Author

FMteam

Browsing

Božićna čestitka međugorskog župnika fra Zvonimira Pavičića

Poruku i čestitku za Božić 2023. međugorskog župnika fra Zvonimira Pavičića donosimo u cijelosti.


Draga braćo i sestre!

I ove godine sam razmišljao što napisati, kakvu poruku poslati za Božić… Volio bih kad bi Božić bio upravo ono što i sama riječ govori: dan pun Boga, dan u kojemu ćemo sve svoje staviti pred malenoga Boga, pred Isusa koji nas čeka u jaslama. Stavimo pred njega sve svoje tuge i radosti, sve svoje brige i nadanja, sve svoje nesigurnosti i odluke. Stavimo pred njega čitav svoj život. Poklonimo mu se i u tom poklonu mu izručimo same sebe. On nam je darovan. On je Dar. Darujmo se i mi njemu. I darujmo Njega drugima. Neka cijeli svijet na Božić osjeti da je Bog pohodio narod svoj!

Pođimo k jaslama. Pođimo zajedno sa sv. Franjom Asiškim. I sa suzama u očima zahvaljujmo Gospodinu što je postao jedan od nas, što se utjelovio kako bi nas otkupio. Kada je sv. Franjo u Grecciu priredio jaslice, onda je na koncu pokazao na oltar i slavili su božićnu misu: tu je Isus, tu se uvijek iznova rađa, tu nas pohađa. Svaka euharistija sadrži u sebi radost Božića, radost i snagu spasenja. Stoga ovoga Božića svi radosno slavimo euharistiju, pjevajmo našemu Gospodinu, častimo svetu Bogorodicu i puni srca čestitajmo jedni drugima Božić, riječima i djelima!

Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!

Božić 2023.

Fra Zvonimir Pavičić

Božićna čestitka apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskupa Alde Cavallija

Božićnu čestitku apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskupa Alde Cavallija prenosimo u cijelosti.


Slavimo i ove godine, hvala Bogu, događaj Božića. Božić, koji čini da živimo i proživljavamo, i promišljamo na Boga koji je sebe učinio jednim od nas. Riječ je tijelom postala, znači: Bog je postao jedan od nas. Mnogi su se kršćani kroz stoljeća pitali: zašto je Bog postao jedan od nas, zašto je Bog postao pravi čovjek, zašto je Bog postao pravi čovjek u Isusu iz Nazareta, zašto? Odgovor na ovo duboko pitanje moramo tražiti u onome što nam sam Bog kaže. On nam govori dva duboka razloga kao odgovor na ovo pitanje. Zašto je Bog sebe učinio jednim od nas? A Bog nam kaže: zbog ljubavi, zbog ljubavi, ljubavi. Bog je, kaže Objava, toliko ljubio nas, muškarce i žene ovoga svijeta, da je želio doći među nas, postati jedan od nas i objaviti tko sam Ja, Bog, Ja sam ljubav. Objava nam ukazuje i na još jedan duboki, duboki odgovor i kaže: gledajte kako vi na ovome svijetu imate toliko dobrih stvari i toliko ograničenja, činite toliko dobrih stvari i toliko grijeha. Znate što ću učiniti? Poslat ću svoga Sina da uzme na sebe sve vaše grijehe, sve, sve grijehe svijeta, sve, sve. I neka ide na križ i na križu sve da iz ljubavi za vas. A u davanju svega sebe je kraj Njegovog zemaljskog života. A kada je umro, učinio je da svi vaši grijesi umru u Njemu. Opravdao vas je. Bog je sebe učinio jednim od nas da bi nas opravdao, učinio opravdanima pred Njim, opravdanima u Njegovom Sinu. Ovo je vrlo duboko pitanje koje su mnogi kršćani postavljali. Zašto je Riječ tijelom postala? A to znači: zašto je Bog postao jedan od nas? On je sebe učinio jednim od nas jer nas ljubi, ljubi nas, ljubi nas vječnom ljubavlju. Postao je jedan od nas da uzme na sebe moje grijehe, tvoje grijehe, grijehe svijeta i uništi ih kako bismo ponovno živjeli opravdani, pravedni pred Njim.

Sretan Božić svima, sretan Božić svim ljudima. I neka nas Bog, koji je ljubav, nastavi duboko ljubiti i opravdavati.

Sretan Božić!

Mons. Aldo Cavalli

Božićna molitva Malome Isusu

Sa Svetim Duhom došao je Krist,
Od Marije Djevice, bezgrješne, čist.
Da ljudima jednak na Zemlji bude,
Da od grijeha sviju spasi sve ljude.

Isuse naš mali, iz Betlehema,
Čovječanstvo drugog spasitelja nema.
Spasi dobre ljude ove planete,
Maleno u štali rođeno Dijete.

Spoznao Ti si sve slabosti ljudi,
Isuse Kriste milostiv nam budi.
Uskrsnuli Isuse, dođi čim prije,
Da nas sunce s Tobom nebesko ogrije.

Pojavi se Isuse na kopnu il’ moru,
Čekaju te ljudi ko nebesku zoru.
Dosta nam je krvi, znoja i rana,
Pojavi se noću ili usred dana…

Čovječanstvo prognano u suzama pati,
Ponovno nas Isuse u svoj Eden vrati.
Ne daj da nam zmije podvaljuju više,
Niti da nas tuku olujne kiše…

Neka se u Raju svi ljudi vole,
I neka se skupa jednom Bogu mole.
Sad molitve k Tebi u Betlehem jezde,
Ko Mudraca onih nebeske zvijezde.

Pokaži nam Isuse uskrsnuća put,
Život nam na zemlji težak je i krut.
Sapinju ljude sve zemaljske strasti,
Opsjedaju mnoge kratkotrajne slasti…

Čovječanstvo grješno propasti mora,
Čeka li nas Kriste Sodoma, Gomora?!
Ili potop opći bez lađe Noine,
Čovječanstvo spasi Božanski Sine!

Smiluj se ljudima ravnica i gorja,
Od Betlemske štale sve do Međugorja.
Hvala ti Isuse za dolazak Tvoj,
Nek je vječna slava Noći Betlemskoj.

Isuse maleni u Hrvatsku svrati,
S Marijom majkom, tvoji su Hrvati.

MISNA ČITANJA – 25. PROSINAC 2023.

Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

*

Ponedjeljak, 25. 12. 2023.

ROĐENJE GOSPODINOVO

Svetkovina

ČITANJA:
Polnoćka: Iz 9,1-6; Ps 96,1-3.11-13; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14 Zornica: Iz 62,11-12; Ps 97,1.6.11-12; Tit 3,4-7; Lk 2,15-20 Danja misa: Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Božo, Božidar, Božica, Nikodem

Prvo čitanje:

Iz 52, 7-10

Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 98, 1-6

Pripjev:

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala,
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Drugo čitanje:

Heb 1, 1-6

Bog nam progovori u Sinu.

Početak Poslanice Hebrejima

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelā koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.

Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 1, 1-18

Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Božićna čestitka provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša

Dragi prijatelji!

Ovog Božića, o 800. obljetnici događaja iz Greccia, upoznajemo neobičnog Franju i siromašnog Krista.“Nazivao je Božić svetkovinom nad svetkovinama, jer je Bog, postavši malenim djetetom, bio priljubljen uz ljudske grudi…” (2 Čel 199-200). Za Franju je divljenje otajstvu, čin vjere. Divljenje je više od emocije, to je način razumijevanja, uvid u smisao veći od nas samih.

Ako je poruka jaslica otajstvo Božića koje se voli skrivati u onome što je beskrajno malo, onda je i nama tražiti put malenosti.

Ako je Isus i prije svog dolaska među nas znao što će od nas sve doživjeti, a ipak je došao, nije li i nama ići istim putem što god doživjeli i biti s malima, nepoznatima, slabima, zaboravljenima, nepodobnima, zatvorenima, jadnima, strancima…

Franjo je u praznim jaslicama vidio zaboravljeno Dijete (1 Čel 86). Da, jaslice bi trebale uvijek biti prazne, a srce puno Onoga koji sve ispunja.

Utjelovljena ljubav je najkraći put do trajnog prijateljstva. Ljubav je uvijek najkraci put do čovjeka. Udaljenost između Boga i čovjeka smanjila se kada je Bog postao dijete i živio među nama.

Neka nam ovaj Božić ne bude “jedan od”, nego jedinstven i najvažniji na putu blizine sa siromašnim Kristom. Neka nam 800. obljetnica bude poticaj dubljeg razumijevanja ljubavi, tog divnog dara Božjeg kojeg je svijet tako često sveo na trgovinu daj-dam. Franjo je sebe proglasio “jednostavnim i nepismenim” (2 Čel 145), ali taj jednostavni i nepismeni svojom je ljubavlju razumijevajući otajstvo Boga razumio i otajstvo čovjeka.

Neka i nama tako bude!

Sretan Božić!

fra Jozo

Na dobro Vam došao Badnji dan!

Danas se veselimo Badnjaku, zadnjem danu Došašća, a posebno Badnjoj večeri, noći uoči Božića, kršćanima najdražeg blagdana. Naziv je izveden iz praslavenskog korijena kao i u glagolima bdjeti ili buditi, sa značenjem bdjenja uoči velikog blagdana. Bdjenje je povezano uz post i nemrs te završava ponoćnom misom, polnoćkom. Badnjak ujedno označava panj ili kladu koja se tradicionalno palila na ognjištu noć uoči Božića, polijevala se vinom i posipala hranom te potom tinjala tijekom božićnih blagdana. U hrvatskoj tradiciji poznata je i druga vrsta badnjaka u obliku grane koja se ukrašava i stavlja na ulazna vrata.

Evanđeoski izvještaj o Kristovu rođenju je prizeman i trijezan, bez ikakve patetike i uzdizanja. Tom izvještaju daju ton car August i njegov namjesnik Kvirinije. Oni vladaju, utjeruju novac i kroje zakone. Po njihovom nalogu, zbog popisa pučanstva, Josip i Marija, obični mali ljudi bez povlastica, putovali su sa sjevera, iz grada Nazareta u Galileji, na jug Palestine, u Davidov grad Betlehem. I kad su došli na cilj svoga putovanja, kao da se nije dogodilo ništa izvanredno. Njihov prvorođenac povijen je u pelene kao i svako drugo dijete, ali je umjesto u kolijevku položen u jasle, jer drugdje nije bilo mjesta. U drugom dijelu evanđeoskog izvještaja slika se mijenja. Dolazimo do središta i glavnine. Najprije se govori o pastirima, dakle o skromnim ljudima koji se ničim nisu isticali nego su se brinuli za svoja stada. I baš njih, koji nisu bili prikladni ni pripremljeni za susret s Bogom, obasjao je Gospodnji sjaj pa nije nikakvo čudo da su se uplašili i da su bili zatečeni Gospodinovom nazočnošću. Njima je Božji glasnik navijestio veliku radost: “Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj-Krist Gospodin” (Lk 2, 10). Ta vijest, ispunjena neizmjernom radošću i utjehom, čin srž i jezgru veličanstvene božićne poruke. Ona dolazi od Boga kao najveći mogući dar, a namijenjena je svima ljudima dobre volje. Anđeoski glasnik nastavlja: “I neka vam ovo služi kao znak. Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!” (Lk, 2, 12). Tu je napravljen most prema prvom dijelu evanđeoskog izvještaja, u kojem je izgledalo kao da Bog šuti, dok se zbivaju samo zemaljske stvari. Sada na vidjelo dolazi svjetlo, ono pravo i glavno: navještaj rođenja Spasitelja svijeta. Sada se pokazuje tko je glavni gospodar svih tih događaja. To nisu ni August ni Kvirinije, nego Gospodin Bog. On drži sve niti povijesnih zbivanja u svojim rukama tako moćno da je pokrenuo golemi rimski upravni aparat, da se ispune njegovi planovi i obećanja o Mesiji koji se treba roditi u Davidovom gradu.

Upoznavši sadržaj božićne svetkovine iz dijela evanđeoskog izvještaja koji se obično čita na polnoćki, možemo se predati radostima Badnjaka, lijepim, toplim i idiličnim. Prepustimo se prekrasnim hrvatskim božićnim običajima, postavljanju božićnog drvca i jaslica te zapjevajmo naše stare, drage i radosne božićne pjesme, toliko bogate sadržajem evanđeoskih poruka! Neka se u društvu naših najmilijih veseli naše srce, koje dobro zna da je glavni uzrok ovoj radosti Isus Krist, čiji rođendan slavimo. Podijelimo svoju radost s našom obitelji, s našim susjedima, rođacima, prijateljima, znancima, siromasima, bolesnicima, poznatima i nepoznatima, bliskima i dalekima, sa svima onima koje ćemo susresti ovih božićnih dana. Rodio nam se Spasitelj, veselimo se!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 24. PROSINAC 2023.

Evo, začet ćeš i roditi sina.

IV. tjedan došašća

Nedjelja, 24. 12. 2023.

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA

ČITANJA:
2Sam 7.1-5.8b-12,14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 16,25-27; Lk 1,26-38

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Delfina, Irmina, Irma

Prvo čitanje:

2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16

Čitanje Druge knjige o Samuelu

Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.« Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikanâ na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89, 2-5.27.29

Pripjev:

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.

Drugo čitanje:

Rim 16, 25-27

Otajstvo drevnim vremenima prešućeno.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 1, 26-38

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. IVAN KENTSKI

Za većinu katolika, sveti Ivan od Kantyja — inače poznat kao Ivan Kentski— nepoznat je svetac, ali čak i u Europi, vjerojatno malo ljudi zna za duboku i doživotnu odanost pape Ivana Pavla II. ovom svecu profesoru. Samo 13 milja od rodnog mjesta Svetog Oca, Ivan je rođen u malom južnom poljskom gradu Kantyju 24. lipnja 1390. U dobi od 23 godine upisao se za studij na Jagielonskom sveučilištu, smještenom u ne tako udaljenom gradu Krakov — tadašnji glavni grad Poljskog kraljevstva. Osnovano 1364. godine kraljevskim dekretom, bilo je to isto sveučilište na kojem će skoro 80 godina kasnije studirati astronom Nikola Kopernik. Upisao se na Odsjek za slobodne umjetnosti, Ivan je 1418. postao doktor filozofije. Tijekom sljedeće tri godine poduzeo je daljnje studije pripremajući se za svećenika.

Odmah nakon ređenja prihvatio je mjesto rektora na prestižnoj školi redovnih kanonika Groba svetoga u Miechowu. Činjenica da bi mu takva škola ponudila ovaj položaj u njegovoj relativno mladoj dobi bio je dokaz Ivanova iznimnog intelekta i talenta. Upravo tamo, vodeći formaciju za mlade novake, postao je čvrsto utemeljen na spisima i duhovnosti svetog Augustina.

Godine 1429. upražnjeno je mjesto na Odsjeku za filozofiju Jagelonskog sveučilišta. John se brzo vratio u Krakow zbog posla, nastanivši se na sveučilištu gdje je ostao do svoje smrti. Započeo je i studij teologije i nakon dugih 13 godina studija isprepletenih s nastavnim i administrativnim poslovima kao pročelnik Odsjeka za filozofiju konačno je doktorirao. Kasnije, nakon smrti svog mentora, eminentnog teologa Benedykta Hessea, Ivan je preuzeo ravnateljstvo sveučilišnog Odsjeka za teologiju.

Kao većina učenih ljudi svog vremena, Ivan je mnogo svojih slobodnih sati provodio ručno prepisujući rukopise Svetog pisma, teološke rasprave i druga znanstvena djela. Iako je do našeg vremena sačuvano samo 26 svezaka, njihov ukupni broj od preko 18.000 stranica svjedoči o njegovoj iznimnoj marljivosti.

Tijekom svog života u Krakowu, John je postao poznat među stanovnicima grada po svojoj velikodušnosti i suosjećanju prema siromašnima, uvijek žrtvujući vlastite potrebe kako bi pomogao onima koji su manje sretni. Osjećao je posebnu naklonost prema potrebitim studentima na sveučilištu, pomažući u skrbi za njihove duhovne, fizičke i akademske potrebe. Bilo u učionici ili na propovjedaonici, svi su ga poznavali kao nepokolebljivog branitelja vjere i neprijatelja heretika.

U vrijeme kada je Učitelj iz Kantyja umro 24. prosinca 1473., ljudi u Krakovu već su ga smatrali vrlo svetim čovjekom. Da je njegovo mišljenje bilo potpuno opravdano mogu dokazati brojne usluge i čudesa koja se pripisuju Ivanovom posredovanju odmah nakon njegove smrti. Ubrzo je Ivan iz Kantyja postao poznat širom Europe, privlačeći hodočasnike iz mnogih zemalja na svoj grob u sveučilišnoj kolegijalnoj crkvi Svete Ane. Unatoč tome, proces za njegovu beatifikaciju započeo je tek 150 godina kasnije. Konačno, 1676. godine papa Klement XIII. proglasio ga je svecem Rimokatoličke crkve, proglasivši 20. listopada svojim blagdanom.

Tijekom mnogih godina u Krakowu, naš je filozof Papa crpio mnogo nadahnuća na grobu svog sveca zaštitnika učenja. Stoga ne čudi da se tijekom svog hodočašća u Poljsku 1997. još jednom pomolio na Svečevu grobu. Tamo je, tijekom posebnog druženja s profesorima iz Jagiellonije – svoje i alma mater S. Ivana – aludirao na Učitelja iz Kantyja kada je izjavio: “Znanje i mudrost traže savez sa svetošću.”

Blagdan svetog Ivana Kentskog pomaknut je 1969. godine na 23. prosinca, dan prije godišnjice njegove smrti, koja se dogodila na Badnjak 1473. godine.

Omiljeni svetac u poljskom narodu, zaštitnik je Poljske i Litve te brojnih škola, župa i crkava diljem Poljske i Sjeverne Amerike.

MISNA ČITANJA – 23. PROSINAC 2023.

Ivan mu je ime.

III. tjedan došašća

Subota, 23. 12. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Mal 3,1-4.23-24; Ps 25,4-5ab.8-10.14; Lk 1,57-66

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Ivan, Ivon

NAPOMENA:
▪ Može se slaviti spomen sv. Ivana Kentijskoga, prezbitera, ali samo kao spomendan u povlašteno vrijeme.

Prvo čitanje:

Mal 3, 1-4.23-24

Poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Gospodnji.

Čitanje Knjige proroka Malahije

Ovo govori Gospodin Bog:

Evo, šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već — govori Gospodin nad Vojskama.

Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj Ijevačev i kao lužina bjeliočeva. I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti. Tad će biti draga Gospodinu žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Gospodnji, dan velik i strašan. On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 25, 4-5ab.8-10.14

Pripjev:

Podignite glave, jer je blizu vaše otkupljenje.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Sve su staze Gospodnje ljubav i istina,
za onog koji čuva Savez njegov i propise.
Prisan je Gospodin s onima koji ga se boje
i Savez svoj objavljuje njima.

Evanđelje:

Lk 1, 57-66

Rođenje Ivana Krstitelja

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Božićna čestitka biskupa Petra Palića

Čestitku za Božić 2023. mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog Petra Palića objavljujemo u cijelosti.

Što je Božić?

Većina ljudi će reći da se radi o ljubavi, miru i radosti, o zajedničkom vremenu provedenom s obitelji. Jedina riječ koja sažima Božić je ljubav. Božić dolazi i Božić slavimo zbog najveće Božje ljubavi prema svakome od nas.

Od svih religija na svijetu, kršćanska vjera je jedina koja naviješta da nas Bog toliko voli da je postao jedan od nas. To nije sve. Bog nas toliko voli da je postao čovjekom po svome Sinu Isusu da umre za nas kako bismo bili spašeni od svojih grijeha. To je bit kršćanske vjere.

Na Božić slavimo ulazak Svemogućega Boga u našu ljudsku povijest u liku siromašnog i nemoćnog Djeteta. To je otajstvo utjelovljenja. Razlog tomu je jednostavno zato što nas Bog voli i iako smo grešnici, dragocjeni smo u Božjim očima, zapravo toliko dragocjeni i vrijedni ljubavi da je on spreman žrtvovati svoga Sina za naše spasenje.

I ovoga Božića, kao i svih onih prije i onih koji će doći, u svoj poniznosti pratimo pastire i približavamo se štalici. Susrećemo Mariju i Josipa, zatim, klečeći u klanjanju, gledamo dijete Isusa, umotano u pelene dok leži u jaslama. Tamnu noć obasjala je radosna vijest koja prosvjetljuje cijeli svijet, donoseći ispunjenje proročke poruke koju je objavio Izaija iz davnih vremena: “ Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.“ (Iz 9,1)

Našem svijetu uvijek prijeti tama. Kao globalna zajednica, iz dana u dan uočavamo da se ravnoteža našega okoliša gubi; stabilnost međunarodnog poretka je potkopana nasiljem ratovanja; dobrobit naše braće i sestara ugrožena je raširenom nepravdom, zlim nakanama i sebičnim ponašanjem pojedinaca. Suočavamo se s izazovima ekonomskih poteškoća. Suočavamo se s neizvjesnošću dok nastojimo definirati smjer svoje budućnosti. U takvim životnim okolnostima s pravom postavljamo pitanje: “Gdje se nalazi svjetlo?”

Jednom je na istoku izašla zvijezda koja je vodila mudrace prema izvoru svake svjetlosti. Ispovijedamo i naviještamo da je Isus Krist, božanska Riječ koja je tijelom postala, istinsko svjetlo koje prosvjetljuje sve ljude. Snagom Duha Svetoga, uz prihvaćanje i zagrljaj pun ljubavi blažene Djevice Marije, u našu je sredinu došao jedinorođeni Sin vječnoga Oca. U apsolutnoj poniznosti bio je, jest i ostaje u našem svijetu, u našim srcima.
Slavlje Božića ne bi smjelo ostati puki spomen na prošli događaj. Prepoznajmo u Božiću i vlastitu odgovornost. Pozvani smo svojim načinom života biti graditelji mira i povjerenja, nositelji poruke nade i ohrabrenja u svijetu u kojemu živimo.
U svom pismu „Radost evanđelja“ papa Franjo kaže jasno da biti kršćanin znači biti čovjek „izlaska“. Mi smo kršćani pozvani napustiti vlastite granice i granice našega društva, kako bismo donijeli Isusa svim ljudima. Crkva ne postoji radi same sebe, nego kao Crkva mora nositi Isusovu radosnu vijest svima.

Jer vani, izvan grada, bila je štalica u kojoj je Isus došao na svijet.

Vani, izvan grada, umro je na Kalvariji.

Vani, izvan grada, susretao je Isus mnoge ljude, kojima više nije bilo mjesta u gradu, koji su bili osuđeni, ismijani i odbačeni.

Sa svih strana svijeta, sjevera, juga, istoka i zapada ljudska je obitelj okupljena u Kristu. Dijete u jaslama postat će čovjek na križu, nudeći zagrljaj svoje ljubavi cijelom svijetu. Kao glasnici mira, zagrlimo svakoga, jer smo i sami u novorođenom Spasitelju zagrljeni Božjom ljubavlju. I molimo ga: Svemogući, koji si dijete postao, obasjaj naše noći, prodri u našu ravnodušnost i donesi svjetlo!

Draga braćo i sestre, svima do kojih dođu ove riječi i svim ljudima dobre volje želim blagoslovljen i radostan Božić i mirom ispunjenu novu 2024. godinu.

✠ Petar, biskup

Pin It