Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 17. SIJEČNJA 2024.

Je li dopušteno subotom život spasiti ili pogubiti?

II. tjedan kroz godinu

Srijeda, 17. 01. 2024.

Sv. Antun, opat

Spomendan

ČITANJA:
od dana: 1Sam 17,32-33.37.40-51; Ps 144,1.2.9-10; Mk 3,1-6

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Antun, Ante, Antonija, Lucije, Lavoslav, Vojmil

Prvo čitanje:

1Sam 17,32-33.37. 40-51

David je praćkom i kamenom nadjačao Filistejca.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: David reče Saulu: »Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem.« Ali Saul odvrati Davidu: »Ne možeš ti izaći na toga Filistejca da se boriš s njim, jer si ti još dječak, a on je ratnik od svoje mladosti.« David odgovori: »Gospodin koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape, izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.« Tada Saul reče Davidu: »Idi i Gospodin neka bude s tobom!«

David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim.

A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti — bijaše David dječak, rumen, lijepa lica. Zato Filistejac reče Davidu: »Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?« I uze proklinjati Davida svojim bogovima. Zatim Filistejac reče Davidu: »Dođi k meni, da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!«

A David odgovori Filistejcu: »Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom, a ja idem na te u ime Gospodina nad Vojskama, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. Danas će te Gospodin predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Gospodin ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Gospodin gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke.«

Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo, i on pade ničice na zemlju. Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca, odsjekavši mu glavu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 144,1.2.9-10

Pripjev:

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja!

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja:
ruke mi uči boju, a prste ratu.

On je ljubav moja i tvrđava moja,
zaštita moja, izbavitelj moj,
štit moj za koji se sklanjam;
on mi narode stavlja pod noge!

Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu,
na harfi od deset žica svirat ću.
Ti daješ pobjedu kraljevima,
ti koji si spasio Davida, slugu svojega.

Evanđelje:

Mk 3,1-6

Je li dopušteno subotom život spasiti ili pogubiti?

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!«

A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.

A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava!

Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. MARCEL, PAPA I MUČENIK

Tijekom trećeg stoljeća poganstvo i kršćanstvo borili su se za prevlast u Rimskom Carstvu. U nadi da će Crkvu potpuno ugušiti, car Dioklecijan je 303. godine započeo posljednji i najžešći progon. S vremenom je kršćansko milosrđe pobijedilo pogansku brutalnost, a kako je Crkva privlačila sve više i više članova, rimska će vlada biti prisiljena priznati njezino postojanje, ali tek nakon gotovo tri stotine godina, tijekom kojih su progoni prisilili kršćansko bogoslužje u tajnost, Crkva će konačno izaći na vidjelo nakon Nanteskog edikta 313. Još uvijek je bila mlada i neorganizirana, ranjiva na krivovjerje i otpadništvo, i trebao joj je snažan vođa da riješi pitanja doktrine i discipline.

Takav vođa došao je na Petrovu stolicu 304. godine, kada je sveti Marcel izabran za papu. Sveti Marcelin, njegov prethodnik, dok je bio odveden na mučenje, poticao ga je da ne popusti Dioklecijanovim dekretima, i postalo je očito da Marcel ne namjerava odugovlačiti. Uspostavio je nove katakombe i pobrinuo se da se tamo neprestano slave božanska otajstva. Zatim je crkva dobila tri godine relativnog mira kada je Maksencije postao car 307. godine, jer je bio previše zaokupljen drugim poteškoćama da bi progonio kršćane.

Nakon što je procijenio probleme s kojima se Crkva suočava, sveti Marcel je planirao snažan program reorganizacije. Rim je tada, kao i danas, bio sjedište katolicizma, i njegov je program tamo pokrenut. Podijelio je teritorijalnu upravu Crkve na dvadeset i pet okruga ili župa, postavljajući svećenika nad svaki, čime je obnovio raniju podjelu koju su poremetili nemiri progona. Ovakav je raspored omogućio učinkovitiju brigu u poučavanju vjernika, u pripremi kandidata za krštenje i pokornika za pomirenje. Tim je mjerama na snazi ​​crkvena vlast dobila određeni oblik.

Marcelov najveći problem bilo je suočavanje s kršćanima koji su odstupili od vjere tijekom progona. Mnogi od njih bili su odlučni pomiriti se s Crkvom bez vršenja potrebne pokore. Kršćani koji su ostali vjerni zahtijevali su da se održava i provodi uobičajena pokornička stega. Marcel je pristupio ovom problemu s beskompromisnom pravednošću; otpadnici su bili u krivu, i bez obzira na posljedice, bili su dužni činiti pokoru. Nije prošlo dugo prije nego što je nesloga između vjernika i otpadnika dovela do nasilja na samim ulicama Rima.

Izvještaj o Marcelovoj smrti, koji datira iz petog stoljeća, govori da ga je Maksencije, osuđujući papu odgovornim za nevolje između kršćanskih frakcija, osudio da radi kao rob na javnoj cesti. Nakon devet mjeseci ovog teškog rada, spasio ga je kler i odveo u dom udovice po imenu Lucina; ova žena ga je dočekala sa svakim znakom poštovanja i ponudila mu svoj dom za crkvu. Kada je car saznao da se u njoj održavaju kršćanski obredi, oskrnavio je crkvu pretvorivši je u štalu i prisilio Svetog Oca da se brine za životinje koje su tamo bile smještene. U tom tužnom okruženju Marcel je umro 16. siječnja 310. godine. Pokopan je u Priscilinim katakombama, ali su kasnije njegovi posmrtni ostaci položeni ispod oltara crkve u Rimu koja i danas nosi njegovo ime.

MISNA ČITANJA – 16. SIJEČNJA 2024.

Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

II. tjedan kroz godinu

Utorak, 16. 01. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
1Sam 16,1-13; Ps 89,20-22.27-28; Mk 2,23-28

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Marcel, Oton, Mislav, Časlav

Prvo čitanje:

1Sam 16,1-13

Samuel pomaza Davida usred njegove braće, i Duh Gospodnji obuze Davida.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Gospodin reče Samuelu: »Dokle ćeš tugovati zbog Saula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jeseju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« A Samuel reče: »Kako bih mogao ići onamo? Saul će to čuti, i ubit će me!« Ali mu Gospodin odgovori: »Uzmi sa sobom junicu pa reci: ‘Došao sam da žrtvujem Gospodinu!’ I pozovi Jeseja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti što ćeš činiti: pomazat ćeš onoga koga ti kažem.«

Samuel učini kako mu je zapovjedio Gospodin. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršćući dođu u susret i zapitaju: »Znači li tvoj dolazak dobro?« Samuel odgovori »Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Gospodinu. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!« Potom očisti Jeseja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu.

Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Zatim Jesej dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: »Ni ovoga Gospodin nije izabrao.« Tada Jesej dovede Šamu, ali Samuel reče: »Ni ovoga Gospodin nije izabrao.« Tako Jesej dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.«

Potom zapita Jeseja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jeseju: »Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jesej posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće, i Duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89,20-22.27-28

Pripjev:

Nađoh Davida, slugu svoga.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
»Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh.«

»Nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.«

»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.«

Evanđelje:

Mk 2,23-28

Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«

Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Himna svetoj Stošiji

Ona je obrana Zadra nam rodnoga, Dalmacije ures uzvišen.
Romulskih knezova, svijetao izdanak, zarana nauci prezirat slavičnost,

Raskošje, bogatstvo, zamamne radosti: Kristu se posvemu posveti.
Prijetnja se muževih okrutnih ne boji, tamnice odvratne u njegovim dvorima,

Ni gladi goleme, ni žeđi strahotne, ni zlo kada bijesan sprema njoj.
Snagom da duševnom trpljenje nadjača, ustrajno moli se, pomoć zadobiva,

A silno bogatstvo po smrti muževoj odmah dijeli siromasima.
Vjerni puk kršćanski gleda zaštititi, utješit nevoljne uze što tište ih,

I svakog uza to na slavnu nastoji mučeničku borbu potaknut.
Žudeć junakinja s Bogom se združiti, strašnome pristupa ognju, smrt prezire,

Vesela napušta tijelo propadljivo, anđeoskom zboru pristupa.
Slava je Gospodu što svime upravlja, Sinu što nevoljni rod ljudski otkupi,
I u sve vijeke čast, po svijetu čitavom Duhu štono ognjem grije nas.

Amen!

Jesu li vam poznate ove povijesne zanimljivosti o zvoniku sv. Stošije?

Blagdan sv. Stošije obilježava se 15. siječnja, a ova svetica posebno je čašćena u gradu Zadru i Zadarskoj nadbiskupiji čija je i zaštitnica. Ove 2024. godine obilježava se 130 godina od završetka zvonika sv. Stošije, a u nastavku vam donosimo povijesne zanimljivosti o zvoniku koji je već godinama ponos grada Zadra.


Sveta Stošija jedna je od četiri zaštitnika grada Zadra uz sv. Šimuna, sv. Krševana i sv. Zoila. Prema legendi bila je Rimljanka, mučenica iz doba cara Dioklecijana čije je moći bizantski car Nicefor poklonio zadarskom biskupu Donatu. On je pohranio relikvije Svetice u bazilici sv. Petra apostola koja od tada nosi njeno ime.

Zanimljiva je zadarsku tradicija držanja božićnog drvca u domovima upravo do blagdana Svete Stošije, 15. siječnja.

Neki od simbola koji se vezuju uz ovu sveticu su knjiga i škare te se ona ujedno smatra i zaštitnicom cenzure tiska.

Jeste li znali?

  • Zvonik sv. Stošije s mjedenim kipom anđela na vrhu dosiže visinu od 56 m.
  • Zvonik je građen u 15. i 19. stoljeću neoromaničkim stilom.
  • Do razine prvog kata zvonik je izgrađen između 1452. i 1480. te predstavlja jedno od najranijih ranorenesansnih izgradnji u Zadru.
  • Dovršetak zvonika; što zbog ratnih uvjeta, nedostatka novca i drugih problema nije se planirao do pretkraj 19. stoljeća. 1860. godine dotrajalo krovište zvonika probudilo je zaboravljenu ideju o dogradnji zvonika.
  • Ipak, zvonik će biti dovršen tek za nekih dvadesetak godina testamentom P. Bakmaza koji je ostavio 4000 forinti isključivo za dogradnju zvonika. Potaknuti ovom ostavštinom građani Zadra sa zadarskim nadbiskupom P.D. Maupasom i vlastima u Beču (Središnja komisija za očuvanje spomenika) kreću u projekt dovršetka zvonika.
  • Uz prijedlog T. G. Jacksona engleskog arhitekta i povjesničara koji je uz određene preinake prihvaćen bio je i prijedlog Zadranina B. Tamina koji je zvonik zamislio sličnim onom katedrale u Firenci sa spuštenim krovom. Prihvaćeni i prerađeni prijedlog T. G. Jacksona odnosio se na tri kata s otvorima i zidnom dekoracijom oblikovanom po ugledu na romanički stil.
  • Završna piramida je projektirana po uzoru na zvonik katedrale u Rabu.
  • Na vrh zvonika postavljen je kip anđela na pokretnom postolju koji pokazuje smjer vjetra.
  • Dogradnja zvonika započela je krajem 1890. a završila je u ožujku 1894.
  • Zvonik je preživio savezničko bombardiranje u Drugom svjetskom ratu s manjim oštećenjima, a temeljito je obnovljen 1988. i 1989.

Od kad je izgrađen ovaj zvonik je nezaobilazna i dominantna vizura grada Zadra.

Izvor: hkm.hr

Devetnica Sv. Franje Saleškog

Franjo Saleški je ženevski biskup, crkveni naučitelj i katolički svetac. Radio je na povratku protestanata katolicizmu i bio je uspješan propovjednik. Poznat je i po svojim teološkim spisima, osobito o temama duhovnog vodstva i duhovne formacije. Najvažnije djelo mu je “Filotea” ili “Uvod u pobožni život”. Spomendan sv. Franje Saleškog slavimo 24. siječnja.


1. dan (15. 1.)

Blažene su duše koje se uistinu i potpuno
predaju u službu Božju, jer
ih Bog nikada ne ostavi neplodne.
Za ništa, koje su ostavile radi Boga,
Bog im daje nazamislive nagrade
na ovom i na drugom svijetu.

    Vježba u kreposti:

    VELIKODUŠNOST 

2. dan (16. 1.)

Blaženi ste, jer poznate svoju bijedu.
Zahvalite Bogu za tu spoznaju,
odsijecite svu nepotrebnu nježnost,
koja je uzrok da se tužite nad svojom slaboćom.
Imamo nježnost za svoje tijelo,
koja je vrlo protivna savršenstvu, a
li još je veća nesavršenost nježnost našega duha,
razmaženost.

Vježba u kreposti:

    PONIZNOST 

3. dan (17. 1.)

Blaženi pokorna srca jer se neće
nikada slomiti.

Vježba u kreposti:

POPUSTLJIVOST

4. dan (18. 1.)

Blaženi oni koji nemaju ništa
ljubaznoga, jer su sigurni da je ljubav koju im iskazuju
savršena, jer je posve u Bogu.

Vježba u kreposti:

LJUBAV DO PONIŽENJA

5. dan (19. 1.)

Blaženi su oni koji žive u očekivanju
i ništa se ne umore od čekanja!
To je što kažem za mnoge,
koji se žele usavršiti po stjecanju kreposti,
hoće ih imati odmah, kao da savršenost postoji samo u želji.
Bilo bi to veliko dobro, ako bismo mogli biti ponizni
odmah kad si to zaželimo, bez svakoga truda.
   

Vježba u kreposti:

STRPLJIVOST

6. dan (20. 1.)

Nikada nećemo moći zapriječiti,
da nam se krv ne digne u lice
kada dobijemo opomenu
i ne osjetimo nikakve srdžbe.
Blaženi ćemo biti, ako budemo imali tu savršenost
četvrt sata prije smrti.

Vježba u kreposti:

LJUBAV DO OPOMENE

7. dan (21. 1.)

Kada u svijetu pitamo za put,
jedan nam kaže desno,
drugi lijevo i konačno nas se najčešće prevari;
ali vi ne trebate drugo, nego se pustiti voditi.

Vježba u kreposti:

LJUBAV DO KRŠĆANSKOG POZIVA

8. dan (22. 1.)

Blažena duša koja se savim preda brizi,
koju ima za nju vrlo razumna Providnost Stvoriteljeva.
Ona će primiti bez nemira različite nezgode koje se zbivaju.
U kojoj god zgodi bila, ona izriče od srca svoj pristanak.
Da, moj Oče, jer se Tebi tako sviđa.

Vježba u kreposti:

SJEDINJENJE S VOLJOM BOŽJOM

9. dan (23. 1.)

Blažena duša koja vrši BOŽJU VOLJU, jer ona je vjerna i istinita.
U dušama koje su vjerne BOŽJIM ZAPOVIJEDIMA
bit će obilje mira, radosti i utjehe u Duhu Svetom.

Vježba u kreposti:

TOČNO VRŠENJE BOŽJIH ZAPOVIJEDI

LITANIJE NA ČAST SVETOG FRANJE SALEŠKOG

Sveti Franjo, najdostojniji biskupe, moli za nas!
Sveti Franjo, drag Bogu, moli za nas!
Sveti Franjo, nasljedovatelju Isusa Krista, moli za nas!
Sveti Franjo, prepun darova, moli za nas!
Sveti Franjo, najdraži Bogorodici, moli za nas!
Sveti Franjo, veliki štovatelju svetaca, moli za nas!
Sveti Franjo, ljubitelju Kristova Križa, moli za nas!
Sveti Franjo, najodaniji Božjoj volji, moli za nas!
Sveti Franjo, posudo izabrana, moli za nas!
Sveti Franjo, svjetlo Crkve, moli za nas!
Sveti Franjo, uzore bogoljublja, moli za nas!
Sveti Franjo, izvore mudrosti, moli za nas!
Sveti Franjo, branitelju katoličke vjere, moli za nas!
Sveti Franjo, dobri pastiru naroda, moli za nas!
Sveti Franjo, odlični propovjedniče, moli za nas!
Sveti Franjo, borče protiv krivovjerja, moli za nas!
Sveti Franjo, sol zemlje, moli za nas!
Sveti Franjo, pravilo pravde, moli za nas!
Sveti Franjo, zrcalo poniznosti, moli za nas!
Sveti Franjo, ljubitelju siromaštva, moli za nas!
Sveti Franjo, uzore blagosti, moli za nas!
Sveti Franjo, preziratelju svijeta, moli za nas!
Sveti Franjo, slavodobitniče nad tijelom, moli za nas!
Sveti Franjo, pobjedniče demona, moli za nas!
Sveti Franjo, pomagaću pokornika, moli za nas!
Sveti Franjo, utočište grešnika, moli za nas!
Sveti Franjo, tješitelju siromaha, moli za nas!
Sveti Franjo, pomoć bijednih, moli za nas!
Sveti Franjo, uzore savršenosti, moli za nas!
Sveti Franjo, posudo svetosti, moli za nas!
Sveti Franjo, anđeoski čist, moli za nas!
Sveti Franjo, mudrošću kerubin, moli za nas!
Sveti Franjo, u ljubavi serafin, moli za nas!
Sveti Franjo, naš patrijarho, moli za nas!
Sveti Franjo, naše svjetlo, moli za nas!
Sveti Franjo, naš zaštitniče, moli za nas!
Sveti Franjo, naš vođo, moli za nas!
Sveti Franjo, naše utočište, moli za nas!
Sveti Franjo, takmac anđela, moli za nas!
Sveti Franjo, nasljedovatelju apostola, moli za nas!
Sveti Franjo, dioniče mučenika, moli za nas!
Sveti Franjo, slavo ispovjednika, moli za nas!
Sveti Franjo, utemeljitelju djevica, moli za nas!
Sveti Franjo, sugrađane svih svetih, moli za nas!

Bože, htio si da sveti biskup Franjo Saleški postane svima sve za spasenje duša.
Daj da po njegovu primjeru i mi svojoj braći uvijek služimo u krotkosti i ljubavi.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog,
po sve vijeke vjekova.
Amen.

Molitva za domovinu

Gospodine, Bože naš,
Gospodaru svega stvorenoga,
Ti si otac svih naroda,
I svaki je od njih slika naroda nebeskoga.
Od Tebe nam dolazi htijenje da za slikom nebeske domovine težimo.
Potičeš nas da i oko ove zemaljske revno nastojimo.
Od čovjeka tražiš da o njoj skrbi i za nju moli,
Da za nju odgovara i o njoj se brine.
Od Tebe je i vlast da svoje zemaljske predstavnike bira i postavlja.

Kao što Ti čovjeka imenom pozivaš i šalješ,
I kao što će svaki od nas pred Tvoje lice doći,
I za sebe položiti račun, i primiti nagradu,
Daj da tako bude i u zemlji Hrvatskoj.
Kako na nebu tako i na zemlji:
Da bude moguće birati predstavnike, svakog imenom njegovim.
Jer u svakom je od njih vlastita volja, savjest i odgovornost.
Daj da naši predstavnici vlasti budu pravi odraz htijenja naroda
Kako bi i njegovi zakoni bili slika njegove volje i uvjerenja.

Tvoji su vjekovi i vremena,
U Tebi je snaga i mudrost i moć.
Blagoslovi svoj hrvatski narod:
Udijeli mu milost da po Tvojoj volji dovršuje djelo Tvoje.
Udijeli nam mudrosti u promicanju istine i dobra,
Odvažnosti da pravdu i istinu odlučno branimo,
Spremnosti da se za njih žrtvujemo,
Snage da u toj revnosti ustrajemo,
Da svoje zakone po Tvojima uskladimo.

Vjeru nam umnoži, nadu učvrsti, ljubav ražari.
Tebi, višnji Oče, sa Spasiteljem Isusom, u jedinstvu Duha Svetoga neka bude slava u vijeke!

Amen.

Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.

15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja

Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti.

Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države. 

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. 

Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. 

Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a. 

Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992. 

Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu. 

Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. 

Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih.   

Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine

Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern SlavoniaUNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998.

SVETAC DANA – SV. ANASTAZIJA (STOŠIJA)

Sveta Anastazija rodila je se u Rimu u uglednoj senatorskoj obitelji. Otac joj bijaše poganin, a majka, imenom Filomena, kršćanka. Već u ranoj dobi majka ju je poučila u kršćanskoj vjeri i bez očeva znanja ju dala krstiti. Baš u njezino doba vladali su veliki progoni kršćana sa strane rimskih careva Dioklecijana (284. – 305.) i Maksimilijana. Žrtve ovih progona bile su skoro nebrojene. Crkveni pisac Laktancije piše: “Na istoku i na zapadu bijesnile su tri divlje zvijeri i po čitavoj zemlji razliježe se jauk i vapaj”. U to doba podnesu među ostalima mučeničku smrt i Sv. Agneza, Sv. Sebastijan i Sv. Venancije.

Bračni život i zatočeništvo

Nakon majčine smrti predade ju otac za ženu sudcu Publiju, osobitom neprijatelju kršćana. U ženidbenom stališu znala je Sv. Anastazija sačuvati ne samo bračnu, nego i djevojačku čistoću. Bilo joj je tim lakše, pošto Publij i onako nije imao spram nje nikakve ljubavi, već je više držao do njezinog velikog imetka. Bračni život uz ovako ljuta poganina bio je Sv. Anastaziji veoma nesnosan i tegotan. Još tegotniji joj postade onda, kad je njezin suprug doznao da je ona kršćanka, da pohađa kršćane po tamnicama, nosi im hranu, povezuje rane te im iskazuje sva moguća djela kršćanske ljubavi. Radi toga ju posvema zamrzi, ali ne ostade jedino pri tom. Bojeći se kao sudac carske nemilosti, ako car sazna da mu je žena kršćanka, dade ju zatvoriti u domaću tamnicu, te odredi da joj se svaki dan daje samo toliko hrane koliko joj je upravo bilo nužno za uzdržanje njezina života. Tu u tamnici uhvati Sv. Anastazija priliku, da napiše pismo svom ispovjedniku Krizogonu, koji bijaše zatvoren u jednoj blizoj tamnici. U tom pismu javlja mu ona svoje velike nevolje, preporučuje se u njegove molitve, te ovako završava: “Bolje je dušu izdahnuti, nego Sina Božjega zatajiti. Svjedok mi je Krist, da ću, ako se oslobodim iz tamnice, neprestano svete nasljedovati i sve moje čim prije njima podijeliti. Ostaj zdravo, čovječe Božji, i spomeni se mene.” Na ovaj list odgovori Krizogon pismo u kom razveseljuje Anastaziju i bodri neka sve svoje ufanje postavi u Isusa Krista, koji će ju doista osloboditi i omogućiti joj da podvori još mnoge mučenike. Tako se kasnije i zbilo. Radi pomanjkanja nužne hrane zdravlje se njezino tako pogoršalo, te se bilo bojati, da će naskoro umrijeti. Tom zgodom pisala je opet rečenome Krizogonu drugo pismo u kom veli: “Dolazi konac, da se moja duša rastane sa tijelom; spomeni se mene, da dušu moju primi Onaj, kome za ljubav ovo podnosim. Ostaj zdrav u Gospodinu i moli se za mene.” Bog Gospodin, koji svoje vjerne kuša na razne načine, ne dopušta da budu većma kušani, nego mogu podnijeti. On znade kušnje njihove okrenuti na dobro. Tako je bilo i sa Sv. Anastazijom. Car Dioklecijan pošalje njezinoga supruga u Perziju. Ovaj odlazeći od kuće ostavi ju i nadalje u tamnici te odluči pogubiti ju kad se varti. No, Gospodin mu pomete njegovu zlu nakanu. Na putu u Perziju stigne Publija smrt usljed čega dođe ona ne samo do slobode, već primi također bogati imetak svoga muža. Taj imetak upotrijebila je Sv. Anastazija na korist sv. mučenika, koje je poput sluškinje dvorila i pomagala.(…)

Put u Akvileju

U to vrijeme pozove car Dioklecijan iz rimskih tamnica Krizogona i ostale kršćanske uznike pred sud u Akvileju. Čuvši to Sv. Anastazija proda sve svoje imanje te pođe za njima u Aklvileju, da im ondje uzmogne u još većoj mjeri iskazivati djela kršćanskog milosrđa, nego je to do sada u Rimu činila. Za to pak svoje blagoslovno djelovanje našla je u Akvileji obilno prilike. Ondašnji kršćani oba spola, kojima se u to tužno doba nije smjelo ništa prodati, niti se smjeli na svjetlo pokazati, pohađali su, dakako potajno, Sv. Anastaziju kao zajedničku svoju majku, a ona ih je potpomagala, uzdržavala i krijepila. Dnevice je Sv. Anastazija molila Gospodina Boga, da joj barem tako dugo dade živjeti dok sav svoj novac potroši na kršćanske sirote. Jednaka djela kršćanskog milosrđa činila je ona i kasnije i u Solunu te po Srijemu, koje je krajeve polazila čuvši za velike nevolje tamošnjih kršćana.Za sva ova nebrojena dobročinstva, koja je ona iskazivala kršćanskim mučenicima s tolikom ljubavlju i poniznošću, odluči milosrdni i pravedni Bog da ju nadari mučeničkom krunom. Kad je već gotovo sav svoj novac razdijelila, saznalo se sa strane rimskih oblasti, da je kršćanka. Radi toga je odmah ulovljena te stavljena u jednu tamnicu u Srijemu, da ondje od glada pogine. Ali Gospodin, koji je hrana gladnima i utjeha žalosnima, ne ostavi svoju vjernu službenicu bez pomoći. Na čudnovati način hranio ju je u tamnici cijela dva mjeseca. Kad je gladom ne mogahu ubiti, zapovjedi sudac Lucij da ju stave u jednu staru i šuplju lađu zajedno s još dvije stotine i sedamdeset kršćana, koje je ona obratila na vjeru Isusovu, pak da je sve potope na najdubljem mjestu jedne rijeke. I tu ne zaboravi Gospodin svojih vjernih te im pošalje jaku obranu sa Siona. Njegovom pomoću doplove treći dan sretno do otoka Palmire, gdje su dočekani s velikim veseljem od biskupa i kršćana, koji su ondje bili u progonstvu.

Mučeništvo i progonstvo

Čuvši sudac-poganin otoka Palmire za dolazak tolikih kršćana, dade ih izvući iz lađe te zahtijevati od njih, da žrtvuju poganskim bogovima. Kad oni toga ne htjedoše učiniti, dade ih raznim mukama pogubiti. Sv. Anastaziju dade privezati za jedan stup, kod nogu joj naložiti vatru i tako je živu paliti. Usred ovih strašnih muka izdahne ona svoju plemenitu dušu, koja na krilima božanske ljubavi poleti u nebeske visine u naručaj Onoga, koga je nadasve ljubila i koji je postao njezina vječna plaća na nebu. Bilo je to dana 25. prosinca 303. godine po narođenju Kristovom. Njezino mrtvo, malo ogorjelo tijelo neka pobožna gospođa Apolonija pomaže dragocijenom masti, zavije u čiste plahte te u svom vrtu pokopa. Za par godina podigne na njenom grobu u čast crkvu. Kasnije bude njezino tijelo prenešeno u Carigrad. (…) Zadarski biskup Donat 807. godine ostatke Sv. Anastazije prenio je u Zadar, a do danas se čuvaju u stolnoj crkvi u Zadru.

Preuzeto s zupa-svanastazija.com

MISNA ČITANJA – 15. SIJEČNJA 2024.

Zaručnik je s njima.

II. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 15. 01. 2024.

Svagdan: ili: sv. Anastazija, mučenica; sv. Mavro, opat

ČITANJA:
1Sam 15,16-23; Ps 50,8-9.16b-17.21.23; Mk 2,18-22

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Pavao Pustinjak, Mavro, Anastazija, Stošija, Ita

Prvo čitanje:

1Sam 15, 16-23

Poslušnost je vrednija od žrtve.
Gospodin te je odbacio, da ne budeš više kralj.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Samuel reče Saulu: »Stani da ti kažem što mi je noćas objavio Gospodin.« A on reče: »Govori!« Tada će Samuel: »Koliko god si malen sam u svojim očima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Gospodin te pomazao za kralja nad Izaelom. Gospodin te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: ‘Idi, izvrši »herem« na tim grešnicima, na Amalečanima, vojuj na njih do istrebljenja.’ Zašto nisi poslušao riječi Gospodnje? Zašto si se bacio na plijen i učinio ono što je zlo u Gospodnjim očima?«

Saul odgovori Samuelu: »Ja sam poslušao riječ Gospodnju: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkog kralja, i izvršio ‘herem’ na Amalečanima. Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na čemu se imao izvršiti ‘herem’, da žrtvuje Gospodinu, tvome Bogu, u Gilgalu.« A Samuel odvrati:

»Jesu li Gospodinu milije paljenice i klanice

nego poslušnost njegovu glasu?

Znaj, poslušnost je vrednija od žrtve,

pokornost je bolja od ovnujske pretiline.

Nepokornost je kao grijeh čaranja,

samovolja je kao zločin s idolima.

Ti si odbacio riječ Gospodnju, zato je Gospodin odbacio tebe, da ne budeš više kralj.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 50,8-9.16b-17.21.23

Pripjev:

Onomu koji hodi stazama pravim pokazat ću spasenje Božje.

»Ne korim te zbog žrtava tvojih —
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova.«

»Što nabrajaš naredbe moje,
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje za leđa bacaš?«

»Sve si to učinio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«

»Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim —
njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Evanđelje:

Mk 2,18-22

Zaručnik je s njima.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?«

Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«

»Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.«

»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It