Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. PETAR KANIZIJE

SVETAC DANA – SV. PETAR KANIZIJE

Rođen 1521. u uglednoj nizozemskoj obitelji, sveti Petar Kanizije studirao je u Kölnu i dobio licencu doktora građanskog prava; zatim je otišao u Louvain (Belgija) učiti kanonsko pravo. Ove su studije uslijedile neposredno nakon dana kada je Luther spalio papinske bule u Wittenbergu u Njemačkoj. Uskoro je sveti Petar, koji je postao isusovac, predavao na Sveučilištu u Kölnu; bio je ondje kad je nesretni nadbiskup toga grada zapao u novo krivovjerje. Katolici koji su ga željeli svrgnuti trebali su zamjenika kod cara da iznese njihov zahtjev, a Sveti Petar je izabran.

Njegova je misija, potpomognuta Duhom Svetim, uspjela; a zamjenika je primijetio kardinal, koji ga je želio poslati na Tridentski sabor kao svog predstavnika i teologa. Glavar svetog Petra, sam sveti Ignacije Lojolski, odobrio je ovaj izbor, a mladi je isusovac preuzeo njegovo mjesto među ocima Koncila. Dobio je zadatak da sastavi memoare o točnoj prirodi zabluda koje su se širile u zemljama reforme, u suradnji s Papinim teologom, drugim isusovcem po imenu Jacques Laynez. Njihov rad je bio cijenjen; Vijeće je ubrzo nakon toga raspušteno, a Svetoga Petra je sveti Ignacije pozvao u Rim da se s njim posavjetuje o formiranju redovnika i budućnosti njihova Reda.

Nakon toga sveti Petar i još dvojica isusovaca osnovali su koledž u Ingolstadtu, otišavši tamo sa samo dvije knjige u svojoj prtljazi, Duhovnim vježbama svetog Ignacija i slavnim Ratio Studiorum, ili Planom studija njihova Reda. Sveti Petar je od te ustanove imenovan rektorom Sveučilišta.

Posvuda je bio tražen; Rimski kralj Ferdinand ishodio je njegovu prisutnost u Beču. Tamo je izbila kuga, a njega su najčešće nalazili uz postelju umirućih, njegujući tijela i obnavljajući duše nesretnih građana. Otvorio je internat za dječake i Beč se uskoro ponovno rodio u vjeri: poznati Katekizam svetog Petra Kanizija imao je mnogo veze s obnovom. Za njegova života pojavio se u više od 200 izdanja, na najmanje dvanaest jezika. Ostaje spomenikom pobjede Crkve nad zabludama u Lutherovo vrijeme.

Njegov autor pokušao je zadržati svoje ime u tajnosti, ali nije uspio, a potom je nekoliko nacija osporilo čast njegove prisutnosti. Ali sveti Petar je bio provincijal Njemačke, imenovao ga je sveti Ignacije, a bavio se prije svega fakultetima u Pragu, Ingolstadtu i Münchenu. Sve do svoje smrti 1597. godine, apostol Njemačke nastavio je hrabru i neprestanu borbu Crkve protiv zabluda. Dugo zaboravljen, sveti Petar je 1927. godine kanoniziran i proglašen crkvenim naučiteljem od strane pape Pija XI. Zanimljivo je da je godine 1930. u crkvi svetog Petra Kanizija u Rimu zaređen hrvatski blaženik Alojzije Stepinac.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 21. PROSINAC 2023.

MISNA ČITANJA – 21. PROSINAC 2023.

Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

III. tjedan došašća

Četvrtak, 21. 12. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Pj 2,8-14 (ili: Sef 3,14-18a); Ps 33,2-3.11-12.20-21; Lk 1,39-45

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Petar, Mihej prorok

NAPOMENA:
▪ Može se slaviti spomen sv. Petra Kanizija, prezbitera i crkvenog naučitelja, ali samo kao spomendan u povlašteno vrijeme.

Prvo čitanje:

Pj 2, 8-14 (ili: Sef 3, 14-18a)

Evo, dragi moj dolazi, prelijeće brda.

Čitanje Knjige Pjesme nad pjesmama

Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi,

prelijeće brda, preskakuje brežuljke.

Dragi je moj kao srna,

on je kao jelenče.

Evo ga za našim zidom,

gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

Dragi moj podiže glas i govori mi:

»Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,

jer evo, zima je već minula,

kiša je prošla i nestala.

Cvijeće se po zemlji ukazuje,

vrijeme pjevanja dođe

i glas se grličin čuje

u našem kraju.

Smokva je izbacila svoje plodove,

vinograd, u cvatu, miriše.

Ustani, dragano moja, ljepoto moja,

i dođi.

Golubice moja,

u spiljama kamenim,

u skrovištima vrletnim,

daj da ti vidim lice

i da ti čujem glas,

jer glas je tvoj ugodan

i lice je tvoje krasno.«

Riječ Gospodnja.

ili:

Sef 3,14-18a

Čitanje Knjige proroka Sefanije

Klikći od radosti, Kćeri sionska,

viči od veselja, Izraele!

Veseli se i raduj se iz sveg srca,

Kćeri jeruzalemska!

Gospodin te riješio tvoje osude,

neprijatelje tvoje uklonio!

Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!

Ne boj se više zla!

U onaj dan

reći će se Jeruzalemu:

Ne boj se, Sione!

Neka ti ne klonu ruke!

Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,

silni spasitelj!

On će se radovati tebi pun veselja,

obnovit će ti svoju ljubav,

kliktat će nad tobom radosno

kao u dan svečani!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 33, 2-3.11-12.20-21

Pripjev:

Pravednici, Gospodinu kličite! Pjesmu novu zapjevajte njemu!

Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.
Naum Gospodnji dovijeka ostaje,
i misli srca njegova od koljena do koljena.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

Evanđelje:

Lk 1, 39-45

Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Vjera

Sv. Ružu Limsku naučio je čitati, a Padre Pio ga je nosio hodnicima

Sv. Ružu Limsku naučio je čitati, a Padre Pio ga je nosio hodnicima

Neki će se možda iznenaditi kad saznaju da su zapravo mnogi sveci i svete osobe tijekom stoljeća izvijestili da su vidjeli Dijete Isusa u vizijama, a ono što je još utješnije su prekrasne poruke koje su naš Gospodin i Blažena Djevica Marija odlučili prenijeti tijekom ovih nebeskih pojava.

Sveta Ruža Limska

Sveta Ruža iz Lime je od vrlo nježne dobi vjerovala da je sve moguće za one koji vjeruju u Boga. Još dok je tek učila hodati njezina majka i otac primijetili su njezin veliki interes i odanost svetima, kipovima, raspelima itd.

Do pete godine Ruža je htjela naučiti čitati i pisati, ali nije bilo nikoga tko bi joj mogao pomoći. Njezina majka Marija to je pokušala učiniti, ali se ubrzo umorila i odustala. Tako se dijete odlučilo moliti Djetetu Isusu, rekavši svojoj mami: “Budući da me nitko nema vremena naučiti stvarima, zamolit ću Isusa da to učini. On može učiniti sve, zar ne?”

Tako je u svojoj dječjoj jednostavnosti i iskrenosti Ruža počela recitirati sljedeću molitvu: “O Isuse, pomozi mi da Te upoznam i volim te me nauči čitati i pisati.”

Jednog dana, Ruža je svojoj majci objavila da zna čitati i pisati. Rekla je svojoj majci da ju je naučilo Dijete Isus. Njezina je majka bila u nevjerici, ali je ipak Ruža dokazala majci da zna čitati čitajući iz knjige o Svetoj Katarini Sijenskoj. Baš kao što je Ruža vjerovala, Dijete Isus učinilo je divno čudo naučivši samu Ružu čitati i pisati, dokazujući da je s vjerom u Boga sve moguće.

Marie Rose Ferron

Marie Rose Ferron, od milja poznata kao “Mala ruža”, u dobi od šest godina imala je viziju Djeteta Isusa. “Vidjela sam Ga s križem”, rekla je, “i gledao me s tugom u očima.” Vidjevši ovu viziju, znala je duboko u svom srcu da Dijete Isus želi da mu pomogne nositi njegov križ. Od tog dana nadalje, Marie Rose prinosila je sve svoje žrtve i patnje u jedinstvo s Isusom. Godinama nakon ove vizije, netko je Marie Rose dao kip Djeteta Isusa koje nosi križ i kad ga je ugledala njeno srce je poskočilo od radosti. Ubrzo nakon toga rekla je jednom od svojih duhovnih upravitelja, ocu Leonardu: “Jeste li primijetili kip Djeteta Isusa koji nosi svoj križ?” I pokazujući na kip Djeteta Isusa koje nosi križ rekla je: “Viđam ga često onakvim kakvim je ovdje predstavljen. Ja mu govorim i On govori meni; međutim, ovaj kip je samo loš prikaz onoga što ja zapravo vidim.” Pozvana da bude duša žrtve i prikovana za svoj krevet od 14. godine do svoje smrti u 33. godini, Rose je dobila stigme i trnovu krunu, te je bila obdarena bezbrojnim ekstazama, a posebno su prekrasne bile one kad ju je maleni Isus pozivao da mu pjeva.

Sveta Terezija Avilska

Sveta Terezija često je meditirala o velikoj poniznosti Isusa u Njegovom utjelovljenju, a uvijek je putovala sa svojim kipom Malog Isusa kada je osnivala nove samostane. Vjeruje se da je odgovorna za povećanu pobožnost prema Djetetu Isusu u Španjolskoj tijekom i nakon svog svetog života. Njezina odanost Malom Isusu ustanovljena je nakon vrlo poučnog događaja. Jednog dana Terezija Avilska silazila je stepenicama svog samostana kad je ugledala prekrasno malo dijete. Dijete joj se obrati i reče: “Tko si ti?”
Pa je Terezija odgovorila: “Ja sam Terezija Isusova, a tko si ti?”
Dijete je odgovorilo igrom riječi: “Ja sam Isus od Terezije!” a onda je nestao. Kasnije joj se mnogo puta ukazivao, ali uglavnom kao Isus patnik kako bi je potaknuo da se žrtvuje i trpi u jedinstvu s njim na križu za obraćenje grešnika.

Sveta Katarina iz Bologne

Kao mlada redovnica, Katarina dobila je mnoga viđenja; u jednoj od njih, Isus je oživio na raspelu kada se ona molila pred njim dok je bila sama u svojoj ćeliji. Ali u jednoj od svojih najdražih vizija dano joj je vidjeti Blaženu Djevicu Mariju i Djeteta Isusa. To se dogodilo jedne Badnje večeri dok je molila; Katarini se ukazala Blažena Djevica Marija držeći u naručju malog Isusa. Katarina je napisala: “Ova ljubazna majka dolazi i daje mi svoga Sina… Drhteći od poštovanja, ali još više obuzeta radošću, bila sam slobodna da Ga milujem, da Ga pritisnem uz svoje srce i prinese Njegovo lice svojim usnama… Zatim je nestao, ostavljajući me ispunjenu radošću.”

Sveti Antun Padovanski

Grof Tiso imao dvorac oko 11 km od Padove u Italiji. U sklopu dvorca grof je dao fratrima kapelu i pustinjačku kuću. Sveti Antun je tamo često odlazio pred kraj života i provodio vrijeme u molitvi u jednoj od pustinjačkih ćelija. Jedne noći, njegova se mala ćelija iznenada napunila svjetlom. Isus se Antunu ukazao u obliku malog djeteta. Prolazeći pored sobe, grof je ugledao svjetlo kako iz ćelije sija i svetog Antuna kako drži i komunicira s djetetom. Grof je pao na koljena ugledavši ovaj čudesan prizor. A kad je vizija završila, Antun je vidio grofa kako kleči na otvorenim vratima. Antun je molio grofa Tisoa da ne otkriva što je vidio sve do njegove smrti.

Sveta Faustina Kowalska

U svom dnevniku sveta Faustina je 2. veljače 1936. zapisala: “…kada je počela misa, čudna tišina i radost ispunili su moje srce. Upravo tada sam vidjela Gospu s djetetom Isusom. Presveta Majka mi je rekla: ‘Uzmi moje najdraže blago’ i pružila mi je malog Isusa. Kad sam uzela malog Isusa u naručje, nestali su Majka Božja i sveti Josip. Ostala sam sama s djetetom Isusom” (Dnevnik, 608) Na drugim mjestima piše: “…Odjednom sam ugledalao Malog Isusa kako stoji kraj moga koljena i drži se za njega sa svoje dvije male ruke. Iako je bio samo malo Dijete, moja je duša bila ispunjena strahopoštovanjem i strahom, jer u Njemu vidim svog Sudca, moj Gospodar, i moj Stvoritelj, pred čijom svetošću svi drhte. U isto vrijeme, moja je duša bila preplavljena takvom neizrecivom ljubavlju da sam mislila da ću umrijeti pod njenim utjecajem (Dnevnik, 566).
“.. Vidila sam Malog Isusa u blizini. Činilo se da je star oko godinu dana i zamolio me da ga uzmem u naručje. Kad sam ga uzela u naručje, privio se uz moja njedra i rekao; „Dobro je za Mene biti blizu tvom srcu. Zato što te želim naučiti duhovnom djetinjstvu. Želim da budeš vrlo mala, jer kad si mala, nosim te blizu Svog Srca, kao što Mene sada držiš uz svoje srce” (Dnevnik, 1481).

Božićno viđenje Djeteta Isusa svete Gemme Galgani

Na Božić, 25. prosinca 1902., sveta Gemma piše svom duhovnom upravitelju ocu Germanu: „Jučer navečer na ponoćnoj misi, kada je svećenik došao na dio prinosa darova, vidjela sam malog Isusa, koji me je prinio kao žrtvu Vječnom Ocu. Bila sam vrlo sretna. Pritisnuo me k sebi. Tada me On odveo me do naše majke i predstavio joj mene govoreći: “Ovu moju dragu kćer smatrajte kćeri moje muke.” Oče, moje srce još uvijek nastavlja jako lupati.”

Sv. Nikola iz Tolentina

Bio je posvećen rigoroznim praksama posta i apstinencije, kao i dugim razdobljima dana posvećenim molitvi s drugima i privatnoj molitvi. Vjerovao je u snagu molitve i žrtve posebno za duše u Čistilištu. Ponekad se Nikola posvećivao molitvi i djelima pokore s takvim intenzitetom da su mu nadređeni morali nametnuti ograničenja. U jednom trenutku je zbog posta bio toliko oslabljen da su ga u viziji Marija i djete Isus ohrabrili da pojede komad kruha potpisan križem i natopljen vodom kako bi povratio snagu. Nakon toga je slijedio ovu praksu u služenju bolesnima. Njemu u čast običaj blagoslova i podjele “Kruha svetoga Nikole” augustinci su ovu praksu na mnogim mjestima nastavili.

Padre Pio

Polnoćka je za oca Pia bila posebno radosno slavlje koje je Pio održavao svake godine, a njegova misa trajala je satima. Njegova se duša uzdizala Bogu s velikom radošću koju su i drugi mogli vidjeti. Pa su tako mnogi bili svjedoci da je otac Pio često držao malog Isusa u naručju. Ne radi se ovdje o kipu, već o djetetu Isusu. Renzo Allegri govori sljedeće: “Molili smo krunicu dok smo iščekivali svetu misu. Padre Pio molio je s nama. Odjednom u auri svijetla, vidio sam malog Isusa u njegovim rukama. Padre Pio se preobrazio, očima zurio u užareno dijete u naručju, a lice mu je bilo preobraženo u zapanjujući osmijeh. Kad je vizija nestala, otac Pio je iz načina na koji sam gledao u njega, shvatio da sam vidio sve. Došao je do mene i rekao mi da to ne spominjem nikome. Sličnu priču ispričao je vlč. Raffaele da Sant’Elia koji je živio pored oca Pija dugi niz godina: Ustao je da ide u crkvu na misu 1924. godine. Hodnik je bio ogroman i mračan, a jedina rasvjeta bila je plamen male uljanice. Kroz sjenu sam mogao vidjeti oca Pia kojemu je nešto osvjetljavalo put. Napustio je sobu i polako sa svjetlošću hodao hodnikom. Shvatio sam da je obavijen u svjetlost. Pogledao sam bolje i vidio da nosi malog Isusa u naručju. Samo sam stajao tamo, skamenjen na vratima sobe i pao na koljena. Padre pio je prolazio, a sve oko njega kao da je bilo u plamenu. Nije ni primijetio da sam tamo stajao’.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. DOMINIK IZ SILOSA

SVETAC DANA – SV. DOMINIK IZ SILOSA

Danas slavimo svetog Dominika iz Silosa (Santo Domingo de Silos), španjolskog benediktinskog opata. Rodio se godine 1000. u Cañasu (provincija La Rioja, Navarra) u seljačkoj obitelji i u mladosti je pasao očeva stada ovaca. Postao je benediktinski redovnik u obližnjem samostanu San Millán de la Cogolla, u kojem je djelovao kao poglavar novaka i prior, dok njega i dvojicu braće nije protjerao navarrski kralj Garcia III, koji je želio prisvojiti samostansku zemlju. Utočište su pronašli u samostanu svetog Sebastijana u Silosu, nedaleko Burgosa u Castilli. Pod Dominikovim vodstvom taj je samostan, osnovan 954, procvao i postao slavan u cijelom kršćanskom svijetu, a danas se diči njegovim imenom. Pretvorio ga je kao opat ne samo u duhovno rasadište već i u važno središte školstva, kulture, umjetnosti, nakladništva i dobrotvorne djelatnosti. Posvetio se i sakupljanju otkupa za kršćane koje su zarobili Mauri.

Na glasu čudotvorac, prema predaji ozdravljivao je bolesnike molitvama, a nakon smrti pripisuju mu se mnoga čudesa, naročito kod teških trudnoća i poroda. U Silosu je preminuo na današnji dan, 20. prosinca 1073. Već u XI. stoljeću tom omiljenom svecu bile su posvećene mnoge crkve i samostani. Na njegovom grobu molila je i zavjetovala se i majka budućeg osnivača dominikanskog reda, svetog Dominika de Guzmána, koji je po njemu dobio ime. Zaštitnik je trudnica, rodilja, zarobljenika, zatvorenika i pastira, a zazivaju ga kod hidrofobije, psećeg bjesnila i uboda kukaca.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 20. PROSINAC 2023.

MISNA ČITANJA – 20. PROSINAC 2023.

Evo, začet ćeš i roditi sina.

III. tjedan došašća

Srijeda, 20. 12. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Iz 7,10-14; Ps 24,1-4b.5-6; Lk 1,26-38

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Zefirin, Slobodan

Prvo čitanje:

Iz 7, 10-14

Evo, začet ćeš i roditi sina.

Čitanje Knjige proroka Izaije

U one dane: Gospodin progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.«

Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov: Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 24, 1-4b.5-6

Pripjev:

Nek uniđe Gospodin: on je Kralj slave.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,

svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji

i na rijekama učvrsti.



Tko će uzići na Goru Gospodnju,

tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto,

duša mu se ne predaje ispraznosti.



On blagoslov prima od Gospodina

i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega,

koji traže lice Boga Jakovljeva.

Evanđelje:

Lk 1, 26-38

Evo, začet ćeš i roditi sina.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Crkva u Hrvata

Božićna poruka zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše

Božićna poruka zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše

Poruku zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše za Božić 2023. prenosimo u cijelosti.

Ima li danas među nama mjesta za Isusa?
I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle
jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2, 7)

Dragi vjernici!

Proteklih su dana na Times Squareu i Petoj aveniji u New Yorku uobičajene reklame na golemim ekranima zamijenjene scenama Isusova rođenja. Ta promjena obasjala je mrak noći nečim posve drugačijim. Promatrajući te prizore, prolaznici su bili vidljivo dirnuti, ne zbog spektakularnosti prikaza, nego zbog duboke ljudskosti koju su te scene odražavale. Blještavilo uobičajenih reklama, koje često odvlače od bitnih ljudskih potreba i podsjećaju na krhkost života, zamijenjeno je blagom svjetlošću betlehemske noći. Arhaični prizori, poput trudne žene na magarcu, djeteta u jaslicama, pastira i ovaca, u trenu su postali bliži promatračima od užurbanoga urbanoga života, približavajući ljude jedne drugima i pojačavajući osjećaj ljudskosti.

Spontano nam se nameće pitanje ima li danas među nama mjesta za Isusa? Sedmi redak drugoga poglavlja Lukina evanđelja završava riječima: „za njih nije bilo mjesta u svratištu“. Te riječi nisu samo povijesni opis događaja od prije dvije tisuće godina, nego i snažan simbol stanja današnjice.

Papa Benedikt XVI. upravo u tim riječima prepoznaje preokret vrijednosti koji je prisutan u Kristovoj poruci. Kaže: „Onaj koji je raspet izvan grada (usp. Heb 13, 12), izvan grada je došao na svijet. (…) Od rođenja on ne pripada u okruženje onoga što je svijetu značajno i moćno. Međutim, upravo se ovaj neznatni i nemoćni čovjek objavljuje kao onaj istinski Moćni, kao Onaj o kojemu u konačnici sve ovisi. Stoga postati kršćanima znači izići iz onoga što svi misle i hoće, napustiti vladajuća mjerila, kako bismo našli svjetlo istine svojega bitka i s tim svjetlom našli pravi put“ (Benedikt XVI., Djetinjstvo Isusovo, str. 78).

1.K svojima dođe i njegovi ga ne primiše (Iv 1, 11)

Marija i Josip trebaju sklonište. Prizor Isusova rođenja, prikazan u Lukinu evanđelju, uvodi nas u ozbiljnost situacije u kojoj su se našli Marija i Josip. Uputili su se iz Nazareta u Betlehem kako bi sudjelovali u popisu stanovništva. Marija, na pragu majčinstva, i Josip, čovjek odgovoran za zaštitu svoje obitelji, u najranjivijem trenutku svojih života suočili su se s emocionalnim i duhovnim teretom koji dolazi s osjećajem odbačenosti i izoliranosti. Nisu išli u nepoznato, išli su svojima, nisu tražili tuđe, a ipak, došavši svojima nailaze na odbijanje. Stoga je drama koja prati početke Spasiteljeva života na zemlji puno dublja od same činjenice da nije bilo mjesta u svratištu. Sveto pismo vrlo precizno kaže: „za njih nije bilo mjesta u svratištu“. Složit ćemo se da je to puno preciznije od općenite tvrdnje da u svratištu nije bilo mjesta.

Taj trenutak metafora je za naše vlastite živote. Kako često, suočeni s vlastitim „potrebnim skloništima“, svojim dubokim duhovnim i emocionalnim potrebama, tražimo mjesto gdje bismo se mogli osjećati sigurno, prihvaćeno i voljeno. Marija i Josip u svojoj potrazi za skloništem odražavaju našu vlastitu duhovnu potragu za mjestom gdje možemo susresti Boga. To da za Spasitelja nije bilo mjesta u svratištu doista nas uvodi u novu perspektivu u kojoj nam je smisao kršćanskoga života i načine nošenja s vlastitom potrebom za sigurnošću potrebno tražiti izvan skloništa i utjeha koje su svijetu značajne i moćne.

O Božiću Svevišnji postaje dijete i taj njegov način da bude Bog dovodi u krizu naš način da budemo ljudi (usp. Benedikt XVI., Božić, 2005.). Njegov je dolazak izazivanje čovjeka i poziv na preispitivanje naših sigurnosti i onoga što nas čini jakima. U noći u kojoj nije imao skrovišta Svevišnji je uzeo tijelo čovjeka, želio je darovati se ljudima, dao je sebe za nas, uzeo našu ljudskost da bi nama darovao svoje božanstvo (usp. Benedikt XVI., Opća audijencija, 2013.).

Poznati nedostatak Betlehema: odbijanje. Betlehem, preplavljen hodočasnicima i putnicima koji su i sami stigli na popis, nije imao prostora za novorođenče. To da upravo za Dijete za koje je prilikom navještenja rečeno da je sveto, Sin Božji (usp. Lk 1, 35), nije bilo mjesta u svratištu poziva nas da se suočimo sa sveprisutnom stvarnošću čovječanstva: s nevoljkošću da u srcu napravimo mjesta i da u životu dadnemo prostora svetomu, onomu što traži našu pozornost pokraj površnih i prolaznih stvari. Ali Bog ne odstupa od svojih nauma ljubavi. Betlehem znači „kuća kruha“ i unatoč uskrati svratišta u središtu toga grada, s njegovih će margina doći Onaj koji će nam se darovati kao Kruh života.

Poznati nedostatak Betlehema odražava stanje mnogih modernih društava u kojima „nema mjesta“ za one koji su nepoželjni, neintegrirani i potisnuti na rubove, za one s kojima se poistovjetio sam Isus. Tako se naši gradovi i naše zajednice, zanemarujući potrebe onih koji traže utočište, i sami lišavaju svoje životne snage.

Stoga, dok promišljamo o tom događaju betlehemske krutosti, neka nam srca omekša neizmjernost Božje ljubavi, koja nije ustuknula pred odbijanjem, nego je našla načina da Betlehemu sačuva ime i spomen. Naša srca i naše zajednice trebaju biti otvorene i pune ljubavi prema svima, posebno prema onima u potrebi, odražavajući tako Božju ljubav i milosrđe koji su utjelovljeni u osobi Isusa Krista. Po njemu je u noći svijeta „zasjalo novo svjetlo, koje se daje vidjeti očima vjere, krotkim i poniznim srcima onih koji čekaju Gospodina jer da je Istina tek matematička formula, nametnula bi se sama od sebe“. „Ali, jer je Istina ljubav, pitanje vjere, ona traži pristanak našega srca“ (usp. Benedikt XVI., Božić 2010.).

2.Betlehem naš svagdašnji

Užurbanost i kaotičnost. Društvena užurbanost i kaotičnost života, karakteristični za naše moderno doba, neizostavno nas odvlače od biti našega postojanja i naše vjere. U svijetu ubrzana životnoga ritma, dominacije tehnologije i neprestanoga dotoka informacija lako je zanemariti dublje, duhovne aspekte naših života. Ta prekomjerna zanesenost i zasićenost materijalnim i svjetovnim neizbježno dovodi do duhovne zapuštenosti. Kao što su stanovnici Betlehema bili zauzeti svojim svakodnevnim poslovima i nisu primijetili rođenje Spasitelja, tako i mi često postajemo toliko okupirani brigama da zanemarujemo potrebu za dubokom duhovnom povezanošću.

U toj užurbanosti izgubljena je svijest o potrebi za unutarnjim mirom, za trenutcima zastajanja i razmišljanja o onome što je doista važno. Kao vjernici pozvani smo na izazov: vratiti fokus na duhovne vrijednosti i dublje značenje naših života.

Mnogi u potrebi su zanemareni. U sjeni te društvene užurbanosti nalazi se i drugi, jednako uznemirujući problem: teškoće i tereti naših bližnjih. Dok je društvo usmjereno na uspjeh, bogatstvo i postignuća, postoji znatan broj onih koje se bore s osnovnim potrebama poput krova nad glavom, hranom, lijekovima, ljudskom blizinom. Takve su osobe često previđene, neviđene, zanemarene i ostavljene na marginama društva. No nemoguće je spominjati se Kristova rođenja, a ne shvatiti da se istinski Božić događa kada oči i srca otvorimo njihovim potrebama. Kao kršćani pozvani smo da se odupiremo društvenoj ravnodušnosti i da aktivno sudjelujemo u naporima oko zadovoljenja potreba najugroženijih u našim zajednicama.

Radosna vijest Kristova rođenja „pruža nam priliku živjeti na jednoj višoj razini, ali ne s manjim intenzitetom“. „Život jača kada se daje, a kopni u osamljenosti i lagodnosti. Više koriste mogućnosti koje život daje oni koji napuštaju sigurnu obalu i s velikom se ljubavlju i oduševljenjem upuštaju u misiju prenošenja života drugima“ (Franjo, Evangelii gaudium, 10).

Taj poziv na djelovanje nije samo socijalna odgovornost; to je temeljni aspekt našega kršćanskoga poziva. Svojim riječima i djelima pozvani smo odražavati Isusovu ljubav i suosjećanje te biti svjetlo u svijetu koji često zaboravlja na one koji su u tami teškoća i potreba.

3.Žalosti i radosti Božića

Žalosti suvremenoga Božića. Jedan od najvećih izazova s kojima se suočava suvremeno kršćanstvo jest tendencija istiskivanja Krista iz središta Božića. U svijetu koji sve više naginje ka komercijalizaciji i materijalizmu prava bit Božića – rođenje Isusa Krista, Spasitelja svijeta – često biva zanemarena ili potpuno izostavljena. To istiskivanje Krista očituje se u različitim oblicima, od prekomjernoga naglaska na darivanje i zabavu do potpunoga ignoriranja duhovnoga značaja ovoga svetoga vremena. Kao kršćani suočeni smo s izazovom da se odupremo tomu trendu i vratimo Krista u središte naših božićnih proslava.

Omalovažavanje Krista još je jedan uznemirujući trend u suvremenom društvu. To se ne odnosi samo na izravno negiranje njegove važnosti ili svetosti, nego i na suptilnije oblike omalovažavanja, kao što je relativizacija njegova učenja ili prikazivanje njegove osobe na načine koji su nespojivi s kršćanskim vjerovanjem. To omalovažavanje Krista u kulturi koja promiče relativizam i subjektivizam ozbiljan je izazov za kršćane koji žele očuvati autentičnost i integritet vjere.

Jednako je ozbiljan izazov ignoriranje Krista – situacija u kojoj ljudi jednostavno prolaze pokraj njega, ne pridajući važnost njegovoj prisutnosti i poruci. Taj oblik ignoriranja može biti posljedica neznanja, ravnodušnosti ili čak svjesnoga izbora zanemarivanja duhovnoga aspekta života. Ignoriranje Krista i njegovih učenja u suvremenom svijetu često je rezultat preokupacije svjetovnim stvarima, gubitka duhovnoga smjera ili osjećaja da religija i duhovnost nisu relevantne za moderni život.

Suočavanje s tim izazovima zahtijeva svjesno angažiranje kršćana. Pozvani smo svjedočiti svoju vjeru riječima i djelima, promičući istinsko značenje Božića u svakodnevnom životu. Trebamo se truditi da naše proslave, obiteljska okupljanja i društveni međuodnosi odražavaju Kristovu ljubav i milosrđe te da svojim primjerima pokažemo svijetu istinsko značenje i ljepotu Božića.

Božićne radosti. Smisao Božića leži u daru ljubavi i nade koji nam je donio Isus Krist svojim rođenjem. Taj dar nije samo povijesni događaj; on ima trajnu i svevremenu vrijednost. Ljubav koju je Krist pokazao svijetu svojim dolaskom, životom, smrću i uskrsnućem temelj je kršćanske vjere i izvor nade za cijelo čovječanstvo. Božić nas podsjeća na neizmjernu ljubav Boga, koji je poslao svojega jedinorođenoga Sina, kako bi nas oslobodio od grijeha i smrti te nam omogućio vječni život. Ta ljubav nas poziva da otvorimo svoja srca i živote i da tu ljubav dijelimo s drugima. Nada koju Božić nosi nada je u bolje sutra, u oslobađanje od boli i patnje i u konačnu pobjedu dobra nad zlom.

Božić je također proslava života – novoga života koji je rođen u Betlehemu, ali i novoga života koji je ponuđen svakomu od nas kroz Krista. Taj dar života poziv je na obnovu, na novo rođenje u Duhu, koje nam omogućuje da u potpunosti doživimo radost i ispunjenje koje Bog želi za nas. Ovaj život nije samo egzistencijalna činjenica, nego ima smisao i svrhu.

Radost Božića ne proizlazi iz materijalnih darova ili vanjskih okolnosti. To je duboka, unutarnja radost koja dolazi iz svijesti da je Sin Božji postao čovjekom da bi nas obdario svojim božanstvom. To je radost koja može prevladati i najteže životne izazove, radost koja je utemeljena na stalnoj prisutnosti i ljubavi Isusa Krista.

Dok promišljamo o radosti Božića, pozvani smo prepoznati i cijeniti neizmjerno vrijedne darove: vjeru, nadu i ljubav koje nam je Bog darovao rođenjem svojega Sina.

Stoga, dragi vjernici, ponavljam sa svetim Pavlom: „Ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih“ (Fil 2, 2-4) i Bog ljubavi i mira bit će s vama (2 Kor 13, 11).

Neka svima bude sretan i blagoslovljen Božić, ispunjen dubokim mirom i istinskom radošću, te neka nova, 2024. godina, donese obilje Božje milosti, svjetlosti i ljubavi u svaki dom i srce!

Nastavi čitati
By
In Vijesti

Na Plehanu proslavljena prosinačka Mlada nedjelja

Na Plehanu proslavljena prosinačka Mlada nedjelja

Mlada nedjelja svečano je proslavljena u nedjelju, 17. prosinca u franjevačkoj župi Sv. Marka evanđelista na Plehanu.

Misno slavlje predvodio je plehanski gvardijan fra Anto Tomas u koncelebraciji župnih vikara fra Mate Vincetića i fra Ivana Ćurića.

Kako je treća nedjelja došašća Nedjelja Caritasa te je sva milostinja namijenjena Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije fra Anto je zahvalio svima koji pomažu Caritas  i Kruh Sv. Ante na Plehanu te tako sudjeluju u svim humanitarnim akcijama pokazujući ljubav i poštovanje prema potrebitima.

Kako se iste nedjelje slave i tzv. materice, župnik se prisjetio običaja toga dana kada su majke darivale djecu. Ustvrdio je kako se tom tradicijom potvrđuje da su majke snaga naših obitelji. Podsjetio je da se sljedeće nedjelje slave očići kada očevi darivaju svoju djecu.

Osvrćući se na Evanđelje dana ponovno se osvrnuo na darivanje kao i na sudjelovanje u Božjem poslanju što su učinili povratnici preko kojih Bog može pripraviti put svome Sinu. „Uočite toga Ivana u povratnicima našega doba. Pogledajte ih dobro. Tu je Ivan sa snagom Božjom, tu su apostoli mira i dobra koji pripremaju put mira i dobra da bi vi dječice mogli živjeti sukladno Božjim zapovijedima na ovim prostorima“, naglasio je u homiliji fra Anto.

Podsjetio je nazočne na povlasticu, koju je prigodom 800. obljetnice kada je Sv. Franjo napravio prve jaslice, omogućio papa Franjo, da mogu dobiti potpuni oprost ako se pomole pred jaslicama uz uobičajene uvjete.

Poslije mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim.

Slavlje ove radosne adventske i Mlade nedjelja vjernici su nastavili uz okrjepu u prostorima privremenog franjevačkog samostana, prenosi nedjelja.ba.

Nastavi čitati
By
In Vjera

Šok u Italiji! Dijete Isus pojavilo se na Trgu, ozdravilo gluhonijemog dječaka

Šok u Italiji! Dijete Isus pojavilo se na Trgu, ozdravilo gluhonijemog dječaka

Dijete Isus pobjeglo iz ruku Djevice Marije i pošlo se na trg igrati se s trojicom vršnjaka. Neobično, čudesno i teško za povjerovat, a ipak dogodilo se uz brojne svjedoke.

Dogodilo se to 1555. godine u Corbetti, elegantnom malom mjestu, oko dvadesetak kilometara od Milana na putu za Vigevano.

Ova vijest, koja je senzacionalna, mogla bi se smatrati plodom čiste mašte, da nije imala podršku povijesnih podataka.

Troje djece koja su se igrala na trgu nose ime: Cesare dello Stampino, Antonio della Torre i njegov desetogodišnji brat Giovanni Angelo, gluh i nijem od rođenja.

Na fasadi crkve sv. Nicole bila je oslikana prekrasna slika Djevice Marije, koja sjedi na tronu, s Isusom djetetom u krilu.

Događaj koji je šokirao mještane

Tog dana, kao i svakog dana, na prednjem trgu ispred crkve igraju se tri dječaka, kad se iznenada čuje plač, uz artikulisan glas: “Mali Isuse! Djevica Marija!” prekida igru i privlači pažnju svih.

To je bio glas do tad nijemog dječaka Giovannia koji je prvi shvatio da je Dijetešce Isus sišlo na trg da se igra s njima. Čudo njegova govora pokreće vrisak radosti na trgu.

Dijete Isus, ostavilo je sliku, otišao je na trg, rado promatravši djecu u igri. Po riječima djece čak je i Djevica Marija svjesna bijega djeteta, spustila se na trg da ga vrati, kao dobra mama.

Djeca, iznenađena, obnovljena, napuste igru i trče da roditeljima ispričaju priču, a vijest se širi u dahu, u malom gradu i dalje.

Čak i da je ova epizoda rezultat fantazije dječaka, divna je, ali ostaje nepobitan dokaz: Dječak Giovanni progovara, dok je prije bio nijem i gluh!

To je bilo tek prvo čudo ove slike, a u roku od samo 80 dana nakon tog događaja prijavljeno je pedesetak novih čuda vezanih za sliku. Zapisana su i imena i svjedočanstva ozdravljenja svih ljudi, a slika je brzo preimenovana u ime: Djevica Čuda.

Sljedeće godine, kako bi pozdravili brojne hodočasnike i zaštitili sliku izloženu vremenu, Crkva je odlučila na tom mjestu izgraditi svetište koje čuva ovu sliku, prenosi vjera.hr.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – BL. URBAN V., PAPA

SVETAC DANA – BL. URBAN V., PAPA

Blaženi Urban V., čije je obiteljsko ime bilo William de Grimoard, rođen je u Mendeu, na planini brda Cevenne. Brzo je svladao razne discipline književnosti i znanosti. Tada mu se religiozni život pokazao kao ideal koji najbolje može odgovoriti sklonostima njegova uma i potrebama njegova srca. Otišao je pokucati na vrata benediktinske opatije Saint Victor u blizini Marseillea i ondje, u mirnoj sjeni samostana, iz dana u dan napredovao je u svim krepostima. Osobito je bio zapažen svojom nježnom pobožnošću prema Blaženoj Djevici.

Redovništvo je pojačalo njegov žar za učenjem, a njegovi su poglavari ubrzo ocijenili da je skromni redovnik sposoban podučavati. Zapravo, njegov slavni glas donio je čast profesorskim katedrama koje su mu bile povjerene u Montpellieru, Parizu, Avignonu i Toulouseu. Nekoliko godina kasnije, nakon što je kratko vrijeme služio kao opat Saint Germain d’Auxerrea, papa Klement VI. ga je poslao u Italiju kao svog legata. To je, ne znajući ni sam, trebao biti korak prema najvišem postojećem dostojanstvu. Izabran je za papu u listopadu 1362. i uzeo je ime Urban V., jer su ga svi pape koji su nosili to ime oplemenili svetošću svojih života.

On je taj koji je papinskoj tijari dodao treću krunu, ne iz ponosa, već da simbolizira trostruku kraljevsku vlast pape nad vjernicima, biskupima i rimskim državama. Kada je u to vrijeme u Avignonu sjeo na prijestolje Svetog Petra, zamislio je tri velika projekta – povratak papinstva iz Avignona u Rim, reformu morala i širenje katoličke vjere u dalekim zemljama. Njegov povratak u Rim, koji papu nije vidio šezdeset godina, bio je trijumf. Bez obzira na to, moral Rima je doživio žalostan pad.

Urban je živio kao svetac u danima svojih velikih djela, posteći kao redovnik i upućujući svu slavu Bogu. Kad je umro, tražio je da se ljudima dopusti da kruže oko njegova kreveta: Narod mora vidjeti, rekao je, kako pape umiru. Papa Pio XI. potvrdio je 1870. štovanje Urbana V. kao blaženika.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 19. PROSINAC 2023.

MISNA ČITANJA – 19. PROSINAC 2023.

Anđeo Gabriel navješćuje rođenje Ivana Krstitelja.

III. tjedan došašća

Utorak, 19. 12. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Suci 13,2-7.24-25a; Ps 71,3-6b.16-17; Lk 1,5-25

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Anastazije, Urban, Eva

Prvo čitanje:

Suci 13, 2-7.24-25a

Anđeo naviješta Samsonovo rođenje.

Čitanje Knjige Sudaca

U one dane: Bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja, bez djece. Njoj se ukaza Anđeo Gospodnji i reče joj: »Ti si nerotkinja, bez djece, ali začet ćeš i roditi sina. Samo, odsad se pazi: ne pij ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto. Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i roditi sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno — bit će nazirej Božji, i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.«

Žena ode i kaza mužu: »Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. Ali mi je rekao: Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto, jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.«

Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste, a Gospodin ga blagoslovi. I Duh Gospodnji poče djelovati u njemu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 71, 3-6b.16-17

Pripjev:

Usta mi bila puna hvale tvoje, Gospodine, slavila te svaki dan!

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.

Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti.
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
Kazivat ću silu Gospodnju,
Gospodine, slavit ću samo tvoju pravednost.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Evanđelje:

Lk 1, 5-25

Anđeo Gabriel navješćuje rođenje Ivana Krstitelja.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.

A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«

Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, za-nijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude.«

Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.

Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It