Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – BL. GRACIJA KOTORSKI

Osim duboke molitve i velike pokore, bl. se Gracija istakao velikom poniznošću. O njegovu molitvenom životu zabilježili su njegovi suvremenici da je pokazivao znakove mističnih doživljaja. Svim je bićem bio uronjen u molitvu, a na osobit je način štovao presvetu Euharistiju.


U malome ribarskome mjestu Mulu, u Boki Kotorskoj, rođeno je 27. studenoga 1438. dijete, kome su roditelji Benedikt i Dobre (Bona) Krilovića na krštenju dali ime Pavao. Obitelj bl. Gracija bijaše skromna, ali poznata po poštenju i pobožnosti.

Bilo je to u vrijeme pontifikata Eugena IV. kada je Boka bila u sastavu Mletačke Republike. Vrijeme i obiteljsko porijeklo odredilo je Gracijev životni put ribara i mornara kao i drugih stanovnika ovih primorskih krajeva toga vremena, tj. da se izdržava ribolovom i plovi morima.

Ulaskom u augustinski red Pavao Krilović uzima ime Gracija (“milost”). Nije lako razlučiti koje je ime snažnije označilo cijeli njegov život ribara i mornara, redovnika i sveca. Duh svetog Pavla apostola, revnoga promicatelja evanđelja Isusa Krista, njegova krsnog zaštitnika i Gracija (milost), koju označavaju tri oblika plemenitosti – davanje, primanje i uzvraćanje darova ili dobročinstava – milost je ljubav, milina, dražest, ljupkost i sve to zajedno, kao njegovo redovničko ime, snažno je oblikovalo lik i život “našega sveca”.

Kao dijete siromašne ribarske obitelji, prvu je mladost proživio zajedno sa svojim roditeljima kao ribar i težak na škrtoj zemlji nasuprot Kotoru podno brda Vrmca. U svojim tridesetim godinama postao je mornar na mletačkom trgovačkom brodu. Na svojim putovanjima po Jadranskom moru od rodne Boke do Venecije, vrijedan i pobožan mornar tražio je uz materijalnu dobit i ono još važnije, duhovno dobro. U ljeto godine 1468., dok je brod bio usidren u venecijanskoj luci, Gracija je imao priliku slušati nadahnutoga propovjednika bl. Šimuna iz Camerina, augustinca. Riječi slavnoga pučkoga misionara onoga doba bile su lijek i utjeha duši, ali i dobro sjeme zasijano u Gracijevo srce, koje je uskoro donijelo ploda. Gracija je donio životnu odluku, napustiti dotadašnji način života i potpuno se posvetiti Bogu.

Na putu ostvarenja poziva, na koji ga je Gospodin pozvao, mladi je Bokelj dobivši pristanak roditelja, pokucao na vrata samostana pustinjaka sv. Augustina i dobivši ime Gracija, počeo je živjeti kao redovnik u siromašnom samostanu na brdu Ortone, nedaleko Padove. Svima je, još za vrijeme njegova novicijata, bilo jasno da se novi redovnik iz Boke odlikuje skromnošću i postojanošću, osobito vrlinama koje zrače svetošću, brzo je učio i poslušno prihvaćao pravila savršenoga redovničkoga života.

U to vrijeme vjernici su velikom pokorom nastojali pojačati svoju molitvu. Kao redovnik i Gracija je pošao tim putem, nosio je kostrijet, bičevao se i strogo postio. Kostrijet je pokornički pojas ili tkanje od vrlo oštre (kozje ili konjske) dlake, koji se oblačio pod košulju na kožu. I danas se u crkvi na Mulu čuva relikvija s dijelom kostrijeti od grubog tkanja koju je nosio bl. Gracija.

Osim duboke molitve i velike pokore, bl. se Gracija istakao velikom poniznošću. O njegovu molitvenom životu zabilježili su njegovi suvremenici da je pokazivao znakove mističnih doživljaja. Svim je bićem bio uronjen u molitvu, a na osobit je način štovao presvetu Euharistiju. Noćna su bdjenja bila osobita ljubav, a redovnici bi često bili svjedoci da se noću diže čudesno svjetlo iznad sobe u kojoj je boravio Gracija. Kad god je zbog službe bio izvan crkve, njegove su misli bile kod Gospodina Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu.

Iako daleko od rodne Boke, bl. Gracija je bio pravi Bokelj, te kao i svi Bokeljani cijeloga je života ostao istiniti štovatelj Blažene Djevice Marije, Majke svojega Gospodina.

Gracija nikada nije postao svećenik, nego je kao brat redovnik vršio službu ministranta i sakristana u samostanskoj crkvi. Svoju je službu vršio predano i poslušno na radost cijele zajednice. Jednoga je dana po nalogu samostanskoga poglavara bio raspoređen za rad u vrtu. Tada se dogodilo čudo viđenja koje mu je Bog podario kao svome vjernom sluzi. Dok je Gracija u vrtu kopao, a svećenici u crkvi slavili svete mise kod svakog podizanja, on bi pokleknuo pred Presvetim iako je bio izvan crkve. U svojoj dubokoj pobožnosti i mističnoj povezanosti s euharistijskim Isusom doživio je kako se u tome času zid crkve samostana Blažene Djevice Marije pred njim otvara da može vidjeti svećenika kako u rukama drži Dijete Isusa obasjanoga čudesnim sjajem. Ovaj je mistični doživljaj toliko utjecao na Graciju da vise nije bilo pomoći, koju preko njega Bog ne bi dijelio ljudima u potrebama.

Za ono što mu je Bog učinio Gracije je iz dana u dan sve više zahvaljivao molitvom i postom. Sve ovo pročulo se nadaleko te se, oko do tada mirnog samostana, neprestano stvarala gužva i galama mnoštva, koje je tražilo da bude primljeno i saslušano. Da bi riješili ovaj problem, poglavari su Graciju odlučili premjestiti. To je bio razlog da je nakon 15 godina pokorničkoga, isposničkog i svetog života iz Ortone došao u samostan na otočiću sv. Kristofora u Veneciji. Tamo je proveo sve ostale godine svoga života do 9. studenoga 1508., kada je sveto preminuo u svojoj 70. godini.

Njegova popularnost na otočiću nije se nimalo smanjila iako ga nije salijetalo onoliko mnoštvo naroda kao na brdu Ortone. I ovdje Gracija živi primjernim monaškim životom trapeći se i odričući svake ugode. Nosio je grubo tkano odijelo i uvijek hodao bos. U svojoj ćeliji nije imao nikakvog namještaja osim daske na kojoj je spavao. Cijelog je dana izvršavao svoje redovničke dužnosti uz koru kruha i gutljaj vode, jer meso nikada nije jeo. Takav život mu je bio izvor snage i ljubavi prema prisutnome Gospodinu, da je sate i sate, osobito noću provodio u molitvi pred Presvetim.

Gracijevim posredovanjem događala su se čudesna ozdravljenja i u Veneciji. Ozdravljali su bolesni, gladni primali hranu, goli odjeću, a osobito oni u nemiru i svađi odlazili bi nakon susreta s Gracijom pomireni i sretni. Imao je dar proricanja i savjetovanja, a njegovo posredovanje u pomirenju sukobljenih strana, bilo u braku, bilo u gradu, toliko je postalo poznato i djelotvorno, da su Mlečani otoku sv. Kristofora dodali ime “od mira”. Bog je po monahu Graciji liječio bolesti duha i tijela. Bolest duha je mržnja i nedostatak ljubavi, a milost Božja gotovo jedini lijek. Taj lijek svojoj je djeci nebeski Otac odlučio obilnije dijeliti po monahu Graciji.

Nakon smrti tijelo mu je bilo najprije pokopano u zajednički grob, ali vrlo brzo je bilo preneseno u crkvu, te položeno u novi mramorni sarkofag i bilo izloženo štovanju vjernika. Mnogi su tvrdili da su dobili brojne milosti po njegovu zagovoru. Danju se oko sarkofaga širi ugodan miris, a noću svjetlo. Kad su nakon 10 godina odlučili sarkofag otvoriti, našli su neraspadnuto tijelo bl. Gracija od kojega se širio ugodan miris. Narod je i dalje dolazio s molitvama, uljem za svjetlo i cvijećem, zahvalno štujući sveca. Čuda su se i dalje događala, a kult bl. Gracija širio se po svijetu. Tristo godina tijelo je čuvano i štovano u samostanskoj crkvi sv. Kristofora Mira sve dok otočić nije postao plijenom Napoleonove vojske. Redovnici su, napuštajući otok god. 1806. tijelo bl. Gracija kao osobito vrijednu i svetu relikviju ponijeli sa sobom u grad Veneciju. U vihoru ratnih stradanja odlučili su tijelo bl. Gracija pokloniti njegovoj rodnoj župi Muo u Boki Kotorskoj na daljnje čuvanje.

Zauzimanjem pomorca Antuna Jankovića iz Mula, Gracijevo tijelo biva preneseno iz Venecije u rodni Muo kod Kotora. To se dogodilo na veliku radost puka Boke 1810. godine. Od tada je narod moći najvećeg sina svoga primorskog mjestanca brižno čuvao i častio na oltaru svoje župne crkve sv. Kuzme i Damjana na padini Vrmca u blizini ostataka rodne kuće blaženoga Gracija, sve dok svojim marom nisu sagradili novu župnu crkvu u sredini mjesta uz more 1864. godine, gdje se i danas čuva i časti s istom ljubavlju kao i prije 500 godina na otočiću sv. Kristofora.

Papa Leon XIII. potvrdio je i odobrio trajno štovanje skromnog redovnika i Graciju 6. lipnja 1889. proglasio blaženim.

Vjerni je puk čvrsto uvjeren u istinitost staroga crkvenog predanja, da su zemni ostaci svetaca spasonosni izvori iz kojih nam teku mnoga dobročinstva. Onima pak koji “imaju uši da čuju” blaženik dovikuje: “Približite se izvoru spasa, Euharistiji, pa ćete naći utjehe i lijeka svojim dušama!”

Postao je primjer vrijednoga radnika koji je sav svoj trud posvećivao predanom ljubavlju i žrtvom, ne samo svojim sunarodnjacima u Boki i Hrvatskoj već i u Italiji, Austriji, Španjolskoj i Americi, kamo su njegov kult prenijeli Bokelji i subraća iz reda sv. Augustina.

Godišnja proslava u Veneciji i u rodnoj Boki slavi se 9. studenoga, a u Hrvatskoj je spomendan bl. Gracija Kotorskog 8. studenoga.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 8. STUDENI 2023.

Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.

XXXI. tjedan kroz godinu

Srijeda, 8. 11. 2023.

ili: Bl. Gracija Kotorski, redovnik

Svagdan

ČITANJA:
Rim 13,8-10; Ps 112,1-2.4-5.9; Lk 14,25-33

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Gracija, Gracijan, Klaudije, Nikostrat, Kastor i Simplicije (srijemski mučenici), Ivan Duns Skot

Prvo čitanje:

Rim 13, 8-10

Ispunjenje Zakona jest ljubav.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 112, 1-2.4-5.9

Pripjev:

Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam.

Blago čovjeku koji se boji Gospodina
i koji uživa u naredbama njegovim:
moćno će mu biti na zemlji potomstvo,
na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.

On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

Evanđelje:

Lk 14, 25-33

Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«

»Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi, pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.«

»Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Svećenik Jude Ejemezu iz Nigerije: Međugorje je znak nade za svijet i za Crkvu

Među brojnim hodočasnicima koji su u Međugorju bili proteklih dana Radiopostaja Mir Međugorje je razgovarala i s jednim svećenikom iz Nigerije, zove se vlč. Jude Ejemezu, za svećenika je zaređen prije 15 godina, svećenik je biskupije Nsukka koja se nalazi na jugu Nigerije, a trenutačno živi, uči i djeluje u Rimu, te je došao na sedmodnevno hodočašće u Međugorje s grupom od 50 hodočasnika iz Irske. U srijedu, 25. listopada predslavio je jutarnju svetu misu na engleskom jeziku u crkvi sv. Jakova u Međugorju, a nakon svete mise razgovarali smo s njim, te saznali brojne zanimljivosti, među kojima je i ta da mu je ovo prvo hodočašće u Međugorje.

SRETAN SAM ŠTO POSTOJE MJESTA POPUT MEĐUGORJA I MOLIM DA I DALJE OVO BUDE MJESTO NADAHNUĆA. ONIMA KOJI NIKADA NISU BILI U MEĐUGORJU PORUČIO BIH DA AKO BILO TKO IMA MOGUĆNOST I PRIVILEGIJU DOĆI U MEĐUGORJE, MISLIM DA BI TO BILA PREKRASNA STVAR.

„Ovo je moj prvi dolazak u Međugorje, a inače sam čuo za Međugorje u Italiji od puno ljudi koji su dolazili u Međugorje, koji vole Međugorje i čuo sam često za njega. Ljudi su me pitali jesam li ikada bio u Međugorju, rekao sam da nisam, na što su mi oni odgovorili da bih morao doći u Međugorje. I evo, ovih dana ta prilika je stigla i drago mi je da sam došao ovdje. Zanimljivo, došao sam u Međugorje s grupom hodočasnika iz Irske, ali to je bila providnost, jer nikoga od njih nisam poznavao, pa smo se praktički upoznali ovdje u Međugorju. To je bio božanski plan da idemo na ovo putovanje zajedno, te sam ovdje s njima kao duhovna pratnja. Prihvatili su me, toplo su me primili, dali su mi puno radosti i samopouzdanja, stoga mi je drago što sam tu i što sam na ovom hodočašću s njima i zahvaljujem Bogu na ovoj mogućnosti. U Međugorje smo stigli prošloga tjedna, točnije u petak, 20. listopada i svoje hodočašće ćemo završiti 27. listopada, a u Rimu ću biti 28. listopada kada će biti moj imendan jer Crkva tada slavi sv. Judu Tadeja”, kazao je vlč. Jude Ejemezu, te dodao kako mu je drago što je došao s hodočasnicima iz Irske na ovo hodočašće, te da im je u Međugorju zaista lijepo.

„Također, išli smo i na međugorska brda, na Brdo ukazanja i na Križevac. Prekjučer smo bili na Križevcu i bilo je to jedno prekrasno iskustvo, posebno zbog toga što je Križevac jako težak za popeti se, no u tome leži radost. Kada bi to bilo samo kao igralište mogli bi tu jednostavno hodati, ali ono penjanje na brdo je teže i to je za mene bilo jedno izvanredno iskustvo i svatko tko se odluči na ovo hodočašće sjećati će ga se. Brda su jako važna, jer i proroci kada su se penjali na brda imali su neka iskustva, pa i sam Isus se penjao na brda i imao iskustva. Tako da mi je drago da sam imao to iskustvo penjanja. Ta brda su prekrasna, ona su mjesta molitve, mjesta tišine, meditacije i molitve. I drago mi je da se puno ljudi odlučilo na ovo hodočašće, a i upoznali smo puno drugih hodočasnika na ovom putu”, kazao je vlč. Jude te dodao s čime je bio posebno zadivljen u Međugorju na ovom svom prvom hodočašću.

„Ono s čime sam jako impresioniran u Međugorju, ono zbog čega najviše uživam ovdje je ono iskustvo da svaki puta kada hodam pokraj župne crkve vidim svećenike, velike redove svećenika koji ispovijedaju ljude kojih uvijek bude u velikom broju. Za mene, to je jako zanimljiva stvar i to je veliki znak nade, nade za našu Crkvu, nade za našu vjeru. Vidjeti to daje mi veliku radost. U ovom mjestu hodočasnici pronalaze veliku priliku za vjeru, za duboku vjeru i duhovni rast. Tek kada sam došao u Međugorje shvatio sam onu rečenicu da je Međugorje ispovjedaonica svijeta. Vidio sam to ovdje, uistinu sam to vidio i hodočasnici u Međugorju imaju veliku priliku da se pomire s Bogom”, kazao je vlč. Jude, te nastavio:

„Mladi ljudi ovdje mogu dobiti i životni poziv, ovo mjesto je uistinu mjesto gdje se može osjetiti poziv jer kada vidim ovdje brojne redove svećenika koji ispovijedaju, kada vidim brojne mlade koji dolaze tu, vidim veliku nadu za Crkvu i kada dođu tu budu nadahnuti ovim iskustvom da služe Bogu, ovim pokretom, ovim duhovnim iskustvom. Ima nade za mlade i sretan sam što ih puno dolazi ovamo, te se molim da ih dođe sve više i više. Za mene je Međugorje znak nade za svijet i za Crkvu. Ovdje je izrečeno puno molitvi, ovo nije nekakav klub, nije mjesto gdje bi ljudi plesali, jeli i pili. Međugorje je mjesto molitve i puno ljudi koji dođu tu potaknuti su Duhom Božjim da dođu i da mole za svijet i za Crkvu. Mjesta kao ova za mene su znak nade za Crkvu i za svijet. Ljudi dođu, pomire se s Bogom u sakramentu ispovijedi, svete mise se slave svakoga dana, svakoga dana slave se svete mise gotovo svaki sat. Razina posvećenja i razina milosti teče u ovom mjestu, jer svete mise se slave, ljudi se ispovijedaju, pomiruju se s Bogom, pohode svete mise.. to je prilika za veliku milost. I svijet danas treba mjesta poput ovoga”, kazao je vlč. Jude Ejemezu, te za kraj razgovora poručio:

„Sretan sam što postoje mjesta poput Međugorja i molim da i dalje ovo bude mjesto nadahnuća. Onima koji nikada nisu bili u Međugorju poručio bih da ako bilo tko ima mogućnost i privilegiju doći u Međugorje, mislim da bi to bila prekrasna stvar. Drago mi je da sam ja imao ovo iskustvo i želim svakome tko ima mogućnost neka dođe i imat će prekrasno iskustvo”, kazao je vlč. Jude Ejemezu koji se nakon slavljenja jutarnje svete mise pridružio kod Gospina kipa svojim hodočasnicima iz Irske, gdje su se pomolili, a zatim su u jedan glas otpjevali zajedno nekoliko marijanskih pjesama u zahvalu za sve milosti koje su primili na ovom hodočašću.

„Ono s čime sam jako impresioniran u Međugorju, ono zbog čega najviše uživam ovdje je ono iskustvo da svaki puta kada hodam pokraj župne crkve vidim svećenike, velike redove svećenika koji ispovijedaju ljude kojih uvijek bude u velikom broju. Za mene, to je jako zanimljiva stvar i to je veliki znak nade, nade za našu Crkvu, nade za našu vjeru. Vidjeti to daje mi veliku radost. U ovom mjestu hodočasnici pronalaze veliku priliku za vjeru, za duboku vjeru i duhovni rast. Tek kada sam došao u Međugorje shvatio sam onu rečenicu da je Međugorje ispovjedaonica svijeta. Vidio sam to ovdje, uistinu sam to vidio i hodočasnici u Međugorju imaju veliku priliku da se pomire s Bogom”, kazao je vlč. Jude, te nastavio:

„Mladi ljudi ovdje mogu dobiti i životni poziv, ovo mjesto je uistinu mjesto gdje se može osjetiti poziv jer kada vidim ovdje brojne redove svećenika koji ispovijedaju, kada vidim brojne mlade koji dolaze tu, vidim veliku nadu za Crkvu i kada dođu tu budu nadahnuti ovim iskustvom da služe Bogu, ovim pokretom, ovim duhovnim iskustvom. Ima nade za mlade i sretan sam što ih puno dolazi ovamo, te se molim da ih dođe sve više i više. Za mene je Međugorje znak nade za svijet i za Crkvu. Ovdje je izrečeno puno molitvi, ovo nije nekakav klub, nije mjesto gdje bi ljudi plesali, jeli i pili. Međugorje je mjesto molitve i puno ljudi koji dođu tu potaknuti su Duhom Božjim da dođu i da mole za svijet i za Crkvu. Mjesta kao ova za mene su znak nade za Crkvu i za svijet. Ljudi dođu, pomire se s Bogom u sakramentu ispovijedi, svete mise se slave svakoga dana, svakoga dana slave se svete mise gotovo svaki sat. Razina posvećenja i razina milosti teče u ovom mjestu, jer svete mise se slave, ljudi se ispovijedaju, pomiruju se s Bogom, pohode svete mise.. to je prilika za veliku milost. I svijet danas treba mjesta poput ovoga”, kazao je vlč. Jude Ejemezu, te za kraj razgovora poručio:

„Sretan sam što postoje mjesta poput Međugorja i molim da i dalje ovo bude mjesto nadahnuća. Onima koji nikada nisu bili u Međugorju poručio bih da ako bilo tko ima mogućnost i privilegiju doći u Međugorje, mislim da bi to bila prekrasna stvar. Drago mi je da sam ja imao ovo iskustvo i želim svakome tko ima mogućnost neka dođe i imat će prekrasno iskustvo”, kazao je vlč. Jude Ejemezu koji se nakon slavljenja jutarnje svete mise pridružio kod Gospina kipa svojim hodočasnicima iz Irske, gdje su se pomolili, a zatim su u jedan glas otpjevali zajedno nekoliko marijanskih pjesama u zahvalu za sve milosti koje su primili na ovom hodočašću.

SVETAC DANA – SV. ENGELBERT

Danas je spomendan svetog Engelberta, svećenika plemićkog porijekla koji je štitio sirotinju i zbog toga podnio mučeništvo.


Današnji zaštitnik, sveti Engelbert iz Kölna, nadbiskup i mučenik, rodio se 1185. ili 1186. u dvorcu Burg na Wupperu (Solingen) kao sin grofa Engelberta I. od Berga. Školovao se u kölnskoj katedralnoj školi. Od djetinjstva predodređen za duhovnu službu, postao je 1198. prepošt crkve svetog Jurja, a 1199, sa 14 godina, i katedrale u Kölnu. Naočit, pustopašan i razuzdan mladić, bio je 1206. zbog nepoćudnog ponašanja izopćen iz Crkve. Pokajao se, 1208. je pomilovan, istaknuo se 1212. u borbama s hereticima, albigenzima, a 1216. posvećen je za kölnskog nadbiskupa. U teškim vremenima, ispunjenim burnim događanjima, sporovima i borbama, stao je na stranu siromašnih, nemoćnih i ugroženih i štitio ih od nasilja i samovolje plemstva. Pouzdanik cara Friedricha II, tutor, odgojitelj i savjetnik kralja Heinricha VII, uspostavio je pravdu, mir i red, podigao obrambene utvrde, dodijelio gradska prava mnogim naseljima, uveo disciplinu među svećenstvom, doveo u svoju biskupiju franjevce i dominikance, gradio samostane.

Omiljen kod puka, zamjerio se i plemstvu i vlastitoj rodbini. Zbog časnih sestara iz Essena, koje je želio zaštititi od ugnjetavanja i uznemiravanja svog bratića Friedricha von Isenberga, on i njegovi plaćenici dočekali su ga u zasjedi prigodom jednog vizitacijskog putovanja na današnji dan, 7. studenoga 1225, u Gevelsbergu nedaleko Schwelma i mučki ga umorili. Na njegovom tijelu pronađeno je 47 uboda. Papinski legat, kardinal Konrad von Urach, proglasio ga je 1226. mučenikom, a 1617. službeno je uvršten u rimski martirologij (crkveni kalendar). Njegove se relikvije čuvaju u kölnskoj katedrali. Danas imendan slave neke naše drage osobe imenom Anđelka i Anđelko, Zdenka i Zdenko, pa im od srca čestitamo!

Izvor: zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 7. STUDENI 2023.

Iziđi na putove i među ograde i prisli neka uđu da mi se napuni kuća!

XXXI. tjedan kroz godinu

Utorak, 7. 11. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Rim 12,5-16a; Ps 131,1-3; Lk 14,15-24

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Baldo, Lazar Stilit, Engelbert, Anđelko

Prvo čitanje:

Rim 12, 5-16a

Udovi smo jedan drugomu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo, mi, mnogi, jedno smo tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri; je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan, tko iskazuje milosrđe – radostan!

Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!

Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 131, 1-3

Pripjev:

Čuvaj dušu moju u miru kod sebe, Gospodine!

Gospodine, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio,
i upokorio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele, uzdaj od sada dovijeka.

Evanđelje:

Lk 14, 15-24

Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isusu jedan od sustolnika: »Blago onome koji bude blagovao kruh u kraljevstvu Božjem!« A on mu reče:

»Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’«

»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica svim karmelskim svecima

U ovoj devetnici svakoga dana naći ćemo razmišljanja nekoga od najpoznatijih karmelskih svetaca, koji nas uče tomu da se potpuno predamo u ruke Boga, koji nas ljubi. Blagdan Svih svetih karmelskoga reda slavimo 15. studenoga, a devetnica se moli od 6. do 14. studenoga.


Prvi dan: Sveta Terezija Avilska

Vrhovno veličanstvo, vječna mudrosti,
Bože jedini, uzvišena dobroto.

Ja sam tvoja, Ti si me stvorio,
Tvoja sam, Ti si me otkupio,
Tvoja sam, Ti si me podnosio,
Tvoja sam, Ti si me pozvao,
Tvoja sam, Ti si me čekao,
Tvoja sam, jer se nisam izgubila:
Što očekuješ od mene, Gospodine?…

Daj mi smrt ili život,
daj mi zdravlje ili bolest,
daj mi borbu ili savršen mir,
slabost ili ojačanu snagu,
svemu ću reći da:
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Daj mi bogatstvo ili siromaštvo,
utjehu ili jad, daj mi radost ili žalost,
daj mi pakao ili daj mi nebo,
sladak život i sunce bez koprene,
jer sam sva Tvoja:
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Daj mi dakle mudrost,
ili, za tvoju ljubav, neznanje,
daj mi godine obilja,
ili glad i žed,
daj mi tmine ili jasnoću,
Bacaj me tamo ili amo:
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Želiš li da se odmaram,
za ljubav, odmarat ću se;
naređuješ li mi rad,
volim umrijeti radeći,
Reci mi, gdje, kada i kako:
govori, ja Te ljubim:
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Ti jedini, o Bože, živiš u meni.
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Litanije karmelskim svecima (mole se svaki dan devetnice)

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Majko i Kraljice Karmela, moli za nas!

Sv. Josipe, moli za nas!

Sv. Ilija, moli za nas!

Sv. Alberte, moli za nas!

Sv. Šimune Stock, moli za nas!

Sv. Terezijo Avilska, moli za nas!

Sv. Ivane od Križa, moli za nas!

Sv. Terezijo Margareto od Presvetog Srca Isusova, moli za nas!

Sv. Mala Terezijo, moli za nas!

Sv. Elizabeto od Presvetog Trojstva, moli za nas!

Sv. Terezijo od Anda, moli za nas!

Sv. Rafaele Kalinowski, moli za nas!

Sv. Mirjam od Krista Raspetog, moli za nas!

Sv. Terezijo Benedikto od Križa, moli za nas!

Sv. Maravillas od Isusa, moli za nas!

Svi sveti karmelski mučenici, molite za nas!

Svi karmelski sveci i svetice, molite za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

Pomolimo se:

Gospodine, neka nas čuva okrilje blažene Djevice Marije, Majke naše i zagovor svetaca Karmelskog reda da se vjerno u njih ugledamo i tvoju Crkvu uvijek pomažemo molitvom i radom. Po Gospodinu.

Drugi dan: Sveti Ivan od Križa

Gospodine Bože, Ljubljeni moj!

Ako te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi ne dadeš ono što te molim, čini, moj Bože, s obzirom na njih, kako hoćeš, jer to je stvar koju želim više od svega; ali, daj, radi po svojoj dobroti i milosrđu, pa ću te prepoznati po tome što mi ih opraštaš.

Ako pak čekaš na moja djela, da prema djelima uslišiš moju molbu, podaj mi ih Ti i izvrši ih Ti u meni, pa nek se ispuni Tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš primiti. No ako ne čekaš na moja djela, na što drugo čekaš, preblagi Gospodaru moj? I zašto još oklijevaš? Jer ako ono što te molim u Tvom Sinu ima, konačno, biti milost i milosrđe, primi moj obol, jer ga tražiš, i daj mi ono Dobro koje Ti sam hoćeš da mi dadeš.

Tko se može osloboditi od ovih niskih ljudskih načina, ako ga Ti ne uzdigneš k sebi u čistoj ljubavi, Bože moj? Kako će se k tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i u blatu, ako ga Ti, Gospodine, ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao?

Nećeš mi, moj Bože, oduzeti ono što si mi jednom dao u svom jedinorođenom Sinu Isusu Kristu, u kojem si mi dao sve što tražim. Stoga ću se radovati u sigurnosti da nećeš kasniti ako te čekam.

Ali zašto ti, dušo moja, umećeš zakašnjenja, kad već ovoga časa možeš ljubiti Boga u svom srcu? Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji, i Majka Božja i sve su stvari moje. I Bog je moj i za mene, jer je Krist moj i sav za mene. Što, dakle, tražiš i što pitaš, dušo moja? Tvoje je sve to i sve je to za tebe!

Ne skreći na manje i ne zadovoljavaj se mrvicama što padaju sa stola tvog Oca. Izađi i slavi se svojom slavom. U njoj se sakrij i uživaj i postići ćeš da će se ispuniti želje tvoga srca.

Litanije karmelskim svecima…

Treći dan: Terezija Margareta od Presvetog Srca Isusova

Moj Bože, ne želim ništa osim toga da postanem Tvoja savršena slika, a kako je Tvoj život bio skriven život poniženja, ljubavi i žrtve, tako i ja želim da moj bude. Želim, stoga, potpuno uroniti u Tvoje Srce prepuno ljubavi kao u pustinju, tako da mogu živjeti u Tebi, s Tobom i za Tebe ovaj skriveni život ljubavi i žrtve.

Moj Bože, kako dobro znaš koliko mi je potrebna Tvoja pomoć. Uzdam se u Tvoju bezgraničnu milost, i uvijek ću se uzdati, bez obzira na duhovno stanje u kojem se mogu naći. Uvijek i svugdje nastojat ću prepoznavati Tvoju volju u svim stvarima, iako moje oči vide samo suprotivštine i nesigurnost. Znam da se ne mogu pouzdavati u sebe, zato ću se potpuno uzdati u Tebe. “Ništa me neće odvojiti od ljubavi Kristove”, zato što se u Tebe uzdah, nikad neću biti sputana.

U svim ću stvarima biti zadovoljna, znajući da put kojim putujem vodi na Kalvariju. Što je trnovitija staza, teži križ, to ću biti utješenija, zato što Te želim voljeti ljubavlju koja pati, nesebičnom ljubavlju, aktivnom ljubavlju, čvrstom, nepodijeljenom, ustrajnom ljubavlju… Obećala sam ti mnoge stvari, ali nipošto se ne oslanjam na vlastiti malaksali duh. Prosvijetlio si me i rekao mi što trebam činiti, sada mi pomozi to izvršiti. Ovomu se svemu nadam zbog tvoje bezgranične milosti.

Litanije karmelskim svecima…

Četvrti dan: Sveta Mirjam od Isusa Raspetog

“Duše Sveti, prosvijetli me. Da bih pronašla Isusa, što moram činiti i kako to trebam činiti? Apostoli su bili vrlo neuki, bili su s Isusom, ali ga ipak nisu razumjeli. Ja, također, živim u istoj kući s Isusom, ali ga nisam razumjela. Najmanja me stvar uznemiruje i uzrujava. Previše sam osjetljiva. Nisam dovoljno velikodušna da činim žrtve za Isusa. O, Duše Sveti, kad si im poslao zraku svjetlosti, apostoli su nestali, nisu više bili što su bili prije. Pronašli su novu snagu, postalo im je lako činiti žrtve. Poznavali su Isusa bolje nego što su ga znali dok je bio s njima. Izvore mira i svjetla, dođi i prosvijetli me. Gladna sam, dođi i nahrani me, žedna sam, dođi i napoji me, slijepa sam, dođi i daruj mi vid, siromašna, dođi i obogati me, neuka, dođi i pouči me. Duše Sveti, predajem se Tebi.”

Litanije karmelskim svecima…

Peti dan: Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica

Prikazanje mene same kao žrtve paljenice Milosrdnoj Ljubavi dragoga Boga

O moj Bože, Presveto Trojstvo! Želim te ljubiti i širiti ljubav prema tebi, raditi za proslavu Svete Crkve spasavajući duše koje su na zemlji i oslobađajući one koje trpe u čistilištu. Želim savršeno ispuniti tvoju volju i postići stupanj slave koju si mi pripravio u svom kraljevstvu; jednom riječju, želim postati svetica, ali osjećam svoju nemoć i molim te, o moj Bože, da ti budeš moja svetost!

Budući da si me ti ljubio toliko da si mi dao svoga jedinog Sina da mi bude Spasitelj i Zaručnik, beskrajno bogatstvo njegovih zasluga pripada meni: ja ti ga prinosim u sreći, moleći te da gledaš na me samo kroz Lice Isusovo i u njegovu Srcu koje gori od ljubavi. Prikazujem ti također sve zasluge svetaca (koji su na nebu i na zemlji), njihove čine ljubavi kao i čine ljubavi svetih anđela. Napokon ti, Presveto Trojstvo, prikazujem ljubav i zasluge Blažene Djevice, moje ljubljene Majke. Njoj povjeravam svoju žrtvu moleći je da je donese pred tebe. Njezin božanski Sin, moj ljubljeni Zaručnik, rekao nam je u dane svoga smrtnog života: “Sve što zamolite moga Oca u moje ime, dat će vam.” Uvjerena sam dakle da ćeš uslišiti moje želje; znam, o moj Bože, ovo: što nam više želiš dati, to nam veću želju ulijevaš.

Osjećam u svom srcu neizmjerne želje i s pouzdanjem te molim da dođeš i zaposjedneš moju dušu. Ah, ne mogu primati svetu pričest toliko puta koliko želim, ali, Gospodine, nisi li ti svemoguć?… Ostani u meni kao u svetohraništu, ne udaljuj se nikada od svoje male hostije…

Htjela bih te tješiti što su ti zli ljudi nezahvalni; molim te da mi oduzmeš slobodu da činim što ti se ne sviđa; ako u slabosti katkada padnem, neka odmah tvoj božanski pogled očisti moju dušu uništavajući sve moje nesavršenosti, kao vatra što svaku stvar pretvara u sebe…

Zahvaljujem ti, moj Bože, za sve milosti koje si mi udijelio, osobito što si učinio da prođem kroz kušnju patnje. S radošću ću te promatrati u posljednji dan noseći žezlo križa; budući da si se udostojao dati mi u dio ovaj križ, tako dragocjen, nadam se da ću ti biti slična u nebu i vidjeti kako na mom proslavljenom tijelu blistaju sveti znakovi tvoje Muke…

Poslije zemaljskog progonstva nadam se da ću uživati u Tebi u vječnoj Domovini, ali ja ne želim skupljati zasluge za nebo, hoću raditi samo za tvoju ljubav, s jednim ciljem da tebe razveselim, da tješim tvoje presveto Srce i da spasavam duše koje će te vječno ljubiti.

Uvečer ovoga života pojavit ću se pred tobom praznih ruku, jer te ne molim, Gospodine, da brojiš moja djela. Sva naša pravedna djela imaju mrlje u tvojim očima. Zato hoću da se odjenem tvojom pravednošću i da od tvoje Ljubavi primim vječno posjedovanje tebe samoga.

Ne želim drugoga prijestolja ni druge krune osim tebe, moj Ljubljeni!…

U tvojim očima vrijeme nije ništa, jedan jedini dan je kao tisuću godina: ti me dakle možeš u jednom času pripraviti da se pojavim pred tobom…

Da bih živjela u činu savršene ljubavi, ja se prikazujem kao žrtva paljenica tvojoj Milosrdnoj Ljubavi, moleći te da me spaljuješ bez prestanka puštajući da mi dušu poplavljuju valovi beskrajne nježnosti koji su zatvoreni u tebi, i da tako postanem mučenica tvoje ljubavi, o moj Bože!…

Neka to mučeništvo, pošto me pripravi da se pojavim pred tobom, učini napokon da umrem i da se moja duša nezaustavno vine u vječni zagrljaj tvoje Milosrdne Ljubavi…

Hoću, o moj Ljubljeni, da ti pri svakom kucaju svoga srca obnovim ovo prikazanje bezbroj puta sve do časa kad sjene iščeznu a ja ti budem mogla ponavljati svoju ljubav u vječnom gledanju licem u lice!

Litanije karmelskim svecima…

Šesti dan: Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva

O Bože moj, Presveto Trojstvo kojem se klanjam, pomozi mi da potpuno zaboravim sebe da bih se ustalila u tebi, nepomična i tiha, kao da je već sada moja duša u vječnosti. Da ništa ne može uznemiriti moj mir, niti učiniti da izađem iz tebe, o moj Nepromjenljivi, nego da me svaka minuta odnosi u dubine tvoga Otajstva! Umiri moju dušu, učini u njoj svoje nebo, svoje ljubljeno boravište i mjesto svojega odmora; da te tu nikada ne ostavljam sama, nego da čitava budem tu, budna u vjeri, klanjajući se, posvema izručena tvojem stvaralačkom djelovanju.

O ljubljeni moj Kriste, raspeti iz ljubavi, htjela bih biti Zaručnicom tvojem Srcu, htjela bih te pokrivati slavom, htjela bih te ljubiti… sve do smrti iz ljubavi! No ja osjećam svoju nemoć i molim te da me „obučeš u sebe“, da poistovjetiš moju dušu sa svim pokretima svoje duše, da me preplaviš, da me obuzmeš, da me nadomjestiš, kako bi moj život bio samo odsjaj tvoga života. Dođi u mene kao Klanjatelj, kao Otkupitelj i kao Spasitelj.

O vječna Riječi, Riječi mojega Boga, želim provesti svoj život slušajući tebe, želim biti posve poučljiva, kako bih sve naučila od tebe. Zatim, u svim noćima, svim prazninama, svim nemoćima, želim te uporno uvijek gledati i boraviti pod tvojim velikim svjetlom; o moja ljubljena Zvijezdo, očaraj me da više ne mogu izaći iz tvojeg odsjaja.

O ognju što sažiže, Duše ljubavi, „siđi nad mene“, da se u mojoj duši ostvari kao jedno utjelovljenje Riječi: da mu ja budem jedno čovještvo više u kojem će obnavljati sve svoje Otajstvo.

I Ti, Oče, nagni se nad svojim jadnim malim stvorenjem, „pokrij ga svojom sjenom“, gledaj u njemu samo „Ljubljenoga u kojem ti je sva milina“.

O moja presveta Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, izručujem se vama kao plijen; utaborite se u meni da bih se ja utaborila u vama dok ne odem motriti u vašem svjetlu bezdan vaše veličine.

Litanije Karmelskim svecima…

Sedmi dan: Sveta Terezija od Anda

Ti  koji  si  me  stvorio,  spasi  me.  Kad  sam  već  nedostojna  izgovoriti  tvoje preslatko  ime  jer  bi  mi  ono  poslužilo  kao  utjeha,  usuđujem  se ponizno  moliti  tvoje  beskrajno milosrđe.  Da,  nezahvalna  sam.  Priznajem.  Ja  sam  prah  koji  se  pobunio.  Ja  sam  velika  ništica. Ali,  zar  nisi  ti  Dobri  Pastir?  Nisi  li  ti  onaj  koji  je  branio  preljubnicu  i  onaj  koji  je  obrisao suze  Marije  grešnice?  Istina  je  da  su  one  znale  odgovoriti  na  tvoje  nježne  poglede.  One  su prigrlile  tvoje  riječi  života.  A  ja  –  koliko  sam  samo  puta  bila  prožeta  tvojom  ljubavlju,  koliko sam  puta  čula  kucaje  tvog  Srca  unutar  moga  slušajući  tvoj  blagozvučni  glas  –  a  ipak,  još uvijek  te  ne  ljubim.  Ali  oprosti  mi.  Sjeti  se  da  sam  velika  ništica,  da  samo  mogu  činiti  grijehe. O,  moj  obožavani  Isuse,  zbog  svojeg  božanskog  Srca  zaboravi  moje  nezahvalnosti  i  uzmi  me posve.  Odijeli  me  od  svega  što  se  događa  oko  mene.  Da  uvijek  živim  motreći  tebe.  Da  živim uronjena  u tvoju ljubav kako bi ona ispunila moje jadno biće  i pretvorila  me  u Tebe.

Litanije karmelskim svecima…

Osmi dan: Sveta Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein)

SVAKI DAN JEDAN KARMELSKI SVETAC

Devetnica svim karmelskim svecima

U ovoj devetnici naći ćemo razmišljanja najpoznatijih karmelskih svetaca koji nas uče da se potpuno predamo u ruke Boga koji nas ljubi

Bitno.net

U ovoj devetnici svakoga dana naći ćemo razmišljanja nekoga od najpoznatijih karmelskih svetaca, koji nas uče tomu da se potpuno predamo u ruke Boga, koji nas ljubi. Blagdan Svih svetih karmelskoga reda slavimo 15. studenoga, a devetnica se moli od 6. do 14. studenoga.

Dan 1:

Sv. Terezija od Isusa

Vrhovno veličanstvo, vječna mudrosti,
Bože jedini, uzvišena dobroto.

Ja sam tvoja, Ti si me stvorio,
Tvoja sam, Ti si me otkupio,
Tvoja sam, Ti si me podnosio,
Tvoja sam, Ti si me pozvao,
Tvoja sam, Ti si me čekao,
Tvoja sam, jer se nisam izgubila:
Što očekuješ od mene, Gospodine?…

Daj mi smrt ili život,
daj mi zdravlje ili bolest,
daj mi borbu ili savršen mir,
slabost ili ojačanu snagu,
svemu ću reći da:
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Daj mi bogatstvo ili siromaštvo,
utjehu ili jad, daj mi radost ili žalost,
daj mi pakao ili daj mi nebo,
sladak život i sunce bez koprene,
jer sam sva Tvoja:
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Daj mi dakle mudrost,
ili, za tvoju ljubav, neznanje,
daj mi godine obilja,
ili glad i žed,
daj mi tmine ili jasnoću,
Bacaj me tamo ili amo:
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Želiš li da se odmaram,
za ljubav, odmarat ću se;
naređuješ li mi rad,
volim umrijeti radeći,
Reci mi, gdje, kada i kako:
govori, ja Te ljubim:
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Ti jedini, o Bože, živiš u meni.
Što očekuješ od mene, Gospodine?

Litanije karmelskim svecima (mole se svaki dan devetnice)

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Majko i Kraljice Karmela, moli za nas!

Sv. Josipe, moli za nas!

Sv. Ilija, moli za nas!

Sv. Alberte, moli za nas!

Sv. Šimune Stock, moli za nas!

Sv. Terezijo Avilska, moli za nas!

Sv. Ivane od Križa, moli za nas!

Sv. Terezijo Margareto od Presvetog Srca Isusova, moli za nas!

Sv. Mala Terezijo, moli za nas!

Sv. Elizabeto od Presvetog Trojstva, moli za nas!

Sv. Terezijo od Anda, moli za nas!

Sv. Rafaele Kalinowski, moli za nas!

Sv. Mirjam od Krista Raspetog, moli za nas!

Sv. Terezijo Benedikto od Križa, moli za nas!

Sv. Maravillas od Isusa, moli za nas!

Svi sveti karmelski mučenici, molite za nas!

Svi karmelski sveci i svetice, molite za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

Pomolimo se:

Gospodine, neka nas čuva okrilje blažene Djevice Marije, Majke naše i zagovor svetaca Karmelskog reda da se vjerno u njih ugledamo i tvoju Crkvu uvijek pomažemo molitvom i radom. Po Gospodinu.

Dan 2:

Sv. Ivan od Križa

Gospodine Bože, Ljubljeni moj!

Ako te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi ne dadeš ono što te molim, čini, moj Bože, s obzirom na njih, kako hoćeš, jer to je stvar koju želim više od svega; ali, daj, radi po svojoj dobroti i milosrđu, pa ću te prepoznati po tome što mi ih opraštaš.

Ako pak čekaš na moja djela, da prema djelima uslišiš moju molbu, podaj mi ih Ti i izvrši ih Ti u meni, pa nek se ispuni Tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš primiti. No ako ne čekaš na moja djela, na što drugo čekaš, preblagi Gospodaru moj? I zašto još oklijevaš? Jer ako ono što te molim u Tvom Sinu ima, konačno, biti milost i milosrđe, primi moj obol, jer ga tražiš, i daj mi ono Dobro koje Ti sam hoćeš da mi dadeš.

Tko se može osloboditi od ovih niskih ljudskih načina, ako ga Ti ne uzdigneš k sebi u čistoj ljubavi, Bože moj? Kako će se k tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i u blatu, ako ga Ti, Gospodine, ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao?

Nećeš mi, moj Bože, oduzeti ono što si mi jednom dao u svom jedinorođenom Sinu Isusu Kristu, u kojem si mi dao sve što tražim. Stoga ću se radovati u sigurnosti da nećeš kasniti ako te čekam.

Ali zašto ti, dušo moja, umećeš zakašnjenja, kad već ovoga časa možeš ljubiti Boga u svom srcu? Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji, i Majka Božja i sve su stvari moje. I Bog je moj i za mene, jer je Krist moj i sav za mene. Što, dakle, tražiš i što pitaš, dušo moja? Tvoje je sve to i sve je to za tebe!

Ne skreći na manje i ne zadovoljavaj se mrvicama što padaju sa stola tvog Oca. Izađi i slavi se svojom slavom. U njoj se sakrij i uživaj i postići ćeš da će se ispuniti želje tvoga srca.

Litanije karmelskim svecima…

Dan 3.

Sv. Terezija Margareta od Presvetog Srca Isusova

Moj Bože, ne želim ništa osim toga da postanem Tvoja savršena slika, a kako je Tvoj život bio skriven život poniženja, ljubavi i žrtve, tako i ja želim da moj bude. Želim, stoga, potpuno uroniti u Tvoje Srce prepuno ljubavi kao u pustinju, tako da mogu živjeti u Tebi, s Tobom i za Tebe ovaj skriveni život ljubavi i žrtve.

Moj Bože, kako dobro znaš koliko mi je potrebna Tvoja pomoć. Uzdam se u Tvoju bezgraničnu milost, i uvijek ću se uzdati, bez obzira na duhovno stanje u kojem se mogu naći. Uvijek i svugdje nastojat ću prepoznavati Tvoju volju u svim stvarima, iako moje oči vide samo suprotivštine i nesigurnost. Znam da se ne mogu pouzdavati u sebe, zato ću se potpuno uzdati u Tebe. “Ništa me neće odvojiti od ljubavi Kristove”, zato što se u Tebe uzdah, nikad neću biti sputana.

U svim ću stvarima biti zadovoljna, znajući da put kojim putujem vodi na Kalvariju. Što je trnovitija staza, teži križ, to ću biti utješenija, zato što Te želim voljeti ljubavlju koja pati, nesebičnom ljubavlju, aktivnom ljubavlju, čvrstom, nepodijeljenom, ustrajnom ljubavlju… Obećala sam ti mnoge stvari, ali nipošto se ne oslanjam na vlastiti malaksali duh. Prosvijetlio si me i rekao mi što trebam činiti, sada mi pomozi to izvršiti. Ovomu se svemu nadam zbog tvoje bezgranične milosti.

Litanije karmelskim svecima…

Dan 4.

Sv. Mirjam od Isusa Raspetog

“Duše Sveti, prosvijetli me. Da bih pronašla Isusa, što moram činiti i kako to trebam činiti? Apostoli su bili vrlo neuki, bili su s Isusom, ali ga ipak nisu razumjeli. Ja, također, živim u istoj kući s Isusom, ali ga nisam razumjela. Najmanja me stvar uznemiruje i uzrujava. Previše sam osjetljiva. Nisam dovoljno velikodušna da činim žrtve za Isusa. O, Duše Sveti, kad si im poslao zraku svjetlosti, apostoli su nestali, nisu više bili što su bili prije. Pronašli su novu snagu, postalo im je lako činiti žrtve. Poznavali su Isusa bolje nego što su ga znali dok je bio s njima. Izvore mira i svjetla, dođi i prosvijetli me. Gladna sam, dođi i nahrani me, žedna sam, dođi i napoji me, slijepa sam, dođi i daruj mi vid, siromašna, dođi i obogati me, neuka, dođi i pouči me. Duše Sveti, predajem se Tebi.”

Litanije karmelskim svecima…

Dan 5.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica

Prikazanje mene same kao žrtve paljenice Milosrdnoj Ljubavi dragoga Boga

O moj Bože, Presveto Trojstvo! Želim te ljubiti i širiti ljubav prema tebi, raditi za proslavu Svete Crkve spasavajući duše koje su na zemlji i oslobađajući one koje trpe u čistilištu. Želim savršeno ispuniti tvoju volju i postići stupanj slave koju si mi pripravio u svom kraljevstvu; jednom riječju, želim postati svetica, ali osjećam svoju nemoć i molim te, o moj Bože, da ti budeš moja svetost!

Budući da si me ti ljubio toliko da si mi dao svoga jedinog Sina da mi bude Spasitelj i Zaručnik, beskrajno bogatstvo njegovih zasluga pripada meni: ja ti ga prinosim u sreći, moleći te da gledaš na me samo kroz Lice Isusovo i u njegovu Srcu koje gori od ljubavi. Prikazujem ti također sve zasluge svetaca (koji su na nebu i na zemlji), njihove čine ljubavi kao i čine ljubavi svetih anđela. Napokon ti, Presveto Trojstvo, prikazujem ljubav i zasluge Blažene Djevice, moje ljubljene Majke. Njoj povjeravam svoju žrtvu moleći je da je donese pred tebe. Njezin božanski Sin, moj ljubljeni Zaručnik, rekao nam je u dane svoga smrtnog života: “Sve što zamolite moga Oca u moje ime, dat će vam.” Uvjerena sam dakle da ćeš uslišiti moje želje; znam, o moj Bože, ovo: što nam više želiš dati, to nam veću želju ulijevaš.

Osjećam u svom srcu neizmjerne želje i s pouzdanjem te molim da dođeš i zaposjedneš moju dušu. Ah, ne mogu primati svetu pričest toliko puta koliko želim, ali, Gospodine, nisi li ti svemoguć?… Ostani u meni kao u svetohraništu, ne udaljuj se nikada od svoje male hostije…

Htjela bih te tješiti što su ti zli ljudi nezahvalni; molim te da mi oduzmeš slobodu da činim što ti se ne sviđa; ako u slabosti katkada padnem, neka odmah tvoj božanski pogled očisti moju dušu uništavajući sve moje nesavršenosti, kao vatra što svaku stvar pretvara u sebe…

Zahvaljujem ti, moj Bože, za sve milosti koje si mi udijelio, osobito što si učinio da prođem kroz kušnju patnje. S radošću ću te promatrati u posljednji dan noseći žezlo križa; budući da si se udostojao dati mi u dio ovaj križ, tako dragocjen, nadam se da ću ti biti slična u nebu i vidjeti kako na mom proslavljenom tijelu blistaju sveti znakovi tvoje Muke…

Poslije zemaljskog progonstva nadam se da ću uživati u Tebi u vječnoj Domovini, ali ja ne želim skupljati zasluge za nebo, hoću raditi samo za tvoju ljubav, s jednim ciljem da tebe razveselim, da tješim tvoje presveto Srce i da spasavam duše koje će te vječno ljubiti.

Uvečer ovoga života pojavit ću se pred tobom praznih ruku, jer te ne molim, Gospodine, da brojiš moja djela. Sva naša pravedna djela imaju mrlje u tvojim očima. Zato hoću da se odjenem tvojom pravednošću i da od tvoje Ljubavi primim vječno posjedovanje tebe samoga.

Ne želim drugoga prijestolja ni druge krune osim tebe, moj Ljubljeni!…

U tvojim očima vrijeme nije ništa, jedan jedini dan je kao tisuću godina: ti me dakle možeš u jednom času pripraviti da se pojavim pred tobom…

Da bih živjela u činu savršene ljubavi, ja se prikazujem kao žrtva paljenica tvojoj Milosrdnoj Ljubavi, moleći te da me spaljuješ bez prestanka puštajući da mi dušu poplavljuju valovi beskrajne nježnosti koji su zatvoreni u tebi, i da tako postanem mučenica tvoje ljubavi, o moj Bože!…

Neka to mučeništvo, pošto me pripravi da se pojavim pred tobom, učini napokon da umrem i da se moja duša nezaustavno vine u vječni zagrljaj tvoje Milosrdne Ljubavi…

Hoću, o moj Ljubljeni, da ti pri svakom kucaju svoga srca obnovim ovo prikazanje bezbroj puta sve do časa kad sjene iščeznu a ja ti budem mogla ponavljati svoju ljubav u vječnom gledanju licem u lice!

Litanije karmelskim svecima…

Dan 6.

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva

O Bože moj, Presveto Trojstvo kojem se klanjam, pomozi mi da potpuno zaboravim sebe da bih se ustalila u tebi, nepomična i tiha, kao da je već sada moja duša u vječnosti. Da ništa ne može uznemiriti moj mir, niti učiniti da izađem iz tebe, o moj Nepromjenljivi, nego da me svaka minuta odnosi u dubine tvoga Otajstva! Umiri moju dušu, učini u njoj svoje nebo, svoje ljubljeno boravište i mjesto svojega odmora; da te tu nikada ne ostavljam sama, nego da čitava budem tu, budna u vjeri, klanjajući se, posvema izručena tvojem stvaralačkom djelovanju.

O ljubljeni moj Kriste, raspeti iz ljubavi, htjela bih biti Zaručnicom tvojem Srcu, htjela bih te pokrivati slavom, htjela bih te ljubiti… sve do smrti iz ljubavi! No ja osjećam svoju nemoć i molim te da me „obučeš u sebe“, da poistovjetiš moju dušu sa svim pokretima svoje duše, da me preplaviš, da me obuzmeš, da me nadomjestiš, kako bi moj život bio samo odsjaj tvoga života. Dođi u mene kao Klanjatelj, kao Otkupitelj i kao Spasitelj.

O vječna Riječi, Riječi mojega Boga, želim provesti svoj život slušajući tebe, želim biti posve poučljiva, kako bih sve naučila od tebe. Zatim, u svim noćima, svim prazninama, svim nemoćima, želim te uporno uvijek gledati i boraviti pod tvojim velikim svjetlom; o moja ljubljena Zvijezdo, očaraj me da više ne mogu izaći iz tvojeg odsjaja.

O ognju što sažiže, Duše ljubavi, „siđi nad mene“, da se u mojoj duši ostvari kao jedno utjelovljenje Riječi: da mu ja budem jedno čovještvo više u kojem će obnavljati sve svoje Otajstvo.

I Ti, Oče, nagni se nad svojim jadnim malim stvorenjem, „pokrij ga svojom sjenom“, gledaj u njemu samo „Ljubljenoga u kojem ti je sva milina“.

O moja presveta Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, izručujem se vama kao plijen; utaborite se u meni da bih se ja utaborila u vama dok ne odem motriti u vašem svjetlu bezdan vaše veličine.

Litanije Karmelskim svecima…

Dan 7.

Sv. Terezija od Anda

Ti  koji  si  me  stvorio,  spasi  me.  Kad  sam  već  nedostojna  izgovoriti  tvoje preslatko  ime  jer  bi  mi  ono  poslužilo  kao  utjeha,  usuđujem  se ponizno  moliti  tvoje  beskrajno milosrđe.  Da,  nezahvalna  sam.  Priznajem.  Ja  sam  prah  koji  se  pobunio.  Ja  sam  velika  ništica. Ali,  zar  nisi  ti  Dobri  Pastir?  Nisi  li  ti  onaj  koji  je  branio  preljubnicu  i  onaj  koji  je  obrisao suze  Marije  grešnice?  Istina  je  da  su  one  znale  odgovoriti  na  tvoje  nježne  poglede.  One  su prigrlile  tvoje  riječi  života.  A  ja  –  koliko  sam  samo  puta  bila  prožeta  tvojom  ljubavlju,  koliko sam  puta  čula  kucaje  tvog  Srca  unutar  moga  slušajući  tvoj  blagozvučni  glas  –  a  ipak,  još uvijek  te  ne  ljubim.  Ali  oprosti  mi.  Sjeti  se  da  sam  velika  ništica,  da  samo  mogu  činiti  grijehe. O,  moj  obožavani  Isuse,  zbog  svojeg  božanskog  Srca  zaboravi  moje  nezahvalnosti  i  uzmi  me posve.  Odijeli  me  od  svega  što  se  događa  oko  mene.  Da  uvijek  živim  motreći  tebe.  Da  živim uronjena  u tvoju ljubav kako bi ona ispunila moje jadno biće  i pretvorila  me  u Tebe.

Litanije karmelskim svecima…

Dan 8.

Sv. Edith Stein

Dopusti mi, Gospodine, da s pouzdanjem kročim Tvojim putovima i onda kad ne razumijem kamo vode.
Tvoje sam dijete.

Ti si moj mudri Otac.
Vodiš me kroz noć!
Ipak, k sebi me vodiš!

Gospodine, što god da se dogodi, ja sam spremna.
Ako i ne daš mir mome životu u ovom vremenu, ostvari sve što misliš u svojoj mudrosti.

Kad me tiho pozoveš na žrtvu, pomozi mi da ju ostvarim. Dopusti da zaboravim na svoj mali ja i da, sebi mrtva, samo Tebi živim. Amen.

“Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” Mt, 26, 39

Litanije karmelskim svecima…

Deveti dan: Sveta Maravillas od Isusa

O, Srce Božansko, Učitelju i Spasitelju mog života!

Želim u jednom mahu postići da ti se predam potpuno i zauvijek i zato činim ovu molitvu koja sve sažima i sve nadoknađuje.

Daj mi, molim te, milost da ne odem iz ovog života bez dostizanja onog stupnja savršenstva koji moram dostići, a da nisam učinila sve dobro koje moram učiniti i dala ti svu slavu koju ti moram dati.

Da bih postigla ovo i nadoknadila sve izgubljeno vrijeme, poduzmi, o Srce Božansko, ona sredstva za koja znaš da su mi potrebna.

Ja prihvaćam sve…

Litanije karmelskim svecima…

SVETAC DANA – SV. LEONARD IZ LIMOGESA

Omiljeni srednjoeuropski svetac, koji je umjesto časti i biskupskog dostojanstva radije odabrao povučeni život u molitvi i pokori.


Danas slavimo omiljenog srednjoeuropskog sveca, pustinjaka i opata Leonarda iz Noblaca ili Limogesa. Rođen je kao sin plemićke obitelji u Galiji, za vrijeme cara Anastazija koji je vladao između 491. i 518. Njegovi roditelji bili su prisni prijatelji franačkoga kralja Klodviga, koji je malom Leonardu bio krsni kum. I Klodviga i Leonarda na kršćanstvo je 496. obratio sveti Remigije, biskup Reimsa. Kralj je Leonardu ponudio časti, među njima i biskupsko dostojanstvo, ali njemu nije bilo do slave, moći i ugleda. Zatražio je od kralja tek povlasticu oslobađanja zarobljenika i obilno ju koristio. Želio je živjeti prema Evanđelju i povukao se u šumsku samoću nedaleko Limogesa (pokrajina Limousin), gdje je okupio veliki broj sljedbenika. Njegovi pustinjački dani bili su ispunjeni molitvom i pokorom. Živio je od šumskih trava, plodova i izvorske vode, a mnoge putnike namjernike obratio je na kršćanstvo.

Jednog dana Leonardovu samoću prekinuo je kralj Klodvig koji se s velikom pratnjom nalazio u lovu. S kraljem je bila i kraljica Klotilda koju su baš tada nenadano spopali porođajni bolovi. Leonardova molitva i briga osigurali su kraljici sretan porod. Kralj je kao zahvalu dao Leonardu zemljište kraj izvora i sredstva da tamo sagradi opatiju Noblac i crkvu u čast Majke Božje. Pokraj te opatije razvilo se kasnije i naselje Saint-Léonard-de-Noblat (departman Haute-Vienne, zapadno-središnja Francuska). Preminuo je oko 559, a pripisana su mu brojna čudesa, među njima i oslobađanje iz sužanjstva slavnog križara Boemunda od Antiohije (1103).

Prema legendi, zatvorenicima koji bi ga zazivali, pucali su okovi i lanci kojima su bili vezani. Zazivaju ga protiv provala i pljački te kod stočnih bolesti, a zaštitnik je bačvara, kovača, zatvorenika, ratnih zarobljenika, rudara, kotlara, trgovaca mješovitom robom, povrćara, bravara, trudnica, rodilja, konja, mnogih naselja, a posvećeno mu je više od 600 župa, crkava i kapela diljem Europe i hrvatskih krajeva (Gradec Pokupski kod Pisarovine, Laduč kod Brdovca, Cernik, Vrhi Pregradski, Goričan u Međimurju, Pravutina kraj Žakanja, Donje Prilišće kod Netretića, Hrib kod Čabra, Vižintini Vrhi kod Oprtlja, Bajčići na Krku, Dragove na Dugom otoku). Glasovita je i prekrasna barokna župna crkva svetog Leonarda u Kotarima kod Samobora, omiljeno proštenište.

Izvor: zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 6. STUDENI 2023.

Ne pozivaj svojih prijatelja nego siromahe i sakate.

XXXI. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 6. 11. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Rim 11,29-36; Ps 69,30-31.33-34.36-37; Lk 14,12-14

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Melanija, Leonard, Teobald, Kristina

Prvo čitanje:

Rim 11, 29-36

Bog je sve – i pogane i Židove – zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Neopozivi su dari i poziv Božji!

Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

O dubino bogatstva,

i mudrosti, i spoznanja Božjega!

Kako li su nedokučivi sudovi

i neistraživi putovi njegovi!

Doista, tko spozna misao Gospodnju,

tko li mu bî savjetnikom?

Ili: tko ga darom preteče

da bi mu se uzvratiti moralo?

Jer sve je od njega

i po njemu

i za njega!

Njemu slava u vjekove! Amen.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 69, 30-31.33-34.36-37

Pripjev:

U vrijeme milosti usliši me, Gospodine!

Ja sam jadnik i bolnik –
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.

Gledajte, ubogi, i radujte se,
neka vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Jer Bog će spasiti Sion,
– on će sagradit gradove Judine –
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Evanđelje:

Lk 14, 12-14

Ne pozivaj svojih prijatelja nego siromahe i sakate.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus prvaku farizejskom koji ga pozva: »Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Hvalospjev Zaharijin

Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov,
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših –
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim,
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu:
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega
po kojem će nas pohoditi
Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira.

Kroz mjesec STUDENI s fra Slavkom prema svetosti

Mjesec STUDENI u Međugorju je od onog 24. studenog 2000. godine kada se fra Slavko Barbarić „rodio u nebu“, nekako spontano postao „njegov“ mjesec. U misli župljana i hodočasnika češće navire uspomena na njegov uspravan lik i čvrsti glas, dugačak korak, okret glave dok onako u hodu odgovara na pitanja sugovornika. Kako prenosi stranica medjugorje–info.com da bi bili s njim u koraku prema svetosti i prema Nebu, nudimo vam preko njegovih misli, kratko svakodnevno prisjećanje na fra Slavkove dubine i širine, ali i spremnost u praksi oživotvoriti sva Gospina nadahnuća koja je u srcu osjećao.


1. studenog

Svetost je izraz za čovjekovo duhovno stanje u kojem se očituje njegovo duhovno i tjelesno zdravlje te njegova duboka povezanost s Bogom i ljudima. To je stanje potpune ravnoteže između duha, duše i tijela, kad zakoni duha vladaju nad zakonima tvari i tijela. Takav čovjek nije više ni osamljen ni odbačen, nego je u novom zajedništvu s Bogom i ljudima.

2. studenog
Dobrota je dio duhovne odjeće po kojoj se u svakom stvorenju vidi i otkriva dobro. Dobrotom čovjek prihvaća sebe kakav jest i ne odbacuje nikoga. Dobrota je ona duhovna moć po kojoj čovjek nadvladava zle pobude u sebi. Nikome ne sudi i nikoga ne prezire. A spreman je sa svima dijeliti svoja duhovna i imovinska dobra.

3.studenog
Poslušnost je onaj dio duhovne odjeće koji nas povezuje s Bogom Stvoriteljem i s njegovom voljom. Kad u poniznosti i otvorenosti slušamo Božju riječ i nastojimo pronalaziti volju Božju. To je upravo obrnuto od stava oholosti koji čovjeka zavodi da ne surađuje s Bogom jer poniznost znači prihvatiti Božji plan.

4. studenog
Ljubav je Božja onaj dio duhovne odjeće koja sve čini vrijednim i bez koje je zaista sve prazno i bezvrijedno. Marija je bila ukrašena tom odjećom.

5. studenog
Čovjekova se potpuna ljepota ne može ostvariti bez duhovne ljepote. Stoga, koliko god se brinemo za tjelesnu, izvanjsku, toliko i nimalo manje ako ne više, treba se brinuti za duhovnu, nutarnju ljepotu, odnosno za izgradnju čovjekove osobe.

6. studenog
Ljubav je izvor životne snage i djelotvornosti. Oni koji znaju da su ljubljeni, oni su slobodni, odvažni, djelotvorni. Ne boje se ni svojih slabosti ni pogrešaka drugih ljudi. Oholost ih ne tjera u lažnu nedjelotvornost. A ljubav ne traži isprike, nego djeluje.

7. studenog
Onaj tko ljubi i tko je ljubljen, svjestan je da sve što čini ima neizmjernu vrijednost jer ljubav čini svako djelo velikim i u ljudskim i u Božjim očima. Isto tako zna da je bolje radeći pogriješiti, nego lijenošću izbjeći pogreške.

8. studenog
Marija je Majka. Ona svako dijete jednako ljubi. Zato je svako dijete i pozvano da jednako svjesno pridonosi svojim životom ono što može i tamo gdje može. Crkveni je život – život zajedništva. U njemu svatko ima svoje mjesto i to nenadomjestivo. Nitko ne može umjesto drugoga ljubiti.

9. studenog
Biti ljubljen i ljubiti druge osnovni je zakon života i življenja. Gdje nema ljubavi, tamo je mržnja, a to znači smrt i uništenje. Ljubiti i biti ljubljen znači imati svjetlo u srcu te u tom svjetlu gledati i prepoznavati ljude i događaje.

10. studenog
Smrt zahvaća najprije one koji mrze, iako na ljudskoj razini nalaze razloge za mržnju i opravdanje mržnje. Prvi stradavaju oni koji mrze. Ljudski je postupak uvijek: ljubiti one koji ljube, a mrziti one koji mrze. A to znači vračati istom mjerom: zub za zub, ranu za ranu, grob za grob. To je zakon smrti koji nam je na žalost nekako bliži nego zakon života.

11. studenog
Marija nas želi povesti Kristovim putem, putem djece Božje i djece njezine. Ona nas želi naučiti da ljubavlju pobjeđujemo mržnju, da svjetlom pobjeđujemo tamu, da uvredu nadvladavamo praštanjem. Tu počinje Kristova ljubav te stoga i kršćanska ljubav.

12. studenog
Tko ljubi, on je u svjetlu. Stoga ljubav postaje sredstvo kojim se otkrivaju ljudske namisli. Ljubav prosuđuje, ali ne osuđuje. Ljubav shvaća i prihvaća, a ne odbacuje. Ljubav stoga izgleda često naivna i nemoćna, a zapravo je svemoćna.

13. studenog
Mariji je stalo da nas nauči pravilima života. Zato i poziva da sve ljubimo i da ljubavlju nadiđemo ljudska razmišljanja i ljudsku logiku. To su u isto vrijeme putovi i zakoni mira.

14. studenog
Ljudska ljubav se lako zaustavi, umori, razočara… traži priznanje i potvrdu, pa kad do toga ne dođe zna postati mržnja i osveta! Marija kao Majka lijepe ljubavi, želi nas odgojiti za Kristovu kršćansku bezuvjetnu, snažnu, neumornu ljubav.

15. studenog
Ako smo umorni u samima sebi, u obitelji, u zajednici, u društvu, u molitvi, u činjenju dobra, onda to najprije govori o našoj ljubavi. Ljubavi u nama je nestalo i ljubav mora opet dobiti zeleno svijetlo u svakom životu da bi se nadvladalo zlo u pojedincima, u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.

16. studenog
Bog ljubi čovjeka te i nije mogao drugačije nego da ga stvori na svoju sliku i priliku. Bog želi da mu čovjek u svemu bude sličan. Božja je ljubav zahtjevna prema čovjeku upravo zato jer ga ljubi.

17. studenog
Isus traži da budemo milosrdni kao Otac nebeski, da budemo kao on sveti i neporočni i da ljubimo kao on. A da čovjek to mogne ostvariti, Bog se po Isusu Kristu pretvara u kruh – hranu da postane čovjekov život, da mu bude sličan.

18. studenog
Sveta Misa obogaćuje čovjeka božanskim bogatstvom. Svakodnevna nakana naših molitava može biti upravo molitva da nam Gospodin otvori oči za bogatstvo euharistijske žrtve te da po njoj rastemo kako on želi.

19. studenog
Pokora se u kršćanskom životu, na žalost često shvaća negativno, pa ljudi zaziru od pokore. A tu se ne radi o niočem drugom nego o borbi unutarnjeg čovjeka protiv grijeha koji ga želi zarobiti i učiniti nesposobnim za djelovanje.

20. studenog
Vježbanje u poniznosti, poslušnosti, jednostavnosti, praštanju može se nazvati pokorom. Stoga pokora nije nešto žalosno, nego radosno i vrlo potrebno svakom čovjeku. To je kao kad vinogradar u proljeće ulazi u svoj vinograd te od trsa do trsa čisti i kida ono nepotrebno kako bi omogućio bolji rast svojim lozama. Kad netko ne bi znao o čemu se radi, čudio bi se vinogradaru.

21. studenog
Najbolji put da znamo što treba i kako treba odstraniti iz našeg srca, jest molitva. Ona je susret s Bogom. A Bog je svjetlo i u njegovom svjetlu mi možemo vidjeti i svoju svjetlost, ali i svoju tamu. Kroz molitvu dobivamo i snagu da se borimo protiv poroka u sebi i jakost kojom ćemo se osloboditi.

22. studenog
Kršćansko učenje nosi u svojim temeljima odvažnu misao: naš bližnji jest mjesto i prostor u kojem susrećemo Boga. Stoga svaki čovjek kojeg susrećem i s kojim živim , posebno bolesnik, nemoćnik, stradalnik uopće, ostaje trajna ponuda susreta s Bogom.

23. studenog
Kršćani nisu panteisti – ljudi koji bi vjerovali da je sve Bog. Ali su zato oni koji u svakom susreću Boga te ljubeći Boga, ljube ljude oko sebe. I ljubeći ljude oko sebe, na putu su prema bliskom Bogu.

24. studenog
Nema dana koji nije darovan iz ruke Božje. Nema dana niti ga može biti, kad ne možemo činiti dobro. Nema dana u kojem se ne može dogoditi pad. Ali isto tako nema dana u kojem se ne može doživjeti milost praštanja. Koristiti se danom kao da je zadnji i opet kao da je prvi, bio bi svakako veliki znak zrelosti. Susretati ljude svaki put kao da ih prvi put susrećemo i ponašati se prema njima kao da ih susrećemo zadnji put, to bi podarilo ljudsko srce velikom nutarnjom slobodom.

25. studenog
Tamo gdje je ljubav, tamo je predanje. Završiti jedno vrijeme i početi drugo činom potpunog predanja u volju Božju i posvetom Mariji koja želi da joj se prepustimo, dobar je završetak i još bolji početak.

26. studenog
Bog se proslavlja po onima koji svjesno prihvaćaju suradnju s Njim i svjesno služe u poniznosti.

27. studenog
Molitvom se dobiva snaga da činimo ono što smo spoznali da je dobro. Ako vidimo da se ne pomičemo duhovno, onda je to znak da ne molimo dovoljno. Počnimo molitvu za čistoću svojih nakana!

28. studenog
Marija nas vodi k Isusu. Stoga ne može nikako mimoići Krista koji trpi i s kojim je trpjela te ljubeći pokazala koliku je žrtvu spremna podnijeti za njega i s njim.

29. studenog
Zna Marija da mi još uvijek najlakše shvaćamo ljubav i žrtvu onda kad znamo da nešto dobivamo, kad znamo za nagradu. A najveća je nagrada biti sposoban ljubiti Boga iznad svega, sebe ispravno ljubiti, i bližnjega kao samoga sebe.

30. studenog
Ljubavlju i žrtvom ipak mi najprije pomažemo sebi, sazrijevajući kao ljudi i kao kršćani, kao djeca Božja, rastući prema slici koja je utisnuta u naša srca.

Pin It