Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Molitve

Molitva za proglašenje blaženim oca Ante Antića i za milost po njegovu zagovoru

Molitva za proglašenje blaženim oca Ante Antića i za milost po njegovu zagovoru

Ovako  je govorio o. Ante Antić:

“Živimo u teškim danima. Ne znamo što može biti, osvanuti sutra. Ali, uistinu stalno znamo da smo u rukama Božjim i da nam se bez Njegova svetog htijenja ništa ne može dogoditi. Stoga i sadašnje prilike znajmo podnositi duhom svete vjere i onako kako je podnosio sam naš Gospodin Isus!”

”Šutjeti o sebi, to je poniznost; o tuđim greškama, to je ljubav; od beskorisnih riječi, to je pokora; u zgodno vrijeme i na zgodnom mjestu, to je razboritost; u križevima, to je heroizam.”

”Kome si predao svoj život? Koji je njegov smisao? Zašto živiš? Čemu se nadaš? Kome te vodi ovo stanje? Je li Gospodin s tobom zadovoljan? U čemu je sva važnost tvoga života? Evo ti pitanja s kojima se imaš pozabaviti u ovim svetim danima i ući u sebe i promatrati sve svoje vladanje i život. Nije korist odgađati za poslije ili se nečemu nadati. Pusti ti te suvišne brige i smetnje te se više posveti svojoj duši koja ti je prva i najbliža.”

“Gdje god radite i s kim god radite, nosite svugdje Isusa, mir i dobro. Došao križ s koje god mu strane drago, primite ga kao Isus svoj križ i ponesite ga s njim svaki dan, odričući se same sebe!”

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ante Antića i za milost po njegovu zagovoru

Bože, Oče naš, izvore svakog dobra!

Sin nas je Tvoj poučio da budemo savršeni i milosrdni

po uzoru na Tvoju dobrotu.

U Duhu Svetom, Ti si slugu svoga oca Antu Antića

uzdigao do savršenog vršenja Tvoje svete volje.

Proslavi, Gospodine, slugu svoga i na ovoj zemlji čašću svetaca,

a meni po njegovu zagovoru udijeli milost

za koju Te sada posebno molim…

(Sada navedi osobnu molbu za koju moliš)

Nadasve mi daruj svoje svjetlo i milost da poput oca Antića

sve činim i trpim iz ljubavi prema Tebi

koji si sa svojim Sinom i Duhom Svetim

izvor svakoga dobra i smirenja svih srdaca. Amen.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu … (tri puta)

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SLUGA BOŽJI ANTE ANTIĆ

SVETAC DANA – SLUGA BOŽJI ANTE ANTIĆ

Rodio se u Šepurinama na otoku Prviću kod Šibenika 16. travnja 1893.g. Otac Tome i majka Tada, r. Vlahov rodili su desetoro djece, a Ante im je bio šesto dijete po redu. Za vrijeme trudnoće, njegova su se majka i otac našli u smrtnoj opasnosti na malom čamcu u Šibenskom kanalu. Svjesni opasnosti pobješnjele oluje, zavjetovali su se sv. Anti da će ako prežive i žena rodi sina, nadjenuti mu ime Ante i poslati ga da postane svećenik.

U djetinjstvu je jednom prilikom vidio franjevca. Bilo je to neobično u njegovoj župi koju je vodio biskupijski svećenik. Mali Ante je pohitio majci i rekao joj: “Htio bih biti kao onaj furešti pop.” Očito je kako se njegova volja poklopila s roditeljskim zavjetom, na obostrano zadovoljstvo. Kao dijete napredovao je u milosti, mudrosti i znanju. Bio je odličan učenik i ministrant. Nakon što je završio šest razreda osnovne škole (u Zatonu) odlazi u sjemenište. Godinu dana prije odlaska u sjemenište, razbolio se od tuberkuloze koja ga je pratila cijeli život. Primljen je u sjemenište u Sinju 1905.g., a u novincijat, 1911.g. na Visovcu. Redovničke zavjete položio je u Makarskoj. Zaređen je za svećenika u Šibeniku 29. srpnja 1917.g. Posljednjih deset godina, bio je ispovjednik i savjetnik u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu od 1956. do 1965.g.

Živio je svetim i kreposnim životom sve čineći iz ljubavi prema Bogu i čovjeku. Osobito je bio osjetljiv za nevolje ljudi koji su u potrebi. Pazio je da ne bude pogaženo ljudsko dostojanstvo. Prema svima je bio pažljiv. Trudio se organizirati ljetovanja obitelji s brojnom djecom. Brinuo se za siromašne studente. Ponekad je znao prositi za potrebite. Na srcu mu je bio cijeli čovjek. O tome svjedoče brojne zgode. Tako je u teškim godinama II. svjetskog rata, koji je nemilice poharao mnoge obitelji u Makarskom primorju i ostavio mnoge nezaštićene udovice i gladnu siročad, o. Ante imao razumijevanja i uvijek nalazio načina da im pomogne.

antic 001a-min

Kad vam netko učini dobro, ono se mora nastaviti umnažati da bi bilo još veće dobro.

o. fra Ante Antić

antic 008-min

U to vrijeme velike neimaštine i gladi, jedne se noći iz Baške vode u Makarsku uputila mlada žena kojoj je muž radio u Americi. Znala je da fra Ante dijeli odjeću, hranu i pokoji dinar. Došla je i ona isprositi nešto za Prvu pričest svom malom Stipi. Međutim, fra Ante joj nije imao što dati. Ostao je čas u nedoumici, a onda je skinuo svoj fratarski plašt i rekao joj: “File, evo ti ga pa raskroji i sašij nešto djeci.” Sa zahvalnošću žena ga je uzela da njime ogrije svoju djecu, i sama ogrijana i utješena pažnjom i molitvom fra Ante. Njezin sin koji je nosio kaputić skrojen od toga plašta kasnije je postao fratar.

O. Ante se nije nikad zatvorio u samostan, nego se prepustio životnim izazovima s vjerom da mu ih Bog šalje. O životu o. Ante obično se ističe kako je bio svet ispovjednik i duhovni voditelj, te je ostatak života proveo ispovjedajući i duhovno prateći vjernike u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu. Pogrbljeni starčić, pognut na svoj štap, svjedočio je već svojom vanjštinom, da život obdaren patnjom može biti sretan život. Prihvatio je patnju radosno znajući da će se tako bolje suobličiti Kristu. Izdahnuo je 4. ožujka 1965.g. nakon što je obavio javnu ispovijed i dobio od provincijala odrješenje. Pokopan je na Mirogoju, a sprovodne obrede predvodio je kardinal Franjo Kuharić.

Posmrtni ostaci, premješteni su u kriptu crkve Gospe Lurdske u Zagrebu. Od 1984.g., vodi se postupak da se o. Antu Antića proglasi blaženim i svetim. Kauzu je otvorio kardinal Franjo Kuharić. Slučaj se od 1995.g. vodi u Rimu. Zabilježeno je više od 5000 uslišanja, onih koji su mu se molili. Jedan je od najomiljenijih svećenika prošloga stoljeća u Hrvatskoj. Ovako je o ocu Antiću govorio isusovac, p. Ivan Kozelja, profesor filozofije: “Život oca Antića božanska je umjetnina. Uspjelo i divno ostvarenje evanđeoske Istine. Bio je uistinu velik, ozbiljan i zreo muž, a ostao je i sačuvao do smrti jednostavnu i priprostu dušu djeteta. Bio je tako otkinut i daleko od svijeta, sav u Bogu, a u isti mah sav otvoren i u djelotvornoj ljubavi nadvijen nad konkretnim čovjekom i njegovim svagdanjim potrebama. Posve suvremen! To svjetlo ne smije oslabiti, a kamoli utrnuti.”

Preuzeto s Humanitarna udruga fra Ante Antić

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 4. OŽUJKA 2024.

MISNA ČITANJA – 4. OŽUJKA 2024.

Isus, kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan samo Židovima.

III. korizmeni tjedan

Ponedjeljak, 4. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
2Kr 5,1-15a; Ps 42,2-3; 43,3-4; Lk 4,24-30

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Kazimir, Eugen, Natko, Miro

Prvo čitanje:

2Kr 5,1-15a

Mnogi gubavci bijahu u Izraelu, ali ni jedan se od njih ne očisti osim Sirijca Naamana (Lk 4, 27).

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek, i poštovan pred svojini gospodarom, jer je po njemu Gospodin dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona reče svojoj gospodarici: »Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!«

Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: »Tako je i tako rekla ona djevojka iz zemlje izraelske.« Aramejski kralj odgovori: »Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.« Naaman ode; ponio je deset talenata srebra, šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: »Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, i svoga slugu Naamana, da ga izliječiš od gube.«

Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine svoje i reče: »Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati, te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo i uvjerite se kako traži povoda da me napadne!«

A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao svoju odjeću, poruči kralju: »Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni pa će se uvjeriti da ima prorok u Izraelu.«

I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej mu pošalje vjesnika s porukom: »Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i tijelo će ti opet biti čisto.« Naaman se naljuti i pođe govoreći: »Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Gospodina, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke damaščanske, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se u njima mogao okupati da postanem čist?«

Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: »Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: Okupaj se, i bit ćeš čist.«

I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se!

Vrati se on čovjeku Božjemu sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 42,2-3; 43,3-4

Pripjev:

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga; o kada ću doći, i lice Božje gledati?

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga;
o kada ću doći i lice Božje gledati?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
nek me vode,
nek me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!

I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!

Evanđelje:

Lk 4,24-30

Isus kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan samo Židovima.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. KUNIGUNDA

SVETAC DANA – SV. KUNIGUNDA

Crkva se 3. ožujka spominje Sv. Kunigunde, carice i vjerne družice njemačkog cara Sv. Henrika I. Sveti bračni par živio je uzornim životom u mudrom upravljanju svojim narodom.

Njihova bračna ljubav bila je tolika da je u jednoj povelji kojom je Henrik potvrdio osnivanje samostana benediktinki u Kaufungenu (Hessen) napisano kako su njih dvoje bili jedno u jednome tijelu. Ipak, njihova bračna ljubav nije bila okrunjena porodom, te je Henrik odlučio Krista i njegovu Crkvu učiniti baštinikom.

Kunigunda se rodila oko 975., kao kći grofa Siegfrieda, osnivača Luksemburga i njegove supruge Hedwige, u brojnoj i pobožnoj obitelji.

Željela je stupiti u samostan i svoj život posvetiti Svevišnjemu, ali se po želji roditelja udala za bavarskog vojvodu Henrika. Zajedno s Henrikom sudjelovala je u razvoju Bamberga, jednog od najljepših bavarskih i njemačkih gradova, te u osnivanju tamošnje biskupije 1007. Kad se Njemačko Carstvo stalo širiti prema Istoku, uočio je važnost Bamberga bavarski vojvoda Henrik. On je kasnije postao njemački car, a Bamberg mu je postao omiljeno obitavalište. Sa svojom ženom Kunigundom odlučio je povećati i uljepšati taj grad, koji je po njima postao naročito slavan. Njihov se lik još i danas nalazi na portalima, zidovima, mostovima Bamberga. Možda je, najljepša od tih umjetnina, baš ona najstarija na Adamovim vratima bamberske katedrale. Ona prikazuje cara Henrika s njegovim carskim dostojanstvom: s krunom, žezlom i jabukom. Kraj cara stoji njegova vjerna, nedjeljiva životna družica Kunigunda. U desnoj ruci drži model jedne crkve, simbola njezine velike djelatnosti, jer je mnogo pridonijela gradnji crkava.

Zajedno s Henrikom, 1014. u Rimu je primila carsku krunu iz ruku pape Benedikta VIII. Mudra i izobražena žena, pratila je supruga na svim njegovim putovanjima i savjetovala ga u važnim pitanjima i presudnim odlukama. Posebno je značajna Kunigundina uloga u nastojanju da njezin carski suprug postigne kršćansku savršenost i svetost. Cijelim svojim bićem podupirala je brojna Henrikova djela u korist Crkve Kristove, siromaha i nevoljnika.

Legenda, koja je nastala kasnije, pripovijeda kako su oni željeli u braku živjeti u djevičanstvu, no to ne odgovara povijesnoj istini. Istina je ipak da taj bračni par jedno drugome na putu prema Bogu nisu bili zapreka već most, a to je još važnije nego da su živjeli u djevičanstvu.

Godinu dana nakon Henrikove smrti, 1025. Kunigunda je stupila u samostan Kaufungen, koji je sama osnovala. Skinula je sa sebe sjajnu carsku odoru, odjenula redovničku, da se sva posveti službi Bogu. Živjela je skromno i ponizno u samostanskoj skrovitosti, posvećena molitvama i radu 15 godina.

Preminula je u Kaufungenu na današnji dan, 3. ožujka 1040., a pokopana je kraj supruga u bamberskoj katedrali. I Kunigundu i Henrika svetima je proglasio papa Inocent III., 1200. Grad Bamberg još ih i danas vrlo svečano slavi, a ona je zaštitnica je Luksemburga i biskupije Bamberg. Njezino ime dolazi iz starog njemačkog jezika, a znači: ona koja se bori za pleme.

Preuzeto s nedjelja.ba

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 3. OŽUJKA 2024.

MISNA ČITANJA – 3. OŽUJKA 2024.

Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

III. korizmeni tjedan

Nedjelja, 3. 03. 2024.

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

ČITANJA:
Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Marin, Marinko, Asterije, Ticijan, Kamilo

NAPOMENA:
Danas se slavi prva provjera (scrutinium) katekumenā koji će sakramentima kršćanske inicijacije pristupiti u Vazmenome bdjenju. Danas završava Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini.

Prvo čitanje:

Izl 20, 1-17

Zakon bijaše dan po Mojsiju.

Čitanje Knjige izlaska

U one dane:

Bog izgovori sve ove riječi:

»Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.

Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.

Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.

Ne ubij!

Ne učini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam:

Ps 19, 8-11

Pripjev:

Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!

Savršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.

Drugo čitanje:

1Kor 1, 22-25

Propovijedamo Krista raspetoga: ljudima sablazan, a pozvanicima Božjima mudrost.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 2, 13-25

Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. JANJA PRAŠKA

SVETAC DANA – SV. JANJA PRAŠKA

Sveta Klara je tako zavoljela ovu češku princezu, da ju je nazivala “polovicom svoje duše”, i poslala joj kao podršku pet svojih redovnica. Redovito su razmjenjivale pisma, od kojih su neka i sačuvana.

Sveta Janja ili Agneza Praška, srednjovjekovna češka kraljevna rodila se 20. siječnja 1205. u Pragu kao najmlađa kći češkog kralja Premysla I. Otakara i kraljice Konstance, sestre ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II., oca sv. Elizabete.

Agneza je imala sličnu povijest života kao i Elizabeta. Naime, staru samo tri godine, zaručili su je za Boleslava, sina šleskog vojvode Henrika Bradatog i svete Hedvige. I tako je djevojčica morala ostaviti svoju domovinu: mladu kraljevsku kći poslali su na odgoj cistercitski samostan u Sileziji.

No, još ni šest godina nije bila stara, a umre joj njezin zaručnik Boleslav. Tada su je vratili u njenu domovinu Češku. Ali, samo devet godina staru, opet je zaruče za kneza Henrika, sina njemačko-rimskog cara Fridrika II. Međutim, caru Fridriku II. umre supruga pa on sam poželi Agnezu za svoju ženu.

Agneza je odrasla i razvila se u snažnu osobu, a u srcu je osjetila želju za kreposnim životom, da krene Kristovim putem. Obrati se na samog papu Grgura IX. i on je uspije obraniti od neželjene udaje. Kad je 1230. umro njezin otac, papa Grgur IX. oslobodio ju je svih mogućih ženidbenih obveza, a ona je svoje raskošne haljine zamijenila skromnom redovničkom odorom i nastanila se u jednog od najsiromašnijih praških četvrti.

Posvetila se brizi za siromahe, prognanike i bolesnike, među njima i gubavce, pomaže potrebitima riječju i savjetom, dijeli milostinju, i zamolila je svog brata, kralja Vjenceslava, da u Pragu sagradi bolnicu i crkvu, i samostan za franjevce. Franjevci su je povezali sa sv. Klarom, a Klara je tako zavoljela češku princezu, da ju je nazivala “polovicom svoje duše”, i poslala joj kao podršku pet svojih redovnica. Redovito su razmjenjivale pisma, od kojih su neka i sačuvana. Agneza je u Pragu osnovala prvi samostan klarisa, stupila u njega na Duhove 1234., postala njegovom poglavaricom i u njemu provela ostatak života. Uz franjevce i klarise u Pragu su niknule bolnice, sirotišta i svratišta, nastala je čitava gradska četvrt s tri crkve, a sveta Agneza bila je duša tog izvanrednog apostolskog i socijalnog podviga. Franjevački pokret širio se iz Praga po cijeloj Češkoj i u Poljskoj, te su osnovani mnogi muški i ženski samostani.

Agneza je uvijek ostala povezana sa svojom kraljevskom obitelji. Ljubila je svoju domovinu i svoj narod. A kad je kraljem Češke postao njezin nećak Otokar II., Češka je doživjela vrhunac moći i slave. Agneza je prorekla smrt svojeg nećaka kralja Otokara; on je doista poginuo na Moravskom polju.

Poslije bitke na Moravskom polju za češki su narod nastupili teški dani. Blažena Agneza, tada već starica od 73 godine, u svojem osjećajnom i plemenitom srcu teško je proživljavala tu tugu.

Preminula je je u Pragu 2. ožujka 1282. god. Njezin grob ponovno je otkriven 1930., u staroj praškoj crkvi svetog Jakova.

Blaženom ju je proglasio papa Pio IX 1874. god., a svetom 1989.g., papa Ivan Pavao II.

Iz pisma sv. Klare Janji Praškoj:

O nadasve plemenita kraljice,
upri oči u Njega,
istražuj Ga,
promatraj Ga
i čezni za tim da nasljeduješ
svoga Zaručnika,
koji je, premda najljepši od sinova ljudskih, radi tvojega spasenja postao najobescjenjeniji od svih ljudi, prezren, izudaran i po čitavome tijelu više puta bičevan i umro sred samih muka na križu.
Ako s Njime patiš, s Njime ćeš i kraljevati,
ako s Njime plačeš, s Njime ćeš se i radovati,
ako s Njime umireš na križu muke,
s Njime ćeš posjedovati nebeske stanove
u sjajnim odorama svetih,
i tvoje ime, zapisano u knjigu života,
bit će slavno među ljudima.

Preuzeto s bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 2. OŽUJKA 2024.

MISNA ČITANJA – 2. OŽUJKA 2024.

Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje.

II. korizmeni tjedan

Subota, 2. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Mih 7,14-15.18-20; Ps 103,1-4.9-12; Lk 15,1-3.11-32

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Janja Praška, Iskra, Ines, Čedomil, Lucije

Prvo čitanje:

Mih 7,14-15.18-20

Baci na dno mora sve grijehe naše.

Čitanje Knjige proroka Miheja

Pasi, Gospodine, svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred voćnjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane! Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam čudesa! Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! Udijeli Jakovu vjernost, dobrotu Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 103,1-4.9-12

Pripjev:

Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Evanđelje:

Lk 15,1-3.11-32

Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«

»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«

»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«

»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. ALBIN

SVETAC DANA – SV. ALBIN

Sv. Albin se kao biskup posebno isticao svojim nastojanjima u suzbijanju nećudorednog ponašanja, naročito u ono vrijeme učestalih rodbinskih, incestuoznih ženidbi među plemićima.

Sveti Albin je bio biskup Angersa u Francuskoj. To je vrlo stara biskupija, osnovana već u IV. stoljeću. Rodio se oko 469. u Vannesu, u Bretanji, i to u plemićkoj obitelji. Postao je monah, a 504. opat samostana u Tincillacu. Kroz gotovo četvrt stoljeća mudro i sveto vodio je svoju opatiju pa nije čudo da se glas o njegovim vrlinama raširio.

Taj glas je pridonio ne malo da je na želju naroda izabran za biskupa u Angersu, premda se tome vrlo opirao. Postavši biskupom naročito se istaknuo u borbi protiv jednoga prilično raširenog ćudorednog zla. Bile su to incestuozne, to jest rodbinske ženidbe među plemićima. Rodbinske po krvnom srodstvu, a ono je po prirodnom ćudorednom i pozitivnom crkvenom zakonu zapreka za ženidbu. Sveti Albin kao biskup sudjelovao je na pokrajinskom saboru 538. i 541. u Orleansu, dok ga je 549. zastupao opat Sapando. Zbog svoga energičnog stava u mnogim pitanjima došao je u sukob s nekim biskupima, a plemićima se tako zamjerio da su mu prijetili i smrću.

Moralna pomoć koju mu je pružio Sv. Cezarije dala mu je nove snage za njegov daljnji težak i opasan rad na ćudorednom preporodu tadašnjega društva. Kako prenosi Bitno.net, bio je to u onim teškim vremenima tvrd rad, ali zato tim potrebniji jer je nove narode, koji su tek primali kršćanstvo, a baštinili stare loše navike, valjalo naučiti na jedan savršeniji život. Iscrpljen godinama, a još više radom, biskup Albin je umro 1. ožujka 550. u Angersu te je ondje i pokopan u crkvi Sv. Petra. No već 556. posvećena je njemu samome jedna crkva, a u njezinu kriptu preneseni su njegovi posmrtni ostaci. Kod te nove crkve brzo je podignuta i opatija, a prvi joj je opat bio Albinov prijatelj i pouzdanik Sapando.

Iz djela Sv. Grgura Turonskoga, važnoga crkvenog povjesničara, saznajemo kako je već u njegovo doba, a to je VI. stoljeće, kult Sv. Albina, biskupa, bio vrlo raširen. On se iz Francuske proširio u Njemačku, Englesku, pa čak i Poljsku, pa je Albin u srednjem vijeku bio jedan od popularnijih svetaca. Kao borac za ćudoređe u ženidbi i obitelji može nam i danas biti uzorom. I danas je ta Božja ustanova i osnovna stanica društva ugrožena mnogim zlima.

Preuzeto s nedjelja.ba

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 1. OŽUJKA 2024.

MISNA ČITANJA – 1. OŽUJKA 2024.

Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo!

II. korizmeni tjedan

Petak, 1. 03. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Post 37,3-4.12-13a.17b-28; Ps 105,16-21; Mt 21,33-43.45-46

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Feliks, Albin, David, Hadrijan, Jadranko, Zoran, David

Prvo čitanje:

Post 37,3-4,12-13a,17b-28

Evo stiže onaj sanjar! Hajde da ga ubijemo!

Čitanje knjige Postanka

Izrael je volio Josipa više nego sve ostale svoje sinove, jer je bio dijete njegove starosti, pa mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više nego sve ostale svoje sinove, zamrze ga te mu nisu mogli prijaznu riječ progovoriti.

Jednom njegova braća odu pasti očeva stada kod Šekema. Izrael reče Josipu: »Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.«

Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.

Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom reče: »Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakav zdenac! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!«

Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: »Nemojmo oduzimati njegova života! Ne prolijevajte krvi« — nastavi Ruben. »Bacite ga u onaj zdenac u pustari; ali ne dižite na nj ruke!« Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ga ocu. Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u zdenac. Zdenac je bio prazan; nije bilo u njemu vode. Potom sjednu ručati.

Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu; preprodavali su to u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: »Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.« Braća ga poslušaju.

Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz zdenca i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105,16-21

Pripjev:

Sjetite se čudesa koja učini Gospodin.

On pozva glad na zemlju,
sve zalihe uništi krušne.
Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.

Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Gospodnja ga riječ potvrdi.

Kralj naredi da ga driješe,
naroda poglavar oslobodi njega.
Za gospodara ga stavi kući svojoj,
za nadstojnika sveg imanja svoga.

Evanđelje:

Mt 21,33-43.45-46

Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«

»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«

»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!

Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«

Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Događaji u Međugorju

U drugoj korizmenoj katehezi srijedom fra Zvonimir Pavičić govorio o pobožnosti križnoga puta

U drugoj korizmenoj katehezi srijedom fra Zvonimir Pavičić govorio o pobožnosti križnoga puta

U srijedu, 28. veljače, u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju održana je druga po redu korizmena kateheza srijedom. Fratri iz župe Međugorje i ove godine održavaju župne korizmene kateheze svake srijede kroz vrijeme korizme nakon večernje svete mise u 19:30 sati. Drugu korizmenu katehezu održao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić koji je govorio o pobožnosti križnoga puta, nastanku same pobožnosti, povijesti i važnosti same molitve ove pobožnosti koju u vremenu korizme vjernici posebno mole. Župljani su s velikim zanimanjem pratili katehezu, a nakon završetka kateheze fra Zvonimir Pavičić je s nama podijelio nekoliko riječi kazavši na početku kako je ova kateheza o pobožnosti križnoga puta vlastita za korizmeno vrijeme.

„Odlučili smo se za tu temu budući da svi vjernici vole tu pobožnost i dolaze petkom na Križevac u 14 sati ili nakon svete mise u crkvi. Uvijek vidimo da je petkom više ljudi u crkvi, da ostaju na toj pobožnosti i jednostavno naš narod, a osobito u Hercegovini, voli tu korizmenu pobožnost. Stoga smo odlučili nešto o njoj progovoriti, o nastanku te pobožnosti, o povijesti, kako se utanačilo da baš ima 14 postaja, koje su to postaje, koje postaje su utemeljene u biblijskim tekstovima, odnosno u sinoptičkim evanđeljima i Ivanovu evanđelju, koje su postaje iznikle iz kršćanske pobožnosti… Govorili smo i o franjevcima koji su zaslužni upravo za tu pobožnost da se proširila čitavom Crkvom, osobito o svetom Leonardu Portomauricijskom koji je postavio postaje križnog puta u rimskom Koloseumu i jednostavno tako proširio tu pobožnost u čitavoj Crkvi. Razmatrali smo neke postaje križnoga puta i nismo samo govorili o strukturi i povijesti, nego i o duhovnosti, što neka postaja označava i na što nas potiče”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, te dodao:

„Pokušali smo pronaći, kao i u svakoj molitvi križnoga puta, neke poticaje za duhovni rast, za duhovni život. Završili smo katehezu upravo sa isječkom iz spisa svetog Leonarda Portomauricijskog u kojemu on potiče sve biskupe, svećenike i sav Božji puk da mole pobožnost puta križa, da se vježbaju u toj pobožnosti, da je njemu pomogla razmatranjem, odnosno svakodnevnim moljenjem križnog puta, razmatranjem Kristove muke da ostavi sve one, kako on kaže, ogavnosti i strasti grijeha, a da prione uz Krista. Dakle, razmatranje Kristove muke pomaže svakom kršćaninu u borbi protiv grijeha, da ostavi svoj grijeh i da živi svoj život s Kristom. To svatko i od nas koji je u Međugorju može osjetiti penjući se na Križevac i moleći križni put uz Križevac, kako nas nakon svake pobožnosti križnoga puta izmoljene na Križevcu upravo kroz tu pobožnost Bog mijenja kada razmatramo Kristovu muku, što je On sve podnio za nas i mi koji se u to isto vrijeme penjemo na Križevac i žrtvujemo se i podnosimo određenu muku čineći tu pobožnost, jednostavno nas Bog kroz sve to dotiče i daje nam snagu da lakše prebrodimo i sve svoje poteškoće, probleme, nevolje. Ali isto tako da možemo i reći ne grijehu, ne napastima, upravo snagom koju nam Krist daje po svojoj slavnoj muci”, kazao nam je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, te je najavio kako će se sljedeća župna kateheza kroz korizmu održati u iduću srijedu, 6. ožujka, a na koju su svi dobrodošli.

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It