Author

FMteam

Browsing

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

Treći četvrtak – 20. veljače

Opstojnost zla

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen

IZ BIBLIJE

Isus reče: “Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjeg, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomosti, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” (Mk 7,20-23)

HIMAN DUHU SVETOM

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Vremena u kojima je živjela sveta Rita bila su teška i puna izazova. Oskudica, ratovi i nasilje svih vrsta bijahu česta pojava. Stanje kršćanske zajednice koja je 40 godina bila podijeljena velikim raskolom bilo je žalosno. I na prostranom području Cascie ljudski život je vrijedio vrlo malo, a kao što znamo iz dokumenata, više se polagalo na isprazne stvari, zabavu i ugled, nego na Boga i izgradnju pravog i solidarnog društva. Sljedeći primjer svojih roditelja Rita bijaše mirotvorac i u obitelji i u društvu, neumorno radeći za dobro i mir, ne padajući u beznađe i pesimizam. Rita nas uči prepoznavanju znakova vremena i pobjeđivanju zla prisutnog u nama i oko nas osobnim zalaganjem i u zajedništvu sa svim osobama dobre volje.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SVETOG AUGUSTINA

Ne žalimo se i ne mrmljajmo o našim vremenima braćo. U stvari, što to novo ili drugačije tišti ljude našeg doba, a da nije tištalo i naše očeve? Uistinu, možemo li reći da trpimo tako mnogo i od istih poteškoća s kojima su se i oni nosili? Ali možete biti sigurni kada bi se vratili i u vremenu svojih predaka, žalili bi se jednako ako mislite da su prošla vremena bila dobra, to je s toga što ta vremena više nisu vaša. Zašto mislite da je prošlost bolja od današnjice? Shvatite da od Adama do danas nije bilo ničeg osim truda, znoja, muke i trnja. Je l’ nas potop slučajno zadesio? Jesu li nas teška vremena oskudice i rata pogodila da bi potvrdila naša jadikovanja Bogu na sadašnjicu?
(razgovor; Caillau-Saint Yves 2,92)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Ako, naime, čovjek pogleda u svoje srce, nalazi da je sklon na zlo i uronjen u tolike jade, koji ne mogu potjecati od njegova dobrog Stvoritelja. Tako je čovjek u samome sebi podijeljen. Zbog toga sav život ljudi, i pojedinaca i skupina, pruže sliku borbe, i to dramatične, između dobra i zla, između svjetla i tame. Što više, čovjek otkriva da je nesposoban da sam od sebe uspješno suzbija nasrtaje zla, tako se svatko osjeća kao otkovan verigama. Povrh toga sve što se protivi samome životu, kao što je ubojstvo bilo koje vrste, genocidi, pobačaji, eutanazija pa i svojevoljno samoubojstvo; sve što potvrđuje integritet ljudske osobe, kao što su sakaćenja, tjelesna i moralna mučenja, psihološke prisile; sve što vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kao što su neljudski uvjeti života, proizvoljna uhićenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladeži; zatim, nedostojni uvjeti rada, gdje se sa radnicima ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama, nego kao s prostim sredstvima zarade: svi ti i slični postupci zacijelo su sramotni već sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju više kaljaju one koji tako postupaju nego ne koji nepravdu trpe, i u proturječju su sa Stvoriteljevom čašću.
(Drugi vatikanski sabor – Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (GS) 13.27)

MOLITVA LITANIJA

Na napade na Tvoju ljubav…….Gospodine, smiluj se!
Na zlostavljanje djece……… Gospodine, smiluj se!
Na pobačaje i pornografiju…………… Gospodine, smiluj se!
Na ratove i genocid……………….. Gospodine, smiluj se!
Na rasizam i nepravdu………………… Gospodine, smiluj se!
Na podijelu među kršćanima………….. Gospodine, smiluj se!
Na zlo počinjeno svakog dana……… Gospodine, smiluj se!
Na naše obitelji……………………. Gospodine, smiluj se!
Na našu domovinu……………… Gospodine, smiluj se!
Na cijeli svijet……………. Gospodine, smiluj se!

Oče naš…..

ZAVRŠNA MOLITVA

Oče Sveti, koji vjekovima održavaš svoja obećanja, podigni glavu čovječanstva pritisnutu tolikim zlima i otvori naša srca nadi kako bismo bez straha dočekali slavni povratak Krista, suca i spasitelja. Jer on je Bog koji živi i kraljuje s tobom u jedinstvu Duha Svetoga u vijeke vjekova. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Tijekom tjedna nađi slobodnih 15 minuta za temeljit ispit savjesti te se ispovijedi i primi odrješenje.

U ime Oca i sina i Duha Svetoga. Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

1. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Neka vam je blagoslovljen i radostan današnji dan. Danas slavimo spomendan dvoje malih pastira koji su bili vidioci Gospe u Fatime: Sv. Francisca i Sv. Jacintu Marto. Brat i sestra rođeni su u malom selu koje se nalazi nedaleko od grada Fatime u Portugalu: Francisco 1908., a Jacinta dvije godine kasnije. Od malena su naučili brinuti jedno o drugomu. Skupa sa svojom rođakinjom Lucijom čuvali su ovce na prekrasnim poljima rodnog kraja. Kao i mnoga djeca njihove dobi, provodili su velik dio dana ispreplićući posao – nužan za život njihovih siromašnih obitelji – s igrom. Njima trima ukazala se Blažena Djevica Marija i rekla: “Molite se i prinosite žrtve za grešnike, jer mnoge duše idu u pakao zato što nitko za njih ne prinosi žrtve i nitko za njih ne moli.” Danas započinjemo i sa 22. po redu Devetnicom Svetoj Misi. U ovoj devetnici najvažnije je prisustovati svetoj Misi svaki dan. Možete prikazati svoje nakane ili moliti na Gospine nakane. Mi ćemo vam poslati svaki dan ulomak evanđelja toga dana uz kratki poticaj za razmišljanje, te po Gospinim preporukama molitvu krunice.

Naš mali savjet je, a tako nas uči i Crkva da duhovni život i vježbe pobožnosti koje su usko povezani sa sakramentalnim životom te su to učinkovitije i plodonosnije što više odgovaraju milosti Gospodnjoj. Stoga je za vrijeme devetnice poželjno primiti sakrament pomirenja i pokore (ispovjediti se) kako bi se od Boga zadobilo oproštenje vlastitih grijeha.

Molitvene nakane:

  • Za mir (molimo za mir u svijetu, molimo za svjetske vođe da doprinesu istinskom miru u svijetu razlikujući dobro od zla te da po savjesti, neuvjetovano, donose važne odluke, molimo da kršćansko naučavanje vjere bude Duhom Svetim nadahnuto, da učvršćuje vjernike u Istini i da im da iskustvo djelotvornosti vjere, molimo za Božju zaštitu i rad u skladu sa savješću djelatnika svih škola, bolnica, tvornica, ureda, općina, molimo za blagoslov i jednodušnost svih župljana okupljenih na nedjeljnoj misi i za obraćenje onih kršćana koji ne prakticiraju svoju vjeru)
  • molimo za zdravlje (molimo za zdravlje duše i tijela, molimo za zdravlje i snagu svih koji su u patnji i boli, nemoćnima, starima, bolesnima, osamljenim – da otkriju snagu u vjeri u Isusa Krista, molimo za naše obitelji, molimo za naše mlade, molimo za studente, molimo za svoj osobni duhovni rast, molimo za zdravlje i snagu svih koji su u patnji i boli, nemoćnima, starima, bolesnima, osamljenim – da otkriju snagu u vjeri u Isusa Krista
  • molimo za naše obitelji, za naše mlade, za pronalazak supružnika i supružnike koji ne mogu imati djecu (molimo za naše obitelji, molimo za naše mlade, molimo za studente, molimo za svoj osobni duhovni rast, molimo za pronalazak ljubavi, molimo za svog supružnika, Božji blagoslov, ljubav i jednodušnost među supružnicima, molimo za prijatelje)
  • molimo za posao (molimo za pronalazak posla, molimo za povratak u domovinu, molimo za zdravlje, financijski blagoslov i uspjeh u skladu s Božjom voljom)
  • molimo za svećenike, redovnike i redovnice i za nova duhovna zvanja
  • molimo kako bismo nadišli trenutke trpljenja, bolesti, tjeskobe, moralne propasti, obiteljskih nesreća; kako bismo bili prosvijetljeni u najtežim odlukama koje treba donijeti; kako bismo bilo ozdravljeni, utješeni te kako bismo mogli zatražiti pomoć u velikim i malim poteškoćama svakoga dana; ali također se moliti kako bismo zahvalili za neizmjerne milosti koje neprestano primamo od Gospodina

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


1. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Otajstva svjetla Gospine krunice

1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.

U prvom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu sišao Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom.

2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.

U drugom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika.

3. Koji nam je Kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje pozvao.

U trećem otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist navijestio Kraljevstvo Božje i pozvao na obraćenje za oproštenje grijeha.

4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.

U četvrtom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju.

5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

U petom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist ustanovio euharistiju.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Mk 8,27-33

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od prorokâ.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

“Draga djeco! Danas vas pozivam na molitvu srca. Kroz ovo vrijeme milosti želim da se svatko od vas sjedini s Isusom. A bez neprestane molitve ne možete osjetiti ljepotu i veličinu milosti koju vam Bog nudi. Zato, dječice, u sve vrijeme ispunite svoje srce i najmanjim molitvicama. Ja sam s vama, i neprestano bdijem nad svakim srcem koje se meni daje. Hvala što ste se odazvali mom pozivu!”

(Gospina poruka, 25. veljače 1989.)

5. Molitve

Pet molitava djece iz Fatime

Prije Gospinih ukazanja, troje malih pastira: Lucija, sveti Franjo i Jacinta Marto, stanovnici sela Aljustrela u blizini Fatime, doživjeli su tri ukazanja Anđela Portugala ili Anđela Mira.

Molitva oprosta

Prvo anđelovo ukazanje dogodilo se u proljeće 1916. godine kada je anđeo od djece zatražio da se mole s njim. Kleknuo je i poklonio se, te je tri puta ponovio sljedeću molitvu:

“Moj Bože! Vjerujem u te, klanjam ti se, ufam se u te i ljubim te! Molim te oprost za one koji ne vjeruju u te, ne klanjaju ti se, ne ufaju se u te i ne ljube te’. Zatim je ustao i rekao: ‘Tako molite. Srce Isusovo i Marijino pozorni su na glas vaših molitava.’”

Molitva za obraćenje grešnika

Kod trećeg ukazanja djeca su ugledala anđela koji je u ruci držao kalež, a iznad kaleža lebdjela je hostija iz koje je kapala krv. Ostavivši hostiju i kalež da lebde u zraku, anđeo je kleknuo i čelom dotaknuo zemlju izgovarajući ovu molitvu:

„Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, ponizno ti se klanjam i prinosim ti Predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za sve uvrede, svetogrđa i ravnodušnost kojima te se vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama njegova Presvetoga Srca i Bezgrešnoga Srca Marijina, molim te za obraćenje ubogih grešnika.“

Fatimska molitva

Blažena Djevica Marija se u Fatimi predstavila kao Gospa od Krunice te je 13. srpnja 1917., objavivši Fatimsku tajnu, preporučila djeci pastirima: „Kada molite krunicu, nakon svakog otajstva kažite:

‘O moj Isuse! Oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.’“

Žrtvena molitva

Gospa je također djecu poučila da prinose svoje osobne žrtve Bogu za obraćenje grešnika, da ovu molitvu mnogo puta izgovaraju, osobito svaki put kada učine neku žrtvu:

“O moj Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao naknada za sve uvrjede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu.”

Molitva euharistije

Tijekom prvog Gospina ukazanja, djeca su, potaknuta nekakvim unutarnjim nagonom, pala na koljena i iz dna duše ponavljala ovu molitvu:

“Presveto Trojstvo, klanjam ti se. Bože moj, Bože moj, ljubim te u Presvetom sakramentu.”

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – SVETI FRANJO I JACINTA MARTO

Prije ukazanja, ova se djeca nisu ničim posebno isticala. Bijahu tek siromašni pastirčići, koji su pripadali onoj skupini za koju se čini kako je Gospi upravo najdraža, kako bi ljudima prenijela neku važnu poruku…

U Covi da Iriji, što ju je neprekidna kiša pretvorila u pravu baru, okupilo se još od prethodne večeri 60.000 ljudi. Troje pastirčića: desetogodišnja Lucija od Isusa, te njeni mali rođaci Franjo i Jacinta Marto, najavili su, kako će se 13. listopada na tome mjestu dogoditi veliko čudo. Nitko od njih troje nije znao čitati ni pisati, a pripadali su dvjema nadasve skromnim obiteljima iz Aljustrela, malenoga dijela Fatime. Čudo se trebalo dogoditi u vidu jamstva vjerodostojnosti “viđenja”, za koja su djeca tvrdila kako imaju 13. dana svakoga mjeseca. Na zelenoj im se česmini od kakva metra visine, ukazala mlada i lijepa Gospođa, odjevena u bijelo, praćena lepetom nevidljivih krila.

Upravo je ta Bijela Gospođa dala sljedeće obećanje: “13. listopada učinit ću veliko čudo kako bi svi uzvjerovali.”

Prvo se ukazanje zbilo 13. svibnja u mjestu Cova da Iria. Gospođa se ovako predstavila dječici koja su je zapanjeno promatrala: “Dolazim s Neba. Dolazite ovdje šest mjeseci zaredom, svakoga 13. Onda ću vam reci tko sam.”

Tako je za Luciju, Franju i Jacintu započela uzbudljiva i strašna ‘pustolovina’, koja će snažno obilježiti njihove mlade živote: utješna viđenja mile Gospođe, Njeni pozivi na molitvu krunice i mrtvenje za grešnike koji vrijeđaju Srce Isusovo i Marijino, te su osuđeni na pakao ukoliko se ne obrate – bio je to motiv koji bi se redovito ponavljao, pri svakom susretu; povjeravanje zabrinjavajućih tajni, koje su naviještale “užasne” stvari…

No, nisu izostale ni dvojbe i neprijateljstvo nevjernika (“Male ništarije” – govorili su), te civilnih vlasti koje nisu dobro podnosile takve teško shvatljive novosti i neugodna okupljanja na mjestu ‘navodnih’ ukazanja, koja su narušavala javni mir i red. Bilo je tu također i neprijateljstvo pokojeg mrzovoljnog starješine, koji je smatrao kako treba preduhitriti tradicionalni oprez Crkve koja u takvim stvarima – posve opravdano – nastupa nadasve polako. Nitko od navedenih nije bio nimalo blag prema troje ‘osumnjičenika’ koji su čak jednu čitavu noć proveli u mračnoj i hladnoj ćeliji zatvora, kako bi ih se pokušalo navesti na priznanje da su zapravo sve izmislili. Svemu se tome pridružila još i osornost roditelja, koji su strahovali kako će loše završiti radi čitave te halabuke podignute oko njihove djece…

I tako se, dakle, 13. listopada u blatu Cova da Irie okupilo 60.000 ljudi, pod olovnim nebom što je izlijevalo obilje kiše. Bijahu tu i vjernici i nevjernici, seljani i građani, slobodoumci i novinari poslani čak i s drugog kraja oceana. Svi su ondje došli tražiti potvrdu vlastita mišljenja o činjenicama koje bijahu podijelile zemlju.

Gospođa je rekla kako će se čudo zbiti u podne. Nešto prije utvrđena vremena, stiglo je i troje vidjelaca, u pratnji svojih majki. Lucija je sve pozvala neka sklope kišobrane. I svi su je poslušali, iako je kiša nastavila pljuštati. Potom je malena stala moliti krunicu, te se u podne ukazala Gospa. Bilo je to Njezino posljednje ukazanje. “Ja sam Gospa od Krunice – rekla je vidiocima. Želim da u moju čast podignete kapelu.”

Godine 1917. Europa je proživljavala tragediju Prvoga svjetskoga rata pa je Gospa uputila ove riječi: “Rat će završiti i vojnici će se uskoro vratiti kućama.” U jednome je trenutku Lucija prstom pokazala prema nebu. Svi su podigli pogled te je kiša odjednom prestala. Rastjerujući guste oblake, pojavio se sunčani krug nalik na kotač koji je u svim smjerovima emitirao raznobojne zrake svjetlosti, koje su osvijetlile oblake, drveće i zemlju te sve prisutne. Ponovilo se to tri puta. Zapanjeni su ljudi molili i udarali se o prsa, moleći oproštenje za svoje grijehe.

Dok je sunce plesalo, pastirčići su ponovno među oblacima ugledali Gospu, u društvu sv. Josipa i Djeteta Isusa, s ručicama podignutim na blagoslov. “Ples Sunca” bio je namijenjen okupljenima, kako bi vidjeli i povjerovali te razglasili vijest o tome čudu, ali i o tome kako je Gospa zaista došla ljudima donijeti poruku milosrđa i spasenja. Tom se neobičnom činjenicom dugo bavio i tisak – ne samo onaj mjesni. Nakon što je ‘spektakl’ završio, vidioci su krenuli natrag kući: rasplakanu je Jacintu u naručju odnio jedan poznanik, dok je Luciju na ramenima ponio neki krupni seljak kako bi je spasio od ljudi koji su htjeli komadić njene odjeće ili pramen kose kao relikviju. Jedino se Francesco (Franjo) uspio neprimjetno provući kroz gomilu.

Svi su ih željeli vidjeti, ponovno čuti njihovu priču: što im je rekla Gospa, preporučiti u njihove molitve pokojeg bolesnika. U danima koji su uslijedili pred njihovom su se kućom redale nepregledne procesije znatiželjnika i pobožnika. Njih je troje jedno vrijeme pristalo na “igru” – pojavljujući se pred ljudima i pričajući, ali su kasnije, kako bi izbjegli čašćenje upućivano njima osobno, stali nestajati na sve dulja i dulja razdoblja. Skrivali su se u jednoj dubokoj i mračnoj pećini, skrivenoj među grmljem, kako bi mogli nastaviti moliti krunicu, kao i ostale molitve što ih je za vrijeme ukazanja bio naučio Anđeo, te činiti žrtve za obraćenje grešnika.

Franju i Jacintu proglasio je blaženima papa Ivan Pavao II., 13. svibnja 2000. g., koji je s Fatimom oduvijek bio osobno povezan: Gospinome je čudu, naime, pripisivao činjenicu što je preživio atentat na Trgu svetoga Petra. Lucija je, pak, daleko nadživjela svoje dvoje malenih rođaka te preminula tek u veljači 2005. godine. Franju i Jacintu svetima je proglasio papa Franjo 13. svibnja 2017. godine.

Prije ukazanja, ovo se troje djece nije ničim posebno isticalo. Bijahu tek siromašni pastirčići, koji su pripadali onoj skupini, za koju se čini kako je Gospi upravo najdraža, kada se želi ukazati, kako bi ljudima prenijela neku važnu poruku. Nikada nisu išli u školu, ali su zato veoma rano upoznali napore težačkoga posla. Zahvaljujući jednostavnosti i dobrome vjerskome odgoju, Božja je prisutnost za njih bila nešto posve prirodno pa su Mu se često s pouzdanjem obraćali u molitvi.

Gospa je tako samo pojačala i novim sadržajima obogatila njihovo već postojeće iskustvo svetoga: rekla im je neka mole i oni su to svim srcem prihvatili, žarom što ga posjeduju samo djeca. Više krunica dnevno, posjete crkvi i “Skrivenome Isusu”, žrtve, postovi za grešnike – postali su tako najželjkovaniji dijelovi njihova dana, te izričaj cjelovitoga življenja, oslobođeni svega suvišnoga.

Sve je to za Franju i Jacintu trajalo vrlo kratko. Bijela im je Gospođa, naime, bila obećala: “Brzo ću doći po vas.” Dječica su to znala i živjela iščekujući je. Rekla je također i kako Franjo, da bi bio primljen u raj, mora izmoliti puno krunica. I on ju je poslušao. Svaku je priliku koristio kako bi prstima provlačio zrna krunice (volio je moliti sam). Ponekad je to činio i u školi, koju je bio stao pohađati, ali najradije u crkvi.

“Pođi ti u školu – govorio bi Luciji – i poslije dođi po mene; što mi vrijedi učiti, kada ću uskoro umrijeti.” I zaputio bi se prema crkvi kako bi se ondje molio “skrivenome Isusu”.

I kraj je zaista došao uskoro. Oplakavši poginule u velikome ratu, ljudi su sada stali oplakivati žrtve strašne epidemije španjolske groznice. Dana 23. prosinca 1918. g., bolest je pogodila također Franju i Jacintu. Za Franju se sve okončalo u svega nekoliko mjeseci, pa je 4. travnja iduće godine, sa svega 11 godina, pošao ponovno vidjeti Gospu.

Jacintin je kraj bio daleko teži, prava kalvarija, koju je ona podnijela velikom snagom duha, unatoč strahu i tjeskobi, “za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Svetom i Bezgrešnom Srcu Marijinu”.

Gnojna upala pluća, kao posljedica španjolske groznice, prisilila ju je na dvomjesečni boravak u bolnici. Uvelike je trpjela zbog razdvojenosti od roditelja i prijatelja. Plašila ju je i pomisao kako će umrijeti sama u bolnici. I upravo će u lisabonskoj bolnici Jacinta započeti svoj lijet, koji će je zauvijek odnijeti k Bijeloj Gospođi. Ondje su je, naime, bili premjestili na traženje čuvenoga liječnika doktora Lisboe, koji se nadao spasiti je kirurškim zahvatom. Njezin je odlazak bio jedna duga muka. Grčevito je grlila Luciju, koja je uvijek bila uz nju, tjerajući strah i brišući suze.

Kirurški se zahvat – nadasve bolan, jer njena slabost nije dopuštala potpunu anesteziju – pokazao suvišnim.

Uvečer 20. veljače 1920. g., Gospa je došla po nju, baš kao što je i obećala. Među povjerljivim razgovorima što su ih izmijenile Jacinta i Lucija, bio je i ovaj: “Mislim na rat koji ima doći… Umrijet će toliko ljudi, i toliki će otići u pakao. Bit će puno srušenih kuća i mrtvih svećenika. Kada bi ljudi prestali vrijeđati Gospodina, do rata ne bi došlo.”

Nakon toga su uslijedili građanski rat u Španjolskoj i II. svjetski rat.

Fatimska je poruka jasna. Ljudi sami na sebe navlače nevolju. Obratimo li se i promijenimo li život, zajamčeno nam je novo tisućljeće mira.

Kapelica što ju je Gospa bila zatražila postala je jedno od najvećih i najposjećenijih marijanskih svetišta, uz Lourdes. Svakoga se dana ondje ponavlja čudo: ne ono sunčeva plesa, već toliko ljudi koji ondje pronalaze utjehu i prigodu za započinjanje novoga života u znaku ljubavi Božje.

Ime Franjo je germanskoga porijekla te je isprva značilo “slobodan”, dok je kasnije poprimilo i značenje “francuski”.
Ime Jacinta ima predgrčko porijeklo, a naziv je cvijeta “yakhintos”.

MISNA ČITANJA – 20. VELJAČE 2025.

MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ti si Krist – Pomazanik. Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

VI. tjedan kroz godinu
Četvrtak, 20. 2. 2025.

Svagdan

ČITANJA:
Post 9,1-13; Ps 102,16-21.29.22-23; Mk 8,27-33

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Leon Čudotvorac, Lav, Lea, Eleuterije

Prvo čitanje: Post 9,1-13

Dugu svoju u oblak stavljam da znamenom bude Saveza između mene i zemlje.

Čitanje Knjige Postanka
Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: »Plodite se i množite i zemlju napučite. Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje zemaljske, sve ptice nebeske, sve što se po zemlji kreće, i sve ribe morske: u vaše su ruke predane. Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još život, to jest njegova krv. A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga, tražit ću obračun za ljudski život.
Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek! A vi, plodite se i množite, i zemlju napunite i vladajte njome!« Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, ja sklapam Savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas, i sa svim živini stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima – sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam Savez svoj s vama, te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića, niti će ikad više potop zemlju opustošiti.« I reče Bog: »A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama: za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude Saveza između mene i zemlje.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 102,16-21. 29. 22-23

Pripjev: Gospodin gleda s nebesa na zemlju.

Pogani će se bojati, Gospodine, imena tvojega,
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.

Nek se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane.

Djeca će tvojih slugu živjeti u miru,
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Gospodinu.

Evanđelje: Mk 8,27-33

Ti si Krist – Pomazanik. Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od prorokâ.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

9. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Neka vam je blagoslovljen i radostan današnji dan.

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


9. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Slavna otajstva Gospine krunice

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.

U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih.

2. Koji je na nebo uzašao.

U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca.

3. Koji je Duha Svetog poslao.

U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika.

4. Koji je Tebe, Djevice na nebo uzeo.

U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija, uznesena na nebo.

5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.

U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Mk 8,22-26

U ono vrijeme: Kad Isus i učenici dođoše u Betsaidu dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: »Vidiš li što?« Slijepac upilji pogled i reče: »Opažam ljude; vidim nešto kao drveće … hodaju.« Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. Tada ga posla kući i reče mu: »Ne ulazi u selo.«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

„Draga djeco! U ovom milosnom vremenu želim vidjeti vaša lica preobražena u molitvi. Vi ste tako preplavljeni zemaljskim brigama i ne osjećate da je proljeće na pragu. Pozvani ste, dječice, na pokoru i molitvu. Kao što se priroda bori u šutnji za novi život i vi ste pozvani da se u molitvi otvorite Bogu u kojem ćete naći mir i toplinu proljetnog sunca u vašim srcima. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

(Gospina poruka, 25. veljače 2020.)

5. Molitve

Molitva svetom Josipu za obitelj

Sveti Josipe, vjerni čuvaru Marije i Isusa,
dolazimo danas k tebi moleći tvoju zaštitu za
naše obitelji od opasnosti, bolesti i zla.

Pouči nas, kao što si učio Isusa, vrijednosti rada da
možemo omiljeti Bogu po našim djelima i koristiti
naše talente i sposobnosti za dobro svih.
Neka nas primjer tvog života nadahne vjerno
živjeti Božje zapovijedi, da jednog dana s radošću
uđemo u vječnu ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – BLAŽENA ELIZABETA PICENARDI

Blažena Elizabeta (Elisabetta) Bartolomea Picenardi, poznata i kao blažena Elizabeta iz Mantove, talijanska trećoredica, rođena je 1428. u Mantovi (Lombardija), kao kći cremonskog plemića Leonarda i Paole Nuvoloni iz Mantove. Odrasla je u Mantovi, gdje je njezin otac bio u službi plemićke obitelji Gonzaga. Majka ju je podučavala u vjeronauku, a otac u latinskom jeziku. Otac ju je htio udati za nekog mantovskog uglednika, ali Elizabeta je od malih nogu željela posvetiti svoj život Blaženoj Djevici Mariji. Već je u svojoj dvadesetoj godinu obukla odjeću Slugu Blažene Djevice Marije (servita) kao „mantellata“, servitska trećoredica. Poslije smrti roditelja, živjela je od 1465. kod svoje sestre Orsine, udate za Bartolomea Gornija. Uredila si je ćeliju, u kojoj je provodila život posvećen dragom Bogu.

Posljednjih godina života zalazila je u obližnju servitsku crkvu svetog Barnabe, često je primala pričest, što tada baš nije bilo uobičajeno, a posljednjih mjeseci ispovijedala se svaki dan. Ljubazna, ponizna i draga djevojka, živjela je pokornički, čitala Sveto pismo i molila časoslov, poput redovnica i redovnika. Naročitu pobožnost gajila je prema euharistiji i Gospi, Majci milosti, pa su mnogi vjernici tražili njezine preporuke kod Gospe. Sama je 15. srpnja 1467. izdiktirala svoju oporuku, u kojoj je ostavila svoj časoslov i 300 dukata servitima, Slugama Blažene Djevice Marije. Predosjetila je datum svoje smrti, a umrla je na današnji dan, 19. veljače 1468. u Mantovi. Pokopana je u obiteljskoj grobnici, u crkvi svetog Barnabe. Narod ju je odmah poslije smrti štovao kao sveticu, a uskoro i kao pravu čudotvorku. Pripisuju joj se mnoga čuda, od kojih je najpoznatije ono vezano uz djevojčicu, koja se utopila u jezeru i za pola sata izvučena na obalu živa i zdrava. U kapeli obitelji Picenardi, nedaleko Cremone, nalaze s mnoge zahvalne pločice koje svjedoče o milostima po zagovoru blažene Elizabete. Jedna stara freska iz 1475, prikazuje Elizabetu u habitu „mantellate“, s ljiljanom i liturgijskom knjigom u ruci. Blaženom ju je službeno proglasio 1804. papa Pio VII. Naročito ju štuje red Slugu Marijinih (serviti) te biskupije Mantova i Cremona.

Izvor: zupajastrebarsko.hr

SVETAC DANA – SV. KONRAD IZ PIACENZE

Spomendan Sv. Konrada posebno se svečano slavi u Notu i Avoli na Siciliji. Svečevu urnu drže dva čovjeka odjevena u bijele košulje, a narod joj pobožno pristupa sa svijećama u ruci. Bolesnici od hernije, osobito djeca, utječu se njegovu zagovoru.

Sveti Konrad rođen je 1290. u talijanskom gradiću Calendascu, nedaleko Piacenze (Emilia-Romagna). Ime Konrad je germanskog porijekla, a znači “smioni savjetnik”.

Od rane mladosti bavio se lovom i viteškim igrama. Kad su mu bile 23 godine, nalazeći se jednom u lovu, naredio je da se naloži velika vatra kako bi divljač potjerala iz gnijezda, duplja i brloga. Plamen je zahvatio silne razmjere pa je opustošio žetvu i čitav jedan zaseok. Vlasnici polja i kuća tražili su od krivca nadoknadu štete. Guverner Piacenze osudio je na smrt čovjeka koga su našli na mjestu požara, iako nije bio kriv.

Kada je proradila savjest Konradu on se javio vlastima te obvezao da će nadoknaditi štetu. Svoje obećanje je izvršio, ali je tako sam postao siromah. Lišen zemaljskih dobara, odlučio je promijeniti svoj život.

Nakon te nesreće Konradova žena Eufrozina ušla je u franjevački samostan Sv. Klare u Piacenzi, a on je postao franjevački trećoredac u Calendascu. Bilo je to 1315. U želji za što većom samoćom krenuo je najprije na hodočašće u Rim i u druga sveta mjesta, a zatim se uputio prema jugu na Siciliju. U dolini oko mjesta Noto našao je 1343. boravište. Jedno je vrijeme stanovao u ćelijama, a potom u špilju Pizzoni, koja je nazvana prema njemu.

Umro je 19. veljače 1351. klečeći pred križem, a sahranjen je u crkvi Sv. Nikole. Tijelo mu je 1485. ekshumirano te položeno u srebrnu urnu.

Urban VIII. dopustio je 12. rujna 1625. vlastitu misu i časoslov u čast ovoga sveca svim franjevačkim zajednicama. Crkva sv. Nikole, u kojoj se nalazi svečevo tijelo, postala je 19. svibnja 1844. katedrala novoustanovljene biskupije. Sv. Konrad Confalonieri zaštitnik je gradića i biskupije Noto.

Nezgoda s požarom za Konrada Confalonierija postala je spasonosna. Kako piše bitno.net nesreća je bila povod okretanja nove stranice u životu.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 19. VELJAČE 2025.

MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Slijepac progleda te je mogao sve jasno vidjeti.

VI. tjedan kroz godinu
Srijeda, 19. 2. 2025.

Svagdan

ČITANJA:
Post 8,6-13.20-22; Ps 116,12-15.18-19; Mk 8,22-26

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Bonifacije, Konrad, Rajko, Blago, Ratko

Prvo čitanje: Post 8,6-13.20-22

Noa pogleda: pojavila se površina.

Čitanje Knjige Postanka
Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. Ali golubica ne nađe uporište nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu zemaljsku; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. Počeka još sedam dana, pa opet pusti u golubicu iz korablje. Pod večer golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
Šest stotina i prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: pojavila se površina.
I podiže Noa žrtvenik Gospodinu; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. Gospodin omirisa miris ugodni pa reče u sebi: »Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
Sve dok zemlje bude – sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dana, noći nikada nestati neće.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 116,12-15.18-19

Pripjev: Tebi ću, Gospodine, prinijeti žrtve zahvalne!

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima Doma Gospodnjeg,
posred tebe, Jeruzaleme!

Evanđelje: Mk 8,22-26

Slijepac progleda te je mogao sve jasno vidjeti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad Isus i učenici dođoše u Betsaidu dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: »Vidiš li što?« Slijepac upilji pogled i reče: »Opažam ljude; vidim nešto kao drveće … hodaju.« Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. Tada ga posla kući i reče mu: »Ne ulazi u selo.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za lliturgijski pastoral

8. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Neka vam je blagoslovljen i radostan današnji dan.

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


8. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Žalosna otajstva Gospine krunice

1. Koji se za nas krvlju znojio.

U prvom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist u vrtu na Maslinskoj gori molio svome Ocu nebeskom te se znojio krvavim znojem.

2. Koji je za nas bičevan bio.

U drugom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio u dvoru Pilatovu privezan za stup i nemilo bičevan.

3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.

U trećem žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom.

4. Koji je za nas teški križ nosio.

U četvrtom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist, osuđen na smrt nosio na Kalvariju preteški drveni križ.

5. Koji je za nas raspet bio.

U petom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na križu između dva razbojnika pred očima svoje žalosne majke Marije.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Mk 8,14-21

U ono vrijeme: Učenici zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?
Oči imate, a ne vidite;
uši imate, a ne čujete?
Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

„Draga djeco! Priroda se budi i na stablima se vide prvi pupoljci koji će donijeti prelijepi cvijet i plod. Želim da i vi dječice radite na vašem obraćenju i da budete oni koji svjedoče svojim životom, kako bi vaš primjer bio drugima znak i poticaj na obraćenje. Ja sam s vama i pred mojim sinom Isusom zagovaram za vaše obraćenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

(Gospina poruka, 25. veljače 2011.)

5. Molitve

Molitva sv. Faustine Kowalske: ‘Milosrdni Isuse, povjeravam ti se!’

Milosrdni Isuse, povjeravam ti se!
Ništa me ne treba strašiti ni uznemirivati.
Povjeravam ti se ujutro i uvečer, u radosti i patnji,
u napasti i opasnosti, u sreći i nesreći,
u životu i smrti, u vremenu i vječnosti.
Povjeravam ti se u molitvi i radu,
u uspjehu i neuspjehu, u bdjenju i odmoru,
u tuzi i žalosti,
čak i u svojim pogrješkama i grijesima
želim ti se nepokolebivo povjeriti.
Ti si sidrište moje nade,
zvijezda mojega lutanja,
oslonac moje slabosti,
oproštenje mojih grijeha,
snaga moje krjeposti,
punina mojega života,
utjeha mojega smrtnog časa,
radost i prebivalište mojega neba.
Milosrdni Isuse, jaki spokoju i sigurna utvrdo moje duše,
umnoži mi povjerenje i usavrši mi vjeru
u tvoju moć i dobrotu.
Pa ako sam najsiromašnija od svih koji te štuju
i posljednja od svih tvojih slugu,
ipak želim biti velika u povjerenju
da si ti moje otkupljenje i spasenje za svu vječnost.
Neka mi ovo povjerenje bude preporuka kod tebe
danas i vazda, a ponajviše na času smrti moje.
Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – SV. ŠIMUN JERUZALEMSKI

Za Sv. Šimuna, drugog jeruzalemskog biskupa, misli se da je bio sin Kleofe, jednog od dvojice učenika kojima se Isus ukazao na putu za Emaus.

Nakon mučeničke smrti Sv. Jakova Mlađega, prvog jeruzalemskog biskupa, oko 62., preostali učenici izabrali su Šimuna za njegova nasljednika. To je zabilježio otac crkvene povijesti Euzebije u svojoj Crkvenoj povijesti.

On misli kako je to bilo nakon razorenja Jeruzalema, što ne odgovara istini. Daleko je vjerojatnije da je to bilo prije i da se za opsade Jeruzalema Šimun sklonio u Pellu. Gospodin, koji je prorekao i razorenje Jeruzalema, opomenuo je svoje učenike da tada bježe. Šimun je za to znao i zato je pošao u Pellu. Svojim boravkom u Pelli zameo si je trag pa se tako kao Gospodinov rođak nije morao pokazati u Rimu po naredbi careva Vespazijana i Domicijana.

Sv. Šimuna su za progonstva prvih godina carevanja cara Trajana optužili pogani i Židovi da je kršćanin i Davidov potomak. Bio je dugo mučen 107., a potom i raspet. Pobudio je i čuđenje i divljenje gledatelja pa i samoga konzularnoga legata Tiberija Klaudija Attika, jer je bio starac od 109 godina, a od toga biskup 43 godine. Kako je bio Gospodinov suvremenik, pa čak i rođak, zanimalo bi nas mnogo više iz njegova života, ali nažalost, vjerodostojni izvori o tomu ne kazuju.

Za štovanje Sv. Šimuna u zapadnoj Crkvi imamo prve podatke u Adonovu martirologiju, a spominje ga i Rimski martirologij kao i knjige o svecima i mučenicima na Istoku. Svi ga od reda slave kao Kleofina sina. Na Zapadu se neke crkve kao npr. u Brindisiju, Bologni i Bruxellesu ponose što imaju njegove relikvije. Međutim, predaja o njihovoj vjerodostojnosti posve je nesigurna.

Ime mu je hebrejskoga porijekla i znači: Bog je uslišio.

Preuzeto s nedjelja.ba

Pin It