Devetnica u čast blaženom Ivanu Merzu
Blaženi Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci 16. prosinca 1896. godine. Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. u trideset drugoj godini na glasu svetosti. lvan Merz svojim je apostolskim radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkome tisku ostavio dragocjenu duhovnu baštinu, koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Razmišljanjem, studijem, a osobito u vihoru rata dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet ječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji Hrvatski orlovski savez, kojoj je dao geslo: “Žrtva – euharistija – apostolat.” Kao katolički intelektualac oduševljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskoga pokreta i zauzeto promiče liturgijsku obnovu Hrvatskoj.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Banjoj Luci 22. lipnja 2003. i postavio ga je, posebice mladima vjernicima laicima, za uzor kršćanskoga života. Spomendan slavimo 10.svibnja. Devetnica se moli od 1. do 9. svibnja.
Uvodna molitva
Gospodine Bože, naš nebeski Oče, započinjemo devetnicu na čast tvojemu vjernom sluzi, blaženom Ivanu Merzu, koji jebtebe proslavio na zemlji i u kojemu si se ti odavno prolavio. U njemu si nam darovao divan primjer svetosti i potičeš nas na to da idemo njegovim putom vjernosti života po svetome evanđelju. Po njegovu zagovoru udijeli nam potrebne milosti u vršenju naših svakodnevnih kršćanskih dužnosti kao i onu milost za koju te molimo u ovoj devetnici. Pomozi nam da i mi poput blaženoga Ivana nastojimo živjeti svetim životom. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Prvi dan: Prolaznost života
Blaženi Ivane, razmišljajući o tajni života i smrti još kao mladić brzo si uočio prolaznost svega zemaljskoga. Misao na vječnost stalno je bila nazočna u tvome duhu. Boraveći u ratu na bojištu, svakodnevno suočen s trpljenjem i smrću, te prosvijetljen milošću Božjom potpuno si promijenio svoj pogled na svijet. Jedine zadovoljavajuće odgovore na sva temeljna životna pitanja našao si u kršćanskoj vjeri. Vođen milošću Božjom ostavio si nam o tome misli koje su i danas aktualne. Slušamo te kako nam i danas govoriš kroz svoje izreke:
Misli bl. Ivana o prolaznosti života i o vječnosti:
– Ovaj je život samo kratka priprava za vječnost.
– Trebamo nastojati zasladiti i ovo kratko doba života asketskim životom.
– Osjećam kako je ovaj život samo prolazna faza u onaj trajni.
– Bol, patnja, pogled na tolike tisuće iznakaženih, mrtvih i ispaćenih ljudi pere sa čovjeka sve prolazno i velikom mu energijom sugerira smisao života.
– Najvažnije je pitanje za čovjeka problem smrti.
– Život nije uživanje, nego žrtva.
– Čovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo određenje nije na toj zemlji, on je izabran za nešto više.
– U ovome leži filozofija sreće: valja postaviti težište svih naših želja u onaj svijet.
– Treba sve sile ovoga života usredotočiti prema životu koji slijedi nakon boravka na zemlji.
– Upotrijebimo sve naše energije da spasimo svoje duše i što više duša naših bližnjih.
(Ostale misli bl. Ivana Merza o istoj temi vidi u Dodatku na kraju Devetnice.)
Pomolimo se:
Gospodine Bože, Ti si svoga slugu blaženog Ivana prosvijetlio da shvati smisao života i nađe odgovore na sva pitanja u svjetlu kršćanske vjere. Nakon mnogih razmišljanja blaženi je Ivan razumio da je ovaj zemaljski život samo priprema za onaj drugi nebeski u koji je on već ušao. Po njegovu zagovoru molimo te da i nama udijeliš milost prosvijetljenog gledanja na ovozemaljski život, da budemo svjesni njegove prolaznosti i da ga što bolje iskoristimo za vječnost. Daj da nas ništa ne odvrati od vječnog života prema kojemu putujemo, a u koji je već ušao tvoj sluga blaženi Ivan. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Slava Ocu…
DODATNA MOLITVA ZA SVE DANE U DEVETNICI
Ako se devetnica moli da se isprosi milost po zagovoru bl. Ivana treba svakoga dana dodati još i ovu molitvu:
Oče nebeski, u blaženom Ivanu Merzu dao si nam divan uzor kršćanskih vrlina. Svojim svetim životom on nam je pokazao kako se uz pomoć Tvoje milosti i u laičkom staležu može postići svetost života. Pomozi nam da ohrabreni njegovom ljubavlju prema Kristu i Crkvi idemo putem svetosti i nasljedujemo njegovu apostolsku revnost u širenju Tvoga Kraljevstva. Po njegovu zagovoru udijeli mi posebnu milost za koju te sada molim… ako je to na korist mome vječnom spasenju, a Tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
(Mogu se dodati još i Litanije bl. Ivana Merza.)
LITANIJE BLAŽENOG IVANA MERZA
(Ove su litanije sastavljene prema nazivima što su ih prijatelji i štovatelji pridavali bl. Ivanu Merzu nakon njegove smrti, a objavljeni su u raznim člancima i publikacijama njemu posvećenima.)
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Blaženi Ivane, svjetlo s neba, moli za nas!
Vitezu Božji, moli za nas!
Vitezu Krista Kralja, moli za nas!
Vitezu Srca Isusova, moli za nas!
Revni štovatelju Euharistije, moli za nas!
Poslušni i vjerni sine Crkve Katoličke, moli za nas!
Iskreni ljubitelju Svetoga Oca, moli za nas!
Odani poštovatelju crkvene hijerarhije, moli za nas!
Marni provoditelju crkvenog učenja, moli za nas!
Čisti sine Blažene Djevice, moli za nas!
Molitelju Gospine krunice, moli za nas!
Novi čovječe u Kristu, moli za nas!
Proroče Božji, moli za nas!
Katolički mužu, moli za nas!
Blaženi Ivane, heroju ljubavi, moli za nas!
Božja umjetnino, moli za nas!
Dive duha, moli za nas!
Remek-djelo Duha Svetog, moli za nas!
Čudo milosti Božje, moli za nas!
Velika liturgijska dušo, moli za nas!
Apostolska dušo, moli za nas!
Apostole vedrine, moli za nas!
Apostole mladeži, moli za nas!
Vitezu ženske časti, moli za nas!
Borče s bijelih planina, moli za nas!
Blaženi Ivane, uzore borbe protiv grijeha, moli za nas!
Uzore svladavanja i askeze, moli za nas!
Uzore rasta u svetosti, moli za nas!
Uzore modernog katolika, moli za nas!
Uzore katoličkih intelektualaca, moli za nas!
Strpljivi nositelju križa, moli za nas!
Punino kršćanske zrelosti, moli za nas!
Putokazu suvremenog naraštaja, moli za nas!
Blaženi Ivane, pute naših dana, moli za nas!
Svjedoče, zaštitniče i naš suputniče, moli za nas!
Brate Ivane, moli za nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se, Gospodine!
Pomolimo se:
Bože, naš Oče, blaženi je Ivan, vjeran krsnome pozivu na svetost, revno radio na odgoju mladeži u vjeri i kršćanskome životu. Udijeli i nama da, ojačani njegovim zagovorom i potaknuti njegovim primjerom, vjerno i hrabro nastavimo navješćivati Evanđelje i za nj svjedočiti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Drugi dan: Bog i religija
Blaženi Ivane, odgajan si u liberalnoj sredini i tek pod konac gimnazije počeo si ozbiljnije razmišljati o religioznim temama. Promatrao si stvoreni svijet oko sebe, napose svemir i zaključuješ na postojanje Stvoritelja koji svime upravlja. Kroz osobno razmišljanje, kroz promatranje prirode i kroz umjetnost dolazio si do spoznaje prave religije i njezine vrijednosti za tvoj život. Pravu si religiju postupno pronašao jedino u katoličkoj vjeri kojoj ćeš potom posvetiti cijeli svoj život. Ostavio si nam divne misli o svome usponu prema Bogu koji te je sve više prosvjetljivao i privlačio svojom milošću, a ti si mu se spremno odazivao. Iz tvojih misli naziremo svjetlo Božje milosti koja je rasvjetljavala Tvoj um:
Misli bl. Ivana Merzu o Bogu
– Sve divote svijeta, sva priroda, dovode do spoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, od Ideala čovječanstva, od Istine, Dobrote i Ljepote.
– Ja vjerujem u Gospoda Boga svemogućega, vjerujem da je On savršen Duh u slobodi volje i veličini.
– Bože, koliko Te ljubim, koliko Ti zahvaljujem što mi sada napunjaš dušu čudnom, punom slašću. Kako se moja duša diže, kako leti k Tebi, htjela bi da nadčovječnom snagom razbije ova prsa i ode gore da se vječno s Tobom sjedini.
– Najbolja upotreba vremena jest kontemplacija o Bogu i o objavljenim istinama.
– Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu.
– Postoji jedan Bog koji neprestano djeluje na ljudske duše.
– Čovjek, koji je gospodar sve prirode, ima pravo da mu sva priroda služi, ali ima i dužnost da kao Gospodaru svega u ime cijele prirode daje Bogu čast i slavu.
(Ostale misli bl. Ivana Merza o istoj temi vidi u Dodatku na kraju Devetnice.)
Pomolimo se:
Gospodine Bože, tvoj je sluga, blaženi Ivan, rasvijetljen i vođen tvojom milošću pronašao put do tebe. Objavio si mu se u ljepotama stvorenoga svijeta, u veličajnosti svemira, i u nutrini srca koje teži tebi, svome izvoru. Ti si ga k sebi privlačio, a on se spremno odazivao poticajima tvoga Duha. Udijeli po njegovu zagovoru i nama milost da se uvijek odazivamo tvojim poticajima, da te otkrivamo i pronalazimo u stvorenim stvarima i preko njih da se uspinjemo prema tebi, te se zajedno s blaženim Ivanom i mi s tobom vječno sjedinimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Slava Ocu …
(Ako se devetnica moli da se isprosi milost po zagovoru bl. Ivana treba izmoliti svakoga dana dodatnu molitvu od prvoga dana. Mogu se dodati još i litanije bl. Ivana Merza.)
Treći dan: Božja ljubav u euharistiji
Blaženi Ivane, središte tvoga kršćanskog života bio je naš Spasitelj Isus Krist. Njega si susretao najprije kao kozmičkog vladara svemira, zatim nazočnog u liturgiji Crkve i crkvenoj hijerarhiji, a napose si ga gledao u rimskom biskupu – Papi; prepoznavao si ga u bližnjemu, a Kristovu ljubav posebno si štovao i u nju se pouzdavao pod znakom njegova Presvetog Srca. Najvažnije mjesto tvoga susreta sa Spasiteljem bila je presveta Euharistija koja je postala središte tvoga duhovnog života. Još od svojih studentskih dana svakodnevno si prisustvovao svetoj misi i primao svetu Pričest. Isus nazočan u Euharistiji davao ti je nadahnuće i snagu za tvoje brojne apostolske pothvate. Svakodnevno si adorirao, a ljubav prema Euharistijskom Isusu svesrdno si širio među mlade. Osobno si se posvetio Srcu Isusovu. Sve što si činio, radio si “na slavu Presvetog Srca Isusova” (D, 21.1.1928.). Božanska Providnost nagradila je tvoje pouzdanje u Srce Isusovo i na vidljiv način: tvoje tijelo očekuje uskrsnuće pod svodovima Bazilike Srca Isusova u Zagrebu koja je bila mjesto tvoga posvećenja i uspona prema Bogu. Slušamo tvoje pobudne misli koje si nam ostavio o našem Spasitelju:
Misli bl. Ivana Merza o Isusu Kristu i Euharistiji
– Krist je došao na svijet da posveti svu prirodu, svakoga čovjeka i svaku narodnost.
– Pričest je izvor života.
– Svatko znade kako blizina Euharistije krijepi.
– Ne zaboravimo na Kristovu neizmjernu ljubav i posvetimo veću pažnju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas čeka u studenim crkvicama.
– U sv. Pričesti gdje se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuje sa samim Božanstvom, treba biti vrhunac vašega života;
– Sjedinjujući se s Kristom u sv. Pričesti već se na zemlji ispunjava vaša zadnja svrha i postajete dionicima same biti Božje.
– Euharistija nas vodi k vrhuncu kršćanske savršenosti, pravog unutarnjeg života.
– Euharistija je naša prva radost na zemlji; po njoj već postajemo dionicima buduće nebeske slave.
– U svetoj Pričesti duša slavi svoje trijumfe, postaje slična svome božanskom Zaručniku, postaje božanska, postaje dionicom neizmjernosti i vječnosti.
– Srce Isusovo, Tebi posvećujem svoj život: ako je na Tvoju slavu da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja.
– Presveto Srce Isusovo je najjači faktor za rekristijanizaciju društva.
– Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
– (Iz Testamenta)
(Ostale misli bl. Ivana Merza o istoj temi vidi u Dodatku na kraju Devetnice.)
Pomolimo se:
Gospodine Isuse, ti si blaženom Ivanu otkrio sebe i bogatstvo svoga božanskog života u svome presvetom Srcu koje je on veoma štovao i ljubio; u tebi je našao središte svoga života. Obdario si ga posebnim nadnaravnim darom razumijevanja i duboke vjere u presveti sakramenat Euharistije. Svim svojim bićem on je duboko štovao ovo otajstvo tvoje ljubavi primajući ga svakodnevno u svoje srce i često mu se klanjao u pohodima crkvama. Po njegovu zagovoru udijeli i nama spoznanje ljubavi tvoga Presvetog Srca da ti i mi možemo u poniznosti služiti, otkrivati ljubav tvoga srca drugima i tako širiti tvoju slavu privodeći bližnje vječnom spasenju. Daj da nam presveta Euhristija postane središtem našega duhovnog života odakle ćemo crpsti snagu za svoje posvećenje i za svoju ljubav prema bližnjemu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Slava Ocu …
(Ako se devetnica moli da se isprosi milost po zagovoru bl. Ivana treba izmoliti svakoga dana dodatnu molitvu od prvoga dana. Mogu se dodati još i Litanije bl. Ivana Merza.)
Četvrti dan: Blažena Djevica Marija
Blaženi Ivane, tebe je posebno resila duboka pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Već kao mladić utjecao si se Blaženoj Gospi da ti pomaže u borbi protiv grijeha i da ti čuva čistoću duše. Njoj u čast položio si zavjet čistoće, a Ona ti je pomogla da si ga mogao savjesno obdržavati na udivljenje svih koji su te poznavali i divili se djevičanskom sjaju tvoje duše. Pobožnost prema Mariji napose si produbio u Lurdu gdje si zavolio krunicu, koja ti je uz Euharistiju postala najvjernijim prijateljem do groba, te si je svakodnevno molio. Bio si veliki promicatelj štovanja Lurdske Gospe, kojoj si posvetio brojna predavanja i pisane tekstove. Često si javno isticao ulogu Blažene Djevice Marije za duhovni život svakog vjernika pa si nam tako o Blaženoj Gospi ostavio poticajne misli i svoje iskrene molitve za pomoć:
Misli bl. Ivana o Blaženoj Djevici Mariji
– Majko moja dobra, Najveća, molim Te, napuni moju dušu lijepim osjećajima i plemenitim mislima, uvijek mi označi pravi put, pa makar mi i bilo teško slijediti ga.
– Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: neka me u ovom gradu Beču prati na svakom koraku. Svaki moj hod i korak neka bude usmjeren lijepom.
– Majko vječna, Ti koja si utjelovljenje poezije, svega lijepog i vječnog, daj da i dalje mogu primati darove ljepote!
– Svećenik koji nam dijeli Euharistiju, zapravo nadomješta Blaženu Djevicu Mariju koja nam daje puninu svoga vlastitog unutarnjeg života, koja nam daje samog Boga, Isusa Krista euharistijskoga.
– Ako mi Blažena Djevica Marija i nije posve izliječila oči – tako da s dosta poteškoća čitam – to sam u Lurdu zavolio krunicu, koja će mi biti uz sv. Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba.
– Kada vam bude u životu teško i kada vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Božju.
– Molimo se Mariji bez prestanka da puni svete radosti jednom preminemo u njezinu nježnom zagrljaju i na Srcu Isusovu.
(Ostale misli bl. Ivana Merza o istoj temi vidi u Dodatku na kraju Devetnice.)
Pomolimo se:
Gospodine Isuse, blaženi je Ivan posebno štovao tvoju i našu nebesku Majku Mariju, njoj se utjecao napose u napastima protiv svete čistoće, svakodnevno je častio molitvom svete krunice, širio je njezinu slavu i branio je kad su omalovažavali njezinu majčinsku brigu za spasenje naših duša koju je pokazivala kad se u Lurdu pojavljivala. Molimo te da po njegovu zagovoru i mi tako štujemo tvoju presvetu Majku, te nam ona bude zaštitnica čistoće naših duša i utjeha u posljednjim časovima života. Amen. Slava Ocu …
(Ako se devetnica moli da se isprosi milost po zagovoru bl. Ivana treba izmoliti svakoga dana dodatnu molitvu od prvoga dana. Mogu se dodati još i Litanije bl. Ivana Merza.)
Peti dan: Mistično Tijelo Kristovo
Blaženi Ivane, prosvijetljen milošću Božjom Ti si poput svetoga Pavla duboko shvatio otajstvo Crkve kao Mističnog Tijela Kristova. U Crkvi si vidio i nalazio prisutnog Krista. Kad su te jednom zapitali zašto ljubiš Katoličku Crkvu odgovorio si: »Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Svetom Ocu Papi pod prilikama čovjeka, vidim Boga svoga i Gospoda svog.« Ta tvoja ljubav prema Crkvi bila je tvoje glavno obilježje kao zreloga katoličkog intelektualca i najjača ideja u tvome liku. Ona je poprimila sasvim konkretni oblik u tvojoj velikoj odanosti i poštovanju prema rimskom biskupu – papi, Petrovu nasljedniku na zemlji, te prema ostalim članovima crkvene hijerarhije. Njegove si enciklike, govore, riječi i poruke marljivo proučavao i širio drugima, napose među mladima. Sve što si o Crkvi napisao proviralo je iz tvoga dubokoga iskustva. Premda nisi bio svećenik, bio si stup Crkvi Božjoj, kako su za tebe govorili. Iz tvoje velike ljubavi prema Crkvi slijedio je tvoj nesebični apostolski angažman da sve ljude privučeš što bliže u krilo jedne svete katoličke i apostolske Crkve. Tvoje misli o svetoj Crkvi i Svetom Ocu pune su duboke vjere i zanosa:
Misli blaženog Ivana Merza o Crkvi
– Najveća stvar, koja postoji na svijetu jest sv. Crkva; najveća stvar u Crkvi jest Misa, a u Misi pretvorba.
– Crkva je vrhunac i središte kulture i cijelog čovječanstva.
– Središte svega neka bude naš Gospodin Isus, koji je u Crkvi, svome živom tijelu, posvetio cijelu prirodu i djelovanje čovječanstva.
– Crkva je velebni odraz samog neizmjernog Krista.
– Papa je vidljivi i živi Krist na zemlji među ljudima, zaručnik sveopće Crkve.
– Papinstvo je podloga i nepomična pećina na kojoj je sazdana sva Crkva i proteže se otajstveno na sve biskupije svijeta.
– Jedna je od bitnih karakteristika svakog rimskog katolika da ljubi Svetog Oca Papu i da sve svoje misli i djela ravna prema njegovim odredbama i željama.
– Zgrada našeg duhovnog života, našeg vjerskog znanja i naših djelatnosti, mora se podići na nepokolebljivoj podlozi istina što ih papinstvo neprevarljivo naučava. Papinstvo je pećina i podloga duhovnom životu svakog vjernika.
– U Rimu se osjeća da su svi narodi samo braća i sestre u zajedničkoj obitelji i svetoj Crkvi, koje je otac i poglavar vječni Namjesnik Božji, biskup rimski.
Pomolimo se:
Gospodine, svome sluzi blaženom Ivanu dao si duboku spoznaju otajstva svete Crkve kojoj je on posvetio svoje biće i ljubav svoga srca; u njoj je gledao nazočnog Krista Spasitelja i želio je što više duša privući u njezino okrilje. Gajio je osobitu ljubav prema Svetom Ocu i širio je njegovo štovanje među mladima i u katoličkoj javnosti. Molimo te da po njegovu zagovoru i mi ljubimo svetu Crkvu, nju branimo, njoj služimo, njezine pastire slušamo i slijedimo, poput blaženog Ivana svaku Papinu riječ pažljivo čitamo i njegovo učenje u djelo sprovodimo pridonoseći tako širenju tvoga Kraljevstva na zemlji. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Slava Ocu …
(Ako se devetnica moli da se isprosi milost po zagovoru bl. Ivana treba izmoliti svakoga dana dodatnu molitvu od prvoga dana. Mogu se dodati još i Litanije bl. Ivana Merza.)
Šesti dan: Liturgija
Blaženi Ivane, svojim svetim životom ti si nam ostavio divan primjer čovjeka molitve. Po ustrajnoj molitvi bio si potpuno uronjen u Boga. Čak si četiri sata dnevno posvećivao molitvi u raznim oblicima: sv. misa, časoslov, krunica, adoracija, križni put. No srce i središte tvoga duhovnog i molitvenog života bila je sveta liturgija – službeno bogoslužje Katoličke Crkve. Iz njezina središta – sv. Euharistije, ti si dnevno crpio milosnu snagu za uspon prema svetosti i nadahnuća za svoj apostolski rad. Svjestan koliko je velika vrijednost svetog bogoslužja za pravi kršćanski život riječju i perom oduševljavao si i mlade i odrasle za svetu liturgiju te si tako postao i jednim od prvaka liturgijske obnove. Tvoje divne misli o liturgiji otkrivaju nam svetište tvoje duše uronjene u nadnaravni svijet, koja je težila pjevati već ovdje na zemlji neprestanu hvalu Bogu, koju ti sada s korovima anđeoskim pjevaš u vječnosti:
Misli bl. Ivana Merza o molitvi i liturgiji
– Naš duh teži za savršenim, velikim Duhom. U molitvi se s Njim razgovara i On mu tako čudnovato fino odgovara da čovjek misli te diše zrak visina.
– U liturgiji čovjek na najsavršeniji način odaje Bogu onu čast koja mu pripada.
– Liturgija je službena molitva Crkve, službena molitva Zaručnice Kristove, razgovor između Zaručnice i božanskog Zaručnika.
– Kao što je prema sv. Ivanu Jaganjac središte neba, tako se isto sveta liturgija kreće oko presvete Hostije – oko samoga Isusa Krista.
– Sveta Liturgija je najbolji vod, koji nam otkriva na vrlo pedagoški način tijekom jedne crkvene godine sve pojedinosti iz života našega Spasitelja.
– Po liturgijskom razmatranju svaki katolik postaje velik i univerzalan i počinje osjećati što osjeća sama Crkva.
– Na temelju se liturgije svaka pojedina duša odgaja.
– Liturgija je pedagogija u pravom smislu riječi, jer pomoću nje vjernik u svojoj duši proživljava sve faze vječnog Kristova života.
– Vjernik, koji se moli liturgijski, pridružuje se korovima anđeoskim, koji neprestano hvale Tvorca i čovjek se zapravo na taj način već na ovoj zemlji počinje vježbati u onoj službi koju će pun radosti i ushićenja obavljati u vječnosti.
– Sveta liturgija je jedno od najmoćnijih sredstava sveopćeg mira.
(Ostale misli bl. Ivana Merza o istoj temi vidi u Dodatku na kraju Devetnice.)
Pomolimo se:
Gospodine Bože, tvoj je sluga blaženi Ivan bio duboko s tobom sjedinjen po svakodnevnoj molitvi. Neprestano je uzdizao svoj um i srce prema tebi koji si ga privlačio. Dao si mu veliku milost da je shvatio vrijednost i potrebu svete liturgije za pravi kršćanski život i za naše osobno posvećenje. Daj da i mi budemo vjerni našim molitvenim dužnostima. Daj nam jakosti po zagovoru blaženog Ivana da nadvladamo mlitavost i mlakost te posvećujemo potrebno vrijeme molitvi koja nas s tobom sjedinjuje. Udijeli nam milost da u svetoj liturgiji po zagovoru blaženog Ivana i mi nalazimo izvor duhovnosti i osobnog posvećenja i da se tako već sada na zemlji pridružujemo korovima anđeoskim u pjevanju tvoje hvale. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Slava Ocu …
(Ako se devetnica moli da se isprosi milost po zagovoru bl. Ivana treba izmoliti svakoga dana dodatnu molitvu od prvoga dana. Mogu se dodati još i Litanije bl. Ivana Merza.)
Sedmi dan: Borba tijela i duha protiv grijeha
Blaženi Ivane, od svoje mladosti osjećao si u svome biću kako piše sv. Pavao: zakon duha i zakon tijela koji vojuju jedan protiv drugoga (usp. Rim, 7, 21-23). Osjećao si težnju za moralnim savršenstvom, za kršćanskom svetošću, a s druge strane uviđao si svoju slabost i ograničenost da ostvariš te ideale. Rasvijetljen Božjom milošću postao si svjestan da je kršćansku svetost moguće ostvariti samo kroz intenzivni duhovni život koji uključuje molitvu, primanje sv. sakramenata ispovijedi i pričesti, čitanje sv. Pisma i duhovnih knjiga, osobnu askezu i svladavanje svojih nagnuća. Stoga si ozbiljno upotrebljavao sva sredstva što su ti ih Crkva i učitelji kršćanske duhovnosti davali da ostvariš cilj i načiniš od svoje duše remek-djelo. Ostavio si nam lijepe misli o svome duhovnom životu, i nisi se ustručavao zapisati i svoje slabosti, borbe i kolebanja; time si nas ohrabrio i pokazao da je moguće svladati tijelo i njegova nagnuća, steći kršćanske kreposti i slijediti Isusa i tako stići do svetosti. Tvoje misli koje si nam zapisao sve nas u tome smislu ohrabruju:
Misli bl. Ivana Merza o borbi protiv grijeha i moralnih slabosti
– Budući da je grijeh najveće zlo, zapravo jedino zlo, jer nas lišava jedinoga dobra – Boga, slijedi da grijeh valja najviše mrziti i svim se sredstvima protiv njega boriti.
– Što god radili, sva djela moraju ići za tim da se u svijetu čini što manje grijeha i što više zaslužnih djela.
– Tko vojuje u redovima Crkve, ima samo jednog neprijatelja – grijeh, sve su ostalo indiferentne stvari, kojima se valja služiti za pobijanje grijeha i promicanje spasa duša.
– Nije dosta samo vjerovati. Naša vjera mora biti sistem, mora biti putokaz života, da ne radimo protiv principa pravednosti i vječnosti.
– Biti praktičnim katolikom mora biti moja svrha.
– U našem je tijelu zakon, sasvim drugačiji od onoga koji je u našoj duši.
– Napasti navale užasno, no molitva me diže. U svetinji nad svetinjama u srcu mom, nepokolebiva je vjera.
– Treba krvave borbe da se ne potone u običnom svijetu.
– Poniznost, samozataja, šutnja i dobra djela – jedina su realna sada i nakon smrti.
– Težit ću za svetošću, za ujedinjenjem s Gospodinom Bogom i molit ću ga da mi dade otporne snage u životnoj borbi i energije u stvaranju.
– Dva sakramenta – sv. ispovijed i sv. Pričest, izvor su stalne i uspješne reforme nutarnjeg života svakog katolika.
– Bog hoće da vodi ljude pomoću ljudi. Ispovjednik od Boga dobiva posebne milosti da nam pokaže volju Božju.
(Ostale misli bl. Ivana Merza o istoj temi vidi u Dodatku na kraju Devetnice.)
Pomolimo se:
Nebeski Oče, ti si blaženog Ivana poticao na vođenje duhovnog života. On se spremno odazivao tvojim poticajima i marno je prihvaćao sva sredstva što mu ih je Crkva davala da bi tebi u svojoj duši načinio dostojno boravište, da bi se iznutra izgrađivao i živio potpunim životom milosti. Dao si mu nutarnje svjetlo te je shvatio svoje slabosti, i snagu da se protiv njih bori; tako je izgrađivao svoj karakter i uspinjao se putem svetosti. S tvojom milošću pobjeđivao je u napastima i stvarao je od svoje duše remek-djelo. Molimo te daj i nama, po njegovu zagovoru, snagu da svladamo slabosti svoga tijela i duha, i da se, vođeni njegovim primjerom i nebeskom pomoću, uzdižemo putem svetosti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Slava Ocu …
(Ako se devetnica moli da se isprosi milost po zagovoru bl. Ivana treba izmoliti svakoga dana dodatnu molitvu od prvoga dana. Mogu se dodati još i Litanije bl. Ivana Merza.)
Osmi dan: Ljubav prema bližnjemu
Blaženi Ivane, tvoja ljubav prema Bogu bila je usko povezana s tvojom ljubavlju prema bližnjemu gdje je dobila svoju najjasniju potvrdu i očitovanje. Ona se najviše očitovala u tvome apostolskom radu da se vijest o Isusu Kristu i kršćanska vjera prošire, da se ljudi usreće njegovom istinom i uđu u njegovo kraljevstvo. Spoznatu istinu da je u Isusu Kristu ostvarenje svih naših želja i težnji širio si posvuda u svojoj okolini, a napose među mladima. Gotovo da nije bilo područja ljudskog života gdje nisi bio apostolski nazočan, bilo svojom riječju ili perom, ili osobnim zalaganjem. Glavno područje tvoga apostolata bili su mladi kojima si posvetio svoj profesionalni rad i svoje slobodno vrijeme. Želio si ih najprije izgraditi u prave kršćane, a onda ih učiniti Kristovim apostolima. Ostavio si nam divnih misli o svome apostolatu i potrebi rada za spašavanje duša i širenje Božjega Kraljevstva među ljudima:
Misli bl. Ivana Merza o ljubavi k bližnjemu i o apostolatu
– Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani.
– Učiniti djelo ljubavi čovjeku koji trpi temelj je svakog duševnog života.
– Mladi naraštaj goji zanosnu ljubav prema našemu Spasitelju, koji je uvijek s njim u presv. Euharistiji; tu on crpi svu svoju snagu za svoje djelovanje, za svoj apostolat.
– Sva ljudska djelatnost mora biti radi ljubavi, radi apostolata; radi toga da se širi Kraljevstvo Božje među ljudima.
– Važnije od umjetnosti jest odgajati i voditi ljude k Isusu, a u tom poslu umjetnost, kao i sve što je stvoreno, ima samo pomagati čovjeku da dođe do Isusa.
– U radu mora biti prvi kriterij spas duša, dobro sv. Crkve i to onako kako si to dobro zamišlja Sv. Stolica.
– Katolicizam se neće širiti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u širenju Kraljevstva Božjega na zemlji.
– Temelj našega apostolskog rada i uspjeha leži u nama samima, u našem odnosu k Isusu, koji u nama mora živjeti.
(Ostale misli bl. Ivana Merza o istoj temi vidi u Dodatku na kraju Devetnice.)
Pomolimo se:
Gospodine Bože, ti si svoga slugu blaženog Ivana ispunio svojom ljubavlju koju je on nesebično svjedočio i na razne načine darivao bližnjemu. Napose ju je pokazivao privodeći mlade tebi, radeći za njihovo nadnaravno dobro, za spasenje njihovih duša, nastojeći od njih učiniti izgrađene i svjesne kršćane. Molimo te da po zagovoru blaženog Ivana i mi nesebično širimo tvoju ljubav, radimo za proširenje tvoga Kraljevstva i nastojimo privući tebi što više duša. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Slava Ocu …
(Ako se devetnica moli da se isprosi milost po zagovoru bl. Ivana treba izmoliti svakoga dana dodatnu molitvu od prvoga dana. Mogu se dodati još i Litanije bl. Ivana Merza.)
Deveti dan: Po križu i žrtvi do svetosti
Blaženi Ivane, revno vodeći duhovni život uspinjao si se prema kršćanskoj savršenosti. Spremno surađujući s Božjom milošću ozbiljno si radio na svome samoodgoju i na stjecanju kršćanskih vrlina. Još od mladih dana pratilo te je trpljenje i bol: bolest očiju, boravak u ratu, nutarnja trpljenja zbog nerazumijevanja svoga rada, posljednja bolest i sama smrt u naponu snage. S predanjem u volju Božju strpljivo si primao svako trpljenje i Bogu ga prikazivao kao žrtvu. Kroz bol si mogao duboko zaroniti u otajstvo Kristova križa te si dobro shvatio otkupiteljsku vrijednost trpljenja. I kada ti je Gospodin dao do znanja da ostaviš ovaj svijet i pođeš k njemu u naponu svoje snage i svoga rada ti si spremno prihvatio Očevu odluku i svoj mladi život na samrti prikazuješ Bogu kao žrtvu za hrvatsku mladež. Da je tvoja žrtva života bila Bogu draga, dokaz su tisuće mladih koji su te slijedili na tvome putu prema Bogu a izrazili su to riječima: »Hvala ti, orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu!« U svojoj oporuci koja je posljednja i svečana ispovijest tvoje vjere izrazio si duboku nadu i sigurnost da ideš u susret sjedinjenju s Božanskom ljubavlju Kristova Presvetog Srca.
Misli bl. Ivana Merza o križu, trpljenju i budućem životu u vječnosti
– Savjesno obavljati staleške dužnosti i to smatrati za križ mojega života; za moje dnevno razapinjanje, koje donosi blagoslova u radu za spašavanje duša.
– Moramo svu pozornost posvetiti odgoju samih sebe i studiju katolicizma.
– Borba za savršenošću, askeza, mora biti naš svagdanji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike, stvara od nas nesebične ljude, podržava u nama borbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegnemo.
– Isuse, ne dopusti da ti se ikada iznevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnom trpljenju postajem tebi sve sličniji.
– Boga nikada zaboraviti! Neprestano težiti za sjedinjenjem s njime.
– U meni je plamen za beskrajnim visinama, žar za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha.
– Cijelo je kršćanstvo sazdano na žrtvi. Tko ne zna što je žrtva, ne može razumjeti kršćanstvo.
– Ako Gospodin želi da trpite i da ne ozdravite, onda se valja predati u Njegove ruke – jer se ni najmanji bacil ne miče bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje.
– Trpljenjem čovjek može više učiniti za proširenje Kraljevstva Isusova, negoli velikim radom, učenim raspravama, sjajnim govorima i člancima.
– Zemaljskim očima možda nećemo vidjeti plodove tog trpljenja, ali gore, u Srcu Božjem, ukazat će nam se koliko je njime duša spaseno, kolikim katoličkim pothvatima je donijelo blagoslova.
– Trpljenje je najjače sredstvo što spasava i posvećuje duše.
– Bože, uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada na stranu bacim i da požalim svoj izbor. Daj da kalež trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji Tvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u lice gledati!
– Život mi je bio Krist a smrt dobitak.
– Očekujem milosrđe Gospodinovo i vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
– Moja je duša postigla cilj za koji je stvorena.
(Ostale misli bl. Ivana Merza o istoj temi vidi u Dodatku na kraju Devetnice.)
Pomolimo se:
Gospodine, ti si blaženog Ivana vodio do svetosti kroz trpljenje i patnju. Dao si mu jasnu spoznaju o vrijednosti dragovoljnog prihvaćanja križa kojega svakodnevno susrećemo u našem životu. On je sve iskoristio za svoje posvećenje. Na kraju života svoj čin umiranja nije pasivno prihvatio nego ga je pretvorio u vrijednost, prikazujući ga kao žrtvu za mladež. Molimo te, da se po njegovu primjeru i zagovoru i mi prikazujemo tebi, da životna trpljenja prihvaćamo s predanjem u tvoju svetu volju. Udijeli nam milost da poput blaženog Ivana i mi u vjeri i nadi očekujemo tvoje milosrđe i jednoga dana zavrijedimo ući u posjedovanje ljubavi tvoga božanskog Srca. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Slava Ocu …
(Ako se devetnica moli da se isprosi milost po zagovoru bl. Ivana treba izmoliti svakoga dana dodatnu molitvu od prvoga dana. Mogu se dodati još i Litanije bl. Ivana Merza.)
DODATNE MISLI BLAŽENOG IVANA MERZA ZA OBAVLJANJE DEVETNICE
Prvi dan
ŽIVOT – SMRT – PROLAZNOST – VJEČNOST
– Bože, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kreće, a čovjek, sve to misli. Kuda to vodi? Zašto čovjek ima tijelo, kad je on u biti duša? Zašto? Kuda? Kako? Vječne tajne.
– Religiozni život, misao na Vječnost, Smrt, Ljubav, to je nešto veliko.
– Iskreno govoreći, ja se ne bojim smrti, ta tamo gore je ono pravo carstvo.
– Ima li čovjek ovdje pravo na sreću? Zar nije ovaj svijet – svijet rada i muke, i kako se čovjek pokaže u tom radu, dobiva nagradu na drugom svijetu, koji je vječan.
– Za nas je dika probijati se kroz život i gomilati blaga za onaj veliki život.
Drugi dan
BOG I RELIGIJA
– Činjenica jest da Bog postoji, da Ga osjećam oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje, svagdje. Njegove melodije drže i napunjaju sav svemir. Svaki čovjek ćuti dah nečega većega i vječnoga. On postoji, i ja tvrdo vjerujem i u najjačim trenucima kušnje i sumnje da je On jedini, vječni, veliki Bog.
– Razgovor sa Svevišnjim, ta veza, priznavanje Svevišnjega, to je religija.
– Religija je bez molitve mrtva.
– Posve jasno i realno zapažam kako Gospod vodi sve pojedinosti našega života i rada.
temelje, nije moguća obnova ljudskog društva.
– Duboko sam uvjeren da izvan Crkve za kršćanina nema potpune ljepote i umjetnosti.
– Hrvatski se narod odnjihao u krilu svete Crkve Katoličke i od nje dobio mnoštvo duhovnih i vremenitih dobara.
– Sudbina je hrvatskog naroda bila nerazdruživo spojena sa sudbinom Crkve katoličke; zatajiti taj blagotvorni utjecaj Crkve na sav razvoj naroda bilo bi djelo najveće nezahvalnosti.
– Veličina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi, kako se oni ravnaju prema zapovijedima i željama Kristova Namjesnika.
– U Rimu imate intuiciju, osjećaj da je sve krhko i nestalno, ali da se Papina lađica bez bojazni njiše usred valovlja jer je usidrena na nepokolebljivoj Petrovoj stijeni.
– Katolici hrle u Rim da ispovjede svoju ljubav Namjesniku Kristovu, da sami sebe posvete i da tako obnovljeni u svojoj duši preporode svoje prijatelje, svoju obitelj, svoja društva, svoje narode i države.
Šesti dan
VRHUNAC MOLITVENOG ŽIVOTA U LITURGIJI
– Jako volim tišinu i mir, mogu razmišljati, mogu misliti na misterij Euharistije, mogu se dugo moliti.
– Ljepše je zavući se u tamnu crkvicu i kod treptanja vječnog svjetla, za zadnjih traka sunca, tiho moliti krunicu i vječno se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veličini, toj neizmjernoj Ljubavi.
– Molitve i kretnje liturgije, njene melodije i njeni miomirisi projekcija su Neba na zemlju, fotografija su unutarnjeg Božjeg života.
– Tako je čarobna ljepota katoličkih obreda – da čovjek, koji je jednom osjetio njene čari, osjeća u duši čežnju da sve ostavi i sav svoj život provede u liturgijskim molitvama, pjevajući dan i noć bez prestanka hvalospjeve Presvetom Trojstvu.
– Po liturgijskom razmatranju svaki katolik postaje velik i univerzalan i počinje osjećati što osjeća sama Crkva.
– Među katoličkim narodima nema sata ni časa kada redovnici ili svećenici ne bi molili božanski časoslov. O divne li Crkve, koja bez prestanka u zajednici s nebeskim vojskama pjeva hvalu Tvorcu!
– Dok milijuni novina šire narodnu mržnju i laž, Crkva mirno vrši kroz vjekove svoju miroljubivu misiju i daje u ruke svojim službenicima mnoge stotine tisuća brevijara i milijune misala, koji govore o ljubavi k Bogu i bližnjemu.
Sedmi dan
BORBA TIJELA I DUHA PROTIV GRIJEHA, NASTOJANJE ZA MORALNIM USAVRŠAVANJEM
– Grijeh je povod najvećim katastrofama čovječanstva.
– Srž svakog apostolata mora biti borba protiv grijeha. To je glavni okvir, u koji ulaze druge vrste apostolata.
– Kršćanska vjera je za nas moralni zakon i otvara nam neizmjerni put, koji je pravedan, da ne dođemo u opreku s dobrim.
– Zašto je u meni tolika težnja za usavršavanjem samoga sebe, za zbliženjem s Onim najvećim, zašto mi neka nadnaravna sila uvijek govori: posti, ne jedi previše, budi nadčovjek?
– Askeza, promatranje života i rad jedino u tom smjeru, bez ikakvih koncesija “ovoj” zemlji, to je jedini pravi životni postupak.
– Tko veli da je post glupost, taj ne zna ništa. Bez posta nema pravog duševnog života, čovjek nema onda sam nad sobom autoriteta.
– Sveto siromaštvo! Ne brinuti se za sjetilne slasti! Pokloniti sve i žarko ljubiti bližnjega, koliko li veselja ima u svemu tome!
Osmi dan
LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU KROZ KRŠĆANSKI APOSTOLAT I SURADNJA S KRISTOM U ŠIRENJU BOŽJEGA KRALJEVSTVA
– Katolici su dužni pred Bogom voljeti svoju domovinu i raditi bolje nego itko drugi za procvat domovine.
– Najbitnije za svakog rodoljuba jest da nastoji da duša njegova i duša njegove braće ne bude u smrtnom grijehu.
– Duboki i intenzivni religiozni život jest jedini preduvjet da se odgoje veliki pojedinci, koji će svojim životom realizirati svoje velike ideje.
– Ljepota ljudskog djela samo je odraz neugasive Ljepote Božje, i umjetnička je djelatnost samo nastavak, usavršavanje Božje djelatnosti.
– Misionari, junaci, mučenici, umjetnici surađuju s Bogom šireći Kraljevstvo Isusa Krista; obrtnici i umjetnici stvarajući praktična i lijepa djela vrše volju Božju, surađuju s Bogom.
– Svi smo pozvani na suradnju Božju, u tome je sav smisao života pojedinca i cijele povijesti ljudskoga roda.
Deveti dan
PO KRIŽU I ŽRTVI DO SVETOSTI
– Tek kada upoznam i osjetim značenje grijeha, znat ću pun ljubavi zagrliti sv. Križ, koji me je oslobodio tako velike, vječne nesreće.
– Život bez križa, udoban, morao bi za mene biti sramotom.
– “Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji”(Mt 6,10). U tome je princip svetosti.
– Poniznost, ponizno pokoravanje volji Božjoj, temelj je svim ostalim krepostima; na njoj mora počivati zgrada našega unutarnjeg života.
– Imati Milost na zemlji, a slavu na Nebu, jest cilj svih ljudskih nastojanja.
– Uvjeren sam da sve ima svoju svrhu, ovaj rad i moje male patnje. Kroz bol čovjek sve vidi drugačije i dublje razumije gorku riječ: život.
– Čovjek se sastoji od duše i tijela, zato treba da čovječja duša i tijelo žrtvom iskažu Bogu čast, koji je sve stvorio.
– Blago onim dušama koje s radošću primaju iz ruku Gospodnjih svaku bol i sjedinjene s Isusom pridonose je za raširenje Crkve Isusove u dušama i društvu.
– Poniznost, molitva, duhovno štivo, vježba volje u dobru, ispovijed, pričest – jesu samo pomoćna sredstva koja napokon dovode do jednog cilja: uvesti Boga u našu dušu. Tek tada će biti ispunjena ona neizmjerna praznina koja je u našoj duši i koju može ispuniti samo neizmjerni Bog.
