Author

FMteam

Browsing

Fra Petar Ljubičić: UZAŠAŠĆE Gospodina našega Isusa Krista

Svake godine, četrdeset dana nakon Uskrsa, slavimo Blagdan Uzašašća Gospodinova na nebo.

Blagdan Uzašašća je blagdan radosti i kršćanske nade. Isus je došao k nama, trpio i umro za nas na križu i treći dan uskrsnuo i potom nakon četrdest dana okupio je svoje učenike, podigao ruke da ih blagoslovi, ojača u vjeri, učvrsti u nadi i raspali u ljubavi i uzašao na nebo. I tako se žalost učenika zbog rastanka pretvorila u radost i utjehu. 

I ove godine želimo se sjetiti obećanja dana apostolima kako će taj isti Isus koji je na današnji dan uznesen na nebo isto tako doći kao što je otišao. Taj njegov dolazak zbit će se na kraju svih vremena. Ali dan koji će biti posljednji nije nama, niti ikome, poznat. Naše iščekivanje Isusova povratka još traje.
Nakon što se četrdeset dana ukazivao svojim učenicima i uvjeravao ih u činjenicu uskrsnuća, Isus je prešao u slavu Očevu.
Isus je govorio svojim učenicima prije svoga odlaska kako trebaju biti njegovi svjedoci i propovijedati Radosnu vijest svima.

“Uzašao je na nebo”. Vratio se k Ocu, ali nije ostavio nas: s nama je, među nama je – po-ruka je svetkovine UZAŠAŠĆA. Krist je doduše uzašao na nebo ali nas nije ostavio. On nas je spasio. Rekao je: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta…!”

Pokazao nam je tko smo, što smo i kamo idemo?
Tko s Bogom živi, s Bogom će biti u vječnosti i radovati se i uživati…
Koliko budemo svojim životom Kristu sličniji, toliko će i naš uspon prema nebu biti lakši.
Uzašašće je Isusovo potvrdilo i opravdalo naš kršćanski optimizam.
Živimo radosno u svojoj vjeri, jer ne ostajemo na zemlji. Ovdje smo kratko.

Događaj uzašašća jedna je od temeljnih istina našega kršćanstva jedan od stupova-nosača našega života.

Prije svoga Uzašašća na nebo rekao je Isus svojim učenicima: “Ja idem k Ocu da vam pripravim mjesto. A kad odem i za vas mjesto pripravim, opet ću doći i vas uzeti k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Iv 14,2).
Kolike li utjehe u ovim riječima Isusovim?! Isus je uzašao na nebo, ne samo zato jer je nebo njegov pravi stan, nego i radi nas, da i nama pripravi mjesto na nebu gdje ćemo otpočinuti nakon dugoga i napornog puta po ovoj dolini suza.

“Dom, domovina, zavičaj, nebo”, – to su riječi koje tako snažno pokreću i diraju ljudsko srce, kao malo koja druga riječ u ljudskom govoru. Jedva da ima još koji drugi osjećaj koji tako bolno razdire srce i dušu kao bol za domom, domovinom, zemaljskom, a još više nebeskom. Mnogi sveci toliko su čeznuli za nebeskom domovinom da bi od tog bola gotovo mogli i umrijeti.

Gdje je nebo? Riječ nebo ima dva značenja. Nebo je materijalno, a stan Boga je duhovan, jer je Bog duh. Dakle stan Božji nije materijalan, vidljiv, opipljiv.
Bog je duhovno posvuda, posebno u srcu čovjeka, stvorena na njegovu sliku. U tom smislu je slavni učenjak Fabre izjavio: “Ja ne vjerujemu Boga, ja ga vidim!”
Nije pronašao Boga svojim tjelesnim očima nego ga je upoznao zahvaljujući svjetlu vjere. Upoznao je njegovu nazočnost i njegovo djelovanje.

Već kralj David toliko je čeznuo za nebom da je govorio: “Kad ću doći i lice tvoje gledati?” Sveti Pavao bolno je uzdisao: “Tko će me osloboditi od ovoga smrtnoga tijela? Želim se rastaviti i biti s Kristom.”
Sveti Franjo izgarao je od želje da smije poći kući, u nebo, i zato je često govorio: “Gadi mi se zemlja kad mislim na nebo.”

Biskup Sailer pripovijeda o jednom malom prvopričesniku koji je Djetetu Isusu napisao pismo i postavio ga iza tabernakula. Sadržaj pisma bio je: “Dragi Isuse, na ovom svijetu nije više lijepo. Meni se ovdje više ništa ne sviđa. Ja bih htio kući, kući u nebo!” Četrnaest dana iza toga mališan je već zaista bio kod kuće, u nebu.
Svakoga dana za 24 sata bliže smo svome izbavljenju, bliže svojoj domovini, bliže nebu, bliže vječnoj Ljubavi, bliže vječnoj sreći!

Isusu pred svetohraništem možemo i mi reći: i mi bismo htjeli kući, k tebi! U divno nebo! Bol za nebom veoma je teška! Jer gore kod tebe čeka nas ona sreća i blaženstvo o kojoj govori Sveto pismo: „Niti je oko vidjelo, niti uho čulo, niti srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji njega ljube!” I nemirno je srce naše. I nemirno ostaje srce naše tako dugo, dokle god ne počine, dokle god se ne smiri kod kuće – u nebu u Bogu svome!

Naša nebeska Majka Marija došla je k nama da nam pomogne doći u nebo. Kada nas zove da se svaki dan obraćamo, da čvrsto u Boga vjerujemo, da mu se klanjamo i molimo mu se srcem, želi nam reći da je to najsigurniji put koji vodi u raj.
Koje iznenađenje za sve naas!? Koja će to radost biti, možemo samo slutiti.
Isplati se danas biti katolik. Zahvalimo se Bogu što nam je Mariju poslao da nas pouči i povede u raj.

Isus je otišao da se vrati…
Sva je mudrost našega života: biti spreman, dočekati ga. Biti spreman – spremati se.

Zanimljiv je razgovor jednoga misionara s jednim Indijcem.
Pitao je misionara: “Vjerujete li, da će doista Krist opet doći?”
– “Da, ja to vjerujem!”
– A onda će Indijac: “Svakoga jutra prije nego odem na posao ja molim: Gospodine, daj da tako živim – da mogu stati preda Te, ako Ti danas dođeš!”
Evo, što nam je činiti!!!

– Zato nas ne zavaravaju izjave nevjernika.
Jedan ruski kozmonaut izjavio je: „Išao sam na nebo i tamo Boga nigdje ne nađoh!“ Jedan svećenik iz Moskve odgovorio mu je: „Ako nisi Boga sreo na zemlji, nećeš ga nikada sresti na nebu!“

– Bog djeluje u svijetu u i našim srcima… Sjetimo se svetoga Stjepana kako umire gledajući otvorena nebesa i Sina Božjega… svetoga Pavla koji se obraća pred Damaskom… i onoga razbojnika s Isusove desne strane… Na njegove riječi: “Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!” Isus mu odgovara: “Još danas ćeš biti sa mnom u raju”.

Nebo je dakle u nama i u drugima. Trebalo bi ga samo otkriti. Nemojmo zamišljati Boga i njegova Sina kao onoga koji stanuje na oblacima.
Bog je posvuda, nebo je posvuda za one koji ga ljube: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i moj otac ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti!”

Za lansiranje rakete u svemir potrebno je snažno i skupo gorivo. Da se sjedinimo s Bogom i da druge sjedinimo s njim, dovoljno je ljubiti i iz ljubavi živjeti.
Ne zaboravimo na dan svoga uzašašća svima nam je Isus otvorio vrata u nebo – u vječni, sretni život. Budimo pozorni da ih ne zatvorimo opakom grješnom rukom.
Nastojmo živjeti tako da budemo spremni stati pred Krista i poći, ako on danas dođe.
Blago svakome onome tko tako bude živio.  

Bogataš i nebo

Doznao sam, gdje se nalazi nebo?

Neki je župnik na blagdan Uzašašća zanosno propovijedao o nebu – raju. Kad je izišao iz crkve, pristupi k njemu jedan bogati čovjek i veli mu: “Velečasni, vi ste danas vrlo lijepo govorili o nebu, ali niste nam rekli gdje se nebo nalazi?”

Svećenik će mu na to: “Odmah ću vam pokazati. Gore u onoj kući, na zadnjem katu nalazi se siromašna udovica sa svoja dva sinčića. Svi su bolesni, gladni, nalaze se u velikoj bijedi. Pošaljite nekoga da ih posjeti i dajte im hrane, drva i odjeće. Zatim uzmite Sv. pismo i pročitajte poglavlje 25. Matejeva evanđelja, gdje Krist govori o sudnjem danu. Ja sam uvjeren da ćete odmah doznati gdje je nebo. Ako ne doznate, dođite k meni i ja ću vam pokazati!”
Bogati gospodin posluša župnika. Istoga dana posjeti bolesnicu i obilato je nadari.
Vrativši se župniku veli mu: “Velečasni, ne samo da sam doznao gdje je nebo, nego sam u nj i ušao. Ne mogu vam kazati što u duši osjećam, nikada nisam bio tako sretan.”

Bogu služiti najveća je čast
“Kristu služiti – to je nad sve časti;
Njega Ijubiti – nema veće slasti;
Njega slijediti – to je veličina;
Sve drugo je varka i taština!”

“Čim sam povjerovao da postoji Bog, shvatio sam
da ne mogu drukčije nego živjeti samo za njega.”

“Ako je naša vjera istina, ako je Evanđelje Božja riječ,
mi smo dužni vjerovati i nasljedovati je!”
(Charles de Foucauld)

MISNA ČITANJA – 9. SVIBNJA 2024.

Isus bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

VI. vazmeni tjedan

Četvrtak, 9. 05. 2024.

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Svetkovina

ČITANJA:
Dj 1,1-11; Ps 47,2-3.6-9; Ef 1,17-23 (ili: Ef 4,1-13); Mk 16,15-20

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Pahomije, Beato, Blaženko, Kristofor, Mirna

Prvo čitanje:

Dj 1, 1-11

Bî uzdignut njima naočigled.

Početak Djela apostolskih

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.

Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«

Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47, 2-3.6-9

Pripjev:

Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje!

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!
Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Drugo čitanje:

Ef 1, 17-23 (ili: Ef 4,1-13)

Posjede ga sebi zdesna na nebesima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:

Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – glavom Crkvi, koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

Riječ Gospodnja.

ili po volji Ef 4,1-13;

Do mjere uzrasta punine Kristove.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:

Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svojom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoj poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.

Zato veli: »Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.« Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.

On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 16,15-20

Isus bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Svršetak svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:

»Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.

Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Započela velika devetnica Kraljici Mira župe Krista Kralja iz Čitluka

Danas, 5. svibnja, polaskom u 15 sati ispred župne crkve Krista Kralja u Čitluku, započela je 4. velika zavjetna molitvena devetnica povodom 43. obljetnice ukazanja Kraljice Mira u župi Međugorje. Kao i svake godine, devetnicu organiziraju župa Krista Kralja u Čitluku i Udruga “Zavjet Gospi”. Župljani župe Krista Kralja, te vjernici iz okolnih župa i mjesta, predvođeni župnikom fra Mirom Šego i župnim vikarima fra Ivanom Sliškovićem i fra Slavenom Tomićem, hodočastili su do Brda ukazanja u Bijakovićima. Hodočašće je započelo molitvom krunice Božjega milosrđa, te se nastavilo molitvom Gospine krunice kroz Krehin Gradac, Vionicu i Bijakoviće. Nekoliko stotina vjernika u koloni, s krunicom u rukama i molitvom na usnama, krenuli su prema Brdu ukazanja, a župljani Međugorja su radosno dočekali hodočasnike ispred svojih domova, te im ponudili osvježenje u obliku vode, sokova ili kolača koje su sami pripremili.

Došavši na Brdo ukazanja, vjernici su penjajući se do Gospina kipa molili radosna otajstva Gospine krunice, a dolaskom do Gospina kipa izmolili su i Vjerovanje, sedam Očenaša, Zdravo Kraljice i Marijin hvalospjev Veliča, a hodočašće je završilo završnim mladomisničkim blagoslovom kojega je udijelio fra Slaven Tomić. Vidno umoran, ali ispunjenoga srca, čitlučki župnik fra Miro Šego s nama je podijelio nekoliko dojmova.

„Ovo je danas prvi dan velike Devetnice župe Krista Kralja i Udruge ”Zavjet Gospi” koju već četvrti put organiziramo u zahvali Kraljici Mira za njezinu prisutnost kroz ove 43 godine i zahvalnost za sve milosti koje smo primili i koje primamo i dalje ovdje, u zahvalnost za Gospinu nazočnost, za njezinu blizinu u našim srcima, u našim potrebama i svemu onome što je važno za nas i za naš život. Danas smo krenuli, kao i obično, u 15 sati ispred župne crkve u Čitluku i evo stigli smo ovdje, Bogu hvala, u jednom lijepom raspoloženju i molitvi, te zajedništvu, pjesmi i radosti. Ono što me posebno veseli je da je bilo jako puno mladih obitelji i djece i to mi nekako stvarno srce ispuni radošću. Danas je prvi put, a ove godine planiramo ići osam nedjelja, do 23. lipnja kada će biti zadnja osma nedjelja, a već sutradan, 24. lipnja imamo završno, deveto hodočašće, zavjetno hodočašće, na samu Uočnicu Gospina ukazanja koje će krenuti ispred župne crkve u Čitluku u 16 sati prema župnoj crkvi u Međugorju”, kazao je čitlučki župnik fra Miro Šego. Zavjetna molitvena devetnica nastavlja se i iduće nedjelje od 15 sati polaskom ispred župne crkve Krista Kralja u Čitluku.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Na današnji dan 8. svibnja 1898. rođen bl. Alojzije Stepinac

U Brezarićima kraj Krašića 8. svibnja 1898. godine rođen je kardinal Alojzije Stepinac, višegodišnji zagrebački nadbiskup i hrvatski mučenik.


Zagrebački nadbiskup, a od 1952. godine i kardinal Alojzije Stepinac, čvrst i moralno dosljedan, hrabro je prkosio svim režimima za dobrobit hrvatskog naroda i u obrani vjere. Ustrajao je protiv velikosrpskog terora, protiv fašizma i ustaške NDH, protiv komunizma i njegovih pritisaka. Stoga su ga svi vlastodršci smatrali neprijateljem. Razlozi su bili jednostavni: nadbiskup Stepinac kao najviši hrvatski katolički velikodostojnik uvijek je dostojno i neodstupno branio prava hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu, protivio se svakom totelitarizmu. U slučaju NDH on se nikad nije izjednačio s ustaškim režimom, već mu se, naprotiv, stalno suprotstavljao. U vihoru Drugog svjetskog rata postao je jedan od rijetkih koji je oštro, mnogo puta i javno, reagirao na fašističko bezumlje.

Mnogobrojna dokumentacija govori o Stepinčevim kritikama velikosrpskog terora, o oštrim prosvjedima Paveliću zbog ustaških zločina te o njegovu spašavanju tisuća ljudi, osobito Židova i Srba.

‘Svaki čovjek, bez obzira na rasu i naciju, ima sva neotuđiva prava koja mu ne smije oteti ili ograničiti samovoljno nijedna vlast’, govorio je javno Stepinac.

Poslije rata Stepinac je odbio odvojiti Katoličku crkvu u Hrvata od Vatikana, što je tražio komunistički diktator Josip Broz Tito, jer je to trebalo oslabiti njezinu ulogu zaštitnice identiteta i slobode hrvatskog naroda.

Usprotivio se neopravdanim egzekucijama i tražio milosrđe, zagovarao slobodni razvitak vjere i poštovanja neotuđivih prava čovjeka. Komunistička vlast osudila ga je na 16 godina tamnice.

‘Moja je savjest čista. Bio bih ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga naroda. Što sam govorio o pravu na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s načelima Jalte i Atlantske povelje’, rekao je u sudnici.

Mnogobrojne dokaze i svjedoke u korist optuženoga sud nije prihvatio.

Stepinčeva golgota u Lepoglavi, i kasnije, zatočenje u rodnome Krašiću, ostaje svjedočanstvo o moralnoj čvrstini i hrabrom protivljenju nepravdi.

Kad je kardinal Stepinac 1960. godine umro, komunistička vlast morala je dopustiti da se pokopa u katedrali, posljednjem počivalištu zagrebačkih biskupa.

U listopadu 1998. papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženim na svečanom misnom slavlju u Mariji Bistrici. Već prije, prvi hrvatski demokratski Sabor donio je Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu Alojziju Stepincu. Njegov spomendan, Stepinčevo, slavi se 10. veljače.

Na proslavi Stepinčeva u Rimu 2014., u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, prefekt vatikanske kurijalne Kongregacije za kauze svetih, kardinal Angelo Amato, obznanio je da je nadležna liječnička komisija utvrdila slučaj čudesnog ozdravljenja po zagovoru bl. Stepinca te da je o tome obavijestio papu Franju.

Blažena Djevica Marija – posrednica svih milosti

Među naslovima Bogorodice Marije koji označuju njezino sudjelovanje u procesu duhovnoga života vjernika značajno mjesto zauzima i Posrednica svih milosti. Upravo je to naziv prvog Marijina spomendana u svibnju


Za vrijeme zasjedanja Drugoga vatikanskog sabora vodila se žustra rasprava o prikladnosti pridavanja uloge i naslova posrednice svih milosti Bogorodici Mariji a istovremeno vjerujući da je proslavljeni Krist Gospodin jedini posrednik između Boga i ljudi (1 Tim 2,5). U ozračju rasprava pobornika i protivnika navedene Marijine uloge u otajstvu Krista i Crkve nastalo je odmjereno, ali veoma jasno, obrazloženje u Konstituciji o Crkvi: Marijina materinska uloga prema ljudima nikako ne potamnjuje i ne umanjuje Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Jer sav spasonosni utjecaj Blažene Djevice na ljude ne nastaje iz neke nužde, nego iz Božje dobrohotnosti te izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na njegovu posredništvu, potpuno zavisi od njega i iz njega crpe svu snagu; a nikako ne priječi neposredno sjedinjenje vjernika s Kristom, nego ga olakšava (LG 60).

Komentirajući navedeni saborski tekst, sudionik u njegovu stvaranju Gérard Philips s pravom polazi od svetopisamske podloge o jedincatom Kristovu posredništvu u 1 Tim 2 u kojoj pisac potiče vjernike da mole za spasenje svih ljudi bez iznimke. Jer, Bog je jedan za sve i njegova je sveopće želja da se svi ljudi spase. Ali to spasenje neće postići posredovanjem različitih božanstava nego po jedinome posredniku Kristu Isusu. To Kristovo posredništvo kod Boga ne isključuje čovjekovo sudjelovanje. Sam sv. Pavao vidi svoju ulogu u posluživanju naviještanjem toga otajstva među poganima. Naglasak je na neograničenosti spasenja svih ljudi a ne na isključivanju Kristovih suradnika u njegovu spasenjskom djelu.

Prema potpuno nezasluženoj naklonosti i neuvjetovanoj volji dobroga i svemogućega Boga, Krist svoj spasiteljski utjecaj komunicira s članovima svoga otajstvenog tijela u kome njegova majka Marija zauzima počasno mjesto od samoga početka. Njezina majčinska uloga prema nama ljudima ne sakriva niti umanjuje jedincato Kristovo posredovanje kod Boga nego očituje njegovu snagu reći će oci na Drugom vatikanskom saboru.

To njihovo naučavanje nije nešto novo nego je duboko ukorijenjeno u crkvenoj predaji. Sv. Ambrozije o tome veli: Isus nije trebao nikakvu pomoć u spašavanju svih ljudi, on koji bez ičije pomoći može sve uzdržavati. Ili sv. Ivan Zlatousti: Isus je prihvatio supatnju svoje Majke, ali ne traži pomoć ostalih. Konstitucija razvija to izlaganja Otaca osobito pod vidom da Bog nije prihvatio Marijino djelovanje kao nužnost i nešto neovisno o djelovanju Krista Isusa. Naprotiv, Marijin udio u spasenju i posredovanju kod Boga proizlazi iz Kristova preobilja i temelji se na njegovu posredništvu. Zavisi u potpunosti o Kristu i crpe svu snagu od njega. Marija nije neposredna posrednica kod Boga. Ona je samo suradnica svoga Sina, jedinog posrednika.

Povezanost svih u Krist

 U Kristovu tijelu vjernici se Duhom Svetim tako povezuju kao udovi da, što se tiče spasenja, svaki zavisi od svih ostalih. Nijedan ne živi sam sebi, nego milost dana pojedincima koristi svim udovima i svi poslužuju jedan drugoga. Čitav, dakle, Krist, Glava i udovi, sredstvo su spasenja, po kojem dolazi ljudima život vječni. Ukoliko smo Kristovi, sudionici smo njegove moći djelovanja na ljude i njegova služenja njima. To se na poseban način ispunilo na Mariji, u kojoj se prethodno zbilo i skupilo sve ono što Crkva radi… Kad bi se to reklo, ima nade da bi i od nas odijeljena braća uvidjela da se radi o istini koja se izvodi iz Kristova otajstvena tijela, koje Otajstvo i sami ispovijedaju.
Marijin spasonosni utjecaj na ljude ne proizlazi nužno iz naravi same stvari nego iz dobrohotne Božje odluke. Da ne bi došlo do krivog spoja, Sabor izrijekom spominje da Marijin spasonosni utjecaj nikako ne priječi neposredno sjedinjenje s Kristom, nego ga gaji. Marijino zauzimanje kod Boga za nas, u stvari je njezino zalaganje za Isusovo djelovanje u našu korist. Vjernički izraz po Mariji k Isusu treba shvatiti dinamički u kontekstu dubljeg ukorjenjivanja u Kristovu smrt i uskrsnuće zajedno s njegovom majkom. To će Sabor naglasiti govoreći o trajnom Marijinu materinstvu u poretku milosti što traje neprekidno od pristanka koji je pri navještenju odano dala a pod križem nepokolebljivo održala,  do vjekovječnog stanja svih izabranih. Nakon uznesenja, naime, nije se odrekla te spasonosne uloge na nebu, nego nam svojim mnogostrukim zagovorom i dalje pribavlja darove vječnoga spasenja (LG 62).

U molitvenim obrascima

Na temelju toga i svega što je rečeno o mjestu i ulozi Blažene Djevice Marije u otajstvu Krista i Crkve u 8. pogl. Lumen Gentium, na molbu Reda braće slugu Bl. Dj. Marije, Kongregacija za bogoštovlje je 1971. g. odobrila misni obrazac koji je, uz neke izmjene i dodatak vlastitog predslovlja, uvršten i u “Zbirku misa o bl. dj. Mariji” (br.30). Taj se obrazac u mnogim mjestima koristi 8. svibnja za blagdan pod naslovom “Marija Majka i posrednica milosti”.
Saborske ideje i obrazloženja o Marijinu sudjelovanju u Kristovu posredovanju za nas kod Boga najbolje i najjasnije su izrečena u predslovlju ove mise pod naslovom: Darivanje majčinske ljubavi Bl. Djevice. Tu se, prije svega, hvali Krist, “pravi Bog i pravi čovjek koga je Bog postavio za jedinoga posrednika između sebe i ljudi da uvijek živi i zagovara nas.” A tu je i “Blažena Djevica, Otkupiteljeva majka i družica, koja vrši majčinsku službu u Crkvi: službu zagovaranja i praštanja, službu molitve i milosti, službu pomirenja i mira… Zato joj se vjernici u tjeskobama i pogiblima s pouzdanjem utječu i nazivaju majkom milosrđa i službenicom milosti.”

Pod obranu se tvoju utječemo

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, posrednice naša, zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči.

MISNA ČITANJA – 8. SVIBNJA 2024.

Duh Istine upućivat će vas u svu istinu.

VI. vazmeni tjedan

Srijeda, 8. 05. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 17,15.22 – 18,1; Ps 148,1-2.11-14; Iv 16,12-15

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Arsen, Amat, Ida, Ulrika Nisch

Prvo čitanje:

Dj 17, 15.22 — 18, 1

Što ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu.

Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: »Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.«

»Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i — sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod!«

»Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.«

»I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.«

Kad čuše »uskrsnuće od mrtvih«, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tom slušati!« Tako se Pavao povuče od njih. Neki su ipak prionuli uza nj i povjerovali; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.

Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 148, 1-2.11-14

Pripjev:

Puna su nebesa i zemlja slave tvoje!

Hvalite Gospodina s nebesa,
hvalite ga u visinama!
Hvalite ga, svi anđeli njegovi,
hvalite ga, sve vojske njegove!

Zemaljski kraljevi i svi narodi,
knezovi i suci zemaljski!
Mladići i djevojke,
starci s djecom zajedno.

Nek svi hvale ime Gospodnje,
jer jedino je njegovo ime uzvišeno!
Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,
on podiže snagu svom narodu.

On proslavlja pobožnike svoje,
sinove Izraelove —
narod njemu blizak.

Evanđelje:

Iv 16,12-15

Duh Istine upućivat će vas u svu istinu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Još vam mnogo imam kazati,

ali sada ne možete nositi.

No kada dođe on — Duh Istine —

upućivat će vas u svu istinu;

jer neće govoriti sam od sebe,

nego će govoriti što čuje

i navješćivat će vam ono što dolazi.

On će mene proslavljati

jer će od mojega uzimati

i navješćivati vama.

Sve što ima Otac, moje je.

Zbog toga vam rekoh:

od mojega uzima

i — navješćivat će vama.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. DUJAM

Sveti Dujam (latinski Domnius, Doimus), popularni splitski sveti Duje, svetac iz 3. stoljeća, duhovna je vertikala grada Splita, kojemu je zaštitnik kao i cijeloj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji

Dan prije njegova blagdana koji se slavi 7. svibnja, ritualno se otvara raka u splitskoj prvostolnici, a na sam blagdan, praćena pjesmom i oznakama župa i bratovština, kreće veličanstvena procesija s njegovim moćima užom gradskom jezgrom s misnim slavljem i propovijedi, nekad u katedrali ili pred njom, a danas na splitskoj Rivi. Sv. Dujam je najvrjednija splitska tradicija, pojam vjere u gradu koji ga je izabrao za svog sveca zaštitnika i postavio mu kosti u prvostolnicu, jednu od najstarijih katedrala na svijetu.

Sveti Dujam je bio biskup u Solinu, a žrtvu za vjeru podnio je 304. godine za vladavine cara Dioklecijana, koji je upravo nedaleko Salone, na mjestu današnjeg Splita, podizao veličanstvenu palaču za odmor i ukopište.

Po predaji se smatralo da je sv. Dujam bio apostolski učenik sv. Petra, a po splitskoj legendi svetac je podrijetlom iz Sirije, na kršćanstvo se obratio zahvaljujući propovijedima sv. Petra i potom bio kršten u Antiohiji. Po istoj predaji, kao pratitelj sv. Petra s Pankracijem i Apolinarom pošao je u Rim, odakle ih je sv. Petar uputio propovijedati u druge krajeve: Pankeracije je otišao na Siciliju, Apolinara u Ravenu, a Dujam u prekojadransku Salonu, glavni grad tadašnje rimske provincije Dalmacije. Sveti Dujam je u mnogoljudnoj i multikonfesionalnoj Saloni osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo. Po nalogu gradskog upravitelja Maurilija doživio je mučeničku smrt – odrubljena mu je glava, vjerojatno u salonitanskom amfiteatru, nakon što je prije njega pogubljeno još 45 dalmatinskih mučenika.

Prvotno je pokopan na starokršćanskom groblju Marusincu u Solinu, današnjim Manastirinama, a njegov kult se raširio među vjernicima koji su se pokapali oko njegova groba. Kroz stoljeća častili su ga u nizu crkava, sagrađenih u njegovu čast – prije nekoliko godina jedna takva crkva sv. Duje obnovljena je u Kotoru.

Danas se zemni ostaci sv. Dujma nalaze u raci na Morlaiterovu oltaru iz 18. stoljeća u Katedrali. Manji dio Dujmovih kostiju nalazi se i u oratoriju sv. Venancija u rimskom Lateranu, prvotnom sjedištu poglavara Rimokatoličke crkve, zajedno s drugim dalmatinskim mučenicima te porečkim sv. Maurom. Naime, papa Ivan IV. dao je 641. po opatu Martinu prenijeti u Rim manje relikvije mučenika iz Dalmacije i Istre, što je potvrđeno 1962. kad je papa Ivan XXIII. dopustio da se otvori lateranski sarkofag s njihovim moćima.

Dujam se prikazuje najčešće s oznakama biskupske odore, s palmom i prvostolničkim križem. Koliko je u Splitu važan njegov kult piše u prvoj glavi Statuta grada Splita iz 1312. godine, gdje se navodi: “… Isto tako određujemo i naređujemo da svatko mora blagdan svetoga Dujma časno poštovati i slaviti”.

Sv. Dujma je na biskupskoj stolici naslijedio njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 7. SVIBNJA 2024.

Ako ne odem, Branitelj neće doći k vama.

VI. vazmeni tjedan

Utorak, 7. 05. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Dj 16,22-34; Ps 138,1-3.7c-8; Iv 16,5-11

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Dujam, Duje, Flavije, Gizela

Prvo čitanje:

Dj 16, 22-34

Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Svjetina Filipljana nahrupi na Pavla i Silu, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvala Bogu, a uznici ih slušali. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamničarska vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. Ali Pavao povika iza glasa: »Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!«

Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; izvede ih i upita: »Gospodo, što mi je činiti da se spasim?« Oni će mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!« Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.

Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti — on i svi njegovi. Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 138, 1-3.7c-8

Pripjev:

Gospodine, tvoja me desnica spasava!

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca,
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Gospodine, tvoja me desnica spasava.
Gospodin će dovršiti što započe za me!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Evanđelje:

Iv 16,5-11

Ako ne odem, Branitelj neće doći k vama.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Sada odlazim k onome koji me posla

i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’

Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce

što vam ovo kazah.

No kažem vam istinu:

bolje je za vas da ja odem;

jer ako ne odem,

Branitelj neće doći k vama;

ako pak odem,

poslat ću ga k vama.

A kad on dođe,

pokazat će svijetu

što je grijeh,

što li pravednost,

a što osuda:

grijeh je

što ne vjeruju u mene;

pravednost —

što odlazim k Ocu

i više me ne vidite;

a osuda —

što je knez ovoga svijeta osuđen.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

‘Recepti’ svetog Dominika Savija za svetost

Sveti Dominik bio je uvijek živo svetohranište Isusa Krista. Već od svoje pete godine gorljivi je ministrant, a u sedmoj godini, uz ispovijed, primio je i prvu pričest.


Sveti Dominik bio je uvijek živo svetohranište Isusa Krista. Već od svoje pete godine gorljivi je ministrant, a u sedmoj godini, uz ispovijed, primio je i prvu pričest. Sav je radostan uskliknuo: ‘Oh, to je za mene zaista bio najljepši dan.’ Posvetio se Isusu i Mariji i odlučio za četiri stvari kojih se držao kroz čitav život:

1. Ispovijedat ću se često i ići na pričest svaki put kad mi ispovjednik dopusti
2. Slavit ću svečano blagdane.
3. Moji će prijatelji biti Isus i Marija.
4. Radije umrijeti, nego sagriješiti.

 
Recept za svetost

Don Bosco je ozbiljno shvatio sve želje, a osobito Dominikovu. Pozvao ga je i rekao mu: ‘Kad tvoja mama pravi tortu, potreban joj je recept u kojem su zapisani razni sastojci. Za svetost je također potreban recept, i to je ono što ti želim pokloniti. U recept ulaze tri sastojka koja valja promiješati:

1. Radost – sve ono što te uzrujava i što ti oduzima mir, nije od Gospodina. Odagnaj to od sebe.
2. Tvoje školske dužnosti i molitva – u školi budi pažljiv, marljivo piši zadaće i rado moli kad je vrijeme molitve.
3. Dobročinstvo – pomozi svojim vršnjacima kad trebaju pomoć, pa i onda kad to od tebe zahtijeva trud i kad ti je teško. To je recept kako se postaje svet.’

Devetnica sv. Dimfni – zaštitnici oboljelih od duševnih bolesti

Sveta je Dimfna živjela u Irskoj u 7. stoljeću, a zbog ustrajne vjernosti Kristu i svjedočanstva kršćanskoga života umrla je mučeničkom smrću. Da bi sačuvala krepostan život i izbjegla incest, spremno je prihvatila smrt od vlastitoga oca, koji je nakon smrti supruge psihički teško obolio. Nakon Dimfnine smrti ljudi su dolazili i molili se na njezinu grobu. Ubrzo su se počela događati čudesna ozdravljenja od duševnih bolesti i epilepsije. S vremenom je sve više i više psihički oboljelih ljudi počelo dolaziti na njezin grob i moliti za zagovor i ozdravljenje. Zato je sveta Dimfna zaštitnica svih koji pate od psihičkih poteškoća, a zaštitnica je i psihologa, psihijatara i neurologa. Spomendan joj se slavi 15. svibnja. Devetnica se moli od 6. do 14. svibnja.


Prvi dan

Sveta Dimfno! Jedan je od tvojih roditelja bio kršćanin, a drugi nije, i živjela si između dvaju različitih pogleda na svijet. Molimo te za sve obitelji koje su podijeljene zbog vjere. Zauzmi se za njih i izmoli im sklad i slaganje u obitelji. Pomozi im da mogu živjeti u ljubavi i međusobnu poštovanju. Posebno te molimo za… (izrecite svoju nakanu).

Oče nas… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Drugi dan

Sveta Dimfno! Izgubila si majku dok si još bila mlada. Molimo za svu djecu koja su ostala bez jednoga ili obaju roditelja zbog smrti, rastave ili drugoga oblika odvajanja. Molimo te da ih utješiš i da im pomogneš da osobno dožive Božju ljubav i koliko ih Bog voli. Posebno te molimo za… (izrecite svoju nakanu).

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Treći dan

Sveta Dimfno! Tvojega je oca tuga slomila. Molimo te za sve one koji tuguju, posebno za one koji ne poznaju nadu u vječni život i za one čija tuga ugrožava njihovo psihičko zdravlje. Zagovaraj za njih da prime nadu i utjehu. Posebno te molimo za… (izrecite svoju nakanu).

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Četvrti dan

Sveta Dimfno! Morala si napustiti svoj zavičaj. Molimo te za sve izbjeglice i one koji bježe od opasnosti, posebno za one koji bježe od opasnosti unutar svoje obitelji. Posreduj za njih da nađu ljude koji će im pomoći i primiti ih. Posebno te molimo za… (izrecite svoju nakanu).

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Peti dan

Sveta Dimfno! Morala si pobjeći iz svojega doma da bi izbjegla incest. Molimo za sve koji su bili spolno zlostavljani, posebno za one koji su bili zlostavljani u vlastitoj obitelji. Molimo za milost da ponovno prepoznaju vlastitu vrijednost u Božjim očima i da zacijele njihove nutarnje rane. Posebno te molimo za… (izrecite svoju nakanu).

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Šesti dan

Sveta Dimfno! Ti si zaštitnica onih koji imaju mentalne bolesti. Molimo za sve one koji imaju psihičke poteškoće i oboljenja i za njihove obitelji. Molimo da ne izgube nadu i da ne prestanu tražiti Boga i njegovu pomoć. Posebno te molimo za… (izrecite svoju nakanu).

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Sedmi dan

Sveta Dimfno! Kada su bolesni počeli dolaziti u tvoje svetište da mole za zdravlje, mještani su ih počeli primati kod sebe i brinuti se o njima. Molimo za sve koji rade s mentalno oboljelim osobama. Molimo da u njima vide Kristov lik i da uvijek brane njihovo ljudsko dostojanstvo. Posebno te molimo za… (izrecite svoju nakanu).

Očenaš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Osmi dan

Sveta Dimfno! Ti si izgubila majku zbog smrti, a oca zbog psihičke bolesti i zlostavljanja. Molimo za sve one koji su izgubili roditelje zbog psihičke bolesti ili ovisnosti te za sve one prema kojima su se njihovi roditelji loše ponijeli. Zagovaraj ih i izmoli im milost da mognu oprostiti. Posebno te molimo za… (izrecite svoju nakanu).

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Deveti dan

Sveta Dimfno! Molimo te za zagovor svih nas da ozdravimo od deluzija, svih umišljenih i pogrešnih zaključaka bilo o nama samima bilo o drugima. Molimo za iscjeljenje naše obiteljske povijesti. Posebno te molimo za… (izrecite svoju nakanu).

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Pin It