Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 31. PROSINAC 2023.

Dijete je raslo puno mudrosti.

Božićna osmina

Nedjelja, 31. 12. 2023.

SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

Sedmi dan Božićne osmine

ČITANJA:
Post 15, 1-6; 21,1-3 Ps 105, 1-9; Heb 11,8.11-12.17-19; Lk 2,22-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Silvestar, Silvija, Donata

Prvo čitanje:

Post 15, 1-6; 21, 1-3

Baštinik će biti tvoj potomak.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju:

“Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!”

Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva – nastavi Abram – jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.” Ali mu Jahve opet uputi riječ: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.” Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.” Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.

Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio. Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105, 1-6.8-9

Pripjev:

On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega saveza.

Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!

Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On se uvijek sjeća svojega saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Drugo čitanje:

Heb 11, 8.11-12.17-19

Abrahamova, Sarina i Izakova vjera.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo:

Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.

Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 2,22-40

Dijete je raslo, puno mudrosti.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem.

Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica Gospi od Brze Pomoći

Pobožnost Gospi od Brze Pomoći poznata je marijanska pobožnost koja je pružila utjehu mnogima koji se nalaze u beznadnim i gorućim situacijama, ukazujući na Blaženu Djevicu Mariju kao majku koja brzo pomaže i dolazi nam ususret s velikom ljubavlju i moći svojega majčinskog zagovora.

Gospa od Brze Pomoći zaštitnica je New Orleansa te je tamo i nastala ova pobožnost, a zbog svojih brzih uslišanja brzo je postala omiljena po cijelome svijetu.

U našoj se zemlji blagdan Gospe od Brze Pomoći (8. siječnja) na osobito svečan način slavi u Slavonskom Brodu, u župi Gospe Brze Pomoći gdje je njezino svetište i posebno mjesto molitve i zagovora.


Devetnica Gospi od Brze Pomoći

Presveta Djevice Marijo, Majko Isusova i Majko naša! Svim srcem želim u ovih devet dana biti na poseban način s tobom: promatrati tvoj život, da na tvom primjeru i tvojom pomoći naučim svoj život živjeti onako kako Bog želi i da tvojim zagovorom zavrijedim primiti milosti, koje su mi za to potrebne. To te molim iz ljubavi prema tvome Sinu Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

1. dan: Neka mi bude

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.” … Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. (Lk 1,26-35, 38)

Blažena Djevica Marija je pozvana na najvišu čast: da postane Majkom Sina Božjega, Spasitelja svijeta. Ali ona je kao vjerna Židovka sigurno znala kako prorok Izaija opisuje budućeg Spasitelja: „Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Njegove nas rane iscijeliše. … jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi.“ (Iz 53,5 i 12)

Marija nije znala sve što će s time biti povezano, ali je prema Izaijinom proročanstvu mogla biti sigurna da će se otkupljenje od grijeha izvršiti bolnim načinom, pa da će i ona, kao Spasiteljeva Majka, morati mnogo trpjeti. Mi si jedva možemo predočiti koliko je izvanredne vjere i odvažne ljubavi prema Bogu bilo potrebno, da Marija u tom velikom i odlučnom času dade svoj pristanak. Ona ga ne bi mogla dati da nije već sav svoj dotadašnji život živjela u toj dubokoj vjeri i isključivoj ljubavi prema Bogu. Vjerovala je da je Bog ljubi (inače je ne bi stvorio!) i da je On u svojoj božanskoj, svemogućoj ljubavi predvidio sve što će ući u njezin život. Zato je od jutra do mraka odano, rado i s ljubavlju vršila sve svoje poslove, znajući da time vrši volju Božju. To joj je, uz milost Božju, dalo snage i odvažnosti, da ponizno i odlučno kaže svoj „Neka mi bude!“ i u času, kad je Bog zatražio njezin pristanak da postane majkom toliko očekivanog i željkovanog Spasitelja.

Uzimam li svoj svagdanji život, sa svim njegovim malim i velikim, lakim i teškim dužnostima kao vršenje volje Božje? Znam li preko dana, napose u onom što je odbojno i teško, iz ljubavi prema Bogu ponavljati Marijin: „Neka mi bude!“? Ne smijem zaboraviti da je to prvi način da omilim Bogu, koji je i mojem životu, makar mi se činio sakriven, skroman i nekoristan, dao veliki zadatak: osvojiti nebo i za sebe i za mnoge druge duše.

Molitva

Presveta Djevice Marijo, hvala ti što si pristala da budeš Majkom Spasiteljevom i što si tim pristankom prihvatila i sve nepoznate patnje, koje su čekale tvoga Sina i tebe. Molim te, budi uza me da i ja znam u svakom času iskrena srca reći Bogu: „Neka mi bude po tvojoj volji!“ – i da čvrsto vjerujem da će Bog po svemu, bilo to lako ili teško, radosno ili bolno, voditi moj život onako kako će za mene biti najbolje.

Zdravo Marijo…

Gospo od Brze Pomoći, pohiti da nam pomogneš!

2. dan: Službenica ljubavi

Anđeo reče Mariji: „Evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinji prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda mi da Majka Gospodina mojega dođe k meni? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.“ Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. (Lk 1,36-37, 39-48 i 56)

Marija je primila milost koja ju je uzdigla iznad svih ljudskih bića. Ona je toga svjesna. To dokazuju njezine riječi: „Odsad će me svi naraštaji zvati blaženom, jer velika mi djela učini Svesilni!“ (Lk 1,48b-49) No ona, obdarena tom izvanrednom milosti kao da i ne misli na sebe. Isus, koji se u njoj utjelovio, potiče je da čini dobro drugima, i ona odlazi u službu ljubavi svojoj staroj rođakinji. Mi bismo možda rekli: „Pa mogla je činiti dobro i svojim sumještanima. Sigurno je i u Nazaretu bilo žena i majki, kojima bi dobro došla njezina pomoć.“ No nije li to pouka za nas: najprije smo dužni pomoći svojima. Ako bi netko zanemario svoje najbliže, svoje stare roditelje, svoj rod, a pomogao bi drugima, morali bismo se zapitati, je li takva ljubav u redu?

Blažena Djevica Marija nije činila tako. Najprije pomaže svojoj tetki, a onda, kad se vratila u Nazaret, sigurno je imala uvijek otvoreno srce i za sve oko sebe. Kako je kod mene? Jesam li uvijek spreman/spremna najprije pomoći svojima? I to rado, s ljubavlju? Ako dosad nije bilo tako, odsad će se vladati kako me uči Presveta Djevica Marija. Onda će ona sigurno rado biti uza me i svojim zagovorom pomagati meni u mojim potrebama. Još ću danas nastojati nečim razveseliti svoje najbliže: roditelje, braću, sestre, nekoga iz roda, tko je dosad bio možda zanemaren.

Molitva

Presveta Djevice Marijo, hvala ti za primjer koji si nam dala svojom službom rođakinji Elizabeti. Molim te, daj da i ja imam otvoreno srce i ruke spremne za službu ljubavi najprije svojim najbližima: roditeljima, braći, rođacima…, a onda i svima drugima, kojima bi po Božjoj dobroti moja pomoć dobro došla.

Zdravo Marijo…

Gospo od Brze Pomoći, pohiti da nam pomogneš!

3. dan: Tjeskoba svetog Josipa

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus. (Mt 1,18 – 21, 24- 25)

Možemo zamisliti kakvu je muku proživljavao sveti Josip ne znajući za Marijinu svetu tajnu, tim više, što je ona šutjela. Ta kako bi mu mogla doći i reći da će roditi Sina Božjega! Kako bi mu mogla dokazati da je to istina? Marija moli i s pouzdanjem čeka da Bog otkrije Josipu istinu. I Josip sigurno moli – inače ne bi mogao ostati pravedan. Tada mu Bog uistinu objašnjava neizrecivu tajnu i oslobađa ga od tjeskobe, a Mariju od bolne patnje. Možda i u mom životu postoje nerazumijevanja, sumnje, koje me muče, a ne mogu o njima razgovarati, ili se pokazalo da tu razgovor ne pomaže. Moram uvijek iznova sklapati ruke i moliti Božje svjetlo i za sebe i za druge. Čekajući da Bog pokaže istinu, nasljedovat ću i dobrog svetog Josipa i neću nikome činiti zla, a nasljedovat ću i Blaženu Djevicu Mariju i neću trošiti riječi, gdje one ne koriste. Pouzdana i ustrajna molitva bit će sigurno uslišana.

Molitva

Prečista Djevice Marijo i dobri sveti Josipe, molim vas, izmolite nam da po vašem primjeru u nerazumijevanjima i sumnjama, kada i razgovor postane težak, pa i nemoguć, znamo u ljubavi i međusobnom poštovanju šutjeti, moliti i s pouzdanjem očekivati Božju pomoć.

Zdravo Marijo…

Gospo od Brze Pomoći, pohiti da nam pomogneš!

Sveti Josipe, moli za nas!

4. dan: Betlehem

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2,1-7)

Da smo u tim časovima mogli zaviriti u Marijino Srce, vidjeli bismo koliko je u njemu bilo boli, što svoje dijete – Božjega Sina i Spasitelja svijeta – mora roditi u staji. Ali vidjeli bismo i to, da to krajnje siromaštvo nije pomutilo njezine dubinske sreće, jer je Marija i u tome znala prepoznati Božje vodstvo i Božju volju. Bog je za svog Sina izabrao krajnje siromaštvo, jer nas je htio poučiti da svoje srce ne privežemo za materijalna dobra. Razumijem li ja tu pouku? Znam li strpljivo podnositi neimaštinu? Prihvaćam li rado granice svojih mogućnosti, ili pošto-poto želim uvijek nešto više, uvijek novih udobnosti (možda i samo zato, da se mogu hvaliti pred drugima…)? Ako sam otac ili majka, da li svoju djecu odgajam tako, da prije svega nastoje steći bogatstvo vjere i bogatstvo srca – čestitost, kršćanske kreposti – ili mislim samo na to kako da im dadnem sve materijalne pogodnosti, a ono najvažnije zanemarujem? Ako ne trpim oskudice, ako imam dovoljno, možda i u izobilju, imam li otvoreno srce za siromašne, koji su tako slični Isusu, Mariji i Josipu u Betlehemu? Još danas moram u tom svjetlu stvoriti čvrste dobre odluke.

Molitva

Presveta Bogorodice, koja si Božjega Sina rodila u krajnjem siromaštvu, pomozi nam, da ispravno gledamo na materijalna dobra, da ne malakšemo u neimaštini, da ne želimo ono što ne možemo steći čestitim radom, a od onoga što steknemo, da rado dijelimo s braćom koja oskudijevaju.

Zdravo Marijo…

Gospo od Brze Pomoći, pohiti da nam pomogneš!

Sveti Josipe, moli za nas!

5. dan: Prikazanje u hramu

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. (Lk 2, 22 -24)

Možemo si predočiti kakvim su raspoloženjem Marija i Josip donijeli Isusa u Hram. Sigurno su najprije iz dubine duše zahvalili Bogu za taj neizrecivi DAR – ISUSA, a onda su s njime prikazali i sebe, svoj život i rad. Ponovo su se svim srcem stavili Bogu na raspolaganje, vjerujući u njegovu ljubav i pouzdavajući se u njegovu Očinsku Providnost. Znam li ja zahvaljivati Bogu za dar života i za druge bezbrojne darove, koje mi neprestano dijeli? Znam li mu uvijek iznova djetinjim povjerenjem prikazivati svoj život i rad, svoje radosti i boli, svoje planove, potrebe i tjeskobe? Takvo je prikazanje važnije od svega, što bismo mogli staviti na oltar, jer svaki drugi dar dobiva svoju vrijednost po ovom nutarnjem prikazanju svega sebe Bogu. Ako sam otac ili majka, gledam li u svome djetetu Božji DAR, za koji Bogu zahvaljujem, i može li to moje dijete osjetiti? Prikazujem li uvijek iznova svoju djecu Bogu da tako na njih zazovem Božji blagoslov? Znam li prikazivati Bogu sve one, s kojima me je Bog u životu povezao, kao i one od kojih možda trpim? Od danas ću to nastojati činiti što češće.

Molitva

Dobri Oče nebeski! Ti si mi dao život i želiš da ga živim tako da na kraju ovog zemaljskog života prijeđem u život vječni, u kojem neće biti ni suza ni boli, u kojem si nam pripravio neprolaznih radosti. Zahvaljujem ti, Oče, za dar života. Hvala ti za sve radosti, ali i za sve patnje, kojima često ne vidim smisla. Vjerujem da sve upravljaš za moje dobro. Zato ti prikazujem sebe i sve svoje, i molim te, po zagovoru Presvete Djevice Marije i svetog Josipa, daj nam svima milost, da uvijek ponovo nastojimo živjeti kako ti želiš, da ti naše prikazanje bude ugodno u Isusu Kristu, tvojem Sinu, našem Spasitelju. Amen.

Zdravo Marijo…

Gospo od Brze Pomoći, pohiti da nam pomogneš!

Sveti Josipe, moli za nas!

6. dan: Marijino posredovanje u Kani Galilejskoj

Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila je ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: “Vina nemaju.” Kaže joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” Nato će njegova mati poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!” A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. Tada im reče: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.” Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. (Iv 2, 1 -11)

Isus je sveznajući Bog, pa je znao da je nestalo vina. On nas neizmjerno voli – tako je ljubio i te mladence – no ipak im je pritekao u pomoć tek kad se za njih zauzela njegova Majka. Nije li nas time htio poučiti kako mu je milo kad ga ona moli za nas? I još više: da će na njezinu molitvu učiniti i ono, za što još nije došao njegov čas. Prema tome možemo s bezgraničnim pouzdanjem moliti Blaženu Djevicu Mariju da se za nas zauzima, pa i u materijalnim potrebama. No, nemojmo zaboraviti, što ona postavlja kao uvjet uslišanja: „Što god vam rekne, učinite!“ A Isus nam je najviše naglasio svoju zapovijed ljubavi: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 15, 12) Znamo, dakle, što moramo činiti, da bi Marijin zagovor ubrzao Božju pomoć.

Molitva

Sveta Majko Božja, Pomoćnice kršćana, sam Isus želi da nam budeš Zagovornicom. Ti si tako spremna da nam pomogneš, ali mi često nismo izvršili što Isus od nas traži. No, iako smo nevrijedni, molimo te, Majko, budi nam Posrednica kod svog Sina, našega Spasitelja. Izmoli nam milost žive vjere, pouzdanja i ljubavi, da svoj život živimo više u duhu Isusove zapovijedi ljubavi. Daj da poput tebe vidimo, gdje možemo drugima pomoći i razveseliti ih i da to rado činimo. Znamo da ćeš tada i ti, kad bude trebalo, rado požuriti Isusov čas, da nam se smiluje u našim potrebama.

Zdravo Marijo…

Gospo od Brze Pomoći, pohiti da nam pomogneš!

7. dan: Marijin i Isusov javni život

Marija je Isusa othranila i odgojila, a kad je došlo vrijeme za njegov javni život propovijedanja i naučavanja, ona ostaje tiha u skrovitosti. Sigurno se znala neopazice umiješati u mnoštvo i sa živom vjerom slušati Isusove pouke. Tako su jednoga dana Isusa upozorili: “Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.” Tomu koji mu to javi on odgovori: “Tko je majka moja, tko li braća moja?” I pruži ruku prema učenicima: “Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.” (Mt 12, 47-50)

Možda je Marija čula taj Isusov odgovor. Je li ju zabolio? O ne, jer ona je uz svoga Sina više nego itko na zemlji uvijek vršila volju Oca nebeskoga:

– i u spremnosti da prihvati Bogomajčinstvo,

– i u prihvaćanju siromaštva,

– i u bijegu u Egipat, gdje su morali neko vrijeme živjeti u progonstvu,

– i u svakidašnjem radu u nazaretskoj kućici,

– i sada, u skrovitoj povučenosti, dok Isus obilazi gradove i sela propovijedajući i čineći čudesa.

Mariji nije bilo ništa svetije od Božje volje. Zato je razumjela i poziv svoga Sina.

Vodi li mene u svemu želja da ispunim volju Božju? Pomažem li drugima da je izvrše? Ako sam otac ili majka, pitam li se ozbiljno, što Bog želi od moga djeteta? Nakon što smo nastojali svojoj djeci dati dobar kršćanski odgoj, znamo li poštivati njihovu odluku, da žive kako to Bog traži preko njihove savjesti, a da se ne miješamo nepotrebno u njihov život? Jesmo li spremni da svoje dijete podržimo i potaknemo na odaziv, ako bi ga Bog izabrao za svoju službu? Ili možda mislimo da možemo svom djetetu željeti nešto bolje nego što mu želi Bog? Ako nisam spreman/spremna prihvatiti Božju volju, kako mogu tražiti da Bog prihvati „moju“ volju?

Molitva

Nebeska Majko, svojim nas zagovorom učvrsti u vjeri da je za nas najbolje ono što Bog hoće. Nauči nas da i druge potičemo i pomažemo da tako misle i hoće. Daj da svoju životnu zadaću nastojimo što savjesnije izvršiti, a onda da znamo ostati u skrovitosti i ne miješati se u tuđi život, ako to ne bi bilo u skladu s voljom Božjom i prema tome za istinsko dobro tih duša.

Zdravo Marijo…

Gospo od Brze Pomoći, pohiti da nam pomogneš!

8. dan: Marija uz Isusov križ

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi. (Iv 19,25-27)

Marija je bila vjerna do Križa. I tu je u svojoj boli ponavljala: „Neka mi bude!“ i sjedinjavala se s Isusovom otkupiteljskom žrtvom. Ona je i pod križem Isusova Majka i Isusova učenica: kao Majka ga je bolju raskidanim srcem prikazivala Nebeskom Ocu, a kao učenica upijala je njegove riječi s križa: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ I prežalosna majka oprašta. Oprašta svojim sunarodnjacima, koji su se Isusa odrekli, oprašta židovskim poglavarima koji su ga na smrt osudili, oprašta Herodu koji ga je okrutno izrugao, Pilatu, koji je od straha za svoju službu podlegao židovskim zahtjevima i prijetnjama. Marija oprašta svima nama, jer smo svi svojim bezbrojnim grijesima skrivili Isusovu smrt na križu. Ne samo to: na Isusovu želju, Marija nas uzima za svoju djecu i nikada nas neće napustiti. Ona se čak vraća na Zemlju (Lurd, Fatima) da nas iznova odvraća od zla i obraća k dobru.

Što učim od Marije pod križem?

1. Ako u svom trpljenju znam s Marijom ponavljati: „Neka mi bude po tvojoj volji“, nijedna me bol neće slomiti, nego će me osposobiti za veću ljubav, punu razumijevanja za druge.

2. Moram nastojati, da poput Isusa i Marije rado opraštam sve i svakome. Neka me na to sjeća prošnja molitve Gospodnje: „Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“ Ne smijem govoriti: opraštam, ali ne mogu zaboraviti. Ako svaki put, kad se sjetim neke nepravde, iskreno ponovim: „opraštam od sveg srca“, onda neće ništa smetati to što „ne zaboravim“.

3. Ako sam iskreno oprostio, onda u mom srcu nema mjesta osveti, nego uvijek iskreno nastojanje, da zlo uzvratim dobrim.

Molitva

Žalosna Majko Božja, tvoje je prečisto Srce bilo probodeno mačem boli, ali ti si ustrajala pod križem svoga Sina i uz njega Spasitelja postala Suspasiteljicom. Molim te, nauči me strpljivo i odano primati svaku bol i patnju i prikazivati je u zadovoljštinu za svoje krivnje, kao doprinos za spasenje mojih milih i dragih, ali i za čitavu Crkvu, za čitav svijet. Molim te, izmoli mi veliku milost, da znam opraštati, da nikad ne gajim osvetničke misli, nego da na zlo odgovaram dobrim. Molim te i za svu našu braću koja trpe. Izmoli im utjehe i snage da se po trpljenju više sjedine s našim Spasiteljem i tako zasluže vječne radosti.

Zdravo Marijo…

Gospo od Brze Pomoći, pohiti da nam pomogneš!

9. dan: Marija s prvom Crkvom očekuje Duha Svetoga

Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. (Dj 1, 12-14)

Kako li nam divan primjer daje Presveta Djevica Marija! Okupila je oko sebe Apostole i pobožne žene da se zajedničkom molitvom spreme za silazak Duha Svetoga. Na nju je Duh Sveti već sišao u času Isusova začeća, i ona je uvijek ostala njegov bezgrešni Hram. Ali njezina prisutnost i njezina molitva jačaju vjeru i pouzdanje mlade Crkve. Ona ih potiče na ustrajnost, i tako su zajedno s njom obavili prvu molitvenu devetnicu. Plod nije izostao: Duh Sveti se u preobilju spustio na njih i od plašljivih kolebljivaca stvorio smione, gorljive i vjerne navjestitelje Evanđelja.

Jesam li raspoložen za molitvu? Možda molim samo kad me pritisne nevolja? Podržavam li zajedničku obiteljsku molitvu? Molim li zajedno sa svojim bračnim drugom, s djecom? Znam li druge poticati na molitvu i moliti s njima u njihovoj nevolji?

Marija je uvijek spremna da moli s nama i za nas. Ona je i u ovoj devetnici uza me. No ona ne može umjesto mene učiniti ono što ja moram učiniti sam, a to je, da otvorim svoje srce Bogu i pokažem mu sve svoje slabosti i rane da mi ih izliječi. Moja duša može samo tako postati dostojan stan Duha Svetoga.


U ovoj sam devetnici s dragom Gospom možda već uočio neke svoje slabosti i manjke. Mogu se na njih još jednom letimice podsjetiti:

– Vjerujem li da Bog očinskom ljubavlju ravna mojim životom, i da je prvi način, kako da Bogu omilim, vršenje volje Božje po sitnim i krupnim dnevnim dužnostima? Ne moram li se u tome obnoviti, ili možda početi posve novim očima gledati na svoj život?

– Marija nas uči, da svoju ljubav prema Bogu dokazujemo i ljubavlju prema bližnjima, i to najprije našim najbližima: roditeljima, rođacima… Jesu li oni dosad bili uistinu prva briga moje djelotvorne ljubavi? Što u tome moram popraviti?

– Kako sam se dosad vladao u nerazumijevanjima, sumnjama? Možda sam nemilice bacao krivnju na druge i hoteći se pošto-poto opravdati izazvao svađe, vrijeđanja, optuživanja… Znam li opraštati? Odričem li se osvetničkih misli? Koje ću tu odluke stvoriti, da budem pravo dijete Marijino?

– Kakav je moj stav prema materijalnim dobrima? Možda ima mnogo nezadovoljstva s obzirom na ono što imam i zbog onoga što nemam? Je li moje nastojanje bilo usredotočeno oko stjecanja žive i prosvijetljene vjere i kršćanskih kreposti ili samo oko stjecanja materijalnih dobara, zanemarujući ono prvo? Jesam li imao otvoreno srce i ruke za siromašnu braću?

– Zahvaljujem li ikad Bogu za život (svoj i svoje djece) i za sva ostala dobra, koja dnevno primam? Znam li sve prikazivati Bogu moleći njegov blagoslov?

– Znam li poštivati vlastitu odgovornost svakoga za svoj život, da se ne miješam nepotrebno i time izazivam nezadovoljstva i razmirice?

– Vjerujem li u moć Marijina zagovora i jesam li spreman slijediti njezine pouke koje nam je dala bilo riječima ili svojim životom? Kako se vladam kad me zadesi neuspjeh, trpljenje, bolest, smrt mojih milih?

– Koje mjesto ima u mom životu molitva? Imam li potpuno pouzdanje u Boga i onda kad me ne usliši onako kako ja želim? Molim li ponizno, ustrajno? Znam li druge poticati na molitvu i moliti s njima? Ne moram li stvoriti čvrste odluke s obzirom na našu obiteljsku molitvu?

Ispit savjesti po Božjim zapovijedima otkrit će mi sva druga područja mog života da vidim jesam li živio onako kako Bog hoće, ili sada moram iskreno i ponizno priznati i okajati svoju krivnju, da uz majčinski zagovor Prečiste Djevice Marije započnem novim životom.

Molitva

Bezgrešna Djevice Marijo, Isusova i naša Majko! Hvala ti za ovu devetnicu pred tobom i s tobom. Zahvali sa mnom Bogu za sve milosti koje mi je u svojoj očinskoj dobroti udijelio i izmoli mi milost, da skrušenim pokajanjem i iskrenom ispovijedi započnem novi život. Budi mi ti, Majko Milosrđa, od sada Savjetnicom i Pomoćnicom, da se Bog proslavi u mojem životu i, ako bude njegova sveta volja, da se po meni proslavi i u životu onih duša koje su s mojom povezane. To te molim za ljubav prema Isusu, tvome Sinu, Gospodinu i Spasitelju našemu. Amen.

Zdravo Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo! K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo, tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, odvjetnice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!

O Gospođo moja, o Majko moja! Tebi se sasvim prikazujem, pa da ti se pokažem odanim, posvećujem ti svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce, upravo svega sebe. Kad sam, dakle, sav tvoj, o premila Majko, čuvaj me i brani me kao stvar i svojinu svoju. Amen.

Tekst je preuzet iz knjižice “Pobožnost Gospi od Brze Pomoći”.

MISNA ČITANJA – 30. PROSINAC 2023.

Pripovijedala je o djetetu svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema.

Božićna osmina

Subota, 30. 12. 2023.

Šesti dan Božićne osmine

ČITANJA:
1Iv 2,12-17; Ps 96,7-10; Lk 2,36-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Feliks,Srećko, Rajner

Prvo čitanje:

1Iv 2, 12-17

Tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Pišem vama, dječice, jer su vam grijesi oprošteni po njegovu imenu. Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići, jer ste pobijedili Zloga. Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga. Ne ljubite svijeta

ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetsko

— požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života — nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 96, 7-10

Pripjev:

Raduj se, nebo, i kliči zemljo.

Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!

Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove,
poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, sva zemljo!

Nek se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.

Evanđelje:

Lk 2, 36-40

Pripovijedala je o djetetu svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. TOMA BECKET

Sveti Toma, sin engleskog plemića Gilberta Becketa, rođen je na dan posvećen uspomeni na svetog Tomu apostola, 21. prosinca 1117., u Southwarku u Engleskoj. Bio je obdaren i prirodom i milošću darovima koji su ga preporučivali njegovim bližnjima; a njegov otac, siguran da će jednog dana biti veliki Kristov sluga, povjerio je svoje obrazovanje samostanu. Njegovo prvo zaposlenje bilo je u vladi londonske policije. Tamo je bio dužan naučiti različita prava Crkve i svjetovne ruke, ali već je vidio toliko nepravdi nametnutih svećenstvu da je radije napustio taj posao nego sudjelovao u nepravdi. Bio je savršeno čedan i iskren, i nikakve zamke nisu mogle pokolebati njegovu mržnju prema bilo kojem obliku tajnog djelovanja.

Tada ga je zaposlio nadbiskup Canterburyja, koji ga je poslao u misije u Rim i dopustio mu da cijelu godinu studira građansko pravo na Sveučilištu u Bologni (Italija). Nakon nekoliko godina, svjedočeći njegovoj savršenoj službi, postavio ga je svojim arhiđakonom i obdario ga s nekoliko beneficija. Krepost i snaga mladog svećenika ubrzo su ga preporučili i kralju, koji ga je učinio svojim lordom kancelarom. Na toj visokoj dužnosti, iako nefleksibilan u dijeljenju pravde, bio je velikodušan i brinuo se za olakšanje bijede. Bio je strog prema sebi, provodeći veći dio svake noći u molitvi. Često je primjenjivao disciplinu, kako bi bio manje podložan pobunama tijela protiv duha. U ratu s Francuskom stekao je poštovanje svojih neprijatelja, uključujući i mladog kralja Luja VII. Svetom Tomi, vlastitom vladaru, Henry II., povjerio je obrazovanje prijestolonasljednika. O formiranju budućeg kralja i mladih lordova koji su sačinjavali njegovu svitu, kancelar je vodio krajnju brigu, dobro znajući da snaga države uvelike ovisi o ranim dojmovima koje je stekla elita njezine mladosti.

Kad je nadbiskup Theobald od Canterburyja umro, kralj je inzistirao na posvećenju svetog Tome umjesto njega. Sveti Toma je isprva odbio, upozoravajući kralja da će od tog časa njihovo prijateljstvo biti ugroženo njegovim vlastitim obvezama da podupire prava Crkve protiv kršenja od strane suverena, čije se tendencije nisu razlikovale od onih njegovih prethodnika. Na kraju ga je poslušnost natjerala na popuštanje. Nije se dugo čekalo na neizbježni sukob. Sveti Toma se opirao kada su kraljevi dvorjani sastavili popis kraljevskih običaja u Clarendonu, gdje se sastajao kraljev parlament, a Henrik je obvezao sve biskupe kao i lordove da potpišu obećanje da će ih se pridržavati bez dopuštanja bilo kakvih ograničenja. Mnogi od ovih tobožnjih običaja kršili su slobode Crkve, a neki su čak i izmišljeni za tu priliku. Sveti Toma, primoran u savjesti oduprijeti se, ubrzo je bio predmetom progona, ne samo od strane razdraženog kralja, već i od svih koji su se zakleli na vjernost njegovim podlim djelima.

Sveti Toma potražio je utočište u Francuskoj pod zaštitom velikodušnog Luja VII., koji se uspješno odupro ponovljenim pokušajima Henrika da odvrati njegovu naklonost od nadbiskupa. Papa je u to vrijeme bio u Francuskoj, i njega su opsjedali Henrikovi izaslanici, ali je dobro znao kako umiriti duhove i zaštititi branitelja Crkve. Toma se povukao u benediktinski samostan na dvije godine, a kada je Henry napisao prijeteće pismo njegovom opatu, preselio se u drugi. Nakon šest godina, kada mu je vraćena služba papina apostolskog legata, titule koju mu je Henry neko vrijeme oteo, vratio se u Englesku, kako bi ponovno propovijedao i provodio red u svojoj stolici. Dobro je znao da mu je suđeno mučeništvo; pripovijeda se da mu se Majka Božja ukazala u Francuskoj da mu to prorekne, i da mu je Ona na tu nakanu darovala crvenu misnicu. U to vrijeme slučaj progonjenog nadbiskupa bio je poznat cijeloj kršćanskoj Europi, koja je suosjećala s njim i izmamila kod kralja Henrika izgled pomirljivosti.

Nekoliko riječi koje je hiroviti Henrik izgovorio određenim dvorjanima koji su mrzili Tomu, bilo je dovoljno da ovi odluče riješiti prelata koji je protivio svim njihovim nekršćanskim djelima. Narušili su samostanski klaustar i kapelu kako bi ušli tamo dok je asistirao na Večernji; sam je Svetac na vratima spriječio redovnike da se odupru atentatorima. Odbivši pobjeći iz crkve kako su ga ubojice pozvali, ubijen je pred oltarom, okrutnim i ubojitim ponovljenim udarcima u glavu. Umro je govoreći: Umirem svojevoljno za ime Isusovo i za obranu Crkve.

Djelovanje Pape u ovom sukobu jasno pokazuje ono što sva povijest uči: životi svetih Crkve sami čine povijest svijeta. Tomina poniznost potaknula ga je da, nakon trenutka slabosti koju je pokazao u teškoj situaciji, ocijeni sebe nedostojnim svoje službe i ponudi ostavku na mjesto nadbiskupa. Papa nije oklijevao ni trenutka kad je odbio njegovu ostavku. Procijenio je s apostolskom mudrošću da, ako bi Toma bio lišen svog čina jer se suprotstavio nepravednim pretenzijama engleske kraljevske obitelji, nijedan se biskup nikada ne bi usudio suprotstaviti napadima nepravde na prava Crkve, a Zaručnica Kristova više ne bi bila podržana. mramornim stupovima, ali trskom koja se savija na vjetru.

Nadbiskupa mučenika proglasio je svetim papa Aleksandar III. na Pepelnicu 1173., nepune tri godine nakon njegove smrti 29. prosinca 1170., na izgradnju cijele Crkve.

Toma Becket, čiji lik je tijekom stoljeća urastao u mnoge legende, smatra se simbolom borbe za slobodu Crkve i ovjekovječen je u brojnim umjetničkim djelima. Zaštitnik je svećenstva, posebno svjetovnog klera i mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

MISNA ČITANJA – 29. PROSINAC 2023.

Svjetlost na prosvjetljenje narodâ.

Božićna osmina

Petak, 29. 12. 2023.

Peti dan Božićne osmine

ČITANJA:
1Iv 2,3-11; Ps 96,1-3.5b-6; Lk 2,22-35

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Toma Becket, Tomislav, David kralj

NAPOMENA:
▪ Može se slaviti spomen sv. Tome Becketa, biskupa i mučenika, ali samo kao spomendan u povlašteno vrijeme.

Prvo čitanje:

1Iv 2, 3-11

Tko ljubi brata svoga, u svjetlosti ostaje.

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Ljubljeni! Po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putem kojim je on hodio. Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed riječ je koju ste čuli. A opet, novu vam zapovijed pišem — obistinjuje se u njemu i vama — jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli. Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 96, 1-3.5b-6

Pripjev:

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu,
hvalite ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.

Gospodin stvori nebesa!
Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i sjaj u Svetištu njegovu.

Evanđelje:

Lk 2, 22-35

Svjetlost na prosvjetljenje narodâ.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe (roditelji) Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje narodâ, slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

BLAGDAN NEVINE DJEČICE

Danas slavimo spomen na Nevinu dječicu koja su svojom žrtvom tragično obilježila Kristov dolazak na zemlju. Krvavi tiranin, židovski kralj Herod Veliki, u strahu da bi ga novorođeni Kralj mogao ugroziti u njegovoj vladavini, dao je poubijati svu djecu do dvije godine života. Nadao se da će među tom dječicom biti ubijen i sam Isus. U Matejevom evanđelju piše o tom događaju: “Tada se Herod, vidjevši da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: ‘Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži – neutješena što ih nema’” (Matej 2, 16-18). Crkva je prihvatila žrtvu te nedužne djece kao krštenje krvlju mladih, nevinih duša. Nevinu dječicu, koja su dala život za novorođenog Krista, kršćani su odavno štovali kao prvomučenike. Najstariji liturgijski kalendari imali su niz svetačkih blagdana neposredno vezanih uz Božić. Među njima su se nalazila i Nevina dječica. U srednjem vijeku ti su mali sveci gledani kao nasljedovatelji Djeteta Isusa i nazivani su „Comites Christi“, oni koji slijede Krista. Ovaj je blagdan i na Istoku i na Zapadu prisutan već od prve polovice V. stoljeća. Uz muku koju su pretrpjeli ovi nevini mučenici, ne smijemo zaboraviti ni bol roditelja, majki i očeva koji su se s njima morali rastati na tako okrutan način.

Na blagdan Nevine dječice, svi oni koji vjeruju u Svevišnjeg i slijede Krista Gospodina, trebali bi se kao sustvaratelji života i svijeta zapitati kako postupaju prema daru rađanja koje im je Bog povjerio i kako se odnose prema životu. Ljudski život je svetinja. Stoga se s pravom zgražamo nad nasiljem vlastodršca Heroda koji je pod svaku cijenu želio sačuvati vlast i zbog svojih sebičnih interesa okrutno pogazio pravo na život betlehemske dječice. Nažalost, i danas ima Heroda i danas se svakodnevno prolijeva krv nevine i još nerođene dječice. Zbog toga se na blagdan Nevine dječice pomolimo za hrvatske kršćanske obitelji, koje su odgovorne pred svojim narodom, pred našom prošlošću i budućnošću, ali i pred svojom savješću i posebno pred svojim Bogom. Sveta Nevina dječica zaštitnici su male djece, dječjih zborova i nahočadi te mnogih učilišta, župa i crkava širom svijeta.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 28. PROSINAC 2023.

Herod posla poubijati sve dječake u Betlehemu.

Božićna osmina

Četvrtak, 28. 12. 2023.

NEVINA DJEČICA, mučenici

Blagdan

ČITANJA:
vl.: 1Iv 1,5 – 2,2; Ps 124,2-5.7b-8; Mt 2,13-18

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Neven, Nevenka, Mladen, Mladenka

Prvo čitanje:

1Iv 1, 5 – 2, 2

Krv Kristova čisti nas od svakoga grijeha.

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Predragi!

Ovo je navještaj koji smo čuli

od Isusa Krista

i navješćujemo vama:

Bog je svjetlost

i tame u njemu nema nikakve.

Reknemo li da imamo zajedništvo s njim,

a u tami hodimo,

lažemo i ne činimo istine.

Ako u svjetlosti hodimo,

kao što je on u svjetlosti,

imamo zajedništvo jedni s drugima

i krv Isusa, Sina njegova,

čisti nas od svakoga grijeha.

Reknemo li da grijeha nemamo,

sami sebe varamo

i istine nema u nama.

Ako priznamo grijehe svoje,

vjeran je on i pravedan:

otpustit će nam grijehe

i očistiti nas od svake nepravde.

Reknemo li da nismo zgriješili,

pravimo ga lašcem

i riječi njegove nema u nama.

Dječice moja,

ovo vam pišem da ne griješite.

Ako tko i sagriješi,

zagovornika imamo kod Oca —

Isusa, Krista, Pravednika.

On je pomirnica za grijehe naše,

i ne samo naše,

nego i svega svijeta.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 124, 2-5.7b-8

Pripjev:

Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovačke.

Da nije Gospodin za nas bio:
kad se ljudi digoše proti nama,
žive bi nas progutali.
Kad je uskipio bijes njihov na nas,
voda bi nas prekrila;
bujica bi nas odnijela,
vode pobjesnjele sve nas potopile.
Raskinula se zamka,
a mi umakosmo!
Pomoć je naša u imenu Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

Evanđelje:

Mt 2, 13-18

Herod posla poubijati sve dječake u Betlehemu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Pošto mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja — da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže — prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:

U Rami se glas čuje,

kuknjava i plač gorak:

Rahela oplakuje sinove svoje

i neće da se utješi

jer više ih nema.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitve svetom Ivanu apostolu i evanđelistu

Molitva svetom Ivanu apostolu i evanđelistu

Bože ti si nam po svetom Ivanu apostolu i evanđelisti otkrio tajnovite dubine svoje Riječi. Daj da umom proniknemo i srcem prihvatimo što nam je u Evanđelju objavljeno. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Molitva svetom Ivanu apostolu i evanđelistu

Sveti Ivane, mladi učeniče čista srca i bistra uma,

ti koji si susrevši Učitelja zapitao: “Učitelju, gdje stanuješ?”,

toga dana si imao milost upoznati ga i ostati s Njime.

Odlučio si potom slijediti ga i služiti mu.

Daj da ni mi ne propustimo priliku susresti ga.

Daruj nam želju da ga upoznamo,

volju da ga tražimo i snagu da ga slijedimo.

Učini da u teškim trenucima znamo osloniti naše srce

na srce Krista, kao što si ti napravio tijekom Posljednje večere.

Ti, koji si više od ikoga drugoga upoznao dubinu Božje

ljubavi i osjetio se Isusovim ljubljenim učenikom,

učini da i naše oči mogu kontemplirati Kristovu živu prisutnost

kako bi se u Njemu osjetili, poput tebe, ljubljenom djecom.

Tvoja mladost, proživljena u čistoći i Učiteljevoj školi,

neka zapali u nama želju za čistim mislima, riječima i djelima.

Ivane, koji si u svojoj kući prihvatio Mariju kao Majku,

daj da nas njena prisutnost uvijek prati

i njen zagovor čuva i poveća vjeru u nama.

Pomogni nam da ustrajno hitimo ka ciljevima

koje nam ljubav ukazuje kako bismo svima naviještali,

zajedno s tobom, radost Kristova Uskrsnuća.

Sveti Ivane, Apostole i Evanđelistu,

moli za nas!

Molitva svetom Ivanu apostolu i evanđelistu

Gospode Isuse Kriste, koji si, kako se ufamo, dušu vjernoga službenika svoga Ivana učinio dionikom života presvetoga Trojstva u nebeskoj slavi, molimo, da po njegovu primjeru, a po zagovoru svetog Ivana, apostola i evanđeliste, u nerazrješivoj zajednici sa svetom Katoličkom Crkvom i rimskim Papom živimo, radimo i trpimo za slavu i proširenje kraljevstva tvoga, koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

SVETAC DANA – SV. IVAN, APOSTOL I EVANĐELIST

Današnji sveti zaštitnik je Ivan Evanđelist, učenik Isusov, najmlađi od dvanestorice apostola, pisac četvrtog Evanđelja, Otkrivenja (Apokalipse) i triju poslanica. Sin Zebedeja i Salome, rođen oko godine 6, galilejski ribar, brat apostola Jakova Starijeg, bio je učenik kojega je Isus najviše volio. Kao učenik Ivana Krstitelja prvi je s Andrijom pošao za Kristom. Bio je prisutan mnogim važnim događajima u Isusovom životu, među njima i uskrsnuću Jairove kćeri, preobraženju i getsemanskoj agoniji. Najveću je hrabrost pokazao, kada je jedini od apostola s Marijom i drugim ženama nazočio Isusovoj smrti na križu. Tada mu je Isus povjerio da se brine za njegovu majku. Bio je brži od Petra i prvi je dotrčao do Isusovog groba. Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo našao se u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra, kao kod izlječenja čovjeka hroma od rođenja pred hramskim vratima ili kod dijeljenja sakramenta potvrde u Samariji. Jedan od stupova Crkve, nakon Marijine smrti putovao je Judejom i propovijedao, a potom je otputovao u Malu Aziju i tamo osnovao sedam crkava. Poslije se nastanio u Efezu, gdje je za vrijeme cara Domicijana mučen i prognan na otok Patmos. Umro je oko 100. godine.

Obično je prikazivan uz simbol orla, znak uzvišena nadahnuća. Origen je početkom III. stoljeća napisao: „Cvijet Biblije su evanđelja, a cvijet evanđelja je Ivanovo evanđelje.“ Njegovo Evanđelje napisano je prije svega za kršćane koji su potekli iz poganstva, a on u njima želi utvrditi vjeru u mesijanstvo i božanstvo Isusa Krista. On ne opisjue samo gole činjenice, već upozorava i na njihovu dubinsku uvjetovanost. Njegove poslanice mogu se nazvati poslanicama ljubavi, jer se u njima 31 puta spominje glagol „ljubiti“, a 21 put imenica „ljubav“. U njima je dao i najljepšu definiciju Boga: „Bog je ljubav!“ Zazivaju ga kod opeklina i otrovanja, a zaštitnik je pisaca, trgovaca umjetninama, knjigoveža, knjižara, žrtava požara, skladatelja, urednika, nakladnika, slikara, gravera, litografa, prijateljstava, tiskara, tvorničara papira, teologa, grafičara, slagara, strojara te mnogih naselja, biskupija, župa, crkva i kapela širom svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Utrina-Zapruđe-Središće, Cerje kod Sesvetskog Kraljevca, Podcrkavlje, Savudrija kod Umaga, Valtura kod Ližnjana, Gajana kod Vodnjana, Rab, Mostar-Centar).Našim Janama, Janicama, Jankima i onim Ivanama i Ivanima koji danas slave imendan, čestitamo od srca!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 27. PROSINAC 2023.

Onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.

Božićna osmina

Srijeda, 27. 12. 2023.

SV. IVAN, apostol i evanđelist

Blagdan

ČITANJA:
vl.: 1Iv 1,1-4; Ps 97,1-2.5-6.11-12; Iv 20,1-8

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ivan, Ivana, Ivančica, Fabiola, Teodor

Prvo čitanje:

1Iv 1, 1-4

Što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama.

Početak Prve poslanice svetog Ivana

Predragi!

Što bijaše od početka,

što smo čuli,

što smo vidjeli očima svojim,

što razmotrismo i ruke naše opipaše

o Riječi, Životu —

da, Život se očitova,

i vidjeli smo i svjedočimo,

i navješćujemo vam Život vječni,

koji bijaše kod Oca

i očitova se nama —

što smo vidjeli i čuli,

navješćujemo i vama

da i vi imate zajedništvo s nama.

A naše je zajedništvo s Ocem

i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.

I to vam pišemo

da radost naša bude potpuna.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 97, 1-2.5-6.11-12

Pripjev:

Radujte se, pravednici, u Gospodinu!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak,
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
Svjetlost sviće pravedniku
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu,
slavite sveto ime njegovo!

Evanđelje:

Iv 20, 1-8

Onaj dugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It