7. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.

7. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Otajstva svjetla Gospine krunice

1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.

U prvom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu sišao Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom.

2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.

U drugom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika.

3. Koji nam je Kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje pozvao.

U trećem otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist navijestio Kraljevstvo Božje i pozvao na obraćenje za oproštenje grijeha.

4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.

U četvrtom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju.

5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

U petom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist ustanovio euharistiju.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Lk 9,7-9

U ono vrijeme: Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici glede Isusa jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi.

4. Kratki poticaj za evanđelje

Ljudi koji su se susreli s Isusom bijahu uvjereni kako je upravo nadošlo krajnje, presudno vrijeme, poistovjećuju Isusa s Ilijom. A kako je Herod ovisio o rimskoj vlasti i milosti, bojao se za svoj položaj, bude li došlo do prevrata. I na kraju ipak ostaje velika nedoumica i otvoreno pitanje: “Tko je zapravo ovaj Isus?”

Želio je Isusa vidjeti, ali mu se to prema Lukinu Evanđelju nije posrećilo sve do Velikoga petka, kad mu ga je svezana, u lancima i okovima, poslao Pilat te kad je htio od Isusa imati neki vidljivi znak ili čudo. Želi od Isusa hokus-pokus. Isus mu ni riječi ne odgovara. To želi taj brutalni nasilnik. Pitanje pak ne prestaje kružiti cijelom Galilejom glede Isusove osobe.

Njegov je otac Herod Veliki na vijest o rođenju kralja Mesije dao poubijati djecu u Betlehemu. Ovomu to nije na pameti, progoniti Isusa ili ga dati uhapsiti. On se ne osjeća u svojoj vlasti ugrožen. Ono što ovoga zlosilnika zbunjuje jest neobičnost pojave. Njega progoni Ivanov duh i lik. Ako je s Isusom nastupilo odlučno vrijeme, ako je vrijeme nadošlo, onda bi bio normalan zaključak – kao u slučaju proroka Jone i Ninivljana: Proglasiti post, obratiti se, činiti pokoru. Za takvo što bi Herod imao dosta razloga, upravo zbog nedjela i zlodjela što ih je počinio. Ali takvim se mislima on ne bavi, u njega nema ni primisli o tome.

Sve u svemu, okolnosti su bile takve da je Herod morao reagirati, i to na jedini ispravan način, čineći pokoru i udarajući putem obraćenja. Morao se zapitati pred sobom i svojim Bogom, gdje je, što mu je činiti, i što je i tko je zapravo on kao (ne)čovjek. Ići na koljena, baciti se u prah i pepeo, moliti, tražiti primjerene riječi za sva zla koja je učinio, potresti se u duši, izići iz groba u kojemu se sav njegov život nalazio. Promijeniti stil i način vladanja i života. Izlaz je ili abdicirati, odreći se vlasti, ili kao onaj kralj iz Ninive, na propovijed Joninu, proglasiti u svemu kraljevstvu post i odricanje, za sve. I za ljude i za životinje.

Ali od svega toga nema ni traga u Heroda. On se vraća svomu uhodanom stilu života. ‘Ivanu sam odrubio glavu!’ – jednostavni je zaključak. Ni s Isusom ne će biti bolje. Ni njega se ne treba bojati. Sve su to, tako misli Herod u sebi, za mene epizodni, sporedni likovi. ‘Pa ja kao kralj odlučujem o životu i smrti!’ – tako on u vjerojatno sebi umuje.

Jedno pak ispušta taj Herod iz vidika. Naime, tajanstvenost Isusove osobe. Isus se ne boji poći u smrt, ne boji se smrtne presude. O njoj Isus govori javno i izravno, ali isto tako govori i o uskrsnuću od mrtvih. Uskrisio je mladića iz Naina, jednako i Jairovu kćerkicu. On se ne boji boli, patnje, smrti, nema ljudskoga straha, ne preže pred carevima ni kraljevima.

Herod pak želi vidjeti Isusa.

Imat će tu priliku, ali mu Isus ne će uzvratiti ni riječi. Obući će Herod Isusa u luđačku haljinu, narugati mu se. Zbijat će s njim lakrdiju, u svome praznovjerju, zajedno sa svojom dvorskom svitom, ali će na kraju ostati u povijesti kao jedna velika tamna, mračna pojava, mrlja, povijesna makulatura, dok će Isus zablistati punim sjajem.

Šteta po sve političare i obnašatelje vlasti i moći što ne spoznaju krhkost i nepostojanost vlasti koju obnašaju. Svi su oni do sljedećeg opoziva ili izbora, i što onda?

(fra Tomislav Pervan)

5. Molitve

Gospodine, tebe svim srcem molim
da moja vjera bude cjelovita i bez zadrške,
ona koju naviješta i naraštajima predaje Crkva;
da prodire u moje misli, u način prosuđivanja
božanske i ljudske zbilje.
Gospodine, daj da moja vjera bude slobodna:
da prihvaća odricanja i dužnosti koje sa sobom nosi
te da izrazi srž moje stvorenosti ispovijedajući:
vjerujem u tebe, Gospodine.

Gospodine, udijeli mi sigurnu vjeru,
svjetlo koje jača u kušnjama, koje smiruje i odmara.
Molim te za radosnu vjeru
koja razveseljuje srce i uvodi u molitvu,
koja posvećuje svaki životni trenutak,
vjeru punu pouzdanja u tebe i tvoju Riječ.

Gospodine, daj da moja vjera bude djelotvorna,
tako da prijateljstvo s tobom postane djelo ljubavi
u svemu što činim, u iskustvu sreće, u trpljenjima,
u iščekivanju konačne objave;
trajno svjedočanstvo prisutnosti
i neprekidna hrana životu u nadi.

Gospodine, daj da moja vjera bude ponizna
i ne traži temelje u ljudskoj mudrosti,
nego u tvojoj milosti i ljepoti križa,
oslonjena na snagu Duha Svetoga,
vidljivoga u tvojoj Crkvi kojoj si podario
majčinski zagovor Majke Marije.
Umnoži nam vjeru ti
koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

6. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.

6. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Slavna otajstva Gospine krunice

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.

U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih.

2. Koji je na nebo uzašao.

U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca.

3. Koji je Duha Svetog poslao.

U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika.

4. Koji je Tebe, Djevice na nebo uzeo.

U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija, uznesena na nebo.

5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.

U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Lk 9,1-6

U ono vrijeme: Sazva Isus dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.

Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.

4. Kratki poticaj za razmišljanje

Posvuda imamo tragove Isusovih stopa, otiske njegovih prstiju. Naime slobodu u mišljenju i osjećaju, neopterećenost i otvorenost prema svakome, čovjek je iznad subote, osoba je važnija od svih pozitivnih ljudskih propisa. Učenici su bili svjedoci tolikih ozdravljenja, pa i uskrisavanja od mrtvih. Svojom riječju Isus dokida postojeće zakone. I nakon što su to sve doživjeli, sad ih Isus osobno odašilje naviještati Kraljevstvo, liječiti bolesne, izgoniti zle sile, unositi novinu u svijet.

Isus ih šalje čak i bez štapa, što je nužna zaštita u ono doba na putu. Učenici su, dakle, bez ikakve zaštite, i protiv bijesnih pasa, čagljeva, vukova, životinja, pa i zmija. Pogotovo drumskih pljačkaša i razbojnika. Kao da im želi reći: Preko vas želim svijet bez nasilja, bez agresije, novo usmjerenje cjelokupne svjetske povijesti. Zapitat će ih Isus u dvorani Posljednje večere, je li im išta manjkalo kad ih je ono poslao u svijet bez novčarke, praznih džepova i sandala? – Odgovor je bio niječan. Ništa im nije uzmanjkalo. To bijaše nešto kao rajsko vrijeme, uspostava onoga prvotnoga stanja kakvo je vladalo u Edenu između čovjeka i životinja, ljudi i ‘vukova’. Vjerodostojni su samo oni učenici koji žive iz pouzdanja u Boga, konkretno se odričući bilo kakvih zemaljskih sigurnosti i osiguranja.

Isus je u sebi utjelovljivao, prakticirao i naviještao posvemašnju slobodu od nasilja. Primjerice, iz novije povijesti imamo onaj fatalni, povijesni nadnevak 9. rujna 2001., napad na Ameriku. Poginulo je tom prilikom oko tri tisuće ljudi. Nakon toga su Amerikanci navijestili rat terorizmu u cijelom svijetu. Zna li itko koliko je ljudi poginulo u Afganistanu, Iraku, Somaliji, Pakistanu, na svim onim mjestima gdje imamo protuterorističku koaliciju? I je li svijet imalo bolji? Strašno zvuči, rat terorizmu. Svijet to odobrava, ali još uvijek mir nije stvoren, a terorizam se širi i prijeti. Ulijeva strah u kosti. Danas Amerika možda jest sigurnija, ali se sve odvija na uštrb slobode. Jasno je: Sa štapom, bičem, kandžijom u ruci nemoguće je stvoriti mir u svijetu. Učenici moraju biti svjesni onoga što je davno pjevao David: “Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam… Da mi je proći i dolinom smrti, zla se ne bojim. Ti si sa mnom. Tvoj štap, tvoja palica daju mi sigurnost!” Nitko ne će batinom u ruci popraviti čovjeka ili pak stanje u svijetu, kao svjetski policajac, ma koliko velika sredstva uložio. Ruka koju čovjek pruža drugome mora biti prazna da bi je onaj drugi mogao prihvatiti, stisnuti i ispuniti svojim povjerenjem. Nitko ne će stisnute ruke kod drugih probuditi vjeru u dobre nakane. Rukujemo se uvijek praznih ruku, bez zadrške, inače smo nevjerodostojni.

Isto je i s neposjedovanjem. Neposjedovanje bilo čega znak je solidarnosti s drugima. Kruha će uvijek biti budu li učenici vjerodostojni. Tako je postupao i Franjo sa svojim prvim učenicima, prvom braćom. Posjed čovjeka razdvaja od drugih, posjedovanje stvara zidove, ono je zapreka za razumijevanje drugoga, ono razdvaja duhovno i fizički ljude jedne od drugih. Stoga je uvijek pitanje, otvara li ono što činim čovjekovo srce. Pomaže li ili ga kao osobu vrijeđa?

Isusova poruka i ono što naviještaju učenici jest zapravo poziv na životnu odluku: ili – ili. Čovjek se mora odlučiti. Govoriti o kraljevstvu Božjem znači pozivati ljude da se bez pridržaja okrenu svome Stvoritelju, da se izruče Bogu, da započnu s novim životom u sebi. Odluka je uvijek sudbonosna, ima životno sudbinsko značenje. Riječ je o spasenju ili propasti, jer se naviješta kraljevstvo Božje. Vrijeme požuruje, učenici se ne smiju dugo zadržavati na nekom mjestu. Prihvate li ih, spasenje je naslovnicima zajamčeno, odbiju li poruku, promašili su životnu priliku. Zato i krajnja ozbiljnost spram poruke i navjestitelja. I neoprostivost što ljudi u svojoj zaslijepljenosti ne razlikuju između bitnoga i nebitnoga. Isus je bitan, njegova se riječ i osoba ne daju pobiti ničim.

(fra Tomislav Pervan)

5. Molitve

Gospodine Isuse, dozvoli da se upoznam i poznajem sebe,
I da ne žudim ni za čim osim za Tobom.

Daj da mrzim sebe i volim Tebe.

Dozvoli da radim sve za Tebe.

Dozvoli da ponizim sebe i uzvisim Tebe.

Neka umrem u sebi i živim u Tebi.

Daj da prihvatim štogod se dogodilo kao da je od Tebe.

Daj da zaboravim sebe i slijedim Tebe,
I da uvijek žudim za Tobom,
Daj da poletim iz sebe i nađem spas u Tebi,
Kako bih zaslužio da budem obranjen po Tebi.

Daj mi strah Božji, kako bih strahovao Tebi,
I da budem među onima koje si Ti izabrao.

Neka ne vjerujem sebi, nego neka je svo moje povjerenje u Tebi.

Dozvoli mi da Te budem voljan poslušati,
Budi mi jedina sigurnost u životu,
I dozvoli da budem siromašan zbog Tebe.

Pogledaj me kako bih Te ja mogao voljeti.

Pozovi me kako bih Te mogao vidjeti,
I kako bih se uvijek mogao radovati u Tebi. Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

5. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.

5. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Žalosna otajstva Gospine krunice

1. Koji se za nas krvlju znojio.

U prvom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist u vrtu na Maslinskoj gori molio svome Ocu nebeskom te se znojio krvavim znojem.

2. Koji je za nas bičevan bio.

U drugom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio u dvoru Pilatovu privezan za stup i nemilo bičevan.

3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.

U trećem žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom.

4. Koji je za nas teški križ nosio.

U četvrtom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist, osuđen na smrt nosio na Kalvariju preteški drveni križ.

5. Koji je za nas raspet bio.

U petom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na križu između dva razbojnika pred očima svoje žalosne majke Marije.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Lk 8,19-21

U ono vrijeme: Majka Isusova i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« A on im odgovori: »Majka moja, braća moja — ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

Isus je sam protumačio kako treba njega i njegovu riječ slušati, kakvim srcem. Dobrim, plemenitim, otvorenim srcem. I što je preduvjet da je netko blizu Isusu? Isus veli, ne genetika, ne socijalni položaj, ne ni rodbinske, plemenske ili klanske veze. Sve je to nadiđeno u njemu. Čovjek ne postaje Isusovom rodbinom biološkim rađanjem ili krvnim srodstvom. Tu lekciju moraju naučiti i Isusovi rođaci koji su sišli iz Nazareta u Kafarnaum kako bi ga vidjeli. Što zapravo žele ‘vidjeti’? Nazarećani su Isusa vidjeli i nisu ga prepoznali. One su ga subote odbacili, i on je otišao od njih zauvijek. Oni su se divili milini riječi koje su tekle iz njegovih usta, ali su u konačnici uskratili vjeru. Nije im pomoglo što su živjeli zajedno s Isusom, u Isusovu okružju, ozračju njegove osobe, što bijahu njegovi sudobnici, kroz skoro puna tri desetljeća. Ostali su ‘vani’ – kako čujemo i danas u ovome odsječku. Isus se ne da smesti u svome naumu, on i dalje naviješta Poruku. Ta zbog toga je poslan. Vrijeme je neodgodivo, treba djelovati žurno, bez uskrate. Tko želi ‘vidjeti’ Isusa, mora biti u njegovu društvu, s njime, do kraja.

Isus na obavijest kako ga traže jednostavno zaokružuje pogledom one koji su bili u njegovu vidokrugu i kratko odgovara, tko mu je ubuduće obitelj. Postavlja jasni kriterij, razlučno mjerilo pripadnosti svojoj novoj obitelji. Obitelj su mu oni koji Božju riječ slušaju i vrše. Koji ne ostaju po strani. Koji ne okreću glavu od njega. Tu ima prostora i za rođake iz Nazareta, sve one s kojima je krvno vezan. Isus ne odbacuje krvno srodstvo, ali nije nastrojen plemenski ni klanski, da bi veličao svoje podrijetlo. U pitanju je odnos prema Bogu i Božjoj riječi.

Njegova je Majka, jasno, još za anđelova navještaja riječ čula, prihvatila, prepustila se Božjoj volji u svome životu. Ona je sve te događaje pohranjivala u svome srcu, o njima razmišljala, s njima vodila duge osobne razgovore, dvo-govore, u intimi vlastitoga srca, pokušavala dosegnuti pravi im smisao. Pa bolne bijahu riječi starca Šimuna u hramu o maču koji joj probada dušu, a isto tako i bolan susret s dvanaestogodišnjakom koji se izgubio u Hramu. Ona jest svojim cijelim nutarnjim stavom i bićem pripadnik  nove familia Dei koja se stvara u Isusovu okružju, a pogotovo nakon Duhova.

Ovdje je Marija vani, s ostalima, i šuti. Ona vjerojatno još uvijek ne shvaća do kraja njegovo poslanje, i sve što je sa svojim sinom doživjela, ne bijaše joj do kraja jasno. Pogotovo ne u sredini koja je imala posve krive mesijanske predodžbe, u ozračju koje je očekivalo Mesiju kao zemaljskog kralja koji će u Jeruzalemu uspostaviti ponovno Davidovo zemaljsko kraljevstvo i odatle zavladati svijetom. Time bijahu zaokupljeni i učenici koji su se otimali za prva ministarska mjesta, od puta patnje htio je Isusa odvratiti i sami Petar. Svi su imali drukčija očekivanja i nadanja spram Mesije i svoje uloge u njegovu kraljevstvu.

Ni Marija a ni apostoli nisu imali jasne pojmove ili predodžbe. Ali se savršenstvo ne mjeri mjerom spoznaje i uviđavnosti u neku stvar, osobu ili događaj, nego prema mjeri ljubavi i vjere. Dakle, nikakav manjak. Pa i sam je Gospodin bio kušan za svoga zemaljskog života (usp. Heb 4,15).

Isusova su nova obitelj oni koji su s njime na istoj valnoj dužini, koji su rođeni, kako veli evanđelist Ivan, ne od volje puti, krvi, tijela, muža, roditelja, snagom naravi, nego koji su od Boga rođeni, koji su Božja djeca. Nerijetko znaju biti veoma udaljeni jedni od drugi krvni rođaci, krvna braća i sestre, nasmrt zavađeni zbog ostavštine ili baštine, uopće ne razgovaraju. Oni pak koji su uz Isusa bivaju njime opečaćeni, njegovom osobom. On im utiskuje svoj neizbrisivi pečat, svoj karakter, oni su njegova duhovna djeca, a on duhovni otac. Isus rađa u Duhu.

Nerijetko se zna dogoditi da upravo obitelj postaje zaprekom pravilnu razvitku osobe ili pak da čovjek biva krivo usmjeren, bez mogućnosti da sebe kao osobu otkrije, da izraste u osobu, svjesnu, samosvojnu. Djeca često moraju biti ono što roditelji želje, ona moraju ostvariti njihove neostvarene planove i snove. Otac projicira u sina, majka u kćerku svoje želje, neispunjena životna očekivanja. Možda je uvijek negdje očeva ili majčina sjena nad osobom, djetetom, dječakom, navezanost na jednoga od roditelja, što priječi razvoj. Treba relativirati te odnose i zapitati se: Što hoće Bog od mene? Što hoću ja u svome životu?

Stoga su vjernici oni koji su uz Isusa, srcem i dušom, koji su u Isusovu društvu pronašli sebe. Duhovni srodnici. Biologija za Isusa ne vrijedi. Isto je mislio i sveti Franjo govoreći, ako već majka ljubi svoje tjelesno dijete, koliko li će više ljubavi biti u duhovnoj zajednici, koju stvara Isus a povezuje Isusov duh? Isus je sanjao o sveopćem bratstvu svih ljudi, ljudskoj obitelji koja se  temelji na ljubavi, slobodi mišljenja, čistoći osjećaja, radosti zbog pripadnosti istome Ocu.

(fra Tomislav Pervan)

5. Molitve

Marijino krilo – Prijestolje Božje.
U Tebi se raduje, o puna Milosti,
sve stvorenje,
čete anđela, i
ljudski rod.
O, Hrame posvećeni i raju duhovni, slavo djevica.
Zahvaljujući Tebi, Bog se utjelovio postavši dijete.
On, Bog nas prije vjekova.
Od Tvoje utrobe On je učinio prijestolje i napravio ga prostranijim od Nebesa.
U Tebi se, o puna Milosti, raduje sve stvoreno.
Slava Ti, Gospe od Otkupljenja.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.