Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. ANASTAZIJA (STOŠIJA)

Sveta Anastazija rodila je se u Rimu u uglednoj senatorskoj obitelji. Otac joj bijaše poganin, a majka, imenom Filomena, kršćanka. Već u ranoj dobi majka ju je poučila u kršćanskoj vjeri i bez očeva znanja ju dala krstiti. Baš u njezino doba vladali su veliki progoni kršćana sa strane rimskih careva Dioklecijana (284. – 305.) i Maksimilijana. Žrtve ovih progona bile su skoro nebrojene. Crkveni pisac Laktancije piše: “Na istoku i na zapadu bijesnile su tri divlje zvijeri i po čitavoj zemlji razliježe se jauk i vapaj”. U to doba podnesu među ostalima mučeničku smrt i Sv. Agneza, Sv. Sebastijan i Sv. Venancije.

Bračni život i zatočeništvo

Nakon majčine smrti predade ju otac za ženu sudcu Publiju, osobitom neprijatelju kršćana. U ženidbenom stališu znala je Sv. Anastazija sačuvati ne samo bračnu, nego i djevojačku čistoću. Bilo joj je tim lakše, pošto Publij i onako nije imao spram nje nikakve ljubavi, već je više držao do njezinog velikog imetka. Bračni život uz ovako ljuta poganina bio je Sv. Anastaziji veoma nesnosan i tegotan. Još tegotniji joj postade onda, kad je njezin suprug doznao da je ona kršćanka, da pohađa kršćane po tamnicama, nosi im hranu, povezuje rane te im iskazuje sva moguća djela kršćanske ljubavi. Radi toga ju posvema zamrzi, ali ne ostade jedino pri tom. Bojeći se kao sudac carske nemilosti, ako car sazna da mu je žena kršćanka, dade ju zatvoriti u domaću tamnicu, te odredi da joj se svaki dan daje samo toliko hrane koliko joj je upravo bilo nužno za uzdržanje njezina života. Tu u tamnici uhvati Sv. Anastazija priliku, da napiše pismo svom ispovjedniku Krizogonu, koji bijaše zatvoren u jednoj blizoj tamnici. U tom pismu javlja mu ona svoje velike nevolje, preporučuje se u njegove molitve, te ovako završava: “Bolje je dušu izdahnuti, nego Sina Božjega zatajiti. Svjedok mi je Krist, da ću, ako se oslobodim iz tamnice, neprestano svete nasljedovati i sve moje čim prije njima podijeliti. Ostaj zdravo, čovječe Božji, i spomeni se mene.” Na ovaj list odgovori Krizogon pismo u kom razveseljuje Anastaziju i bodri neka sve svoje ufanje postavi u Isusa Krista, koji će ju doista osloboditi i omogućiti joj da podvori još mnoge mučenike. Tako se kasnije i zbilo. Radi pomanjkanja nužne hrane zdravlje se njezino tako pogoršalo, te se bilo bojati, da će naskoro umrijeti. Tom zgodom pisala je opet rečenome Krizogonu drugo pismo u kom veli: “Dolazi konac, da se moja duša rastane sa tijelom; spomeni se mene, da dušu moju primi Onaj, kome za ljubav ovo podnosim. Ostaj zdrav u Gospodinu i moli se za mene.” Bog Gospodin, koji svoje vjerne kuša na razne načine, ne dopušta da budu većma kušani, nego mogu podnijeti. On znade kušnje njihove okrenuti na dobro. Tako je bilo i sa Sv. Anastazijom. Car Dioklecijan pošalje njezinoga supruga u Perziju. Ovaj odlazeći od kuće ostavi ju i nadalje u tamnici te odluči pogubiti ju kad se varti. No, Gospodin mu pomete njegovu zlu nakanu. Na putu u Perziju stigne Publija smrt usljed čega dođe ona ne samo do slobode, već primi također bogati imetak svoga muža. Taj imetak upotrijebila je Sv. Anastazija na korist sv. mučenika, koje je poput sluškinje dvorila i pomagala.(…)

Put u Akvileju

U to vrijeme pozove car Dioklecijan iz rimskih tamnica Krizogona i ostale kršćanske uznike pred sud u Akvileju. Čuvši to Sv. Anastazija proda sve svoje imanje te pođe za njima u Aklvileju, da im ondje uzmogne u još većoj mjeri iskazivati djela kršćanskog milosrđa, nego je to do sada u Rimu činila. Za to pak svoje blagoslovno djelovanje našla je u Akvileji obilno prilike. Ondašnji kršćani oba spola, kojima se u to tužno doba nije smjelo ništa prodati, niti se smjeli na svjetlo pokazati, pohađali su, dakako potajno, Sv. Anastaziju kao zajedničku svoju majku, a ona ih je potpomagala, uzdržavala i krijepila. Dnevice je Sv. Anastazija molila Gospodina Boga, da joj barem tako dugo dade živjeti dok sav svoj novac potroši na kršćanske sirote. Jednaka djela kršćanskog milosrđa činila je ona i kasnije i u Solunu te po Srijemu, koje je krajeve polazila čuvši za velike nevolje tamošnjih kršćana.Za sva ova nebrojena dobročinstva, koja je ona iskazivala kršćanskim mučenicima s tolikom ljubavlju i poniznošću, odluči milosrdni i pravedni Bog da ju nadari mučeničkom krunom. Kad je već gotovo sav svoj novac razdijelila, saznalo se sa strane rimskih oblasti, da je kršćanka. Radi toga je odmah ulovljena te stavljena u jednu tamnicu u Srijemu, da ondje od glada pogine. Ali Gospodin, koji je hrana gladnima i utjeha žalosnima, ne ostavi svoju vjernu službenicu bez pomoći. Na čudnovati način hranio ju je u tamnici cijela dva mjeseca. Kad je gladom ne mogahu ubiti, zapovjedi sudac Lucij da ju stave u jednu staru i šuplju lađu zajedno s još dvije stotine i sedamdeset kršćana, koje je ona obratila na vjeru Isusovu, pak da je sve potope na najdubljem mjestu jedne rijeke. I tu ne zaboravi Gospodin svojih vjernih te im pošalje jaku obranu sa Siona. Njegovom pomoću doplove treći dan sretno do otoka Palmire, gdje su dočekani s velikim veseljem od biskupa i kršćana, koji su ondje bili u progonstvu.

Mučeništvo i progonstvo

Čuvši sudac-poganin otoka Palmire za dolazak tolikih kršćana, dade ih izvući iz lađe te zahtijevati od njih, da žrtvuju poganskim bogovima. Kad oni toga ne htjedoše učiniti, dade ih raznim mukama pogubiti. Sv. Anastaziju dade privezati za jedan stup, kod nogu joj naložiti vatru i tako je živu paliti. Usred ovih strašnih muka izdahne ona svoju plemenitu dušu, koja na krilima božanske ljubavi poleti u nebeske visine u naručaj Onoga, koga je nadasve ljubila i koji je postao njezina vječna plaća na nebu. Bilo je to dana 25. prosinca 303. godine po narođenju Kristovom. Njezino mrtvo, malo ogorjelo tijelo neka pobožna gospođa Apolonija pomaže dragocijenom masti, zavije u čiste plahte te u svom vrtu pokopa. Za par godina podigne na njenom grobu u čast crkvu. Kasnije bude njezino tijelo prenešeno u Carigrad. (…) Zadarski biskup Donat 807. godine ostatke Sv. Anastazije prenio je u Zadar, a do danas se čuvaju u stolnoj crkvi u Zadru.

Preuzeto s zupa-svanastazija.com

MISNA ČITANJA – 15. SIJEČNJA 2024.

Zaručnik je s njima.

II. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 15. 01. 2024.

Svagdan: ili: sv. Anastazija, mučenica; sv. Mavro, opat

ČITANJA:
1Sam 15,16-23; Ps 50,8-9.16b-17.21.23; Mk 2,18-22

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Pavao Pustinjak, Mavro, Anastazija, Stošija, Ita

Prvo čitanje:

1Sam 15, 16-23

Poslušnost je vrednija od žrtve.
Gospodin te je odbacio, da ne budeš više kralj.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Samuel reče Saulu: »Stani da ti kažem što mi je noćas objavio Gospodin.« A on reče: »Govori!« Tada će Samuel: »Koliko god si malen sam u svojim očima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Gospodin te pomazao za kralja nad Izaelom. Gospodin te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: ‘Idi, izvrši »herem« na tim grešnicima, na Amalečanima, vojuj na njih do istrebljenja.’ Zašto nisi poslušao riječi Gospodnje? Zašto si se bacio na plijen i učinio ono što je zlo u Gospodnjim očima?«

Saul odgovori Samuelu: »Ja sam poslušao riječ Gospodnju: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkog kralja, i izvršio ‘herem’ na Amalečanima. Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na čemu se imao izvršiti ‘herem’, da žrtvuje Gospodinu, tvome Bogu, u Gilgalu.« A Samuel odvrati:

»Jesu li Gospodinu milije paljenice i klanice

nego poslušnost njegovu glasu?

Znaj, poslušnost je vrednija od žrtve,

pokornost je bolja od ovnujske pretiline.

Nepokornost je kao grijeh čaranja,

samovolja je kao zločin s idolima.

Ti si odbacio riječ Gospodnju, zato je Gospodin odbacio tebe, da ne budeš više kralj.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 50,8-9.16b-17.21.23

Pripjev:

Onomu koji hodi stazama pravim pokazat ću spasenje Božje.

»Ne korim te zbog žrtava tvojih —
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova.«

»Što nabrajaš naredbe moje,
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje za leđa bacaš?«

»Sve si to učinio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«

»Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim —
njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Evanđelje:

Mk 2,18-22

Zaručnik je s njima.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?«

Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«

»Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.«

»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

PRAŠKO DIJETE ISUS

Priča o Čudotvornomu Djetetu Isusu počinje krajem 11. stoljeća, u Španjolskoj, u jednomu nakon rata polurazrušenu Karmelu. Brat Josef bio je nadaleko poznat po dubokoj ljubavi prema tajni Isusova djetinjstva. Jednoga dana, dok je čistio, stao je kraj njega graciozan dječak, neko ga je vrijeme pažljivo promatrao, a zatim upitao: “Znaš dobro čistiti, brate Josefe, ali znadeš li izmoliti jednu Zdravomariju?” “Da.” “Pa moli onda!” Kada je počeo moliti Andeo Gospodnji, dijete ga prekine kod riječi “…i blagoslovljen plod utrobe tvoje” i reče: “To sam ja!”, a zatim je nestalo.

Sveti je štovatelj Djeteta Isusa prema viđenju u dubokoj starosti izradio maleni voštani kipić koji je nakon njegove smrti procesijom unesen u crkvu. Kipić je odavde iznijela Maria Manrique de Lara i kao vjenčani dar predala svojoj kćerki Polyxeni, koja je dragocjeni kip poklonila prioru bosonogih otaca karmelićana samostana sv. Marije od Pobjede u Pragu s riječima: “Evo, predajem vam što mi je najdragocjenije; častite njegov znamen i ništa vam ne će nedostajati.” Tako je započelo štovanje Svetoga Djeteta i pripisan mu je velik broj čudesnih događaja, među kojima je i obrana grada od opsade Šveđana. Donacijama bosonogih karmelićana iz samostana Djeteta Isusa u Pragu kip Maloga Isusa dospio je tijekom ra ta u rezidenciju Družbe Isusove u Osijek. Otac Ignac Čižmešija, isusovac, podupro je ideju skupine vjernika o darivanju kipa upravo crkvi u Dalju. Dana 3. travnja 2011. godine kipić praškoga Djeteta Isusa u svečanoj je procesiji unesen u župnu crkvu sv. Josipa u Dalju, gdje je čuvan i izložen kako bi bio dostupan vjernicima i hodočasnicima za štovanje.

ŠTO ME VIŠE ŠTUJETE, TO ĆU VAM VIŠE POMOĆI!

Čudotvorno Dijete Isus zaista želi biti konkretnim djelom i savjetom uz svaku osobu. Postoje mnogi divni zapisi o toj činjenici. No ono nije zadovoljno jer želi puno više štovanja i ljubavi. Uvijek je u potrazi za novim pristašama jer mali veličanstveni Kralj prebogat je milostima i njegova je desnica puna darova. Od njega potječe izjava: “Što me više štujete, to ću vam više pomoći!” (pater Cyrillus a Mater Dei).

Papa Pio XI. stavio je krunu na kip praškoga Malog Isusa 27. rujna 1924., a papa Benedikt XVI. postavio je novu krunu, kao i novo krzno od hermelina tijekom svojega apostolskog posjeta Češkoj u rujnu 2009. godine.

Uz kipić Djeteta Isusa iz Praga vezane su stoljetne pobožnosti djetinjstvu Isusovu, kao i mnoge legende i čudesa. No vijesti o čudesnim ozdravljenima nisu stvar prošlosti, već se nastavljaju i danas.
Jedna takva vijest došla je iz Brazila. Tamara, dvogodišnja djevojčica, od rođenja je imala teške poremećaje i morala je koristiti posebne sprave za hodanje. Samo je uz puno truda uspijevala napraviti koji korak. Njezini su roditelji molili devetnicu u čast praškomu Djetetu. Šestoga dana devetnice djevojčica je prohodala bez pomagala. Liječnici su ostali zapanjeni. Neki nisu povjerovali da se radi o čudu, ali roditelji su uspjeli skupiti dovoljno novca za put do Praga i tako zahvalili Djetetu Isusu 1995. godine.

Drugi je slučaj izlječenje jedne Indijke koja je kao djevojka ostala nepokretna. Jednoga dana ukazalo joj se Dijete Isus iz Praga i ona je naslutila da može biti ozdravljena. Započela je moliti devetnicu Svetomu Djetetu služeći se knjižicom koju je pribavila odnekuda. Tijekom molitve osjetila je malo – pomalo, najprije u nogama, a zatim u čitavu tijelu, kako u njoj cirkulira život. Nakon nekoliko tjedana bila je izliječena od paralize. Godine 1994., nakon što je cijeli život prikupljala
novac, u dobi od 71 godine, uspjela je otići na zahvalno hodočašće u Prag, gdje je kleknula pred Onim koji ju je izliječio.

Izvor: iz knjižice Pobožnost Djetetu Isusu

Održan prvi koncert domoljubne glazbe „Domu mom“

Prvi veliki koncert domoljubne glazbe „Domu mom“, u organizaciji Laudato TV-a, održan je u subotu 13. siječnja u Areni Zagreb, izvijestila je Laudato TV.


Na koncertu je bilo 18.500 posjetitelja. Na početku koncerta, koji je održan na 32. obljetnicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske od Svete Stolice, molitvu za Hrvatsku predmolio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. Na koncertu je nastupilo 25 izvođača hrvatske glazbe, a ukupno 150 glazbenika izmjenjivalo se na bini u obliku slova ‘V’, simbola pobjede. Izvodile su se poznate pjesme o Hrvatskoj, a izvođače je  glazbeno pratio orkestar pod ravnanjem Ante Gele.

Članica zbora ‘Zvjezdice’ izvele su hrvatsku himnu. Nakon molitve mons. Lingue, uslijedila je pjesma ‘Zdravo djevo’ u izvedbi Vokalista trogirske katedrale. Zatim je Klapa ‘Sv. Juraj’ HRM otpjevala pjesmu ‘Ratnici svjetla’, a Dražen Žanko ‘Od stoljeća sedmog’. Nastupali su zatim ‘Najbolji hrvatski tamburaši’ otpjevavši ‘Croatio, ponosna u duši’ i ‘Živila Hrvatska’. Pjesmu ‘Suzu za zagorske brege’ izveo je Adalbert Turner Juci, a Ana Žagar i Ličke drvosječe izveli su pjesme ‘Košulja’ i ‘Lička kapa’.

Pjesmu ‘Dajem ti srce’ otpjevala je ženska klapa Cesarice, a pjesmu ‘To je tvoja zemlja’ izveo je Đani Stipaničev, koji je otpjevao i ‘Kome bi šumilo more moje sinje’ u pratnji Klape Cambi. Pjesmu ‘Zemlja dide mog’ izvela je, svirajući na klaviru, Meri Cetinić. Pjesme ‘Ne damo te pismo naša’ i ‘Croatio, iz duše te ljubim’ izveo je Tomislav Bralić uz Klapu Intrade. Uz pratnju supruga Joška Banova, Zorica Kondža je otpjevala pjesmu ‘Bodulska balada’, a vratila se i kasnije u programu izvedbom pjesme ‘Lupi petama’. Tijekom drugog izlaska Klape ‘Sv. Juraj HRM’ izvedena je pjesma ‘Mi smo hrvatski mornari’, a nastupali su i Zaprešić boys. ‘Opća opasnost’ je započela nastup istoimenom pjesmom te nastavila s ‘Tri rijeke’.

Mladu generaciju izvođača na koncertu ‘Domu mom’ predstavljali su Iva Ajduković, Pava, Goran Orešković, Dino Petrić i Josip Palameta, a zajedno su otpjevali ‘Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj’. Pred kraj koncerta, Dražen Zečić izveo je pjesme ‘Pravi Hrvat ne umire nikada’ i ‘Poljubi zemlju’. Miroslav Škoro izveo je domoljubne pjesme ‘Ne dirajte mi ravnicu’ i ‘Sude mi’. Mate Bulić izveo je pjesme ‘Domu mom’ i ‘Moja Hercegovina’, a Tiho Orlić je oduševio  izvedbama pjesama ‘Ruža Hrvatska’ i ‘Lijepa li si’. Koncert je završen zajedničkom izvedbom pjesme ‘Moja domovina’.

Voditelj koncerta bio je Marin Periš, koji je naglasio kako se Hrvatska pjeva i u vlastitom domu svojoj ženi, djeci, pjeva se na radnom mjestu i pjeva se poštenjem. U završnici  koncerta organizatori su najavili idući koncert ‘Domu mom’ koji će se održati 30. studenog 2024. u 20 sati u Zadru u velikoj dvorani Krešimira Ćosića, izvijestila je Laudato TV.

Na današnji dan 1924. godine rođen fra Bonaventura Duda – jedan od najznačajnijih hrvatskih teologa

Professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, svećenik, redovnik, bibličar, prevoditelj Svetog Pisma, jedinstveni tumač i propovjednik Evanđelja, pjesnik i skladatelj i mnogo više od toga – Božji čovjek – životno je djelo fra Bonaventure Duda


Na današnji dan 14. siječnja 1924. rođen je jedan od najvećih redovnika i svećenika Hrvatske franjevačke provincije fra Bonaventura Duda, podrijetlom s otoka Krka.

Professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, svećenik, redovnik, bibličar, prevoditelj Svetog Pisma, jedinstveni tumač i propovjednik Evanđelja, pjesnik i skladatelj i mnogo više od toga – Božji čovjek – životno je djelo fra Bonaventure Duda, piše portal Narod.

Fra Bonaventura Duda objavio je više tisuća znanstvenih, stručnih i kulturnih priloga te više od 40 knjiga. Većinu života živio je i djelovao u Franjevačkom samostanu svetog Franje na Kaptolu u Zagrebu, a kao neumoran pastoralni djelatnik, istaknuti propovjednik i publicist bio je smatran najuglednijim hrvatskim franjevcem.

Bio je među prvim svećenicima koji se pojavio na televizijskom ekranu.

Usprkos svojim izuzetnom i višestrukom talentu i darovitosti, fra Duda je oduvijek sve pripisivao samo i isključivo Božjoj dobroti i milosti. Nikada nikakve zasluge nije pripisivao sebi, već ih je nastojao samozatajno sakriti od očiju javnosti i slušatelja, da se ne bi štogod slučajno pripisalo njemu, a ne Bogu kojem vjerno služi od djetinjstva do staračkih dana.

Odgojen u vrlo pobožnoj katoličkoj obitelji, već se kao predškolski dječak isticao svojom darovitošću pa je tako znao napamet velike dijelove evanđelja ili cijele nedjeljne propovijedi.

Kada je otišao u Rijeku na školovanje, ministrirao je kod trsatskih franjevaca. Upravo na tom posvećenom mjestu u dječakovu srcu rodila se želja za franjevačkim zvanjem. 1941. postao je franjevac, a 1950. svećenik.

Na Antonianumu u Rimu doktorirao je 1956., a nakon studija na Papinskom biblijskom institutu postigao je biblijski licencijat.

U jesen iste godine počeo je predavati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Uz to predavao je i na Filozofsko-teološkom učilištu Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru i na Trsatu. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokreće list Glas s koncila iz kojega će nastati današnji Glas Koncila (1963.).

Glas Koncila bio je dugo godina gotovo jedino tiskano svjetlo za hrvatski puk u mračna vremena zabrane i progona slobodnog mišljenja i izražavanja.

Bio je s Jurom Kaštelanom pokretač i glavni urednik prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.). Preveo je s Jerkom Fućakom Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (1968.).

Napisao je brojne knjige sa različitom tematikom.

Bio je dobitnik znanstvene nagrade Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar za 2004. Godine 2010. postaje dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.

Rodni grad Rijeka mu se 2014. odužio nagradom za životno djelo, tako odajući priznanje čovjeku koji nije zadužio samo Crkvu u Hrvata već i cijelu Hrvatsku.

Prije toga isto je učinio Zagreb u kojem je proveo većinu svog aktivnog i plodnog djelovanja.

Preminuo je 3. kolovoza 2017. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u 94. godini života, 76. godini redovništva i 68. svećeništva.

Temeljna misao fra Bonaventure Dude bila je: „Uvijek propovijedajmo Boga svojim životom“.

SVETAC DANA – SV. FELIKS IZ NOLE

Današnji sveti zaštitnik je Feliks iz Nole, talijanskog grada u blizini Napulja. Rodio se početkom III. stoljeća u Noli, kao stariji sin Hermiasa, umirovljenog vojnika iz Sirije. Nakon očeve smrti prodao je veći dio imovine i zaradu podijelio siromasima. Za svećenika ga je zaredio biskup, sveti Maksim iz Nole. Kad je Maksim pobjegao u planine, kako bi izbjegao progonu cara Decija, progonitelji su uhvatili, mučili i bičevali Feliksa. Prema legendi iz tamnice ga je oslobodio anđeo, kako bi mogao pomoći bolesnom i napuštenom biskupu. Feliks se zajedno s Maksimom sakrio u jednu ruševinu. Na ulazu u tu ruševinu pauk je na brzinu spleo mrežu pa su vojnici koji su tragali za kršćanima, odustali su od potrage.

Decijev progon završio je njegovom smrću, 251, pa su Feliks i Maksim mogli napustiti svoje skrovište. Nakon Maksimove smrti Feliks je djelovao kao svećenik, obrađivao svoju zemlju i naročitu brigu posvetio siromasima. Iako je oko 255. umro u Noli prirodnom smrću, zbog svega što je proživio i pretrpio za vjeru, smatra se mučenikom. Najviše vjerodostojnih podataka o svetom Feliksu dugujemo Paulinu iz Nole (oko 354-431), svetom biskupu. On se kao vratar crkve posvećene svetom Feliksu na licu mjesta mogao uvjeriti o njegovim čudesima i štovanju koje su mu iskazivali brojni hodočasnici. Svetog Feliksa zazivaju u slučaju krivokletstva, kleveta, laži i lažnih svjedočenja, a zaštitnik je očiju, očnih bolesnika, domaćih životinja i mnogih naselja, župa i crkava. Sretan imendan želimo našim Feliksima i Srećkima!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 14. SIJEČNJA 2024.

Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.

II. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 14. 01. 2024.

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
1Sam 3,3b-10.19; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 6,13c-15a.17-20; Iv 1,35-42

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Feliks, Srećko, Rajko, Makrina, Malahija

Prvo čitanje:

1Sam 3,3b-10.19

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže.

I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja.

I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: ’Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« Samuel ode i leže na svoje mjesto.

I dođe Gospodin i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.«

Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 40,2.4ab.7-10

Pripjev:

Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio:
paljenicā ni okajnicā ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Drugo čitanje:

1Kor 6,13c-15a.17-20

Tijela vaša udovi su Kristovi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Tà Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 1,35-42

Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Na današnji dan 1992. godine Vatikan priznao Hrvatsku

Na današnji dan, 13. siječnja 1992. godine Vatikan priznao Hrvatsku i time dao nemjerljiv doprinos međunarodnom priznanju i samostalnosti Hrvatske. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. javno objavila da je pokrenula postupak međunarodnog priznanja Hrvatske. Dan iza Vatikana, 14. siječnja 1992. Hrvatsku je priznao San Marino.

Vatikanski korak svakako je bio vrlo značajan jer je došao prije međunarodnog priznanja država EU koje se zbilo dva dana kasnije. To priznanje ohrabrujuće je djelovalo na hrvatski narod čija je trećina domovine bila okupirana.

Smatra se da je činjenica da nas je Vatikan priznao prije a ne poslije većine europskih zemalja bila zasluga poglavito pape Ivana Pavla II., koji je imao posebnu vezu s Hrvatima i Hrvatskom.

SVETAC DANA – SV. HILARIJE

Današnji sveti zaštitnik je Hilarije, biskup Poitiersa (Saint Hilaire de Poitiers), starokršćanski teolog i crkveni naučitelj. Rodio se oko godine 300. u galskom naselju Pictaviumu, današnjem Poitiersu, gradu na zapadu središnje Francuske. Sin bogate poganske obitelji, završio je najviše škole, oženio se i imao djecu (među njima i kćerku Abru, kasnije redovnicu i sveticu). Kad je dobro upoznao Sveto pismo, krstio se zajedno s obitelji i postao vatrenim kršćaninom. Za biskupa je izabran oko godine 353. Jedan je od najznačajnijih protivnika krivovjernog arijanizma, prozvan „Maljem arijanaca“ („Malleus Arianorum“). Zbog opiranja njegovim namjerama o priznanju arijanizma u Galiji i njegovom miješanju u crkvene poslove, car Konstantin II. prognao ga je 356. u Frigiju (Mala Azija), ali ga je car Julijan vratio u Poitiers.Po povratku iz progonstva, 361, bio je svečano dočekan i posvuda slavljen. Obratio je na kršćanstvo mnoge nevjernike i pogane. Znatno je pridonio razvoju redovništva u Galiji. Od njegovih mnogobrojnih spisa posebno se ističe djelo „O Trojstvu“ (12 knjiga, 359/360). Napisao je i vrijedan komentar Evanđelju svetog Mateja te „Raspravu o otajstvima“. Bio je i pjesnik, prvi latinski pisac himni. Preminuo je u Poitiersu godine 368. Prozvan je „Atanazijem Zapada“, a papa Pio IX. proglasio ga je 1851. crkvenim naučiteljem. Zazivaju ga prigodom nevolja za zmijama te posebno zmijskih ugriza, a štuju ga kao zaštitnika djece zaostale u razvoju te brojnih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 13. SIJEČNJA 2024.

Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike.

I. tjedan kroz godinu

Subota, 13. 01. 2024.

Svagdan ili: sv. Hilarije, biskup i crkveni naučitelj

ČITANJA:
1Sam 9,1-4.17-19; 10,1a; Ps 21,2-7; Mk 2,13-17

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Hilarije, Remigije, Radovan, Veronika, Juta

Prvo čitanje:

1Sam 9, 1-4.17-19; 10, 1a

Evo čovjeka za koga reče Gospodin: Saul će vladati nad mojim narodom.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

Živio u ono vrijeme jedan čovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, čovjek imućan. Imao je sina po imenu Saula, koji je bio mlad i lijep. Među sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega čovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda. Uto se Kišu, Saulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš reče svome sinu Saulu: »Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!« I prođoše oni Efrajimovu goru, i prođoše zemlju Šališu, ali ne nađoše ništa; prođoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; prođoše i zemlju Benjaminovu, ali ne nađoše ništa.

A kad je Samuel ugledao Saula, Gospodin mu progovori: »Evo ti čovjeka za koga ti rekoh: Taj će vladati nad mojim narodom.« Saul pristupi Samuelu na vratima i reče: »Daj mi kaži gdje je vidiočeva kuća.«

A Samuel odgovori Saulu: »Ja sam vidjelac. Pođi preda mnom na uzvišicu, danas ćete sa mnom jesti. Sutra ću te ujutro otpustiti i sve ću ti kazati što ti je na srcu.«

Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Saulu; zatim ga poljubi i reče:

»Ovim te Gospodin pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti ćeš vladati nad narodom Gospodnjim, i izbavit ćeš ga iz ruke njegovih neprijatelja uokolo.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 21,2-7

Pripjev:

Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli.

Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli,
zbog pomoći tvoje radosno kliče.
Ti mu ispuni želju srca,
ne odbi molitve usana njegovih.

Ti ga predusrete blagoslovima sretnim,
na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.
Za život te molio, i ti mu dade
premnoge dane — za vijeke vjekova.

Pomoću tvojom slava je njegova velika,
uresio si ga veličanstvom i sjajem.
Ti ga učini blagoslovom za vijekove,
veseliš ga radošću lica svojega.

Evanđelje:

Mk 2,13-17

Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.

Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It