Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. JURAJ

Sveti Juraj (lat. Georgius), jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika.

Sveti Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu.

Prigodom jedne sjednice Vojnoga vijeća car Dioklecijan iznio je plan prema kojemu je trebao uništiti kršćane, što je vijeće i odobrilo. Međutim Juraj, kao mladi časnik – član vijeća, ustao je i na obziran način prigovorio na takvu odluku. Kako je po prirodi bio nadaren rječitošću, govorio je velikom uglađenošću i žarom, te se činilo da ga slušaju s velikim divljenjem i poštovanjem. Vojnom je vijeću nastojao dokazati neopravdanost i opakost toga progona. Stao je otvoreno u obranu kršćana, te zatražio od cara da povuče odluke o progonu.

Nakon njegova govora, car Dioklecijan naredio je konzulu Magneciju da odgovori Jurju. “Vidi dobro”, kazao mu je konzul, “drskost kojom si govorio pred carem da si jedan od vođa te sekte i tvoje priznanje smirit će tvoju bezobraznost. Naš branitelj bogova carstva brzo će se znati osvetiti protiv tvoje izopačenosti. Juraj mu je na to odgovorio da je car najodvratnije stvorenje koje sebi pripisuje božanske vrijednosti: “Samo je jedan Bog kojeg ja častim i slavim. Da, kršćanin sam i to ime je sva moja slava i korist da mogu svoju krv dati za slavu onoga Boga od koga sam primio život, koji čini svu moju sreću.” Pošto je car čuo za taj odgovor naredio je da Jurja utamniče i okuju ga u lance. On je u tamnici pronašao zadovoljstvo koje ga je kao kršćanina najviše inspiriralo da trpi svjedočeći Kristovo ime.

Kazne za kršćane u to vrijeme uistinu su bile veoma drastične. Jurja su najprije privezali za kotač s usađenim čavlima, koji su pri svakom pokretu kidali komade tijela i dubili u njemu brazde. Pri takvom mučenju on je bio veseo što je začudilo i njegove krvnike. Još su se više začudili vidjevši da nije ostao mrtav. Našli su ga s potpuno zacijeljenim ranama.

Njegovo čudesno ozdravljenje mnoge je pogane obratilo na kršćanstvo. Juraj je bio jedan od prvih mučenika Dioklecijanovih progona – nije bilo mučenja koje nad njim nije bilo primijenjeno da se nadvlada njegova velikodušnost i ustrajnost.

Kad je car uvidio da ni mučenje neće postići Jurjevo odricanje od kršćanske vjere, rekao mu je: “Protiv svoje volje bio sam prisiljen podvrgnuti te strogosti izdanih zakona protiv neprijatelja moje vjere. Ti znaš poštovanje koje sam uvijek imao za tvoju zaslugu i mjesto koje držiš u mojoj vojsci je dokaz moje dobrote; tvoje protivljenje je jedina zapreka koju možeš staviti na svoju sreću. Mlad si, imaš moju milost, naklonost sjedinjena s tvojom valjanošću obećaje ti prve položaje. Očekuješ li da opet uđeš u svoju službu i umiriš božanstva sa žrtvama?”

Na to Juraj zamoli cara da ga uvede u hram gdje su carska božanstva za koja je car govorio da im prinese žrtvu. Car više nije nimalo sumnjao da njegova blagost i obećanja neće pobijediti ispovjednika vjere Isusa Krista.

Bio je uveden u hram s velikim brojem pučana. Pošto je Juraj ugledao kip boga Apolona obrati mu se riječima: “Jesi li ti Bog da ti prinosim žrtve?” “Ne, ja nisam Bog” odgovorio je idol glasom, tako da su se svi nazočni počeli tresti. “A kako se vi, zli duhovi koje je pravi Bog osudio na vječni oganj, usuđujete postojati u nazoštvu sluge Isusa Krista kao što sam ja?” Te svoje riječi popratio je sa znakom križa.

Odjednom se čitav hram zaorio od krika i strašnog urlanja, tako da su kamene statue bogova počele pucati na komade.

Čitav taj događaj pratio je prema legendi i sam car koji je naredio da se Jurju odrubi glava, što se dogodilo 23. travnja 290. godine u Lidiji (Palestina). Stoga je taj datum Jurjeve smrti u Crkvi upisan kao spomendan na toga sveca.

Ikonografski prikazi

Na likovnim prikazima, sveti Juraj u Istočnoj i Zapadnoj Crkvi, najčešće se može vidjeti sa zmajem. U počecima kršćanstva zmaj je simbol zla, što se u prenesenom značenju odnosilo na poganstvo. Prema legendi sveti se Juraj na plaži borio sa zmajem, poput Perzeja u antičkoj mitologiji, izvan gradskih zidina kako bi spasio kraljevu kći koju je trebalo žrtvovati. U tom obliku nastala je priča prvi put spomenuta u Zlatnoj legendi (Legenda aurea) iz 13. stoljeća koja je radnju smjestila u grad Silenu u Libiji. Neka druga vrela spominju grad Bejrut u Libanonu, gdje se je isto dogodilo Perzeju.

Sveti Juraj prikazuje se u odori rimskog vojnika (u srednjem vijeku viteškom oklopu) na bijelom konju (simbol čistoće) kako zamahuje mačem. Već prije, koplje je bacio u neman. Na mjestu događaja katkad se prikazuju ostaci žrtava stradalih u borbi s nemani, a ponekad se u kutu prizora vidi i sama princeza kako moli Boga da sveti Juraj pobijedi. Na gradskim zidinama nerijetko su prikazani i promatrači borbe. Zmaj je prikazan kao biće prekriveno ljuskama, rašljasta jezika i tankog repa.

Ovaj slavni mučenik uvijek je bio glasovit u Istočnoj i Zapadnoj Crkvi. Njegovo štovanje kao sveca jedno je od najstarijih u Crkvi. Već u IV. stoljeću neke crkve u Siriji posvećene su njemu, a u Carigradu, svecu u čast, crkvu je podigao sam car Konstantin. Njegova popularnost u zapadnoj Europi masivnije započinje u 13. stoljeću tijekom križarskih ratova.

Kako je on po zvanju bio vojnik, nekoliko vojničkih viteških redova nosi njegovo ime. Kršćanske vojske za vrijeme križarskih ratova stavljaju se pod svečevu zaštitu.

U vrijeme križarskih ratova koji su pokrenuti u svrhu oslobađanja Kristova groba i Svete Zemlje od Saracena, križarske su vojske imale svoga sveca zaštitnika. Načelno, to su bili oni sveci koji su na bilo koji način vezani za oružje, vojsku, rat. Među njima je i Sveti Juraj, svetac – ratnik, ideal srednjovjekovnih vitezova, simbol nepobjedivosti i ustrajnosti u kršćanskoj vjeri.

Posredstvom vitezova križara, koji su se vratili s vojnih pohoda u Svetoj Zemlji, štovanje svetoga Jurja u Zapadnoj, Srednjoj i Sjevernoj Europi velikom se brzinom proširilo, tako daje on jedan od najštovanijih svetaca.

Molitva sv. Jurju

Vjerni slugo Božji i nepobjedivi mučeniče, sveti Jurju! Ti si otvoreno i s revnošću odgovorio na Božji dar vjere. Zahvaćen gorljivom ljubavlju prema Isusu Kristu, hrabro si se borio protiv oholosti, laži i prijevare. Ni bol, ni mučenje, ni mač, ni smrt nisu te mogli rastaviti od nasljedovanja Isusa Krista i njegova evanđelja.

Usrdno te molim da mi, poradi Kristove ljubavi, svojim zagovorom pomogneš da se i ja odlučno opirem svemu lošem; da probleme i patnje koje me pritišću strpljivo nosim kao svoj križ; da me ovozemaljske brige, sebičnost i nevolje ne rastave od Isusove ljubavi prema Bogu i bližnjima.

Hrabri pobjedniče u vjeri, pomaži mi u svladavanju svakoga zla, odagnaj strah u zalaganju za ugrožene, kako bih jednom i ja zadobio Božju blizinu obećanu onima koji ustraju do kraja.

Po Kristu Gospodinu našem! Amen.

 Izvor: “Zbornik otoka Drvenika”, Joško Zaninović

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 23. TRAVNJA 2024.

Ja i Otac jedno smo.

IV. vazmeni tjedan

Utorak, 23. 04. 2024.

Svagdan ili: Sv. Juraj, mučenik; sv. Adalbert, biskup i mučenik

ČITANJA:
Dj 11,19-26; Ps 87,1-7; Iv 10,22-30

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Juraj, Jure, Đurđica, Đuro, Georg, Adalbert, Gerard, Egidije, Helena

Prvo čitanje:

Dj 11,19-26

Propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Oni što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.

Vijest o tom doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.

Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 87,1-7

Pripjev:

Hvalite Gospodina svi narodi

Zdanje svoje na svetim gorama
ljubi Gospodin;
draža su mu vrata sionska
nego svi šatori Jakovljevi.
Divote se govore o tebi,
grade Božji!

»Rahab i Babilon brojit ću
k onima što me štuju;
Filisteja i Tir i narod etiopski —
i oni su rođeni ondje.«
O Sionu se govori:
»Ovaj i onaj u njemu je rođen!
Svevišnji ga utemelji!«

Gospodin će zapisati u knjigu naroda:
»Ovi su rođeni ondje.«
I pjevat će igrajući kolo:
»Svi su izvori moji u tebi!«

Evanđelje:

Iv 10,22-30

Ja i Otac jedno smo.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori:

»Rekoh vam pa ne vjerujete.

Djela što ih ja činim u ime Oca svoga —

ona svjedoče za mene.

Ali vi ne vjerujete

jer niste od mojih ovaca.

Ovce moje slušaju glas moj;

ja ih poznajem i one idu za mnom.

Ja im dajem život vječni

te neće propasti nikada

i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.

Otac moj, koji mi ih dade,

veći je od svih

i nitko ih ne može ugrabiti

iz ruke Očeve.

Ja i Otac jedno smo.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica sv. Josipu – strpljivom i poniznom radniku

Devetnica sv. Josipu Radniku, koji se slavi 1. svibnja, može se moliti od 22. do 30. travnja, a sastoji se od Krunice svetomu Josipu i Molitve svetomu Josipu Radniku


Na križ se moli:

Apostolsko vjerovanje, Oče naš…

Na velika zrna moli se:

Slava Ocu… Oče naš…

Na mala zrna moli se:

Zdravo, Josipe pravedni, zaručniče svete Bogorodice, djevičanski oče Isusa Krista, (otajstvo…)

Sveti Josipe, moli za nas da po tvome primjeru sveto živimo i u nebu vječno blaženstvo zadobijemo. Amen.

Na prva tri mala zrna dodaju se otajstva:

Koji neka nam umnoži vjeru.
Koji neka nam učvrsti ufanje.
Koji neka nam usavrši ljubav.

Na mala zrna po deseticama dodaju se otajstva:

Kojega si žarko volio.
Koji je tebe slušao i ljubio.
Za koga si marljivo radio.
Koji je tebi u poslu pomagao.
Koji je uza te bio kada si umirao.

Umjesto “O, moj Isuse” moli se:

O, mili, blagi, strpljivi i ponizni sveti Josipe, uzmi nas sve za svoju djecu i budi nam uvijek dobar i vjeran otac. Amen.

Na kraju krunice moli se:

Bože Oče, nestvorena tvoja Riječ udostojala se u tišini zaodjenuti slabom ljudskom naravi u skrovitosti nazaretskoga doma u kojemu je sveti Josip bio glavar; po njegovu zagovoru stišaj u nama buku strasti, neurednih nagnuća, da svojim govorom častimo samo tebe, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Molitva svetomu Josipu Radniku

Slavni sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore i tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe: da ih obavljam savjesno ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pred umorom i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakome izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti pri uspjehu, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav. Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvome uzoru, sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen.

SVETAC DANA – SV. KAJO, PAPA

Crkva se 22. travnja spominje Sv. Kaje, pape i mučenika, za kojeg se govori kako je bio u srodstvu s rimskim carem Dioklecijanom koji je bio žestok progonitelj kršćana.

Caius ili Gaius (latinski: sladak) je rođen je u Saloni (Solin kod Splita). Njegovi osobni podatci su vrlo oskudni. Liber Pontificalis spominje kako je bio u srodstvu s carem Dioklecijanom koji si je napravio palaču u Splitu i bio je žestok progonitelj kršćana. Deset dana poslije smrti pape Sv. Eutihijana izabran je novi papa Kajo 17. prosinca 283. U vrijeme progonstva obavljao je bogoslužje po privatnim kućama.

Donio je uredbu po kojoj ne može postati biskupom onaj tko prije toga nije imao službe, koje je uveo papa Sv. Higin: ostijarij (vratar), lektor (čitač u crkvi), akolit (nosi svijeće), egzorcist (istjeruje zloduhe) i subđakon (pomaže đakonu), red đakona i svećenika. Papa Kajo se spominje kao stric mučenice Suzane u djelu Mučeništvo Sv. Suzane iz VI. stoljeća. U jednom drugom djelu pod nazivom Mučeništvo Sv. Sebastijana hrabrio je jednoga vojnika pred mučeničku smrt.

Tijekom njegova pontifikata, kako piše na Sveci.net, pojavilo se krivovjerje maniheizam. Utemeljitelj maniheizma je svećenik Mani, rođen oko 200. Potjecao je iz Perzije i bio u srodstvu s plemićkom obitelji Arsakida. Maniheizam je govorio o postojanju svjetla i tame.

Krivovjerje se veoma brzo širilo iz Mezopotamije preko Sirije i Egipta na cijelo Sredozemlje. Čak su papa i car Dioklecijan vrlo oštro prosvjedovali prokonzulu u Africi zbog širenja maniheizma.

Papa Kajo je mučen 22. travnja 296., ali ne po nalogu Dioklecijana… Pokopan je na Kalistovu groblju.

Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja do 1743. zvala se Provincija Sv. Kaje. Na ulazu u Split još i danas se nalazi kapelica u čast Sv. Kaje. U Splitu i okolici nekad je bio veoma štovan svetac. U milanskoj prvostolnici postoji kip Sv. Kaje, rad umjetnika Manfredinija u XX. stoljeću.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 22. TRAVNJA 2024.

Ja sam vrata ovcama.

IV. vazmeni tjedan

Ponedjeljak, 22. 04. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 11,1-18; Ps 42,2-3; 43,3-4; Iv 10,1-10

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Soter i Kajo, Vojmil, Leonida

Prvo čitanje:

Dj 11,1-18

Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: »Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« Onda započe Petar te im izloži sve po redu: »Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledah viđenje: posudu neku poput velika platna uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim. To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«

»I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću toga čovjeka. On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’«

»I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim’. Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«

Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 42,2-3; 43,3-4

Pripjev:

Žedna mi je duša Boga živoga.

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o kada ću doći i lice Božje gledati?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
nek me vode,
nek me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!

I pristupit ću k Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!

Evanđelje:

Iv 10,1-10

Ja sam vrata ovcama.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam:

tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata,

nego negdje drugdje preskače,

kradljivac je i razbojnik.

A tko na vrata ulazi,

pastir je ovaca.

Tome vratar otvara

i ovce slušaju njegov glas.

On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.

A kad sve svoje izvede,

pred njima ide

i ovce idu za njim

jer poznaju njegov glas.

Za tuđincem, dakako, ne idu,

već bježe od njega

jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče:

»Zaista, zaista, kažem vam:

ja sam vrata ovcama.

Svi koji dođoše prije mene,

kradljivci su i razbojnici;

ali ih ovce ne poslušaše.

ja sam vrata.

Kroza me tko uđe, spasit će se:

i ulazit će i izlaziti

i pašu nalaziti.

Kradljivac dolazi samo da ukrade,

zakolje i pogubi.

Ja dođoh da život imaju,

u izobilju da ga imaju.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Litanije na čast Dobrom Pastiru – izmolimo ih na današnju Nedjelju Dobrog Pastira

Pomolimo se za našeg papu, biskupe i svećenike kojima je povjerena pastirska služba u Crkvi!


Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.

Isuse, božanski učitelju koji poučavaš punoj istini i koji si postao dobrim pastirom, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji jedini oblikuješ dobre pastire, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji si došao jedino za to da potražiš i spasiš izgubljene, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji poznaješ i ljubiš svaku pojedinu od svojih ovaca, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, kojeg također poznaju i ljube Tvoje ovce, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji stupaš ispred svoga stada da mu pokažeš najsigurniji put i da ga ohrabriš da te slijedi, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji po svom nauku vodiš svoje stado na nebeske pašnjake, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji puštaš svoje ovce da se odmaraju i krijepe na vrelu Tvojih milosti, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji svojim umornim ovcama pronalaziš sladak odmor u sjeni svoga križa, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji hraniš svoje ovce svojim vlastitim Tijelom i napajaš ih svojom Krvlju, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji čuvaš svoje ovce u svom naručju i na svomu Srcu, kako bi ih zaštitio i očuvao od bijesa vukova, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, za kojeg nema tako teška puta, tako duboke provalije, tako visoke planine da ne bi potražio i vratio izgubljenu ovcu, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji se više raduješ jednoj pronađenoj ovci, nego devedeset i devet onih koje se nisu bile izgubile, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji pronađenu ovcu dižeš na svoja ramena i vraćaš u stado, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji si poput novog Davida oborio bijesnoga lava i oslobodio svoje ovce, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji podižeš svoje pale ovce, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji ojačavaš one koje su slabe, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji liječiš one koje su bolesne, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji znaš ravnati svoje stado svojim štapom i tješiti ga svojom palicom, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, kojemu nikakva druga sila ne može oteti Tvoje stado, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji si dao svoj život za svoje stado, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji si – kako bi bio uzor i utjeha, kako pastirima tako i ovcama – pretrpio žrtvu kao janje odvedeno na klanje koje nije otvorilo usta svojih, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji si se iz ljubavi prema svojim ovcama htio nazvati jaganjcem, no jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji si obećao ostati sa svojim ovcama do kraja svijeta, da ih vodiš i štitiš, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji si jedina vrata na koja ovce ulaze u život vječni, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji ćeš na dan konačnog razlučivanja postaviti svoje ovce sebi zdesna, smiluj nam se.
Isuse, dobri pastiru, koji si obećao da kao što je samo jedan pastir, da će biti i samo jedno stado, smiluj nam se.

Milostiv budi, oprosti nam Dobri Pastiru.
Milostiv budi, oslobodi nas Dobri Pastiru.

Od svakog neposluha prema Tvojoj svetoj Crkvi, oslobodi nas Dobri Pastiru.
Od svakog prezira prema našim zakonitim pastirima, oslobodi nas Dobri Pastiru.
Od svih pastira najamnika, oslobodi nas Dobri Pastiru.
Od sljepoće duha, oslobodi nas Dobri Pastiru.
Od otvrdnuća srca, oslobodi nas Dobri Pastiru.
Od svakog progona, oslobodi nas Dobri Pastiru.
Od svake opasnosti za spasenje, oslobodi nas Dobri Pastiru.

Mi bijedni grješnici, Tebe molimo usliši nas.
Da Tvoj Duh, Isuse, počiva na našim pastirima, Tebe molimo usliši nas.
Da Tvoja sveta ljubav obuhvati njihovo srce da se istroše za slavu Tvoga Imena, Tebe molimo usliši nas.
Da Tvoji svećenici po Tvom primjeru daju život za svoje ovce, Tebe molimo usliši nas.
Da i mi poznajemo svoje dužnosti prema njima te da ih izvršavamo drage volje, Tebe molimo usliši nas.
Da se sve izgubljene ovce vrate k Tebi, Isuse, pravom pastiru, Tebe molimo usliši nas.
Da bude samo jedan Pastir i jedno stado već ovdje na zemlji, Tebe molimo usliši nas.
Da Tvoje sveto Ime zna i hvali sva zemlja, Tebe molimo usliši nas.
Da svi ljudi postignu vječnu sreću, Tebe molimo usliši nas.

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

℣. Ubroji nas, Dobri Pastiru, među svoje ovce.
℞. I ne dopusti da zauvijek propadnemo.

Pomolimo se.

Isuse, koji si došao na svijet kako bi poučio ljude da postanu sretni u vremenu i u vječnosti, podaj nam prije svega milost da Te neprestano ljubimo kao izvor svega dobra, te da vjerno nasljedujemo ono čemu si nas riječju i primjerom poučio; Isuse, Sine Božji, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

Molitva Isusu Dobrom Pastiru

Gdje li paseš, Pastiru dobri, što na ramena uzimaš svoje stado? Jer, sva je ljudska narav, što je na ramena uze, jedna ovca.

Pokaži mi počivalište, povedi me na dobre travnjake, imenom me zovni da ja, ovca tvoja, čujem tvoj glas i po glasu svome daj mi vječni život. Reci mi koga ljubi duša moja. Zovem te imenom jer ime tvoje nadilazi svako drugo ime i sve što se može zamisliti. Nijedna razumna narav ne može to izreći ni shvatiti.

Ime tvoje, kojim spoznajem tvoju dobrotu, zanijelo mi dušu za tobom. Kako da te ne ljubim, tebe koji si zavolio mene, makar sam ja crna ovca, i život si svoj dao za ovce koje paseš. Pouči me, gdje ti paseš, da nađem spasonosni pašnjak i nahranim se nebeskom hranom bez koje nitko ne može ući u vječni život.

Kad me ti napaseš, dat ćeš mi počinuti o podne, kad ću zaspati i počinuti na svjetlu koje nema sjene. Ali nitko nije vrijedan tog podnevnog počinka ako nije sin svjetlosti i sin dana. Samo onaj koji se jednom odijelio od večernjih i jutarnjih tmina, to jest početka i svršetka zla, samo toga Sunce pravde stavlja na podnevno sunce da pod njim počiva.

Fra Petar Ljubičić: Nedjelja Dobroga Pastira – Svjetski molitveni dan za svećenička i redovnička zvanja

Četvrta uskrsna nedjelja je nedjelja Dobroga Pastira. Ujedno je to svjetski dan molitve za duhovna zvanja: svećenička i redovnička. Našim dušama trebaju sveti biskupi, svećenici, redovnici i redovnice.

Isus se uvijek služio slikama iz života da bi nam pokazao tko je On i kakav je naš nebeski Otac. Služi se slikama iz života zato što svatko to može lako shvatiti i razumjeti isto tako i upamtiti.
Poznata nam uloga dobroga i pravog pastira. Pravi pastir živi za svoje stado, brižno se brine za ovce kao za kućnu čeljad, brani ih od zvijeri i lopova, katkada uz cijenu života.

Zato Krist reče da je on takav pastir, pastir – čuvar čovječanstva što „daje život svoj za nas”. Isus sam kaže: „Ovce moje slušaju glas moj… Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada“ (Iv 10,27-28). Isus je umro doista za nas na križu, prolivši svoju predragocjenu krv, da dadne Bogu zadovoljštinu za naše grijehe i tako nas otkupi i čudesno spasi. Treći dan je uskrsnuo i on više ne umire nego živi vječno.

Danas je ovdje s nama u tišini srca ponavlja svoje riječi svakome od nas koga zove u službu svoje riječi i svoga križa, svećeničkim i redovničkim dušama: „Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas!” „Ja sam pastir dobri. Dobri pastir dariva život svoj za svoje ljubljene!”

Isus je prvi i vrhovni svećenik – dobri i milosrdni Pastir naših duša, naš spas i život. On je jedini koji nam osigurava vječni život. Potrebno je poslušati njegov glas, odlučiti se za njega, predati mu se potpuno i posve i slijediti ga, noseći strpljivo svoj križ.

Isus kaže: Ja poznajem svoje i moji poznaju mene. Moji slušaju moj glas. Je li to tako? Slušamo li stvarno Isusov glas? Može li se poznati na našem životu da poznajemo glas Isusa Krista.
Sveti Ivan napisa: „Tko tvrdi: Poznajem ga, a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je!” Tko ga uistinu poznaje, sluša njegov glas, taj vrši zapovijedi od prve do desete, nosi križ svoga života i kad je težak…

Svećeničko i redovničko zvanje posebna je milost Božja. Božji dar kojim Bog nekoga poziva da čitav svoj život posveti njemu i braći i sestrama. Bog svoj poziv pojedinoj duši priopćuje na različite načine i daje za to potrebne milosti i darove…

Možemo reći da je svako zvanje na svoj način lijepo, dobro i korisno, ali od svega najuzvišenije je služiti Kristu, braći i sestrama.
Stvarno ne može biti ništa uzvišenije i veće u ovoj suznoj dolini nego nastavljati djelo za koje je Krist umro na križu: krijepiti njegovim svetim sakramentima umorne i opterećene i voditi ih k luci vječnoga spasenja.

Isus kaže: „Žetva je velika, a poslenika je malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu!”
Malo je toga što nam Isus rekao da se molimo. Evo rekao je izričito da molimo zato da Gospodin pošalje svojoj Crkvi duhovnih radnika.

Svijet je pun grijeha, sebičnosti, mržnje – treba svećenike, svjedoke jednoga boljeg svijeta, Božjega svijeta, svjedoke križa i uskrsnuća, Božje ljubavi i nesebičnosti. Križ i Kalvarija ne smiju biti zaboravljeni, Raspeti i Uskrsnuli ne smije umrijeti u srcima ljudi.

Svećenik je pozvan i da nas riječima i životom sjeća na njega i podsjeća na dužnost da ostanemo uz njega. Naša konačna sreća je tu. Mi trebamo svećenike, makar ih svijet popljuvao i raspinjao, makar ponekad bili slabi i grješni, što ne bi smjeli biti. Oni nas trebaju podsjećati na popljuvanoga i raspetoga Krista. Danas je ta potreba veća nego ikada jer mnogi zaboraviše Krista.

Zašto je došlo do krize duhovnih zvanja? Zato što nema spremnosti na žrtvu. Budući da je duhovno zvanje najviše, najuzvišenije i najblaženije, posve je razumljivo da je u isti mah najugroženije i najteže. Nijedno zvanje nije bez poteškoća…

Zato Isus kaže: Molite gospodara žetve… Svijetu, Crkvi, nama potrebni su svećenici, ljudi križa i žrtve. Zato ih moramo izmoliti, naše majke roditi, odgojiti…
Briga za zvanja je briga svih nas: Crkve, obitelji i svakoga pojedinca. Vječna je istina da svete obitelji daju svetu djecu, odgajaju svećenike. Svaka obitelj trebala bi moliti obiteljsku molitvu, čitati Sv. pismo i slaviti svetu Misu.

Što se traži da bi netko izabrao duhovno zvanje? Traži se sve ono što je potrebno za neko drugo zvanje: tjelesna i duhovna sposobnost, želja, volja i spremnost biti svećenikom, redovnikom, časnom sestrom. Tko posjeduje te Božje darove, pozvan je biti posrednikom između Boga i ljudi. On je pozvan služiti Bogu i ljudima.

Bogu hvala ima i danas onih koji su poslušali Isusov glas i odazvali se nasljedovati ga. Mladi prijatelju, odvaži se i odazovi se ovome uzvišenom pozivu. Nećeš se pokajati. Jer tko ostavi sve poradi Krista, poradi izravna svjedočenja njegove evanđeoske ljubavi prema Bogu i bližnjemu, primiti će stostruko već na ovome svijetu i baštiniti život vječni.

Pozvan si na najveće što postoji, ako se tako može reći: pozvan si svjedočiti Božju ljubav i istinu u mraku i magli ovoga umornoga svijeta, naviještati radosnu vijest spasenja onima koji je još nisu čuli, krijepiti Kristovim sakramentima umorne i opterećene.

Molimo za duhovna zvanja. Molimo za sv. oca Papu, svoje biskupe, svećenike, duhovnike i žive i pokojne, s kojima smo se u životu osobno susretali i s kojima se i danas susrećemo i od kojih smo primili svete sakramente. Sjetimo se u molitvi svećenika koji nas je krstio, koji nas je prvi put ispovjedio i pričestio, biskupa koji nas je krizmao… Osobe koje su primile sakrament braka neka mole za svećenika koji ih je vjenčao…

Pitali su jednoga svećenika: Ima li smisla danas biti svećenik?
Odgovorio je: “Nikad smislenije nego danas! Nikada ljepše nego danas!”

Zgodno piše časna sestra Marija od Anđela svojem bratu Jose Luisu Martinu u prigodi njegove Mlade Mise: “Svećenici su motori Crkve, redovnice su gorivo. Od danas preuzimam na sebe, da te po svojoj molitvi uvijek osiguravam gorivom!”

Božanski Spasitelju, Ti si onaj koji poziva u svoju službu. Molimo Te, pozovi što više onih koji će nastavljati djelo za koje si Ti došao, živio, umro i uskrsnuo. One koje si pozvao, krijepi na putu života i pomozi im u životnim poteškoćama. Daruj nam svima milost kako bi se potpuno posvetili Tebi i sve radili na slavu Božju i svoj vječni spas!

Ustrajna i žarka molitva spašava obitelj – Sin postaje svećenik i roditelji se obraćaju

Živjeli su u malenom gradu na obali rijeke. Vrlo mirna i skladna obitelj. Tako su svi mislili.
– Roberte, dijete, – reče djed Stanko – sutra je nedjelja. Hoćeš li s djedom u crkvu? Sutra će u njoj biti mnogo djece.
– Kakva crkva? Što trabunjaš stari!? – poviče bijesno djedova kći Zorica.
– Ako ti se ide, ti idi, što nam stalno izazivaš dijete. Ionako je sutra nogometna utakmica, a Robert to voli.
– Mama – reče sedmogodišnji Robert – ja bih bar jednom išao s djedicom u crkvu.
– Ideš na utakmicu i kvit – poviče djedov zet Vlado.

I tako se to ponavljalo iz dana u dan, iz godine u godinu. Djed Stanko svaku bi večer ušao u svoju sobu, bacio se na koljena pred sliku Majke Božje, pred kojom je uvijek gorjela svijeća i molio: “Presveti Bože! Ti, koji sve vidiš i sve znaš, obrati moju izgubljenu obitelj, vrati je na pravi put, na put vjere!”

Djed je molio, a Zorica, Vlado i Robert svaku večer bi odlazili u noćni bar ili bi kod kuće pustili zaglušnu glazbu i plesali „rokenrol.“
Došao je dan kad se djed Stanko oprostio s ovozemaljskim životom. Pokopali su ga jednostavno, bez ikakva obreda. Djed je umro, a njegova je obitelj nastavila živjeti po starom. Robert je pohađao sedmi razred. Jednoga dana uletio je u djedovu sobicu, iz koje je htio izbaciti sve stare stvari i u njoj napraviti “disko”. Bacao je stvari kroz vrata. Kad je došao do slike Bogorodice, bijesno ju je strgnuo sa zida i htio je baciti.
Najednom mu pogled padne na komadić papira utaknut u okvir slike. On ga uzme i počne čitati: “Roberte, dok sam živ, molim se za tebe i za tvoje obraćenje od grješnoga života, ovdje u ovoj sobi, pred ovom slikom. A kad umrem, molit ću se za tebe u nebesima!”

Te su riječi, pisane djedovom drhtavom rukom, čudotvorno djelovale na dječaka. Iz sobe kao da nije izišao onaj isti dječak koji je ušao. Bio je tih, potišten, blijed. Od toga dana suprotstavljao se roditeljima da ga vode u grijeh, u društvo gdje se psuje. Izgovarao se da mora učiti. Negdje je nabavio Bibliju i čitao je. Naučio je moliti Očenaš i još mnoge molitve. Roditelji o tome nisu ništa znali. Da su znali, spriječili bi gaj još prije nego je krenuo Isusovim putem.
Robert je završio osmi razred.

Mama, ja ću u sjemenište, bit ću svećenik – reče on.
Što?! Sve drugo, samo to ne i ne! – vikala je majka.
Unatoč svemu, Robert je postao svećenikom. Na njegovoj mladoj misi, mama Zorica mu je ponosno sjedila s jedne, a tata Vlado s druge strane. Oni odnedavno pobožno idu nedjeljom u crkvu i mole se Bogu.

Dok je Robert, mladomisnik, svečano podizao hostiju, začuo je djedov glas: “Bog mi je dao milost da po njemu obratim tebe, unuče moj, a tebi je darovao milost da obratiš svoje roditelje. Uslišana je moja molitva i moja obitelj pošla je pravim putem. Bože, Bože moj, svemogući!”

“Molite, i davat će vam se! Tražite i nalazit ćete!
Kucajte i otvarat će vam se!
Jer, svatko tko moli, prima; tko traži nalazi
i tko kuca, otvara mu se!”
(Mt 7,7-8).

MISNA ČITANJA – 21. TRAVNJA 2024.

Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

IV. vazmeni tjedan

Nedjelja, 21. 04. 2024.

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA. Nedjelja Dobrog pastira

ČITANJA:
Dj 4,8-12; Ps 118,1.8-9.21-23.26.28.29; 1Iv 3,1-2; Iv 10,11-18

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Anzelmo, Konrad

NAPOMENA:
▪ Četvrta vazmena nedjelja, zvana »Nedjelja dobrog pastira«, slavi se kao Dan svećeničkih i redovničkih zvanja. Preporuča se to istaknuti u homiliji i u zazivima sveopće molitve.

Prvo čitanje:

Dj 4,8-12

Nema ni u kome drugom spasenja.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Reče Petar pun Duha Svetoga: »Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!

On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste,

ali koji postade kamen zaglavni.

I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 118, 1.8-9.21-23.26.28-29

Pripjev:

Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u čovjeka.
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat u mogućnike.

Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!
Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Drugo čitanje:

1Iv 3, 1-2

Vidjet ćemo Boga kao što jest.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Ljubljeni: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 10,11-18

Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. AGNEZA IZ MONTEPULCIANA

Ona je “pružila nauk i primjer prave poniznosti koja je kod nje bila glavna vrlina”.

Već s devet godina Agneza je stupila među dominikanke u samostanu Sacco. Pokazivala je izvanredne, upravo neshvatljive znakove svetosti, pa su je već se 15 godina sestre izabrale za poglavaricu.

Ova je svetica rođena u plemićkoj obitelji u Gracciano Vecchio u Italiji, u drugoj polovini XII. stoljeća. Točan datum njezina rođenja nepoznat nam je, jer se živopisci o njemu razilaze.

Već s devet godina Agneza je stupila među dominikanke u samostanu Sacco. Pokazivala je izvanredne, upravo neshvatljive znakove svetosti, pa su je već se 15 godina sestre izabrale za poglavaricu. Glas se o njoj posvuda vrlo brzo širio. Stoga jednog dana dođe izaslanstvo iz njezina zavičaja, iz grada Montepulciana, moleći je da se vrati u svoj rodni kraj i ondje osnuje samostan. Svetica je u tome prepoznala Božji glas te pošla u Montepulciano.

Ondje je započe s gradnjom crkve i samostana Santa Maria Novella. I tu je izabrana za poglavaricu novonastale redovničke zajednice pa je u toj službi ostala sve do svoje smrti 20. travnja 1317.

Sveta Katarina Sijenska, za velika mističarka, pošla je 1377. u Montepulciano da počasti relikvije Sv. Agneze. Ona ju je nazvala „naša majka, slavna Agneza“ te sve pozivala da je nasljeduju, jer ona je „pružila nauk i primjer prave poniznosti koja je kod nje bila glavna vrlina“.

Agnezu iz Montepuliciana svetom je proglasio papa Benedikt XIII., 10. prosinca 1726.

Ime Agneza grčkog je podrijetla i znači: čista, neokaljana.

Izvor: nedjelja.ba

Pin It