnogih Djevičinih imena. Vitezovi koji su imali čast biti dio toga bili su dužni izmoliti pedeset Zdravomarija dnevno.
Datum 8. rujna povezan je s još jednom velikom pobjedom kršćana nad muslimanima. Ovaj puta su akteri bili vitezovi “Sv. Ivana”, zatim “Rodosa” (nakon pada Akre u Svetoj zemlji 1291.) i konačno “Malte” (nakon poraza 1522. od strane Turaka, Sulejmana I. Veličanstvenog). Doselili su se na Maltu 1530., a godine 1565. napala ih je turska vojska koja je bila pet puta veća. Nakon četiri mjeseca opsade, Jean Parisot de La Valette uspio ih je pobijediti. Taj dan je zatim postao državnim praznikom.

~ Naša Gospa od Porzusa
Godine 1855. Gospa se pojavila u Furlaniji, u Porzûsu, u Udinskoj biskupiji. To jutro je bila nedjelja i mala Teresa, desetogodišnja djevojčica, po nalogu roditelja otišla je u polje kositi travu za koze. Tog dana joj se ukazala Gospa, kao i idućih dana. Opomene koje je Djevica tom prilikom uputila odnosile su se na poštivanje nedjeljnog odmora, bilo je to upozorenje Teresinim roditeljima. Kako bi djevojci povjerovali, Gospa joj je na lijevoj ruci ucrtala znak križa. Pouzdanost ovih činjenica utvrdila je istraga, ali tek 1992. kada se udinski nadbiskup službeno oglasio o ukazanjima u Porzûsu.

~ Gospa od Šiluve
Litva je bila posljednja europska zemlja koja je dobila kršćansko krštenje. U selu Šiluva, u biskupiji Kaunas, od 1457. postojalo je svetište koje je plemić koji je bio u službi velikog vojvode Vytautasa Velikog podignuo oko drevne marijanske slike. Bila je to zapravo kopija slike, smatrane čudotvornom, koju je naslikao sveti Luka i koja je nekada već zaštitila kršćane koji su se borili protiv Turaka. Kada se protestantizam proširio, Veliko vojvodstvo je prešlo na kalvinizam te je svetište uništeno. Isusovci su vratili katoličanstvo u te krajeve. Godine 1612. lijepa djevojka s djetetom u ruci ukazala se dvojici malih pastira koji su se igrali u blizini ruševina svetišta. Plakala je. Prije nego je nestala, rekla je da su nekada davno ona i njezin sin bili čašćeni na tom mjestu, a da sada to više nisu. Vijest se proširila i ljudi su povjerovali priči malenih pastira. Prvo je izgrađena mala drvena crkva, zatim prava sveta zgrada koja je 1629. godine ponovno dobila čudesnu sliku. Čuda su ponovno počela, a tijekom sovjetskog tlačenja Šiluva je postala duhovna referentna točka litvanskog identiteta.

~ Gospa od Covadonge
Poznato svetište Asturije duguje svoje ime špilji u kojoj se od pamtivijeka častio drveni kip Bogorodice (“Cava Dominae”, to jest Gospina špilja, Covadonga na asturijskom narječju), koju Španjolci kolokvijalno zovu “la Santina”. Godine 722. kralj Pelayo ovdje je iznio prvu kršćansku pobjedu nad Maurima, započevši “Reconquistu” koja će trajati osam stoljeća. Pelayo je jurio berberskog ratnika koji se sklonio u špilju. Otac pustinjak ga je zaustavio, tražeći od njega da poštedi muslimana zbog ljubavi prema Djevici.

~ Gospa od Uvale (Virgen del Valle)
“Virgen del Valle”, zaštitnica otoka Margarita u Venezueli, prikazana je kao Bezgrešno Začeće i potječe iz vremena prvih kolonizacija. Još 1528. bila je čašćena u jednoj skromnoj kapelici, podložnoj tornadima i gusarskim napadima. Godine 1608., za vrijeme strašne suše, slika je nošena u procesiji, a kako je povorka tekla odmah je pala kiša. Od tog se trenutka proširila odanost “Virgen del Valle”, a domoljubi libertadora Simóna Bolívara posvetili su joj jednu svoju ratnu pjesmu. Proslava njezina blagdana traje cijeli tjedan.

~ Gospa od Cocharcasa
Svetište se nalazi u Peruu. Štuje se slika Gospe, kopija slike u Copacabani (u Boliviji, na jezeru Titicaca), nazvana “Virgen de la Candelaria” (Svijećnica) ili “Virgen negra”. Peruanci ju zovu “Mamacha Cocharcas”. Izradio ju je 1598. siromašni Indijac Sebastián Quimichi koji je čudom bio izliječen od teške bolesti hodočasteći u svetištu u Copacabani. “Mamacha Cocharcas” je činila i druga čuda, a 1623. godine dobila je svoje veliko svetište koje je jedno od najvažnijih u cijeloj zemlji.

Izvor teksta: Cammilleri, Rino (2020.) Tutti i giorni con Maria – calendario delle apparizioni. Milano: Edizioni Ares/facebook: Sveta Maravillas od Isusa

Moćan opis rođenja male Marije: Priroda je drhtala, a opsjednuti vikali: ‘Moramo bježati, Djevica je rođena’

Dana 8. rujna Crkva slavi svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije. Rođenje Marijino slavi se devet mjeseci nakon svetkovine Bezgrešnog začeća koja pada 8. prosinca.

Svetoj Ani i Joakimu rodila se Blažena Djevica Marija. Bila je bezgrešno začeta u utrobi svete Ane. Bog je sačuvao Marijinu dušu od ljage istočnoga grijeha kako bi ona mogla postati dostojno prebivalište Njegovu ljubljenom Sinu, našem Gospodinu Isusu Kristu.

Dok slavimo rođendan naše Blažene Majke, željeli bi podijeliti ulomak iz knjige “Život Marije kako ga vide mistici” koju je sastavio Raphael Brown.

Ova knjiga objedinjuje viđenja četvorice velikih katoličkih mistika o životu Blažene Djevice Marije. Četiri mističarke su časna Anne Catherine Emmerich, časna Marija od Agrede, sveta Brigita Švedska i sveta Elizabeta od Schoenaua. Uključuje tako fascinantne detalje kao što su rođenje i djetinjstvo Marije, njezine zaruka sa svetim Josipom i njezino uznesenje na nebo gdje je okrunjena Kraljicom neba i zemlje.

Evo opisa rođenja Blažene Djevice Marije, Male Gospe

“Nakon što je Bog stvorio Marijinu bezgrešnu dušu, pokazao ju je zborovima anđela na nebu, a oni su osjetili intenzivnu radost vidjevši njenu jedinstvenu ljepotu.

Tada, kad je Marijina duša bila ulivena u njezino tijelo, njezina sveta majka sveta Ana bila je ispunjena Duhom Svetim i doživjela neobičnu pobožnost i sreću. Tijekom ostatka života, a posebno tijekom sljedećih devet mjeseci, stalno je dobivala nove milosti i prosvjetljenja o velikom otajstvu Utjelovljenja, te je često hvalila Gospodina u pjesmama ljubavi.

Jedne je noći po prvi put osjetila lagano podrhtavanje zbog prisutnosti svoje kćeri u utrobi. S dubokom je radošću ustala, obukla se i javila svetom Joakimu sretnu vijest, a zatim su oboje zajedno zahvalili Bogu.

Sveta Ana je teško kušana u trudnoći

No, da bi povećao njezinu zaslugu, Bog je dopustio da se sveta Ana tijekom trudnoće podvrgne teškim kušnjama. Iako Sotona nije znao da će njezina kći biti Spasiteljeva majka, uočio je da Ana ima snažan duhovni utjecaj i stoga je dao sve od sebe da je iskuša, uznemiri i naudi joj. Ali ona je odoljela svim njegovim napadima poniznom snagom, strpljivošću i molitvom. Tada je razbješnjeli đavao pokušao srušiti kuću svetog Joakima na zemlju, ali su Marijini anđeli zaštitnici spriječili da se takva nesreća dogodi. Zatim je Sotona potaknuo neke od prijateljica Svete Ane da se prema njoj odnose s otvorenim prezirom i ruganjem zbog njezine kasne trudnoće. Sveta Ana nije dopustila da je uznemiri ova nepravda, nego je u svoj blagosti i poniznosti podnosila uvrede i postupala s još većom dobrotom prema tim ženama. Na kraju, pobijedila je molitvom i uznemiravanje je popustilo.

Početkom rujna, sveta Ana je iznutra bila obaviještena od Gospodina da je blizu vrijeme rođenja njezine kćeri. Ispunjena svetom radošću, ponizno je molila za sretno izbavljenje i poslala po tri svoje najbliže rodice. Kad je to rekla svetom Joakimu, on se obradova i pođe među svoja stada kako bi odabrao najbolju janjad, kozliće i junce koje je slao u Hram na čuvanje svojim slugama kao žrtvu zahvalnosti Gospodinu.

Nadnaravna svijetlost, bez trudova i boli

Jedne su večeri tri žene stigle i zagrlile svetu Anu, srdačno joj čestitajući. Stojeći s njima, izlila je svoju duboku radost i zahvalnost u prekrasnoj spontanoj pjesmi, koja je iznenadila i oduševila njezine prijatelje. Zatim su, još stojeći, uzeli lagani obrok od kruha, voća i vode, nakon čega su otišli leći i odmoriti se.

Sveta Ana je molila gotovo do ponoći, kada je probudila svoju rodbinu i ušla s njima u svoj oratorij i zapalila svjetiljke. Iz ormara je uzela malu kutiju s relikvijama izraelskih patrijarha. Zatim je kleknula pred svojim malim oltarom. Dok je tako molila, nadnaravna svjetlost počela je ispunjavati sobu. Primijetivši to, trojica prijateljica bacila su se na pod i sa strahopoštovanjem sakrila lica. Ubrzo je blistava svjetlost potpuno okružila Svetu Anu, učinivši je nevidljivom.

Trenutak kasnije držala je u rukama prekrasnu, besprijekornu, blistavu bebu koju je nježno umotala u svoj plašt i pritisnula na srce. Sa suzama žarke ljubavi i radosti, gledala je u svoje dijete, a zatim, podigavši ​​oči prema nebu i držeći bebu, molila je:

“O Gospodine i Stvoritelju, s vječnom zahvalnošću nudim Ti ovaj blagoslovljeni plod svoje utrobe koji sam primila iz Tvoje dobrote bez ikakve svoje zasluge.”

Ali kako ću moći dostojno postupati s takvim djetetom?”

Bog joj je dao razumjeti da svoju kćer treba odgajati sa svom majčinskom ljubavlju i brigom, ali bez ikakvog vanjskog iskaza poštovanja, dok je u sebi zadržala svoje duboko štovanje buduće Mesijine Majke. U ovom prekrasnom, ali prirodnom porodu, sveta Ana je bila oslobođena uobičajenih trudova i bolova koje su majke doživljavale. Sada je sama okupala i povila dijete u crvene i sive povoje. Kad je jarka mistična svjetlost nestala, tri rođakinje su ustala i na svoje veliko iznenađenje i radost opazile ljupko dijete u naručju svoje majke. Potom su otpjevali pjesmu hvale i zahvale Gospodinu, a mnogi nevidljivi anđeli čuvari također su pozdravili malenu Mariju nebeskom glazbom.

Joakim: ‘Sad sam spreman umrijeti’

Kasnije se sveta Ana povukla u svoju sobu i legla na svoj krevet sa svojim djetetom u maloj kolijevci pokraj nje, a sveti Joakim je bio pozvan unutra. Sveti starac je kleknuo pokraj kreveta, duboko dirnut ugledavši ovu ljupku kćer koju su on i njegova draga žena čekali i patili dugih dvadeset godina. Dok su mu tople suze tekle niz obraze, pažljivo je uzeo bebu u naručje i pjevao gorljivu pjesmu hvale Bogu. Zatim, dok je nježno grlio svoju kćer i vraćao je u kolijevku, promrmljao je s dirljivom poniznošću i pobožnošću: “Sada sam spreman umrijeti. . .”

Marija gleda Presveto Trojstvo, u čitavoj prirodi dogodio se pokret radosti

U trenutku Marijina rođenja, Svemogući Bog dao je njezinoj čistoj duši mistično viđenje Presvetog Trojstva na nebu, te ju je čudesnom povlasticom od rođenja obdario potpunom uporabom njezina razuma i svih njezinih osjetila. Tako je, kao i mnogi sveci, iako u mnogo većoj mjeri, već kao dijete poznavala i ljubila Boga svim srcem. I čim je otvorila oči na zemlji, oštrom je ljubavlju opazila svoje dobre roditelje, svetu Anu i svetog Joakima, a zatim je ugledala mnoge anđele koje je Bog dodijelio da je čuvaju i štite kroz cijeli život.

Arkanđeo Gabrijel je poslan da objavi veliku vijest o Marijinom rođenju svim prorocima, patrijarsima i dušama u Limbu. Kad su čuli da je Majka Otkupiteljeva napokon na svijetu, obradovali su se i slavili Boga za njegovu milost prema ljudima.

U čitavoj je prirodi u to vrijeme postojao izvanredan pokret radosti, a mnogi su dobri ljudi osjetili neobičnu duhovnu egzaltaciju, a da nisu znali njezin uzrok. S druge strane, mnogi zli ljudi i opsjednute osobe osjećali su se uznemireno.

U blizini hrama u Jeruzalemu starca Šimuna probudili su povici opsjednutog čovjeka koji je povikao:

“Moram bježati – svi moramo bježati! Djevica je rođena. . .!”

Šimun se žarko molio, a đavao je napustio čovjeka.

Proročica Ana i još jedna sveta žena vidjele su u vizijama da je izabrano dijete dano Izraelu.

Sutradan su mnogi prijatelji i susjedi svete Ane i svetog Joakima došli vidjeti bebu i čestitati sretnim roditeljima. Svi su bili duboko dirnuti ugledavši malu Mariju kako leži u svojoj kolijevci, ovijena u svoje crvene i sive povoje, i nastalo je opće veselje.

Sada na nebu Presveto Trojstvo navijestilo je zborovima anđela:

“Naša će se Odabranica zvati Marija, a to ime neka bude snažno u milosti.”

Izvor: vjera.hr