Author

FMteam

Browsing

Devetnica Presvetom Srcu Marijinu

Devetnicu Presvetom Srcu Marijinu molimo kada želimo na poseban način moliti Srce Marijino da nam isprosi neku milost

Ovu devetnicu sv. Ivana Eudesa možemo moliti tijekom liturgijske godine kada želimo slaviti Boga za velika djela koja je učinio u svojoj poniznoj službenici ili kada želimo na poseban način moliti Srce Marijino da nam isprosi neku milost. Devetnica može poslužiti i kao priprava za slavljenje Gospina spomendana koji se slavi u subotu poslije svetkovine Presvetog Srca Isusova.


Prvi dan: Srce Marijino je Nebo nad nebesima

Prva slika Srca Marijina koju nam je dao vječni Otac je nebo. Njezino Prečisto Srce je istinsko nebo kojega je nebeski svod samo slika i lik. Njezino Srce je nebo uzvišeno nad svim nebesima. To je nebo o kome govori Duh Sveti: Bog gleda sa svog uzvišenog svetišta s nebesa zemlju promatra (Ps 102,20) kada kaže da je Spasitelj došao na zemlju izvršiti otkupljenje. Marija, ljubezna Majka, oblikovala je Isusa prvo u svom Srcu, a zatim ga začela u prečistom tijelu.

Tako se može reći da nakon što je neko vrijeme bio skriven u Marijinu Srcu, slično kao u krilu Očevu u vječnosti, Isus je izišao u svijet i objavio se ljudima. Ali kao što je iz krila Očeva i s nebesa sišao bez da ih je napustio slično je i sa Srcem Marijinim. Ono je Nebo iz kojega je došao Spasitelj svijeta a da ga nije napustio, naprotiv, u njemu je ostao i ostat će zauvijek: Riječ tvoja ostaje stalna poput nebesa (Ps 118, 89).

Marijino Srce je svod nebeski, plamen sunčani, sama vatra, plamen, jer je upaljeno plamenovima božanske ljubavi. Ono je svetije i ražarenije od sve ljubavi svih Serafina i svetaca. Ono je Nebo nad nebesima stvoreno samo za Boga. Sunce je od stvaranja u neprestanom pokretu i svakodnevno prelazi tisuće kilometara. Tako i Presveto Srce Marijino je od trenutka njezina
bezgrešnog začeća bilo u trajnom pokretu ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Njezino je Srce, dok je bila na zemlji, trčalo, bolje reći letjelo takvom brzinom putovima svetosti da je trajna putanja sunaca samo blijeda slika toga. Njezina ljubav se svakim činom udvostručavala što nikada nije rečeno ni za kojega sveca. Ako je Marija molila, ljubav je u njoj molila, ako je slavila i častila Boga, ljubav je to u njoj činila, ako je govorila ili šutjela, sve je iz ljubavi činila, ako je radila, ljubav je usavršavala njezin posao, ako se odmarala, ljubav ju je na to poticala.

Molitva: O, vatro ljubavi Srca Marijina jača od Serafina, do prijestolja Nebeskog Oca si sezala i privukla Riječ Božju da bi zajedno s njim surađivala u spasenju svijeta. O Božanski plamenu koji ražaruješ plemenito Srce Marijino, siđi u srce svakog čovjeka, ugasi u srcima ljudi svaku drugu vatru, sažeži sve što je protivno tebi, zapali srca ljudi, preobrazi ih u sebe kako bi ljubili Boga koji ih je stvorio da bi ga ljubili. Daj da možemo moliti sa svetim Augustinom: “O sveti plamenu, tvoja vatra je slatka i ugodna.”

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Drugi dan: Srce Marijino sjedinjeno sa Srcem Isusovim je izvor blaga nebeskoga

Što bi se reklo kad bi neki kralj otvorio sva svoja blaga puna zlata i dragog kamenja i kazao da svatko može uzimati koliko želi? Ne bi to bilo ništa u usporedbi s beskrajno bogatijim darom koji nam je dao Kralj kraljeva dajući nam Srce slavne Majke Marije. Što bi bilo kad bi nam papa dopustio da biramo za sebe među najljepšim relikvijama koje se čuvaju u Rimu? Bio bi to lijep dar, ali neznatan u odnosu na ono čime nas je počastio naš Spasitelj dajući nam Srce Kraljice svetaca. Što bi bilo kad bi nam Spasitelj Isus oduzeo srce od mesa i umjesto njega dao nam srce nekog Serafina? Bio bi to veliki dar. Ali dajući nam Srce svoje Majke dao nam je dar koji je beskrajno plemenitiji i dragocjeniji. Jer, Marijino Presveto Srce uvijek je bilo ražareno gorljivošću za slavu Božju, tako ne samo da nije podnosilo u sebi ništa što je protivno njegovu Božanskom Veličanstvu nego je uvijek bilo spremno za slavu Božju žrtvovati sebe, svoj život svoje biće i trpjeti sva moguća mučenja.

Kardinal de Berulle kada nam govori o Isusovu boravištu u Marijinu Srcu kaže da su njih dvoje na zemlji činili jedno živo biće. Njih dvoje su tako bili sjedinjeni, bliski, živjeli su plemeniti život da su bili jedno za drugo. Samo ljubav to može domisliti. Neka je blagoslovljen Bog ljubavi i sjedinjenja koji ih povezuje. Neka On sjedini i naša srca s njihovim Srcima i učini da i mi uvijek živimo u savršenom jedinstvu na čast svetoga i savršenog sjedinjenja Srdaca Isusa i Marije.

Molitva: O Marijo, neka sva stvorenja svemira zadobiju jezik i govor i neka postanu srca koja te blagoslivljaju i neprestano ljube. Marijo, naša dobra i moćna Zagovornice, ti koja si uistinu Majka milosrđa, svrni svoj majčinski pogled na nas! Tvom se majčinskom Srcu utječemo da ne budemo bijednici ni u ovom ni u budućem svijetu, nego da poslije ovoga progona blaženo gledamo lice našeg ljubljenoga Oca i Isusa Krista, koji je blagoslovljeni plod utrobe tvoje. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Treći dan: Srce Marijino – raj zemaljski

Marija nije nikada ljubila ništa drugo osim Boga. Željela je samo da bude njemu po volji, bojala se da ga ne povrijedi, poduzimala velike i teške stvari radi služenja njegovu Božanskom veličanstvu. Svi njeni osjećaji prema svijetu su bili umrtvljeni i živjela je samo za Boga koji ju je posjedovao i vodio. Tako je Srce Presvete Djevice bilo istinski raj zemaljski u kome nije bilo ratova, ni uznemirivanja, niti bilo kakvog nereda nego samo mir, pokoj i divan red. Njezino Srce se trajno klanjalo Bogu, slavilo ga i blagoslivljalo, jer je u njemu, raju zemaljskom. Bog podigao svoje prijestolje. Njeno Srce je bilo kao jedan sveti oltar na kojemu je dostojna Majka Vrhovnog Svećenika Isusa bez prestanka prikazivala samu sebe, svoje strasti kao tolike svete žrtve. U svom Srcu zapaljenom plamenom ljubavi umirala je svemu što nije bio Bog na slavu Božju i veću ljubav prema Bogu. Srce ove uzvišene Kraljice je sve prožeto Božanskom ljepotom. Isus nije samo Očev sjaj slava i ljepota, nego i Marijina. On je najdragocjenije blago koje Marijino Srce nosi u sebi. Čudesna ljepota Marijina Srca je predmet divljenja i naslade Očeve Stoje izraženo ovim riječima: “O moja najdraža ljubljena, o moje srce i moja ljubavi, puna si slasti i očaravaš me tvojim nasladama.” Ljepota Sina ljepota je i Marije, ili bolje reći, sam Sin je ljepota, savršenstvo, svetost, ukras i slava svoje Majke.

Molitva: Pozdravljamo te, Presveto Srce. Slatko Srce, ponizno Srce, pozdravljamo te. Srce koje si se potpuno predalo, mudro Srce, pozdravljamo te. Strpljivo i poslušno Srce, vjerno Srce, pažljivo Srce, pozdravljamo te. Najsretnije Srce, Srce puno milosrđa, pozdravljamo te. Ljubljeno Srce Isusa i Marije, pozdravljamo te. Mi ti se klanjamo, zahvaljujemo ti, slavimo te. Ljubimo te svim našim srcem, svom dušom i svom snagom. Darujemo ti svoje srce, predajemo ga, posvećujemo i žrtvujemo. Očisti ga, prosvijetli ga, posveti ga, u njemu živi i kraljuj, sada i zauvijek. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Četvrti dan: Srce Marijino i Utjelovljenje Sina Božjega

Koliko je Bog više ispunjao Srce Marijino svojim milostima i savršenostima, toliko više se njezino Srce po poniznosti smanjivalo. Kada se Presveta Djevica Marija Srcem podložila volji Božjoj kod Navještenja, kako bi se dogodilo Utjelovljenje Sina Božjega, više je željela slušati negoli postati Majkom Božjom. Rekla je: “Evo službenice Gospodnje”, kao da je odgovorila Arkanđelu:
“Pristajem drage volje na ono što Bog traži od svoje službenice, ne da bih bila čašćena kao dostojna Majka Božja, nego da izvršim svetu volju Božju, i zato kažem: neka mi bude po tvojoj riječi.”
I Vječna Riječ, Sin Božji, postao je tijelom u krilu Presvete Djevice. Kako se to dogodilo? Tijelo Isusovo bilo je oblikovano u krilu Presvete Djevice od njezine prečiste Krvi po djelu Duha Svetoga. I ta prava krv je uzeta manje ili više neposredno iz tjelesnog Srca Marijina. Kraljica Anđela začela je Kralja svemira u prečistoj Krvi svoga Srca, po djelovanju Duha Svetoga, Marija je začela Sina koji je Stvoritelj svoje Majke.

Određena da bude Majka Spasitelja, Ona je trebala savršeno nalikovati onome koji je uzeo tijelo od njezine prečiste Krvi. Bilo je objavljeno sv. Brigiti da su Sin i Majka tako sličili jedno drugom da tko je vidio jedno, vidio je i drugo.

Molitva: Pozdravljam te, kćeri Boga Oca, Majko Sina Božjega, Zaručnice Duha Svetoga, hramu Božanstva, Djevice djevica, Djevice od koje se htio roditi Kralj nebeski i čijim se mlijekom htio hraniti, Marijo, Kraljice moga srca, Majko moja i živote moj, radosti moja i predraga nado, ljubljena Majko, čudesna Majko, Majko milosrđa. Ti si puna milosti, Gospodin je s tobom, blagoslovljena si među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus; vječni Otac te je izabrao. Sin te ljubio Duh Sveti zaručio. Blagoslovljeni zauvijek oni koji te blagoslivljaju i ljube, blagoslovi nas sa svojim nježnim Sinom. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Peti dan: Srce Marijino pod Križem Isusovim

Srce Marijino s radošću je ljubilo Boga takvom ljubavlju daje njezino jedino zadovoljstvo bilo misliti na Boga i vršiti u svemu njegovu svetu volju, sve predati Njemu i sve ostaviti zbog njega, trpjeti sve za Boga i žrtvovati svoga predragoga Sina Isusa Krista kojega je beskrajno više ljubila nego samu sebe.

Tko bi mogao sumnjati da bi Marija radije pretrpjela sve paklene muke negoli vidjela svoga ljubljenoga Sina uronjena u ponor patnje i prezira kako umire na križu. Zato kažem da je Srce Marijino pokazalo više želje i gorljivosti za Slavu Božju i spasenje duša pristajući na bolnu žrtvu svoga Sina na Križu nego da je pretrpjelo sve paklene muke. Njezin Sin nije dopustio da joj bilo koji stvor, pa ni oni koji su ga razapinjali, učini bilo kakvu uvredu ili da joj smeta. Htio ju je učiniti sličnom sebi. I kao što je ljubav bila glavni uzrok njegove muke u smrti, htio je da ona ljubav koju je imao prema svojoj Majci, i njegova Majka prema njemu bude uzrokom mučeništva Srca Marijina, cilj njezina života.

Marija, presveta ovčica, i Isus, Božanski Jaganjac, promatrali su se i dobro razumijevali izmjenjujući uzajamno svoje patnje koje su bile takve da ih nitko, izuzev njihovih srdaca, Sina i Majke, ne može razumjeti. Oni, jer su se savršeno ljubili, zajedno su trpjeli ova strašna mučenja. Naš Gospodin Isus Krist daje duši najveći znak svoje ljubavi tako daje učini dionikom svoga Križa. On je ljubio Presvetu Djevicu više od bilo kojega stvorenja, više nego sva stvorenja zajedno, i učinio ju je najvećom dionicom svoje Muke. Zbog toga trebamo zahvaliti Isusu i Mariji.

Molitva: O Blažena Djevice Marijo, Nebo je stvoreno da bude boravište svetaca i anđela, ali tvoje blagoslovljeno tijelo Nebo je za Kralja anđela i svetaca. Tvoja prečista krv bila je stvorena da bi iz nje uzeo tijelo ljubljeni Isus, tvoje krilo da bi ga nosilo tijekom devet mjeseci, tvoje prečiste grudi da bi ga hranile mlijekom, tvoje oči da bi ga ljubila, i natapala suzama radosti i boli, tvoje noge da bi ga pratile u Egipat, Nazaret, Jeruzalem, Kalvariju i posvuda kamo On hodi. Tvoje Presveto Srce stvoreno je da ga ljubi i da ljubi sve one koje On ljubi.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Šesti dan: Srce Marijino je oltar na kome trebamo prikazati Isusa Ocu

Budući da si ti bio nedostojan, kaže sv. Bernard, da ti Bog dade samoga sebe, On se dao Mariji da primiš iz njezinih prečistih ruku sve što imaš. Tako je Bog u svom vječnom planu odredio da ne daje nikome ništa što prije nije prošlo preko Marijinih ruku. O Srce Isusovo, koje živiš u Mariji i po Mariji! O Srce Marijino, koje živiš u Isusu i po Isusu! O slatki vezu dvaju Srdaca, neka je blagoslovljen Bog ljubavi koji vas sjedinjuje. Neka On sjedini i naša srca sa Srcima Isusa i Marije i učini da žive u jedinstvu ljubavi.

Isus je zaživio ljudski život po Presvetoj Djevici, dakle Ona nam daje i kruh anđela, Presvetu Euharistiju da bi u nama sačuvala novi život koji nam je darovan. Tako sv. German Carigradski kaže: “Znajte da je krilo Bezgrešne Djevice sveti kalež pun Predragocjene Krvi Isusa Krista. Onaj koji pristupa ovoj nebeskoj gozbi može reći sa sv. Augustinom: “Ovdje su Rane moga ljubljenoga Isusa Krista i djevičansko krilo moje dobre Majke Marije. On me napaja svojom predragocjenom Krvlju, a Ona me hrani svojim božanskim mlijekom.”

Marija je na oltaru svoga Srca prikazala istu žrtvu Božjem veličanstvu koju je njezin Sin prikazao na Kalvariji. Ljubljeni Spasitelj samo je jedanput prikazao svoju žrtvu na Križu, a njegova ljubljena Majka žrtvovala ga je tisuće puta na oltaru svoga Srca. O kako trebamo častiti ovaj sveti oltar! Blagoslovljen Bog koji ga je posvetio na slavu svoga Veličanstva.

Ovu božansku žrtvu, koju je Blažena Djevica prikazala Bogu svim svojim Srcem i nezamislivom ljubavlju u Jeruzalemskom hramu i na Kalvariji, Ona prikazuje trajno Bogu u Nebu i u svim svetim misama koje se slave svaki dan diljem zemlje. Ne kažem da je Marija sjetilno i tjelesno prisutna na svetim misama koje se slave na zemlji, nego svojim Srcem, duhom i voljom – budući da su njezino Srce, duh i volja potpuno sjedinjeni sa svojim Sinom, Ona želi sve što On želi, prati ga posvuda duhom i Srcem da bi skupa s njim, na neki način, činila sve što On čini.

Molitva: O ljubavi! Plamen tvoga Srca, Marijo, dopustio mi je da uđem u tako dobro Srce moga Isusa. O Srce prepuno milosrđa i ljubavi, daj da umrem iz ljubavi, tebi za ljubav. O Srce moga Isusa, uroni moje siromašno srce u svoje Srce, pozovi me na tvoju nebesku gozbu koja daje život dušama, iako nisam dostojan, daj da pijem vino tvojih utjeha. Neka tvoja Božanska ljubav ispuni praznine koje su u meni. Neka preobilje tvoga Srca nadoknadi moju mlakost i nedostojnost. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Sedmi dan: Srce Marijino – put naše molitve Bogu

Sva slava, milost, svetost i sve što je veliko i uzvišeno kod Nebeske Kraljice ima svoje korijene u njezinu Srcu, jer je po njezinoj dubokoj poniznosti, po čistoći bez premca, po gorućoj ljubavi njezina djevičanskog Srca Ona očarala Srce Nebeskoga Oca i privukla u svoje Srce i krilo Jedinorođenog Sina Božjega. Tako je Marija bila uzdignuta u najveće dostojanstvo ljubljene Kćeri Nebeskoga Oca, Majke Sine Božjega i Zaručnice Duha Svetoga te postala svetište Presvetog Trojstva.

Zbog toga trebamo častiti ne samo neko od otajstava ove Presvete Djevice nego svu njezinu ljubav, jer ljubav je mjera zasluga i temelj svake svetosti. Ljubav je posvetila sve njezine misli, riječi, djela, razum, volju i sve duševne moći te je ukrasila njezin nutarnji život čudesnom svetošću koja u sebi sadrži najviši stupanj svih kreposti, sve darove i plodove Duha Svetoga. Po ljubavi svoga Srca, Marija je uzvišena nada sve Serafine i stavljena na neusporedivo prijestolje slave i moći.

Dodajmo još k tome da je dobro Srce Marijino izvor svih darova, milosti, i blagoslova za sve koji je ljube kao Majku lijepe ljubavi i koji pobožno časte njezino Prečisto Srce. Mi dakle trebamo biti zahvalni, častiti Kraljičino i Majčinsko Srce Marijino i nikada mu nećemo iskazati dostojnu čast, hvalu i slavu. Sve molitve koje se upućuju Bogu, sva slava, čast i klanjanje koje mu iskazujemo trebaju proći preko zlatne kadionice Presvetog Srca Isusova i Prečistog Srca Marijina da bi bile prihvaćene od Božjeg Veličanstva.

Poslušaj sv. Anselma koji kliče: “O Marijo, ako ti šutiš, nitko ne moli za nas, nitko nam neće priskočiti u pomoć, a ako ti moliš, svi će moliti, svi će nam doći u pomoć.” Sveci su svoje molitve stavljali u Srce Marijino koje je zlatna kadionica jer su shvatili da Bog njihove molitve sjedinjene s Marijinim radije prihvaća i one postaju učinkovitije.

Molitva: Neka Sin Božji, čije su vječno rođenje od Oca slavile vojske Nebeske, vidi kako se u cijelom svemiru slavi njegovo kraljevanje u Srcu Marijinu. Njezino je Srce najuzvišenije, ponor milosti bez dna, prijestolje Kralja slave. Ono je škrinja Božjih darova. O slatka Majko, čuvaj u svom Srcu srca svoje djece koja te mole, neka ona gore ljubavlju tvoga Sina. O Djevice koja očaravaš srca, daj da srca onih koji te ljube budu uzdignuta k Nebu gdje su neizrecive radosti.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Osmi dan: Nasljedovanje Srca Marijina

Promatrajte našeg najvišeg Gospodara i Zakonodavca koji nam je dao uzvišeno Srce Marijino da ga nasljedujemo kao neko sveto pravilo koje će nas posvetiti ako u tome ustrajemo. Zahvalimo Gospodinu što nam je dao tako sveto, ljubazno i slatko Srce koje je sama ljubav. Sva vaša radost i slast treba biti u nasljedovanju Srca Marijina, a da biste ga istinski nasljedovali, trebate često podići oči svoga srca i pažljivo promatrati Srce Marijino. Često predajte svoje srce ovoj uzvišenoj Kraljici Isusu posvećenih srdaca i usrdno je molite da uzme potpunu vlast u vašem srcu, da vas preda i prikaže svome Sinu, da utisne u vaša srca svoje osjećaje i kreposti kako bi častili Isusove kreposti te da na kraju učini vaše srce po Srcu svoga Sina Isusa Krista.

Nasljedujmo Mariju, jer sva sreća, savršenstvo i slava naših srdaca sastoji se u tome da činimo tako da ona budu slike Srca Marijina kao što je ovo Prečisto Srce potpuni odraz Presvetog Srca Isusova. Jer uzvišeno i neshvatljivo Presveto Trojstvo ulijevajući u Mariju beskonačnost svoga Božanskog blaženstva ispuni je i prožme toliko svojim Božanstvom da, budući da je bila puna Boga, sam Bog je djelovao u njoj i po njoj u svemu što je Ona činila. Bog je gledao po njezinim očima, slušao po njezinim ušima, govorio preko njezinih usta, u njoj je sam sebi iskazivao najsavršenije i najradosnije slave i hvale, a na kraju je u njezinu Srcu pronalazio naslade i slasti kao u vlastitome Srcu.

Molitva: O Presveta Majko Božja, zar ti nisi moja istinska Majka, nisam li ja tvoje siromašno dijete? Ne treba li srce sina nalikovati srcu majke? Pa ipak ti vidiš toliku razliku između tvoga i moga srca. O Majko milosrđa, smiluj se mojoj bijedi. Predajem ti potpuno svoje siromašno srce. Usrdno te molim zbog dobrote tvoga majčinskoga Srca da potpuno iskorijeniš u srcu tvoga siromašnog sina sve što ti nije po volji i što bi te moglo ožalostiti, da utisneš u moje srce svete Isusove kreposti i kreposti svoga Srca. O Djevice sveta, ispuni naša srca Božjim Duhom kojim je tvoje Srce preplavljeno. Daj da i mi primamo od punine tvoje milosti, da naš duh bude potpuno poništen u nama i da Duh tvoga Sina potpuno zagospodari u nama tako da govorimo, činimo i živimo privučeni i vođeni Isusom Kristom. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu (na kraju teksta)

Deveti dan: Posveta Srcu Marijinu

O Kraljice moga srca, molim te da s tobom budem jedno srce, jedna duša, jedan duh i jedna volja. Da bih do toga došao, uzmi moje srce i daj mi svoje da bih mogao vječno pjevati: “Kojeg li dara, divna Marijina ljubav mi je ukrala srce da mi dade svoje!” Neka Marijino Srce bude duša moje duše, duh moga duha, neka ovo divno Srce bude pokretač moga života i svih mojih misli u ljubavi, poniznosti, podložnosti, poslušnosti, strpljenju i u svim drugim krepostima i nakanama ovog nježnog Srca.

Srce Marijino naše je sa svim srcima svetaca i anđela, jer smo udovi istoga otajstvenoga tijela Kristova, i sve što pripada jednom udu pripada i drugome, kao što nam je vječno Otac dajući svoga Sina dao sve skupa s njime. Nemojte se, dakle, zadovoljiti da ljubite Boga beskrajno ljupkoga samo sa svom sposobnošću svoga malog ljudskog srca. Bilo bi to premalo, ako ne ništa. Ljubite Boga velikim Marijinim Srcem i predajte se potpuno Isusu da biste djelovali u istom Duhu njegova Srca.

O Marijo, Majko moja, kao kad se ljudima približava smrt, te najbliži iz obitelji podvostručuju svoje brige i ljubav za bolesnika, tako se i ja nadam i molim te, budi mi blizu u zadnjim danima i satima moga života. Po tvome obećanju budi uza me kako bi me branila od neprijatelja moje duše, dala mi snagu, utješila me, pripravila me za svetu smrt i učinila dionikom tvojih nutarnjih stanja s kojima si Ti išla u susret smrti. Budi tada uz mene, primi moju dušu kad se odijeli od tijela, zaštiti je svojim krilom i svojim majčinskim Srcem, jer ti si Isusova i moja Majka, sva moja ljubav.
Privuci moju dušu k sebi u Nebo, da ljubim, slavim, vječno zahvaljujem Presvetom Trojstvu skupa s tobom, anđelima i svecima.

Molitva: O Kraljice moga srca, prikazujem ti i posvećujem svoje bijedno srce i usrdno te molim zbog dobrote tvoga Srca, po vlasti koju ti je Bog udijelio, uništi sve u meni što ražalošćuje tvoga Sina. Učvrsti u mom srcu kraljevstvo Isusova i tvoga Srca. Neka ova dva divna Srca neprestano i vječno kraljuju u meni.

O velika i divna Majko Marijo, prikazujem ti i posvećujem svoje tijelo, svoju dušu, cijelo svoje biće sa svim njegovim sposobnostima i sve što mi pripada, moj život, moju vječnost. Time ti želim zauvijek i vječno iskazivati čast. Ti sama, moja Gospodarice, zauzmi se moću i vlašću koje ti je Bog udijelio; uzmi me i potpuno sa sobom sjedini kako bih bio potpuno Isusov. Amen.

Litanije Prečistom Srcu Marijinu

Litanije Bezgrešnom Srcu Marijinu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Srce Marijino, bez istočnoga grijeha začeto, moli za nas!
Srce Marijino, od svakoga osobnoga grijeha čisto, moli za nas!
Srce Marijino, svake kreposti i milosti puno, moli za nas!
Srce Marijino, pravilo svetosti, moli za nas!
Srce Marijino, što je po tajanstvenom navješćenju postalo stanom Božjim, moli za nas!
Srce Marijino, što je po tajanstvenom pohodu obasuto novim milostima, moli za nas!
Srce Marijino, što te je najuža prisutnost utjelovljene Riječi devet mjeseci veselila, moli za nas!
Srce Marijino, što je u porodu Isusa, Sina tvoga, neizrecivim veseljem natopljeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je u prikazanju Sina tvoga u hramu, po Šimunovu proročanstvu, mačem boli probodeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je zbog izgubljenog za tri dana Isusa jako rascviljeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je radi nađenog Isusa neopisivo razveseljeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je zbog rastanka Isusova jako ražalošćeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je zbog tuge Sina svoga u Maslinskom vrtu jako rastuženo, moli za nas!
Srce Marijino, što je u šibanju nevinog Isusa isto tolikim udarcima ranjeno, moli za nas!
Srce Marijino, šiljcima trnove krune izbodeno, moli za nas!
Srce Marijino, bremenom Križa opterećeno, moli za nas!
Srce Marijino, s raspetim Sinom također na križ pribijeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je svih Isusovih muka posebice dionikom bilo, moli za nas!
Srce Marijino, što je u smrti Sina svoga blizu križa morem muka obliveno, moli za nas!
Srce Marijino, s mrtvim Isusom skupa pokopano, moli za nas!
Srce Marijino, zbog tolikih grijeha ljudskih prežalosno, moli za nas!
Srce Marijino, što je u uskrsnuću od radosti opet oživjelo, moli za nas!
Srce Marijino, što je u uzašašću Isusovu neizrecivom slašću napunjeno, moli za nas!
Srce Marijino, što je u silasku Duha Svetoga novim obiljem milosti obasuto, moli za nas!
Srce Marijino, što je u slavnom uznesenju tvojem nad sve blažene duhove uzvišeno, moli za nas!
Srce Marijino, uzroče naše radosti, moli za nas!
Srce Marijino, zdravlje bolesnika, moli za nas!
Srce Marijino, utjeho svih nevoljnika, moli za nas!
Srce Marijino, utočište grešnika, moli za nas!
Srce Marijino, ufanja i slatka obrano tvojih vjernika, moli za nas!
Srce Marijino, jakosti umirućih, moli za nas!
Srce Marijino, rashlado duša u Čistilištu, moli za nas!
Srce Marijino, štite vojujuće Crkve, moli za nas!
Srce Marijino, radosti Anđela i Svetih, moli za nas!
Srce Marijino, stane Duha Svetoga, moli za nas!
Srce Marijino, milino Isusa, Sina svoga, moli za nas!
Srce Marijino, srce po Srcu vječnoga Oca, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Pomolimo se: Svemogući vječni Bože, koji si pripravio dostojno prebivalište Duhu Svetome u Srcu Blažene Djevice Marije, udijeli milostivo, da pobožno štujući njezino neokaljano Srce uzmognemo po tvome Srcu živjeti, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

30. svibnja – dan kad je rođena hrvatska demokracija

Republika Hrvatska obilježava 34. godišnjicu konstituiranja prvog demokratskog i višestranačkog Sabora, ali ovaj nas praznik podsjeća i na povijesnu ulogu Hrvatskoga sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća.

Na prvim višestranačkim izborima u proljeće 1990. pobijedio je HDZ pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, osvojivši 42 posto glasova i 60 posto zastupničkih mandata. Predsjedništvo HDZ-a uputilo je poziv “čitavom hrvatskom narodu u Domovini i iseljeništvu te svim građanima Hrvatske da 30. svibnja 1990, dan saziva Hrvatskog sabora i izbora Vrhovništva suverene Hrvatske, proslave svečano, ponosno i dostojanstveno”, prenosi hkm.hr

Tijekom radnog dijela sjednice izabrana je Komisija za izbor i imenovanja, na čelu s Ivanom Milasom, na čiji je prijedlog izabrano vodstvo prvog višestranačkog parlamenta. Za predsjednika je izabran Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

Iako smo dosada prešli kratki dio puta u parlamentarnu demokraciju bio je to presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj, civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji

Stipe Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a dr. Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Te 1990. dr. Tuđman obratio se zastupnicima u Hrvatskom saboru nadahnutim govorom i zahvalio na povjerenju na časnoj i odgovornoj dužnosti:

Želim se prije svega zahvaliti uime Predsjedništva Hrvatske i u svoje osobno ime na povjerenju što ste nam ga očitovali izborom na ovu časnu i odgovornu dužnost. Usudio bih se, štoviše, reći i najodgovorniju dužnost jer ona obvezuje na čuvanje i zastupanje, jačanje i osiguranje punoga suvereniteta hrvatskoga naroda i neokrnjivih sloboda i građanskih prava svih državljana Hrvatske. U obnašanju naših dužnosti valja nam uvijek imati na umu činjenicu da u gotovo četrnaeststoljetnoj pisanoj povijesti Hrvata, ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskog narodnog života nije bila tako izravno očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskoga sabora. Tijekom svih tih dugih stoljeća i tegovne nam povijesti hrvatski državni sabor bio je čuvarom hrvatskog nam državnog suvereniteta s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941. hrvatskog naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice. Hrvatski je sabor bio nositeljem pravnog poretka i u ovisnosti od društvenih okolnosti svoga vremena, jamstvom sloboda i prava građana te općeg civilizacijskoga napretka.

Štovani zastupnici, velebnom pobjedom demokracije koja je omogućila saziv i ovakav sastav hrvatskoga sabora stvorena je takva duhovna klima da gotovo zahtijeva svečarske, velike riječi. Međutim, prilike u kojima živimo, okolnosti koje nas okružuju i osobito zaraće što su pred nama ne dopuštaju nam blještavi trijumfalizam niti velika i olaka obećanja. Ipak, pozivajući na krajnju razboritost i promišljenost daleko smo od svake dvojnosti i pesimističkog malodušja. Iako smo dosada prešli kratki dio puta u parlamentarnu demokraciju bio je to presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj, civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.

Neka umru sve mržnje, neka se isprave nepravde, neka budu sigurni naši putevi i iskreni naši susreti. Neka svane dan pomirenja nadahnut istinom i ljubavlju.

Događanja su toga dana, 30. svibnja 1990, kada je rođen demokratski Hrvatski sabor, započela svečanom svetom misom u Zagrebačkoj katedrali, koju je predvodio kardinal Franjo Kuharić, a na kojoj je bio cijeli tadašnji vrh Hrvatske demokratske zajednice, predvođen predsjednikom, dr Franjom Tuđmanom. Kardinal Kuharić pred prepunom je katedralom, među ostalim, rekao: Mi biskupi s područja Republike Hrvatske preporučili smo svećenicima da ovih dana slave misu u svojim župskim zajednicama za domovinu. Ovo euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali upravo na dan kad se konstituira višestranački Hrvatski sabor i nova vlada javna je molitva crkve u Hrvata da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga.

Kardinal Kuharić je 30. svibnja 1990. u Zagrebačkoj katedrali u propovijedi rekao:

Poštovani izabrani sabornici, cijenjeni kandidati za novu hrvatsku Vladu, dragi vjernici, braćo i sestre u Isusu Kristu, mi župnici s područja Republike Hrvatske preporučili smo svećenicima da ovih dana slave misu u svojim župskim zajednicama za domovinu. Ovo euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali upravo na dan kad se konstituira višestranački hrvatski Sabor i nova Vlada javna je molitva Crkve u Hrvata da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga.

Ima u povijesti naroda tako važnih događaja i odlučnih trenutaka koji su prekretnica u narodnom životu i koji opet usmjeruju jedno novo razdoblje, mijenjaju tijek zbivanja pa se takve promjene s pravom ocjenjuju u svom značenju kao povijesne. Što se dogodilo? Od Baltičkog do Jadranskog mora podigao se nenadano, neočekivanom snagom u narodima i državama istočne Europe val tako dubokih promjena sistema kad su mnoštva progovorila iz svoje nutrine i otvorila svoje potisnute misli i skrivene težnje za slobodom. Tako se dogodila sloboda. Dogodio se prijelaz iz jednostranačkog sistema u sistem višestranačke parlamentarne demokracije. Taj val nije mimoišao ni Hrvatsku.

Danas će u starodrevnu sabornicu ući, nakon dugog razdoblja, na tajnim izborima slobodno izabrani sabornici s različitim programima da svi zajedno s dobrom voljom traže rješenja teških problema sadašnjice. Hrvatski narod i svi građani Hrvatske birali su svoje predstavnike kojima povjeravaju odgovornost za svoju budućnost i brigu za ostvarenje svih opravdanih težnji da se izgrađuje društvo na zdravim temeljima pravednosti, istine i slobode. Da se odnosi među ljudima i narodima izgrađuju na ravnopravnosti i poštovanju za život u miru i dostojanstvu svakog čovjeka. Da se ostvaruje duhovni, moralni, kulturni, ekonomski napredak hrvatskog naroda u skladu s njegovim neotuđivim suverenitetom, a za dobro i sigurnost svih građana kojima je Hrvatska lijepa domovina.

Hrvatski je narod velikom većinom izabrao program i od nosilaca nove vlasti očekuje mudro i razborito vodstvo, da Hrvatska bude uistinu pravna država, zajamčenih ljudskih prava i sloboda, za sve njezine stanovnike bez obzira na nacionalne, vjerske i političke razlike. Odgovornost je velika, velika je mudrost potrebna i za svjetovnu vlast poticajna je Isusova riječ da oni koji su prvi po odgovornosti za zajednicu budu poslužitelji, sluge.

Razumljivo je da je tako važan događaj i uzrok radosti koja ispunja srca mnogih sinova i kćeri hrvatskog naroda u domovini i tuđini. Željeli bismo da se s nama raduju svi građani Hrvatske, i da svi budu raspoloženi surađivati iskreno i savjesno, da svima bude dobro. Da svi žive u slozi i povjerenju. Ljudski se odnosi grade raspoloženjem srca i ispravnom savješću da svi žele dobro svima i da svi nastoje činiti dobro svima. Neka umru sve mržnje, neka se isprave nepravde, neka budu sigurni naši putevi i iskreni naši susreti. Neka svane dan pomirenja nadahnut istinom i ljubavlju.

Svim vjernicima preporučamo da trajno mole za mir i blagostanje domovine. Neka našu molitvu za Božji blagoslov novom Saboru i novoj Vladi prati zagovor presvete Bogorodice, duhovne majke svih ljudi i Nebeske Kraljice svih naroda. Njoj naši pradjedovi u starodrevnom svetištu remetskom dadoše naslov fidelissima advocata Croatiae, najvjernija odvjetnica Hrvatske. Tako neka bude. Amen.

Sabornica je tog 30. svibnja 1990. bila pretijesna za sve zastupnike i goste. Uzvanici, poput kardinala Franje Kuharića i predsjednika Islamske vjerske zajednice Šefka Omerbašića, sjedili su u prvom redu, bili su tu i predstavnici diplomatskog zbora i brojni novinari. Među njima je bio Dubravko Grakalić, danas novinar Glasa Istre, a te 90-e bio je mladi novinar Vjesnikove press agencije.

“Bila je strašno velika gužva no atmosfera je bila svečana. Ispred Sabora se okupilo nekoliko desetaka ljudi koji su pjevali “Vilo Velebita”, “Ustani bane” i druge pjesme koje su do tada bile zabranjene. Nikad u Saboru više nije bilo takvog trenutka”, prisjetio se Grakalić i dodao: “Sjećam se i da je Tuđman izašao ispred zgrade Sabora kad se dizala zastava i malo su mu oči zasuzile. Stipe Mesić se družio sa emigracijom; s ljudima koji su nama tada bili potpuno nepoznati. Nije bilo nikakvih incidenata; sve je prošlo vrlo civilizirano, bez obzira na veliku gužvu”, rekao je Grakalić.

Novoizabrani zastupnici spustili su se, predvođeni dr. Tuđmanom na središnji zagrebački trg, na kojem je pred desecima tisuća građana održana manifestacija u režiji Antuna Vrdoljaka. Uslijedio je svečani ulazak u Banske dvore, u kojima je dr. Tuđman održao svečani prijem.

Novoizabrani zastupnici spustili su se, predvođeni dr. Tuđmanom na središnji zagrebački trg, na kojem je pred desecima tisuća građana održana manifestacija u režiji Antuna Vrdoljaka. Uslijedio je svečani ulazak u Banske dvore, u kojima je dr. Tuđman održao svečani prijem.

SVETAC DANA – SV. IVANA ORLEANSKA

Sa samo 17 godina života stala je na čelo francuske vojske te u nevjerojatnom vojnom pohodu oslobodila svoju domovinu od vlasti tuđinca, a nakon dvije godine, upavši u ruke neprijatelja, osuđena i spaljena na lomači. Njezina se tragika ipak pretvorila u trijumf, jer ju je Crkva 1909. proglasila blaženom, a 1920. svetom. U nastavku pročitajte razmišljanje pape Benedikta XVI. o ovoj velikoj svetici.

Danas vam želim govoriti o Ivani Arškoj, mladoj svetici s kraja srednjeg vijeka, koja je umrla s 19 godina, 1431. Ta francuska svetica, citirana više put u Katekizmu Katoličke Crkve, posebno je bliska svetoj Katarini Sienskoj, zaštitnici Italije i Europe. Riječ je dvjema mladim ženama iz naroda, laikinjama i posvećenima djevičanstvu; dvjema mističarkama koje su bile zauzete, ne u klauzuri, već usred stvarnosti Crkve i svijeta svoga doba. One su možda najkarakterističnije predstavnice onih “snažnih žena” koje su, krajem srednjeg vijeka, neustrašivo nosile veliko svjetlo evanđelja u složena povijesna događanja. Mogli bismo ih prispodobiti svetim ženama koje su ostale na Kalvariji, blizu raspetog Isusa i Mariji, njegovoj Majci, dočim su apostoli pobjegli a sam Petar ga tri put zanijekao. Crkva je, u tome razdoblju, proživljavala duboku krizu zbog velikog zapadnog raskola, koji je trajao gotovo 40 godina. U vrijeme kada je Katarina Sienska 1380. umrla, bili su jedan papa i jedan protupapa; kada se Ivana rodila, a to je bilo 1412., bili su jedan papa i dvojica antipapa. Zajedno s tim raskolom u Crkvi, vladali su stalni bratoubilački ratovi među europskim kršćanskim narodima, od kojih je najdramatičniji bio beskrajni “Stogodišnji rat” između Francuske i Engleske.

Ivana Arška nije znala ni čitati ni pisati, ali se njezinu dušu može duboko upoznati zahvaljujući dvama izvorima od izvanredne povijesne vrijednosti: riječ je o dvama procesima koji se tiču nje. Prvi, Proces osude (PCon), sadrži prijepis dugih i brojnih Ivaninih ispitivanja tijekom posljednjih mjeseci njezina života (veljača-svibanj 1431.) i prenosi same svetičine riječi. Drugi, Proces poništavanja osude odnosno Proces “rehabilitacije” (PNul), sadrži iskaze oko 120 očevidaca iz svih razdoblja njezina života (usp. Procès de Condamnation de Jeanne d’Arc, 3 knj. i Procès en Nullité de la Condamnation de Jeanne d’Arc, 5 knj., izd. Klincksieck, Pariz l960.-1989.)

Ivana se rodila u Domremyju, seocetu smještenom na granici između Francuske i Lorrainea. Njezini su roditelji bili vrijedni seljaci, koje su svi poznavali kao izvrsne vjernike. Od njih je primila dobar vjerski odgoj, s velikim utjecajem duhovnosti Imena Isusova, kojoj je poučavao Bernardin Sienski i koju su u Francuskoj širili franjevci. Isusovu se imenu uvijek pridruživalo ime Marijino i tako je, na temelju pučke pobožnosti, Ivanina duhovnost duboko kristocentrična i marijanska. Još od djetinjstva ona pokazuje veliku ljubav i suosjećanje prema siromašnima, bolesnima i svima koji trpe, u dramatičnom kontekstu rata.

Iz samih njezinih riječi doznajemo da je Ivanin vjerski život sazrio kao mistično iskustvo počevši od 13. godine života (PCon, I, p. 47-48). Preko “glasa” arhanđela Mihaela, Ivana se osjetila pozvanom od Gospodina da ojača svoj kršćanski život i da se osobno zauzme za oslobođenje svoga naroda. Njezin izravni odgovor, njezino “da”, je zavjet djevičanstva, s novom zauzetošću u sakramentskom životu i molitvi koja se odražavala u svakodnevnom sudjelovanju na misi, ispovijedi i čestoj pričesti, dugim trenucima molitve u šutnji pred Raspetim ili Gospinom slikom. Suosjećanje i zauzimanje mlade francuske seljanke za svoj narod koji trpi snažio je njezin mistični odnos s Bogom. Jedan od najoriginalnijih aspekata svetosti te mlade djevojke je upravo ta povezanost između mističnog iskustva i političke misije. Nakon godina skrivenog života i nutarnjeg sazrijevanja uslijedilo je kratko, ali intenzivno dvogodišnje razdoblje njezina javnog života: godina djelovanja i godina muke.

po posljednji put pričest u zatvoru i odmah odvedena na stratište na trgu stare tržnice. Zamolila je nekog svećenika da pred lomačom drži procesijski križ. Tako je umrla gledajući Isusa Raspetog i izgovarajući više put vrlo glasno Isusovo ime (PNul, I, str. 457; usp. Katekizam Katoličke Crkve, 435). Nekih dvadeset i pet godina kasnije, Proces poništenja osude, pokrenut pod autoritetom pape Kalista III., zaključuje se svečanim pravorijekom koji spomenutu osudu proglašava ništavnom (7. srpnja 1456.; PNul, II, str. 604-610). Taj dugi proces, u kojem su prikupljeni iskazi svjedoka i mišljenja mnogih teologa, koji su sva išli u prilog Ivani, iznio je na vidjelo njezinu nevinosti i potpunu vjernost Crkvi. Ivana Arška će kasnije biti proglašena svetom od pape Benedikta XV., 1920. godine.

Draga braćo i sestre, Isusovo ime, koje je naša svetica zazivala sve do posljednjih trenutaka svoga zemaljskog života, bila je kao stalni dah njezine duše, kao kucaj njezina srca, središte čitava njezina života. “Misterij ljubavi Ivane Arške”, koji je tako očarao pjesnika Charlesa Péguya, je ta potpuna ljubav prema Isusu i bližnjemu u Isusu i po Isusu. Ta je svetica shvatila da ljubav obuhvaća cjelokupnu stvarnost Boga i čovjeka, neba i zemlje, Crkve i svijeta. Isus je uvijek na prvome mjestu u njezinu životu, prema njezinu lijepom izrazu: “Našemu se Gospodinu mora prvome služiti” (PCon, I, str. 288; usp. Katekizam Katoličke Crkve, 223). Ona kaže s potpunim povjerenjem i predanjem: “Uzdam se u Boga moga Stvoritelja, ljubim ga svim srcem svojim” (isto, str. 337). Zavjetom djevičanstva, Ivana je čitavu svoju osobu posvetila isključivo jedinoj ljubavi – Isusu: to je “njezino obećanje dano Našem Gospodin da će dobro čuvati svoje djevičanstvo tijela i duše” (isto, str. 149-150). Djevičanstvo duše je milosno stanje, najviša vrijednost, za nju dragocjenija od života: to je Božji dar kojeg se mora primiti i čuvati s poniznošću i s pouzdanjem. Jedan od poznatijih tekstova iz prvog procesa odnosi se upravo na to: “Upitana da li znade je li u milosti Božjoj, odgovara: Ako nisam, Bog želi da budem; ako jesam, Bog me želi u njoj sačuvati” (isto, str. 62; usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2005).

Naša svetica živi molitvu u obliku stalnog dijaloga s Gospodinom, koji prosvjetljuje također njezin dijalog sa sucima i ulijeva joj mir i sigurnost. Ona moli s pouzdanjem: “Premili Bože, u čast vaše svete muke, molim vas da mi, ako me ljubite, objavite kako moram odgovoriti tim crkvenim ljudima” (isto, str. 252). Ivana razmatra Isusa kao “Kralja neba i zemlje”, Tako je, na svojem stijegu, Ivana dala naslikati sliku “Našega Gospodina koji drži zemlju” (isto, str. 172): slika je to njezine političke misije. Oslobođenje njezina naroda je djelo ljudske pravednosti, kojeg Ivana čini u ljubavi, iz ljubavi prema Isusu. To je lijepi primjer svetosti za laike zauzete u političkom životu, prije svega u najtežim situacijama. Vjera je svjetlo koje vodi čovjeka u svakoj odluci, kao što će to posvjedočiti, stotinu godina kasnije, drugi veliki svetac, Britanac Thomas More. Ivana u Isusu kontemplira također čitavu stvarnost Crkve, nebesku “Crkvu pobjednicu”, kao i zemaljsku “vojujuću Crkvu”. Prema njezinim riječima “Naš Gospodin i Crkva su jedno” (isto, str. 166). Ta tvrdnja, citirana u Katekizmu Katoličke Crkve (br. 795), ima doista herojski karakter u kontekstu Procesa osude, pred njezinim sucima, crkvenim ljudima, koji su je progonili i osudili. U Isusovoj ljubavi Ivana nalazi snagu da ljubi Crkvu sve do kraja.

Sviđa mi se podsjetiti da je sveta Ivana Arška imala snažan utjecaj na jednu suvremenu mladu sveticu: Tereziju od Djeteta Isusa. U potpuno drukčijem životu, provedenom u klauzuri, karmelićanka iz Lisieuxa se osjećala vrlo bliskom Ivani, živeći u srcu Crkve i sudjelujući u Kristovim patnjama za spasenje svijeta. Crkva ih je ujedinila kao zaštitnice Francuske, nakon Djevice Marije. Sveta je Terezija izrazila želju da umre kao Ivana, izgovarajući Isusovo ime (Manoscritto B, 3r) i bila je nošena istom velikom ljubavlju prema Isusu i bližnjemu, življenoj u posvećenom djevičanstvu.

Draga braćo i sestre, svojim svijetlim svjedočanstvom, sveta Ivana Arška nas poziva na visoku mjeru kršćanskog života: učiniti od molitve nit vodilju naših dana; imati puno povjerenje u vršenju Božje volje, kakvagod da ona bila; živjeti ljubav bez posebnih naklonosti, bez granica i crpeći, poput nje, u Isusovoj ljubavi duboku ljubav prema njegovoj Crkvi. Hvala! (kateheza pape Benedikta XVI., 2011.)

Molitva sv. Ivani Orleanskoj

Vječni Oče, dao si nam sv. Ivanu Orleansku po svojoj neograničenoj ljubavi i milosrđu koje imaš za nas. Ponizno molimo da nam pošalješ Duha Svetoga, po kojem riječ s Tvojih usta doseže uši vjernih. Dopusti mi da budem svjedok Tvom Sinu Isusu Kristu baš kao što je to bila sv. Ivana Orleanska. O Isuse, obdari me hrabrošću da činim po Tvojoj volji, tako da mogu biti u skladu s našim Nebeskim Ocem. Zahvaljujem ti na daru Tvoje ljubavi, za koju se nadam da ću jednog dana u potpunosti razumjeti. Amen.

Preuzeto s bitno.net

Na Tijelovo, katolici su obvezni ići na misu – evo koji su još zapovjedni blagdani u Hrvatskoj

U četvrtak, 30. svibnja, slavimo blagdan Tijelova, a katolici koji taj dan hotimice ne odu na svetu misu, čine težak grijeh

S obzirom na velik broj blagdana i svetkovina u crkvenom kalendaru velik broj katolika ne zna da postoje i zapovjedni blagdani, oni za koje vrijede ista pravila kao i nedjeljom – obvezna sveta misa i uzdržavanje od rada.

Što su blagdani?

Prema stranici Hrvatskog leksikona blagdan je dan, obično neradni, u koji se što obilježava, slavi ili svetkuje. Blagdan može biti religijski ili sekularni. U katoličkom liturgijskom kalendaru pak postoji stupnjevanje liturgijskih dana i slavlja na svetkovine, blagdane i spomendane.

Prvotni i temeljni blagdan u kršćanstvu jest nedjelja, kada Crkva slavi vazmeno otajstvo prema apostolskoj predaji koja ima svoj početak u samom danu Kristova uskrsnuća. Liturgijska se slavljenja klasificiraju i primaju svoj stupanj prema važnosti i značenju koje im se pridaje.Tijekom povijesti to se mijenjalo i dovelo do veoma složenoga blagdanskog poretka. Nakon Tridentskog sabora (u 16. stoljeću) bilo je šest različitih blagdanskih stupnjeva, a mnogi blagdani imali su svoje osmine (cijeli tjedan nakon blagdana bio je obilježen tim blagdanom). Prema odredbi Drugoga vatikanskog sabora (SC 107), došlo je do bitnoga pojednostavljenja. Opća načela o liturgijskoj godini i kalendaru, donesena godine 1969., određuju da se liturgijska slavlja unaprijed razlikuju i nazivaju: svetkovina, blagdan, spomendan. Više o toj temi možete pročitati OVDJE.

Što su zapovjedni blagdani?

Sveta Stolica odredila je, uz nedjelju, posebne zapovjedne blagdane tijekom kojih su vjernici obvezni “sudjelovati na svetoj misi te uzdržavati se od onih radova i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potreban odmor duše i tijela” (usp. Kan. 1247).

Prema Kanonskom zakoniku to su “blagdani Rođenja Gospodina našega Isusa Krista, Bogojavljanja, Uzašašća i Presvetog Tijela i Krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnog Začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih”.

Međutim, druga točka kanona 1247. Kanonskog zakonika određuje da “biskupska konferencija ipak može, pošto prije dobije odobrenje Apostolske Stolice, neke od zapovijedanih blagdana ukinuti ili prenijeti na nedjelju”, mogućnost koju je iskoristila i Crkva u Hrvata.

Koji su zapovjedni blagdani Crkve u Hrvata?

Još je Biskupska konferencija Jugoslavije 1984. godine donijela odluku, što su potom potvrdile i Hrvatska biskupska konferencija te Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, da su zapovjedni blagdani u Hrvatskoj i BiH BožićTijelovoVelika Gospa i Svi sveti (uz naravno Uskrs koji pada u nedjelju).

Što ako tog dana ne možemo otići na misu?

Katolička Crkva u članku 1. kanona 1248. ističe kako “zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu”.

Druga, pak, točka istog kanona određuje: “Ako nema posvećenog službenika ili ako zbog drugoga važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporučuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u obiteljskim skupinama.”

Katekizam Katoličke Crkve u točki 2181 kao neke od mogućih opravdanih razloga za neodlazak na svetu misu u zapovjedne dane navodi bolest, skrb za dojenčad ili dobivanje oprosta od vlastitog župnika.

No, isti članak navodi, i to je nešto što svaki katolik mora upamtiti, da oni koji hotimice ne odu na svetu misu u zapovjedne dane čine težak grijeh.

Izvor: Bitno.net

Jutarnja molitva na Tijelovo

Divnoj dakle Tajni ovoj
klanjajmo se smjerno mi,
stari zakon žrtvi novoj
nek se sada ukloni,
vjera duši čovjekovoj,
nek spoznanje dopuni.

Bogu Ocu, Bogu Sinu
hvala s pjesmom radosnom.
Slavimo im veličinu,
častimo ih dušom svom,
k Duhu Svetom nek se vinu
glasi s dikom jednakom. Amen.

– Kruh s neba dao si njima.

– Koji svaku slast u sebi ima.

Pomolimo se: Bože, ti si nam u divnom sakramentu ostavio spomen svoje muke. Daj nam tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi Kristove da vazda osjećamo u sebi plod tvoga otkupljenja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Pohvale Imenu Božjemu

Blagoslovljen budi Bog!
Blagoslovljeno njegovo sveto ime!
Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek!
Blagoslovljeno Ime Isusovo!
Blagoslovljeno presveto Srce Isusovo!
Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova!
Blagoslovljen Isus u presvetom Oltarskom Sakramentu!
Blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj!
Blagoslovljena velika Bogorodica presveta Djevica Marija!
Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino Začeće!
Blagoslovljeno njezino slavno uznesenje!
Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke!
Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti zaručnik!
Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u svojim svetima! Amen!

Fra Petar Ljubičić: Tijelovo – Dan najdragocjenije tajne naše vjere

Tijelovo je svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove u Presvetom Oltarskom sakramentu. To je dan Euharistije – dan najdragocjenije tajne naše svete vjere. Euharistija je “izvor i vrhunac svega kršćanskog života” (LG 11); “najveće i najsnažnije, što Crkva ima” (F. Seper); jedino pravo “bogatstvo Crkve” (F.X. Dumvell); “naše zajedničko dobro” (Augustin) i Isusov testamentarni dar – “Uspomeno smrti Spasa premilog!” – svijetu i povijesti: “Sve najveće darove svojega božanskog srca ostavio je Bog, da nam ih pruža za vrijeme svoje muke: onda, kad ga čovječanstvo izda, preda, osudi, izruga, izmuči i usmrti.”

Na početku muke darovao nam je sakrament ljubavi, svetu Euharistiju. Na svršetku muke otvoreno je Srce njegovo, potekla krv i voda, i rodila se sveta majka Crkva. Na dan uskrs-nuća darovao nam je ispovijed i sakrament oproštenja grijeha. Među te darove uvrstio je Gospodin i četvrti: Mariju kao Majku” (R. Šilić).

U Presvetom Oltarskom sakramentu je uistinu stvarno prisutan Isus Krist s božanstvom i čovještvom. Presveti oltarski sakrament je središte kršćanskog života, i izvor i jamstvo istoga života, i jedna od najvećih tajni i najveća svetinja naše svete vjere.

Istina, mi Isusa ne vidimo u posvećenoj Hostiji svojim smrtnim tjelesnim očima, a nisu ga kao Boga vidjeli ni njegovi apostoli svojim tjelesnim smrtnim očima, koji su stalno s Njime boravili. Oni su po Božjoj milosti očima vjere spoznali Boga u Isusu Kristu. Tako i mi po Božjoj milosti očima vjere vidimo utjelovljenoga Boga u Presvetom oltarskom sakramentu.

U svakom se stvorenom djelu očituje Božja ljubav, koja nas povezuje s Bogom. Ali ta neizmjerna ljubav Božja došla je do svoga vrhunca u ustanovljenju Presvetog oltarskog sakramenta.

Isus je iz svoje prevelike ljubavi ustanovio taj uzvišeni sakrament, jer je želio do svršetka ostati s nama. Ne možemo dovoljno shvatiti koliku nam je ljubav iskazao božanski Spasitelj kod ustanovljenja tog Presvetog sakramenta. A ta se ljubav najviše očituje u tome što nam je ostavio taj uzvišeni dar u najdirljivijem trenutku svoga rastanka od nas. To je bio trenutak njegove smrti, milosni trenutak kad nas je neizmjerno ljubio, jer je velikodušno predao za nas svoj život.

Zato je Presveti oltarski sakrament spomen čin smrti IsUsa Krista našega Spasitelja, koji nas vječno sjeća njegove neizmjerne ljubavi. Presveti oltarski sakrament je neizmjerni dar, koji nadilazi svako ljudsko shvaćanje. Bog koji je neizmjerno dobar i svemoguć nije nas mogao obdariti većim darom od toga dara, jer tim darom dariva svega sebe našoj duši.

Nije mu bilo da nas usreći svojim darovima, koje primamo u ostalim sakramentima nego je htio da nam dade samoga sebe. Bez tog sakramenta ne može nijedan osvjedočeni vjernik duže vrijeme ostati u milosti posvećujućoj. Isus je to dobro znao, zato je i ostao s nama u Presvetom oltarskom sakramentu, da bude stalno među nama prisutan, i da nam se uvijek može dati kao hrana naše duše.

Isus je u tom Presvetom sakramentu osigurao nama hranu na našem životnom putovanju prema vječnoj domovini, a to je novozavjetna mana, kojom sam Bog hrani svoje izabrane. To je anđeoski kruh koji blaguje čovjek smrtnik, da bi postigao zalog vječnoga života.

Tajna tajna! Tajna nad tajnama i sažetak svih tajna naše svete vjere! Po njoj se Sin Božji “danomice ponizuje, kao kad je sišao s kraljevskih prijestolja (Mudr 8,35) u krilo Djevice; danomice dolazi k nama u poniznu obličju; danomice silazi iz krila Očeva (Iv 1,18) na oltar po svećenikovim rukama” (Franjo Asiški).

Evanđelje i navješćuje i izriče vjeru Crkve u tajnu Euharistije s najvećom jednostavnošću: “I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: Uzmite, ovo je tijelo moje. I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, ne ću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana, kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.”

Isusove pretvorbene riječi nad kruhom i vinom – nad dva temeljna oblika hrane u Sredozemlju! Crkva pamti i ljubomorno čuva već dva tisućljeća. One su joj dragocjenost prvoga reda! Danomice ih pobožno i s vjerom izgovara na usta svojih misnika – biskupa i svećenika – i tako ponazočuje u prostor i vrijeme najveću dragocjenost i zbilju naše svete vjere. 

Prostrti pred tom zbiljom i tajnom vjere, ponovimo, što se na riječi pretvorbe zbiva na oltaru:

– Snagom pretvorbenih riječi kruh se pretvara u Tijelo Isusovo, a vino u Krv Isusovu. Ili – pod likom kruha prisutno je Tijelo, a pod likom vina prisutna je Krv Isusova.

– Snagom naravne povezanosti (cjelovitosti) pod svakom je prilikom prisutno i Tijelo i Krv. Tijelo i duša Marijina Sina, Isusa iz Nazareta!

– Snagom hipostatskog sjedinjenja (Utjelovljenja) pod svakom je prilikom prisutan Sin Božji i Sin Čovječji Isus Krist! I Bog i Čovjek!

– Snagom trojstvenog izlaženja pod svakom je prilikom prisutno Presveto Trojstvo! Otac i Sin i Duh Sveti! Gdje je Sin, tu je i Otac i Duh Sveti!

– Snagom zapovijedi Sin Božji je ovu dragocjenu zbilju i tajnu vjere stavio u ruke svojim apostolima; biskupima i svećenicima, da je čine, dok On ne dođe. Do Sudnjega dana! Nikada nitko nije učinio – niti naredio da se čini – išta veće i sudbonosnije za opstojnost svijeta i spasenje čovječanstva! Bilo je to u prvoj polovici prvoga stoljeća naše nove – Kristove ere! U podneblju Sredozemlja! Na tromeđi triju kontinenata – Azije, Europe i Afrike! (Z. Papac)

Već 3000 godina svake godine Židovi slave Pashu, spomen – svetkovinu oslobođenja iz egipatskog ropstva i sklapanja Saveza sa svojim Bogom. Na zadnji četvrtak Isusova života prije 1980 godina židovsku Pashu smjenjuje i zamjenjuje naša Pasha – Uskrs.

Uoči smrti kako se ne bi zaboravila ta smrt, Gospodin naređuje da se novi Savez prijateljstva i ljubavi između Boga i čovjeka – svakog čovjeka – slavi svaki dan na svim oltarima svijeta.
Naša kršćanska Pasha, uspomena-svetkovina Isusove žrtve na križu, spomen – blagdan novog doba, novog Saveza između Boga i nas, svetkovina-slavlje spasa i oslobođenja od grijeha, zla, vječnog ropstva slavi se uvijek i svugdje gdje je oltar i sv. Misa: Kalvarija je ovjekovječena.

„Uzmite: ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja, krv Saveza koja se prolijeva za sve” (Mk 14,22 sl). Još jedan veliki, svečani trenutak u povijesti ljudskog roda: Bogočovjek polazi u smrt da žrtvom svog života, krvi svoga srca potvrdi novi Savez, novo doba; da utvrdi, zapečati prijateljstvo i ljubav između Boga i ljudskog roda – svih nas. „Pasha Starog saveza postala je Pasha Novoga saveza na zadnjoj večeri Gospodinovoj, žrtvom križa na Golgoti. . .” (Edith Stein).

Dopustimo da nas svaki put kad slavimo svetu Misu obuzme ljubav Kristova. Važno je i posvjestiti si sve zasluge Njegova života, muke, smrti i uskrsnuća. U Kristu je nebeski Otac zagrlio svijet i ljubi ga. Svakom svetom Misom, tim veličanstvenim svemoćnim darom, Bog ponovno s ljubavlju grli i voli sve nas koji ga slavimo i dijeli nam svoje velike milosti.

Neka svaka sveta Misa bude i naš ponajveći dar svomu Bogu. Trebali bismo stoga uvijek iznova biti djelotvorniji i svjesniji važnosti svete mise jer tako produbljujemo i otkrivamo sve blagodati i milosti koje nam se daruju. U to slavlje treba unositi svoj život i sve što imamo.

Nikad ne zaboravimo u onu kap vode koja se stavlja u kalež staviti na oltar i svu svoju grješnost da ju Isus očisti, kao i sve svoje žrtve i muke, želje i molitve koje Isus prima i posvećuje te nas tako čini novim ljudima, otkupljenima i spašenima.

MISNA ČITANJA – 30. SVIBNJA 2024.

Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.

VIII. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 30. 05. 2024.

PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO

Svetkovina

ČITANJA:
Izl 24,3-8; Ps 116,12-13.15.16bc-18; Heb 9,11-15; Mk 14,12-16.22-26

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ferdinand, Ivana Arška, Feliks

NAPOMENA:
▪ Tijelovo i Dan državnosti: u Republici Hrvatskoj državni blagdan – neradni dan.

Prvo čitanje:

Izl 24, 3-8

Ovo je krv Saveza koji Gospodin s vama sklapa.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane:

Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Sve riječi što ih Gospodin reče vršit ćemo.« Tada Mojsije popiše sve riječi Gospodnje. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stećaka za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pomirnice. Mojsije uhvati krv; polovicu krvi ulije u posude, a polovicu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve što je Gospodin rekao izvršit ćemo i poslušat ćemo.« Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: »Ovo je krv Saveza koji Gospodin sada s vama sklapa na temelju svih ovih riječi.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 116, 12-13.15.16bc-18

Pripjev:

Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje:

Heb 9, 11-15

Krv Kristova očistit će savjest našu.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Krist se pojavi kao veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u svetinju i nađe vječno otkupljenje.

Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!

A radi ovoga je posrednik novoga saveza: da po smrti za otkupljenje prekršajâ iz starog saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 14,12-16.22-26

Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.«

Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.« Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica u čast Presvetom Srcu Isusovu (2)

Svakog dana predaj Srcu Isusovu ove molitve:

Znak križa.
Čin pokajanja

Uvodna molitva

O, Bože, klanjam se pred Tvojom svevišnjom prisutnošću. Želim ujediniti svoje srce s onim tvoga Sina kako bih ti predao jednu čistu molitvu koja će biti ugodna Tvojim božanskim očima. Presveta Djevice, moj anđele čuvaru i svetci koje štujem, zagovarajte me kako bih mogao razmatrati vrijednost Kristove ljubavi. Amen.

Zazivi

O, Srce Isusovo, prepuno ljubavi! Poradi Tvoje otvorene rane kako bi se prepustilo mjesto plamenu Tvoje neizmjerne ljubavi, učini da vatra ljubavi pročisti naša srca od prljavštine grijeha.

Očenaš, Zdravomarijo i Slava Ocu.

O, najsvetije Srce Isusovo! Poradi Tvoje trnove krune koja te je mučila okrutnim vrškovima naših grijeha, udijeli nam sveto i iskreno kajanje za naše grijehe.

Očenaš, Zdravomarijo i Slava Ocu.

O, preslatko Srce Isusovo! Poradi Tvojega križa, znaka Tvoje goruće želje da budeš raspet,  posađenog poput stabla prepunog listova, hranjenog božanskom krvlju, udijeli nam da se u potpunosti predamo Božjoj volji.

Očenaš, Zdravomarijo i Slava Ocu.

Posveta Srcu Isusovu:

O, preslatko Srce Isusovo, Kralju ljubavi! Posredstvom Tvoje i moje Majke, Presvete Djevice, radosno prihvaćam savez koji mi predlažeš da Ti čuvaš mene i moje te da ja čuvam Tebe i brinem o Tvojoj slavi. Sve svoje stavljam u Tvoje ruke: svoju obitelj, sve poslove, svoje tijelo i osjetila, zdravlje i život; svoju dušu s njezinim moćima, krepostima i zaslugama; svoje vlastito spasenje i posvećenje. Čuvaj me, a ja ću čuvati Tebe, koliko god mogu. Čuvaj me, a ja ću te što više nastojati proslaviti primanjem sv. pričesti, misama, krunicama i zazivima; strpljivim podnošenjem svakodnevnih životnih križeva, vjernim izvršavanjem obveza svog poziva, djelima milosrđa, davanjem milostinje, žrtvovanjem, promicanjem  vjere. davanjem primjera riječima djelima. Obećavam da ću ti, koliko god budem mogao, dati što veću slavu i zadovoljštinu. Želim po svem svijetu proširiti Tvoje kraljevstvo Ljubavi. Učini da te savršeno ljubim te da budem apostol Tvog Srca prepunog ljubavi. Amen.

Presveto Srce Isusovo, uzdam se u Tebe!

Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Litanije Presvetom Srcu Isusovu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Srce Isusa, Sina Oca vječnoga, smiluj nam se!
Srce Isusovo, u krilu Djevice majke od Duha Svetoga sazdano, smiluj nam se!
Srce Isusovo, s Riječju Božjom bitno sjedinjeno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, veličanstva beskrajnoga, smiluj nam se!
Srce Isusovo, hrame Božji sveti, smiluj nam se!
Srce Isusovo, šatore Višnjega, smiluj nam se!
Srce Isusovo, kućo Božja i vrata nebeska, smiluj nam se!
Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi, smiluj nam se!
Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo, smiluj nam se!
Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, svake hvale predostojno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, kralju i središte sviju srdaca, smiluj nam se!
Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti i znanja, smiluj nam se!
Srce Isusovo, u kojem prebiva sva punina božanstva, smiluj nam se!
Srce Isusovo, koje je Ocu vrlo omiljelo, smiluj nam se!
Srce Isusovo, od kojega punine svi mi primismo, smiluj nam se!
Srce Isusovo, željo bregova vječnih, smiluj nam se!
Srce Isusovo, strpljivo i mnogoga milosrđa, smiluj nam se!
Srce Isusovo, bogato za sve koji zazivaju Tebe, smiluj nam se!
Srce Isusovo, izvore života i svetosti, smiluj nam se!
Srce Isusovo, pomirište grijeha naših, smiluj nam se!
Srce Isusovo, nasićeno pogrdama, smiluj nam se!
Srce Isusovo, satrveno zbog opačina naših, smiluj nam se!
Srce Isusovo, do smrti poslušno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, kopljem probodeno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, izvore sve utjehe, smiluj nam se!
Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše, smiluj nam se!
Srce Isusovo, mire i pomirenje naše, smiluj nam se!
Srce Isusovo, žrtvo za grijehe, smiluj nam se!
Srce Isusovo, spasenje onima koji se u Te ufaju, smiluj nam se!
Srce Isusovo, ufanje onima koji u Tebi umiru, smiluj nam se!
Srce Isusovo, milino sviju svetih, smiluj nam se!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Isuse krotka i ponizna srca, 

Učini srce naše po Srcu svome!

Pomolimo se:

Svemogući, vječni Bože, pogledaj na Srce preljubljenog Sina svojega i na hvale i zadovoljštine, koje u ime grešnika Tebi prikazuje, i njima, koji milosrđe Tvoje mole, Ti oproštenje udijeli umilostivljen, u ime istoga Sina svojega Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Devetnica u čast Presvetom Srcu Isusovu

Ovu devetnicu možeš moliti samostalno ili zajedno s drugima tijekom devet dana. Svaki dan devetnice odvoji malo vremena koje ćeš provesti u tišini kako bi imao kratku meditaciju koja je predviđena za taj dan.

Tema devetnice je Kristova ljubav prema nama.

U razmatranju (razmišljanju) produbljujemo kako tu Kristovu ljubav prenosimo u svom svakodnevnom životu. Ako nekoliko ljudi obavlja devetnicu zajedno, promišljanja mogu biti temelj za zajedničku izmjenu iskustava na temelju Svetoga pisma.

Devetnicu završi predviđenom molitvom i u nju uključi bilo koju nakanu koju imaš.

Jedini traženi uvjet kako bi ova devetnica bila “važeća” jest da se moli bez prestanka devet uzastopnih dana. (Ako se jedan dan preskoči, potrebno ju je započeti iznova; ne zbog toga što je riječ o magijskoj formuli, nego kako bismo se vježbali u postojanosti i vjernosti u molitvi.)

Mali savjet

Kako uči sveta majka Crkva, duhovni život i vježbe pobožnosti usko su povezani sa sakramentalnim životom te su to učinkovitije i plodonosnije što više odgovaraju milosti Gospodnjoj. Stoga je za vrijeme devetnice poželjno primiti sakrament pomirenja i pokore (ispovjediti se) kako bi se od Boga zadobilo oproštenje vlastitih grijeha: poželjno je i svakodnevno sudjelovanje u svetoj misi (ako je moguće) i primanje svete pričesti, izvora i vrhunca svega kršćanskog života.

Devetnica u čast Presvetom Srcu Isusovu doista je vrlo učinkovita ako se čvrsto vjeruje. Moli se kako bismo nadišli trenutke trpljenja, bolesti, tjeskobe, moralne propasti, obiteljskih nesreća; kako bismo bili prosvijetljeni u najtežim odlukama koje treba donijeti; kako bismo bilo ozdravljeni, utješeni te kako bismo mogli zatražiti pomoć u velikim i malim poteškoćama svakoga dana; ali također se moliti kako bismo zahvalili za neizmjerne milosti koje neprestano primamo od Gospodina.


Devetnica u čast Presvetom Srcu Isusovu

Molitva devetnice

Gospodine Isuse, potrebe ljudi otvorile su tvoje srce za svakoga od nas. Ti se brineš za nas kada smo izgubljeni, suosjećaš s nama u našoj osamljenosti i tješiš nas u našoj boli; najbliži si nam kada smo najslabiji. Ti nas ljubiš više nego što mi ljubimo sebe, opraštaš više nego što mi možemo oprostiti sebi i pozivaš nas da naviještamo tvoju ljubav kako najbolje možemo. Gospodine Isuse, tvoje je srce dirnuto i puno sućuti kada patimo, kada nam je potrebna tvoja pomoć i kada molimo jedni za druge. Molim te, usliši moju molitvu tijekom ove devetnice i udijeli što molim (ovdje u tišini izreci svoje nakane). Ako to što molim nije dobro za mene i za druge, udijeli mi ono što ti misliš da je najbolje, te da mogu graditi tvoje kraljevstvo ljubavi u našemu svijetu. Amen.

DAN 1.

Jedna i jedina zapovijed

Sveto pismo: (Mk 12,28–31) Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je Isus dobro odgovorio, upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?” Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.”

Razmatranje: Nitko ne može voljeti Boga, a da ne voli braću i sestre. I Isus će kasnije, bez spominjanja Boga, reći svojim učenicima: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.” Voljeti one oko nas znači voljeti i Boga. Gdje je ljubav, tamo je i Bog (1 Iv).

Molitva: Isuse, pomozi mi da shvatim da istinski mogu reći da te ljubim onda kada sam u svome životu istinski usredotočen na dobro drugoga.

Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se!

(Na kraju izmoli krunicu Srcu Isusovu – nalazi se na kraju devetnice)

DAN 2.

Primanje dolazi od davanja

Sveto pismo: (Lk 6,35-37) Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.

Razmatranje: Ljubiti neprijatelje ne znači pretvarati se da su nam najbolji prijatelji. Isus od mene zahtijeva da želim dobro svakoj osobi. U zauzetosti oko dobra drugih možemo iskusiti ozdravljenje.

Molitva: Isuse, dok su krvnici zabijali čavle u tvoje ruke vapio si: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” Pomozi mi da uvidim da oni koji mrze i vrijeđaju nisu svjesni koliko u stvari mrze i vrijeđaju sebe.

Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se!

(Na kraju izmoli krunicu Srcu Isusovu – nalazi se na kraju devetnice)

DAN 3.

Dati i ne gledati koliko košta

Sveto pismo: (Mk 12,42-43) Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada Isus dozove svoje učenike i reče im: “Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu.”

Razmatranje: Ono što je sirota i pobožna žena ubacila u hramsku riznicu bilo je samo mrvica u usporedbi s onim što su ubacivali bogati. Razlika je bila u tome da je ona dala sve što je imala. Ona simbolizira Isusa koji je iz ljubavi prema svakome od nas dao sve. Koliko sam ja velikodušan?

Molitva: Isuse, često želim pokazati koliko te volim sa svime što posjedujem, ali sam često u napasti zadržati za sebe, za svaki slučaj. Nauči me, Gospodine, da budem velikodušan, da dajem ne tražeći naknadu, da ljubim ne obazirući se na rane. Moja jedina briga neka bude nasljedovanje tebe, da idem tvojim stopama.

Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se!

(Na kraju izmoli krunicu Srcu Isusovu – nalazi se na kraju devetnice)

DAN 4.

U potpunu zajedništvu s Isusom

Sveto pismo: (Iv 6,54-55) Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

Razmatranje: Ići na pričest nije samo pasivno iskustvo po kojemu Isus dolazi k meni. “Jesti” i “piti” izražava posve aktivnu želju s naše strane kao tijela Kristova da se potpuno poistovjetimo s Isusom, našom Glavom, da budemo jedno s njegovim naukom i oblikovanjem našega života po uzoru na njegov, u našemu predanju i služenju drugima.

Molitva: Isuse, molim da blagovanje tvoga Tijela i Krvi bude istinski znak moje želje da budem vidljivi svjedok poruke evanđelja u svim mojim riječima i djelima.

Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se!

(Na kraju izmoli krunicu Srcu Isusovu – nalazi se na kraju devetnice)

DAN 5.

Kvalitete jednoga učenika

Sveto pismo: (Mt 5,5-7.9) Blago krotkima… Blago gladnima i žednima pravednosti… Blago milosrdnima… Blago mirotvorcima…

Razmatranje: Kaže se da su blaženstva vlastiti Isusov portret. Jasno je, također, da su i portret pravoga Isusova sljedbenika. Kako je divno ako nas netko poznaje po krotkosti i blagosti, nastojanju oko pravednosti, našoj dubokoj sućuti za one u potrebi, po našoj vještini uklanjanju zaprjeka koje toliko štete nanose svijetu.

Molitva: O Isuse, krotka i ponizna srca, ispuni moje srce dubokom čežnjom kako bih razmatrao tvoje kvalitete u mome životu. Daj mi snagu s blagošću, toleranciju s osjećajem za pravednost, čvrstoću s osjećajem za slabe, jasnu viziju mojih ciljeva koji me još uvijek drže u zajedništvu s drugima koji misle drukčije.

Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se!

(Na kraju izmoli krunicu Srcu Isusovu – nalazi se na kraju devetnice)

DAN 6.

Svjetlo svijeta

Sveto pismo: (Iv 8,12; Mt 5,13-14) Isus im zatim progovori: “Ja sam svjetlost svijeta…” Isus im reče: “Vi ste svjetlost svijeta… Vi ste sol zemlje…”

Razmatranje: Okupljeni u zajednicu i obdareni posebnim darovima kršćani su bilo gdje u svijetu vidljivi znak prisutnosti uskrsnuloga Krista. Mi smo tijelo Kristovo u kojemu je on prisutan. I nama je biti isto što i on: Svjetlo svijeta.

Molitva: Gospodine, živim u svijetu u kojemu je dosta tame i nedostatka razumijevanja. Svatko od nas ima udjela u toj tami. Ispuni me, Isuse, svojim svjetlom i nauči me kako da svijetlim u tami koja me okružuje.

Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se!

(Na kraju izmoli krunicu Srcu Isusovu – nalazi se na kraju devetnice)

DAN 7.

Pronalaženje Boga u onima koji nas okružuju

Sveto pismo: (1 Iv 4,20) Rekne li tko: “Ljubim Boga”, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.

Razmatranje: Apostol Jakov kaže nam da nema smisla željeti dobro braći i sestrama, a ne činiti ništa kada su u potrebi. Uza sve za što molimo kao zajednica, kao tijelo Kristovo u svijetu, prihvaćamo i odgovornost za sve što se događa doprinoseći najboljemu rješenju.

Molitva: Nauči me, Gospodine, da sva moja ljubav prema tebi ima vrijednost jedino ako je izražena na isti način kao tvoja prema Ocu: donoseći sućut, ozdravljenje i mir svima koji me okružuju.

Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se!

(Na kraju izmoli krunicu Srcu Isusovu – nalazi se na kraju devetnice)

DAN 8.

Iskren prinos

Sveto pismo: (Mt 5,23-24) Koliko često sebe vidimo kao “dobre” katolike zato što idemo na misu i pričest itd. No, sve to nema vrijednosti ako u mome svakodnevnom životu ljubav prema Bogu nije izražena u obliku harmonije s onima koji su oko mene i spremnosti na opraštanje i pomirenje. Neka bude mir na zemlji i neka počne sa mnom.

Razmatranje: Isuse, često osjetim mir kada te primim u svetoj pričesti ili kada molim ispred svetohraništa; pomozi mi da shvatim da je pravi ispit moje ljubavi spremnost da u ljubavi doprem do ljudi koji su moje najveće iskušenje u svakodnevnomu životu.

Molitva: Isuse, pomozi mi da shvatim da istinski mogu reći da te ljubim onda kada sam u svome životu istinski usredotočen na dobro drugoga.

Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se!

(Na kraju izmoli krunicu Srcu Isusovu – nalazi se na kraju devetnice)

DAN 9.

Poruka onima na rubu društva

Sveto pismo: (Lk 15,1-2) Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.”

Razmatranje: Mnogi “sveti” ljudi sablažnjavali su se jer se Isus družio s ološem i odbačenima od društva. Isus se družio s njima jer su oni bili najpotrebniji da čuju poruku Božje ljubavi i dobrote. Upitaj se: tko u našemu društvu prvi treba čuti Isusovu poruku? I kako ja mogu biti jedan od glasnika te poruke?

Molitva: Dragi Isuse, radujem se zbog darova koje sam primio od dobrote tvoga Srca. Ispuni me istom velikodušnošću prema mojoj braći i sestrama s kojima si dijelio život donoseći im ozdravljenje i dajući im do znanja da su bezuvjetno voljeni.

Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se!

(Na kraju izmoli krunicu Srcu Isusovu – nalazi se na kraju devetnice)

Krunica u čast Presvetom Srcu Isusovu (Zlatna krunica)

Krunica se moli se na običnu Gospinu krunicu

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Umjesto «Vjerovanja» moli se: 
Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.

Umjesto «Oče naš» moli se: 
Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu, i za potrebe svete Crkve.

Umjesto «Zdravo Marijo» moli se: 
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.

Umjesto «Slava Ocu» moli se: 
Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Na koncu krunice se moli: Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Litanije Presvetom Srcu Isusovu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Srce Isusa, Sina Oca vječnoga, smiluj nam se!
Srce Isusovo, u krilu Djevice majke od Duha Svetoga sazdano, smiluj nam se!
Srce Isusovo, s Riječju Božjom bitno sjedinjeno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, veličanstva beskrajnoga, smiluj nam se!
Srce Isusovo, hrame Božji sveti, smiluj nam se!
Srce Isusovo, šatore Višnjega, smiluj nam se!
Srce Isusovo, kućo Božja i vrata nebeska, smiluj nam se!
Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi, smiluj nam se!
Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo, smiluj nam se!
Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, svake hvale predostojno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, kralju i središte sviju srdaca, smiluj nam se!
Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti i znanja, smiluj nam se!
Srce Isusovo, u kojem prebiva sva punina božanstva, smiluj nam se!
Srce Isusovo, koje je Ocu vrlo omiljelo, smiluj nam se!
Srce Isusovo, od kojega punine svi mi primismo, smiluj nam se!
Srce Isusovo, željo bregova vječnih, smiluj nam se!
Srce Isusovo, strpljivo i mnogoga milosrđa, smiluj nam se!
Srce Isusovo, bogato za sve koji zazivaju Tebe, smiluj nam se!
Srce Isusovo, izvore života i svetosti, smiluj nam se!
Srce Isusovo, pomirište grijeha naših, smiluj nam se!
Srce Isusovo, nasićeno pogrdama, smiluj nam se!
Srce Isusovo, satrveno zbog opačina naših, smiluj nam se!
Srce Isusovo, do smrti poslušno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, kopljem probodeno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, izvore sve utjehe, smiluj nam se!
Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše, smiluj nam se!
Srce Isusovo, mire i pomirenje naše, smiluj nam se!
Srce Isusovo, žrtvo za grijehe, smiluj nam se!
Srce Isusovo, spasenje onima koji se u Te ufaju, smiluj nam se!
Srce Isusovo, ufanje onima koji u Tebi umiru, smiluj nam se!
Srce Isusovo, milino sviju svetih, smiluj nam se!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Isuse krotka i ponizna srca, 

Učini srce naše po Srcu svome!

Pomolimo se:

Svemogući, vječni Bože, pogledaj na Srce preljubljenog Sina svojega i na hvale i zadovoljštine, koje u ime grešnika Tebi prikazuje, i njima, koji milosrđe Tvoje mole, Ti oproštenje udijeli umilostivljen, u ime istoga Sina svojega Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

SVETAC DANA – SV. PAPA PAVAO VI.

“Papa Pavao VI. bio je papa u jednom teškome pa i sudbonosnome vremenu po Crkvu. Valjalo je nastaviti tek započeti II. vatikanski sabor i sretno ga privesti kraju. Valjalo je saborske odluke provoditi u djelo, valjalo je voditi Crkvu kroz jednu od najvećih kriza u povijesti. Nije potrebno govoriti o znakovima te krize koji su i onako dobro poznati.” Ovim je riječima o. Josip Antolović u svojoj knjizi “Primjeri i uzori” predstavio našeg novog sveca, a na kraju zaključio kako će “objektivna povijest u svoje vrijeme i o njemu nastojati izreći svoj sud. No najvažniji sud o njemu kao i o svakome drugome jest onaj što će ga izreći sam Gospodin”. Danas smo radosni što je Gospodin po svojoj Crkvi izrekao svoj sud i zboru svetih pridružio još jednog velikog papu 20. stoljeća.

Nakon smrti pape Ivana XXIII., koja se zbila 3. lipnja 1963., izabran je za papu 21. lipnja, baš na sam blagdan Srca Isusova, kardinal Giovanni Battista Montini, koji je uzeo ime Pavao VI. Konklave za izbor novoga pape bile su kratke. Trajale su dan i pol.

Jedan od ondašnjih uglednih kardinala, münchenski nadbiskup Julius Döpfner, pisao je tada o novome papi Pavlu VI.: “Njegovi visoki darovi duha, njegova iskrena pobožnost, bogato iskustvo na mjerodavnim položajima Rimske kurije te plodna djelatnost u jednoj teškoj, velikoj dijecezi – bilo je to u Milanu – pružaju odlične pretpostavke za univerzalnu službu Petrova nasljednika…

Na ugodno je odobravanje naišlo i ime novoga Pape. Ime apostola naroda u neizrečenim, ali u jasnim obrisima, već samo po sebi zvuči kao program: njegova žarka ljubav prema Kristu, njegov apostolat koji preskače uske granice njegova naroda i širi se po svemu tadašnjem poznatom svijetu, odlučno odbijanje zabluda koje su prijetile predanom nauku, a ujedno hrabrost za prilagođivanje nužnostima onoga trenutka, briga za jedinstvo Crkve i ujedno za mnoštvo njezinih članova, kao i za životnost pojedinih zajednica, nije li sve to divan i sadržajan program?”

Kardinal Döpfner završio je uvodne riječi u jednoj knjižici o novome Papi ovako: “Papa Pavao bit će nam u borbi, koja traži mnogo smionosti i odgovornosti, siguran vođa u sili Duha Svetoga. Zbog toga se možemo u njega pouzdati, a za njega se žarko moliti.”

Kardinal Döpfner je umro nekoliko godina prije Pavla VI., a nakon smrti Pavla VI., koji je umro 6. kolovoza, na blagdan Gospodinova preobraženja 1978., možemo mirne duše reći da su se njegove prognoze o novome papi dobrim dijelom obistinile i ostvarile.

Papa Pavao VI. bio je papa u jednom teškome pa i sudbonosnome vremenu po Crkvu. Valjalo je nastaviti tek započeti II. vatikanski sabor i sretno ga privesti kraju. Valjalo je saborske odluke provoditi u djelo, valjalo je voditi Crkvu kroz jednu od najvećih kriza u povijesti. Nije potrebno govoriti o znakovima te krize koji su i onako dobro poznati.

Papa Pavao VI. trudio se sačuvati netaknutim poklad vjere. Njegovo Vjerovanje Božjega naroda, koje je sam sastavio, ući će u povijest velikih simbola – obrazaca kršćanskoga vjerovanja.

Čuvajući vjerno Božju objavu, nastojao je osluškivati i znakove vremena, bilo svijeta u kojem živimo te pronaći odgovore na pitanja što ih suvremeni svijet pred Crkvu postavlja. Tako je veoma jasno, glasno i stalno davao odgovore na probleme mira u svijetu počevši od njegova povijesnog govora u Ujedinjenim narodima pa preko njegovih tolikih poruka za Svjetski dan mira 1. siječnja, na Novu godinu, koji je uveden na njegovu inicijativu.

Na probleme gladi i nerazvijenosti u svijetu, probleme Trećega svijeta odgovorio je svojom socijalnom enciklikom Populorum progressio.

Odgovarao je i na druge teške probleme, tako, na primjer, na problem prenošenja ljudskoga života u enciklici Humanae vitae, ali je pri tom baš u tom slučaju nailazio i na kritiku i na otpor. No on je – iako je u duši mnogo trpio – znao biti namjesnik ne samo slavnoga Krista s gore Tabora, Krista Cvjetnice i Hosana, već i popljuvana, ponižena, izbičevana, trnjem okrunjena, u skrletnu haljinu zaodjevena i na križ razapetoga Krista.

To je, eto, Pavao VI.! I zato, kad je on u večernjim satima na Gospodinovo preobraženje g. 1978. umro, toliki su se iskreno ražalostili, ali i u dubokom poštovanju pred likom jednoga velikog čovjeka našega vremena poklonili, odavši mu tako dužno priznanje.

Njegov je životni tijek započeo 26. rujna 1897. u Concesiju kod Brescije, gdje se rodio kao sin doktora Giorgija Montinija i Judite, rođene Alghisi. Krstio ga je u župnoj crkvi u Concesiju 30. rujna don Dio Giovanni Fiorini, a kumovao mu je odvjetnik Enrico de Manzoni. Prvu pričest primio je 6. lipnja 1907. u kapeli Male Gospe. Bila je to kapela časnih sestara.

Dana 21. lipnja iste godine, a upravo na isti dan u koji će biti izabran za papu, primio je u kapeli isusovačkoga kolegija Cesare Arici u Bresciji sakrament svete potvrde. Taj mu je sakrament kršćanske punine i zrelosti podijelio mjesni biskup, monsinjor Giacomo Pellegrini.

Mladi je Giovanni maturirao god. 1916. na liceju Arnaldo da Brescia, u Bresciji. Odlučio se nakon toga za studij teologije. Iz zdravstvenih razloga boravio je kod kuće i išao samo na predavanja u bogosloviju. Tek je zadnjih nekoliko mjeseci teološkog studija proveo u bogoslovnome sjemeništu obukavši 21. studenoga 1919. kleričko odijelo i primivši nakon toga tonzuru.

Na blagdan sv. Petra i Pavla 1920. nadbiskup Brescije zaredio ga je u svojoj katedrali za svećenika. Mlada misa je bila u krugu obitelji, roditelja i dva brata, te brojnih rođaka, prijatelja i znanaca u Gospinoj crkvi Maria delle Grazie u Bresciji. Iako se Giovanni Battista Montini rodio u Concesiju, gdje su njegovi roditelji imali vilu, on je s roditeljima proveo mladost u Bresciji, gdje mu je otac bio veoma ugledan građanin i jedan od najzauzetijih katolika grada i biskupije.

U Papin je život i djelatnost unio toliko novina: odrekao se tijare… Postao je papa – putnik, obišavši svih pet kontinenata. Postao je papa dijaloga s nesjedinjenim kršćanima, s pripadnicima nekršćanskih religija, pa čak i s ateistima i suvremenim svijetom. Proveo je u djelo liturgijsku obnovu, a s njome i narodne jezike uveo u liturgiju. Uveo je redovito održavanje Sinode biskupa, još više je proširio  i internacionalizirao kardinalski kolegij i Rimsku kuriju. 

Kad se papa Pavao VI., pišući svoju oporuku, pomalo već opraštao od ovoga svijeta, s radošću se sjećao svoje mladosti provedene u dragoj Bresciji, sjećao se tolikih osoba među kojima su bili i oci isusovci u kolegiju Cesare Arici.

Biskup iz Brescije poslao je svoga mladog svećenika Montinija u Rim gdje je od 1920. do 1922. bio pitomac Lombardijskog sjemeništa, polazeći predavanja na Gregorijani i na državnom Rimskom sveučilištu.

Već god. 1923. Montini stupa u neposrednu službu Svete Stolice. Bio je najprije poslan kao “adetto” u Apostolsku nuncijaturu u Varšavu, gdje je tada bio nuncij Lorenzo Lauri. No nakon nekoliko mjeseci boravka u poljskoj prijestolnici već se u jesen iste godine vratio u Rim. Nije mu odgovarala poljska kontinentalna klima. Vrativši se u Rim, jedno je vrijeme studirao na crkvenoj Diplomatskoj akademiji. U listopadu 1924. započinje svoju djelatnost u Vatikanskom državnom tajništvu. U isto je vrijeme bio duhovni savjetnik rimskoga Kružoka katoličkih sveučilištaraca.

U Državnom tajništvu postao je god. 1925. minutant, a u isto vrijeme nacionalni asistent Udruženja katoličkih studenata Italije – kratica FUCI. Godine 1931. postao je docent povijesti crkvene diplomacije na crkvenoj Diplomatskoj akademiji.

Kako je u Državnom tajništvu bila uočena Montinijeva savjesnost, izvanredna radna sposobnost, on je 11. rujna 1937. postao substitut za redovite crkvene poslove u istome Tajništvu, dakle, jedan od prvih suradnika kako kardinala državnoga tajnika, koji je tada bio Eugen Pacelli, budući papa Pio XII., tako i samoga svetoga oca Pija XI.

Papa Pio XII. htio je u svom drugom konzistoriju Montinija imenovati kardinalom, na čemu se on iz motiva poniznosti zahvalio. Povijesna je, dakle, netočnost, a koju smo toliko puta morali čitati u raznim člancima naših novina, da je Ivan XXIII. popravio nepravdu Montiniju koju mu je tobože bio nanio Pio XII. pa ga je tek on u svom prvom konzistoriju god. 1958. imenovao kardinalom. Istina je samo ovo drugo, prvo je obična laž i zlonamjerna podvala jednoga od novinara koji se već desetljećima drvljem i kamenjem nedostojno nabacuje na nama katolicima dragu i časnu osobu Pija XII.

Kad već nije htio prihvatiti kardinalski šešir, imenovao je papa Pio XII. god. 1952. Montinija, skupa s Tardinijem, državnim protajnicima i tako su njih dvojica na ispražnjenom mjestu kardinala državnog tajnika vodili poslove tog najvažnijeg papinskog ureda.

Kako je nakon smrti kardinala Ildefonsa Schüstera bila slobodna nadbiskupska stolica u Milanu, najvećem talijanskom gradu, a poslije Rima i najvažnijem, Pio XII. je na to mjesto postavio monsinjora Montinija. Sam ga je u znak ljubavi i poštovanja želio posvetiti za biskupa, ali mu je to bolest spriječila pa je ređenje obavio 12. prosinca 1954. u vatikanskoj bazilici kardinal dekan Eugen Tisserant. Papa je preko radija iz Castel Gandolfa novome nadbiskupu upravio poruku punu očinske ljubavi.

Od najvećih Montinijevih pastoralnih pothvata u Milanu valja spomenuti velike misije god. 1957. u kojima je sudjelovalo preko tisuću misionara, propovjednika, konferencijera. Duša je i koordinator svega toga golemoga posla bio sam revni nadbiskup Montini.

Postavši kardinal, kasnije i papa, Giovanni Battista Montini vodit će kao Pavao VI. opću Crkvu kroz punih 15 godina. U Papin je život i djelatnost unio toliko novina: odrekao se tijare, nakon što se njome kao zadnji papa u prisutnosti 94 posebne delegacije iz cijeloga svijeta i velikog mnoštva vjernika na Trgu sv. Petra 30. lipnja 1963. svečano okrunio. Postao je papa – putnik, obišavši svih pet kontinenata. Postao je papa dijaloga s nesjedinjenim kršćanima; s pripadnicima nekršćanskih religija, pa čak i s ateistima i suvremenim svijetom. Proveo je u djelo liturgijsku obnovu, a s njome i narodne jezike uveo u liturgiju. Uveo je redovito održavanje Sinode biskupa, još više je internacionalizirao i proširio kardinalski kolegij i Rimsku kuriju.

Mi Hrvati dugujemo mu zahvalnost za kanonizaciju prvoga hrvatskog sveca sv. Nikole Tavelića, za beatifikaciju Leopolda Mandića, što je zagrebačkog nadbiskupa Franju Šepera imenovao kardinalom, a kasnije i pročelnikom Kongregacije za nauk vjere, što nam je dao metropoliju na Rijeci i u Splitu, što je sve hrvatske krajeve i crkveno ujedinio s Crkvom u Hrvatskoj. Hvala mu za sve to! Objektivna će povijest u svoje vrijeme i o njemu nastojati izreći svoj sud. No najvažniji sud o njemu kao i o svakome drugome jest onaj što će ga izreći sam Gospodin. Mi vjerujemo da će taj sud biti pozitivan jer je Pavao VI. želio biti ponizan Gospodinov sluga, zato je i želio biti sahranjen u jednostavnu lijesu, u zemlju, bez nadgrobnog spomenika.

Svjedočanstvo svečeva tajnika mons. Macchija

Obnavljajući uspomene na duhovni profil Pavla VI., njegov dugogodišnji osobni tajnik, monsinjor Macchi, otkrio je daje papa Pavao VI. na svom putu na Daleki istok u onom atentatu u Manili bio stvarno ranjen, “ranjen u prsa, na sreću ne smrtno”. Papa je iz te gužve izišao posve smiren, s blagim osmijehom. Kad se nakon toga očima susreo sa svojim tajnikom Macchijem, svojim mu je pogledom upravio prijekor što je atentatora onako nasilno udaljio. Zatim je nastavio prijekor sa smiješkom “kao netko tko je doživio nenadanu sreću. Koja je ljubav veća od one kad netko dade vlastit život i krv”?!

Don Macchi je otkrio o Pavlu VI. i ovo: “Nitko, sigurno, nije mogao pomišljati da Papa, osim što trpi od artroze, ima oko pojasa i bodljikav cilicij – lančić – što mu je prodirao u meso. Bilo je to sredstvo koje je ljubomorno držao u tajnosti, a koje upotrebljavaše u zgodama koje su od većeg značenja za Crkvu.” To se dogodilo u božićnoj noći god. 1974. kad je Pavao VI. obavljao obred otvaranja Svetih vrata, a time i Svete jubilarne godine. Tada mu je bilo već 77 godina. U takvim i sličnim zgodama, a osobito za vrijeme korizme, Pavao VI. je činio veće pokore.

Sve je to don Macchi pripovijedao u milanskoj katedrali u prisutnosti kardinala Colomba, svećenika i vjernika, 23. rujna 1979. poslije podne za vrijeme svečanosti u počast prve obljetnice smrti Pavla VI. Naglasio je kako je Montinijev život sav bio u znaku askeze u kojoj je neprestano rastao. “Pavao VI. je na stvaran i divan način vezao aktivni s kontemplativnim životom te svojim primjerom kršćaninu XX. stoljeća pokazao tip moderne duhovnosti, davši svoj duhovni i religiozni odgovor na tjeskobu modernog egzistencijalizma.”

Don Macchi je pripovijedao i o posljednjim satima života Pavla VI. “Liječnici i mi drugi, prisutni, bili smo zahvaćeni nemirom, a Papa je uronio u molitvu ne brinući se mnogo za kuru koju su mu najvećom brzinom davali. Očenaš je, sigurno, bio njegova posljednja riječ, molitva, oporuka i poruka u isto vrijeme. Vjerujem da je ta molitva prvi potreban ključ da bismo shvatili dušu i duh Pavla VI.”

Monsinjor Macchi je ovako dalje nastavio svojim ocrtavanjem duhovnoga lika Pavla VI.: “Bio je to čovjek koji je mnogo razmatrao o Bogu. Iz toga se razmatranja znao uvijek s poštovanjem diviti Božjim stvorenjima. Znanstvena su ga otkrića očaravala. Sjećam se s kakvim je zanosom pratio avanture prvoga čovjeka na Mjesecu. Iz istog je izvora izvirala i njegova velika ljubav prema umjetnosti, glazbi, pjesništvu. A sve se to pretakalo u iskrenu zahvalnost prema Stvoritelju, no i prema ljudima.”

Monsinjor Macchi nam je otkrio o Pavlu VI. i ovo: “Kad je kao milanski nadbiskup i kardinal polazio u konklave, bio je uvjeren da će se vratiti i duh mu je ostao vedar i gotovo bezbrižan sve do predvečerja ulaska u same konklave.”

Pavla VI. resila je i duboka poniznost i jednostavnost, tako, na primjer, kad su mu iznosili primjedbe pa i kritike prije nego je dao konačan oblik svojih pisanih govora. Poznato je da su ga nazivali hamletskim, tj. neodlučnim tipom. On je to dobro znao. Sam je o tome 2. srpnja 1963., malo nakon izbora za papu, pisao: “Ima ih koji znadu donijeti odluke onako instinktivno ili koji se zadovoljavaju iskustvenim ispitivanjem okolnosti. Ja imam u sebi neku sposobnost umovanja, a koja koji puta zaustavlja brzinu u donošenju odluka.”

O istoj stvari Pavao VI. je napisao god. 1975. u jednom svom govoru – taj dio nije ipak izrekao – ovo: “Kakvo je stanje moje duše? Jesam li Hamlet, Don Kihot, ljevica ili desnica? Ne osjećam da sam odgonetnut. U meni prevladavaju dva osjećaja: pun sam utjehe, obasut radošću u svim našim kušnjama.” Dakle, Pavao VI. je bio itekako i čovjek sigurnosti i radosti koje su se temeljile na Bogu i davale mu smionosti i hrabrosti za donošenje “odgovornih i hrabrih odluka” kao što je, na primjer, ona kad je objavio encikliku Humanae vitae, o prenošenju ljudskog života.

Pavao VI. je bio itekako i čovjek sigurnosti i radosti koje su se temeljile na Bogu i davale mu smionosti i hrabrosti za donošenje “odgovornih i hrabrih odluka” kao što je, na primjer, ona kad je objavio encikliku Humanae vitae, o prenošenju ljudskog života.

Monsinjor Macchi je ocrtao i bezgraničnu ljubav Pavla VI., pogotovo u veoma teškim situacijama. On kaže: “Pavao VI. je čak imao karizmu inventivnosti. Tako je njegovo pismo crvenim brigadama možda najrječitiji primjer za to, iako ne i jedini.” Posljednjih mjeseci života Papa se mnogo bavio mislima kako bi iskazao ljubav onim osobama koje su ga u životu uvrijedile, ogorčile; bilo je takvih uvreda i od pokojega čovjeka Crkve.

Nakon svog izbora za papu Pavao VI. je pisao: “Jedinstven položaj! Valja reći da me stavlja u krajnju osamljenost. Ne moram se bojati, ne moram tražiti vanjski oslonac koji bi me odteretio moje dužnosti kad valja odlučivati, preuzimati svaku odgovornost, voditi druge pa iako to izgleda nelogično i možda apsurdno. I trpjeti moram sam. Povjerljive utjehe mogu biti samo rijetke i diskretne: dubina duha ostaje sa mnom. Ja i Bog.”

Iz svega je toga proizlazila i svagdašnja muka Pavla VI., njegov duh predanosti i žrtve. Ipak on nije nikad bio, kako se to često opisuje, “žalostan čovjek”, ustvrdio je odlučno don Macchi. Naprotiv, on je u nutrini osjećao veliku milinu. “Njegovo je lice u javnosti često bilo strogo, nadasve kod ceremonija, jer mu je duh bio posve upravljen prema razgovoru s Bogom.”

Taj razgovor s Bogom, pripovijeda don Macchi, naročito je bio intenzivan na svršetku dana “kad bi Papa kasno uvečer posve sam, u tami, klečao na podu u svojoj kapelici”. Iz njegove velike ljubavi prema Kristu proizlazila je isto tako velika ljubav i prema Crkvi. A njegova je najveća muka bila, kaže don Macchi, “kad je čuo o otpadu onih nekoć dobrih, osobito svećenika i redovnika, te kad je morao potpisivati dekrete o laicizaciji svećenika. Tada bi ponavljao: ’To je moj najteži križ!’”

Kako je monsinjor Pasquale Macchi kao Montinijev tajnik, još dok je on bio nadbiskup u Milanu i kasnije za cijeloga njegova pontifikata u Vatikanu, bio u njegovoj blizini, to njegova svjedočanstva o Pavlu VI. imaju, doista, izuzetnu vrijednost.

Proglašenje blaženim i svetim

Za pontifikata pape Ivana Pavla II. pokrenut je proces beatifikacije Pavla VI., a u svibnju 2014. godine papa Franjo odobrio je objavljivanje dekreta kojim se potvrđuje čudo zadobiveno njegovim zagovorom. Ozdravljenje još nerođenog djeteta kod kojega je utvrđen niz ozbiljnih zdravstvenih problema koji bi uzrokovali velika oštećenja mozga dogodilo se devedesetih godina prošloga stoljeća u Kaliforniji. Liječnici su majci savjetovali pobačaj, međutim majka je, na preporuku prijateljice redovnice, svoju trudnoću povjerila zagovoru Pavlu VI. Dijete je rođeno potpuno zdravo, a zbog postupka za proglašenje blaženim liječnici su pratili djetetovo zdravlje do njegove 12. godine.

Čudo su priznali članovi Kongregacije za proglašenje svetima, a liječnička komisija utvrdila je da je izlječenje medicinski neobjašnjivo. Teolozi Kongregacije potvrdili su kako se izlječenje dogodilo po zagovoru pape Pavla VI.

Papa Franjo proglasio je papu Pavla VI. svetim 14. listopada 2018. godine.

Izvor: Bitno.net

Pin It