Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. BLAŽ (VLAHO)

Današnji zaštitnik je sveti Blaž ili Vlaho (grčki Blasios i Vlasios, latinski Blasius, engleski i francuski Blaise, talijanski Biagio, španjolski Blas, portugalski Brás), biskup i mučenik, jedan od četrnaest svetih pomoćnika. Rodio se u III. stoljeću u Armeniji. Potječe iz grada Sebaste u Armeniji (danas Sivas u Turskoj). Od ranog djetinjstva i mladosti krenuo je za Kristom i napustio sve radosti i užitke ovoga svijeta. Ugledan i obrazovan čovjek, liječnik, pomagao je s radošću u srcu siromasima i nevoljnicima, u kojima je gledao i susretao Isusa. Prema legendama čudima je ozdravljivao i ljude i divlje životinje, koje su same dolazile po pomoć u njegov samotnu spilju na planini Argaeos (Erciyes). Slušali su ga i donosili mu hranu vukovi, lavovi i medvjedi. Svojim dobročinstvima postao je omiljen među narodom pa su ga izabrali za biskupa Sebaste. Za vrijeme cara Licinija buknuo je na Istoku strašan progon kršćana, kojeg je predvodio Agrikolaus, rimski upravitelj Kapadokije. Prvi su na udaru bili duhovni pastiri. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Svećenici i vjernici nagovorili su ga da se pred zlotvorima skloni u goru, ali ipak je 308. pronađen, uhićen i podvrgnut strašnim mukama. Tukli su ga, pokušali ga utopiti, čupali mu kožu željeznim grebenalima za ovčju vunu, ali se on se nije odrekao vjere u Krista. I u tamnici je ozdravljivao druge zatvorenike. Prema predaji svojim je blagoslovom spasio dječaka kojem je u grlu zapela riblja kost. Oko godine 316. odrubili su mu glavu.
Po zagovoru svetoga Blaža na današnji dan se po crkvama dijeli blagoslov grla. Zaštitnik je našeg Dubrovnika, „Republike svetoga Vlaha“. Njegove relikvije donesene su prema predaji u Dubrovnik 972, a na njegov dan već 1191. pribjeglice su dobivale azil (Sloboda svetog Vlaha). Blagdan svetog Vlaha službeno se svetkuje od XIII. stoljeća, a prvi sačuvani opis službenih svečanosti toga dana dao je pedagog i humanist Filip de Diversis (XV. stoljeće). Festa svetog Vlaha očuvala se do danas, njegov lik s Dubrovnikom u ruci utisnut je u gradske zidine, a pozlaćeni kip iz XV. stoljeća čuva se u crkvi svetog Vlaha, prekrasnoj baroknoj građevini iz XVIII. stoljeća. Našim dragim Dubrovčanima čestitamo njihov veliki blagdan! Svetog Blaža zazivaju kod bolesti grla, kašljanja, guše, hripavca, gušenja, opasnosti od divljih životinja, a zaštitnik je životinja, veterinara, graditelja, građevinskih radnika, rezbara, kamenorezaca, grebenalaca vune, tkalaca, ovčara, trgovaca vunom, male djece, Italije, Sicilije, Paragvaja, Dalmacije te mnogih biskupija, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Centar, Baćin Dol kod Cernika, Vodnjan, Sveti Lovreč, Rakotule kod Karojbe, Komiža na Visu, Dubrovnik, Babino Polje na Mljetu, Janjina na Pelješcu, Veliki Ston na Pelješcu, Slano u Dubrovačkom primorju, Gradnići kod Čitluka, Washington, D.C.). Sretan imendan želimo svim našim Blaženkama, Blažima i Vlahima!

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 3. VELJAČE 2026.

Misao iz evanđelja dana

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Utorak, 3. 2. 2026.

Svagdan

ili: Sv. Blaž († oko 316.), biskup i mučenik; Sv. Oskar († 865.), biskup

IV. tjedan kroz godinu

4. tjedan psaltira

Misna čitanja:

2Sam 18,9-10.14b.24-25a.30-32 – 19,3; Ps 86,1-6; Mk 5,21-43

Boja liturgijskog ruha:

zelena/crvena/bijela

Imendani:

Blaž, Oskar, Vlaho, Tripun, Tripo, Šimun i Ana

Napomena:

▪ Gdje postoji obred »grličanja« vrši se izvan mise, uz riječi: »Po zagovoru svetoga Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog bolesti grla i svakoga drugog zla. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.«

Prvo čitanje:

2Sam 18,9-10.14b.24-25a.30-32 — 19,3

Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe!

Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane, i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje.
Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: »Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.«
A Joab uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu.
David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče:
»Odmakni se i stani!« On se odmakne i stade.
Uto stiže Etiopljanin koga posla Joab, i progovori: »Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Gospodin ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su stali na tebe.« A kralj upita Etiopljanina: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Etiopljanin odgovori: »Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri — prođu kao taj mladić!«
Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka: jecajući govoraše ovako: »Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!« I javiše Joabu: »Eno kralj plače i tuguje za Abšalomom.« Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska čula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 86,1-6

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me!

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me,
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju, jer sam tvoj pobožnik;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!

Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se,
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga,
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.

Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju,
i pazi na glas vapaja mog.

Evanđelje:

Mk 5,21-43

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Svijećnica – Prikazanje Gospodinovo u Hramu

Blagdanom se slavi događaj iz Isusova djetinjstva, kada su, prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu da ga obredno prikažu Bogu.


”Kad je prošlo vrijeme njihova čišćenja, prema Mojsijevu zakonu, donesoše Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kako je pisano u Zakonu Gospodnjem: ‘Svako muško novorođenče neka se posveti Gospodinu!’ i dadnu za žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem, ‘par grlica ili dva golubića”’ (Lk 2,22-24).
 
Bog je preko Mojsija svom izabranom narodu dao propis da 41. dan svećenici u Hramu moraju blagosloviti porodilju, a zauzvrat, roditelji djeteta dužni su janje mlađe od godinu dana ili mladu golubicu. Tomu se propisu pokorila i Blažena Djevica Marija. S djetetom Isusom polazi u Hram u pratnji Josipovoj.

Evanđelist, sveti Luka, spominje kao žrtvu par grlica. Isusovo prikazanje u Hramu prorekao je u Starom zavjetu prorok Malahija: ”I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite” (Mal 3,1). Nitko nije slutio da će to sjajno proročanstvo biti ispunjeno tako skromno, jednostavno i nenapadno. I to je stil Isusova skrovita života, stil poniznosti i skromnosti. Isus postaje Svijetlo svijeta i Grad na gori koji svijetli cijelu vječnost.

U Hramu se zatekao starac Šimun, koji je Isusa uzeo na ruke, prepoznao ga kao Mesiju i rekao: ”Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela.” Mariji je prorekao da će mnogo patiti: ”Tebi će samoj mač probosti dušu.” Proročica Ana također je bila u Hramu, gdje je noću i danju služila Bogu postom i molitvom. Počela je hvaliti Boga i govoriti o Djetetu svima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema.
 
Na današnji blagdan u crkvama se blagoslivljaju svijeće koje će se koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. U Dalmaciji se ovaj blagdan naziva Kandelorum, a u Slavoniji Svitlomarinje. Prikazanja Gospodinova u Hramu spominjemo se u četvrtom otajstvu radosne krunice, a posvećene su mu mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Đurđanci kod Đakova, Beli na Cresu, Nevest kod Unešića, Dol kod Postira na Braču, Smokvica na Korčuli).

Izvor: zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 2. VELJAČE 2026.

Misao iz evanđelja dana

Vidješe oči moje spasenje tvoje.

Ponedjeljak, 2. 2. 2026.

Blagdan

PRIKAZANJE GOSPODINOVO. SVIJEĆNICA

IV. tjedan kroz godinu

4. tjedan psaltira

Misna čitanja:

vl.: Mal 3,1-4 ili: Heb 2,14-18; Ps 24,7-10; Lk 2,22-40

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Marija, Marijan, Svjetlana, Kornelije

Napomena:

▪ Blagoslov svijeća i procesija sa svijećama vrše se na početku misnog bogoslužja, kako je naznačeno u Rimskom misalu.
▪ Dan posvećenoga života.

Prvo čitanje:

Mal 3,1-4

Doći će u Hram svoj Gospodin koga vi tražite.

Čitanje Knjige proroka Malahije
Ovo govori Gospodin Bog:
Evo šaljem glasnika
da put preda mnom pripravi.
I doći će iznenada u Hram svoj
Gospodin koga vi tražite
i Anđeo Saveza koga žudite.
Evo ga, dolazi već —
govori Gospodin nad Vojskama.
Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska
i tko će opstati kad se on pojavi?
Jer on je kao oganj ljevačev
i kao lužina bjeliočeva.
I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava.
Očistit će sinove Levijeve
i pročistit će ih
kao zlato i srebro
da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti.
Tad će biti draga Gospodinu
žrtva Judina i jeruzalemska
kao u drevne dane i kao prvih godina.
Riječ Gospodnja.

ili: Heb 2,14-18

Trebalo je da u svemu postane braći sličan.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam Isus tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji — od straha pred smrću —kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 24,7-10

Tko je taj Kralj slave? To je sam Gospodin.

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
dižite se, dveri vječne,
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?«
»Gospodin silan i junačan,
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
dižite se, dveri vječne,
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?«
»Gospodin nad Vojskama
— on je Kralj slave!«

Evanđelje:

Lk 2,22-40

Vidješe oči moje spasenje tvoje.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. BRIGITA IRSKA

Danas slavimo svetu Brigitu Irsku (Brigid, Brigit, Bridget, Bridgit, Bríd, Bride) ili Brigitu iz Kildarea, omiljenu irsku zaštitnicu, redovnicu i osnivačicu mnogih samostana. O njezinom životu zapisane su brojne, različite legende. Rodila se 453. u Faughartu, nedaleko Dundalka, glavnog grada irske grofovije Louth, kao kći Dubhthacha, škotskog poganina, vladara pokrajine Leinster i njegove robinje Brocce, piktske kršćanke, koju je pokrstio sveti Patrik. Neposredno prije Brigitina rođenja, njezina majka prodana je jednom druidskom zemljoposjedniku, koji joj je povjerio upravljanje svojom mljekarskom farmom. Brigita, milovidna djevojčica nježna srca, odgojena je u kršćanskom duhu. U djetinjstvu je slušala propovijedi svetog Patrika i to je na nju ostavilo neizbrisiv dojam. Potražila je oca, koji ju je oslobodio od ropstva kad je vidio njezina dobra djela, prožeta čudesima. Gorljiva kršćanka, život je posvetila siromasima i nevoljnicima.
Već sa 14 godina, uz biskupovu dozvolu, pod jednim hrastom u Kildareu, sagradila je oko 468. svoju kapelicu. Uskoro su joj se pridružile i druge djevojke pa je osnovala ženski samostan, a kasnije i muški. Mnoštvo vjernika hrlilo je do njezinog prebivališta, a pozivali su ju i u druge krajeve, tako da je proputovala cijelu Irsku i osnovala brojne samostane diljem “smaragdnog otoka”. U Kildareu je osnovala umjetničku školu, čuvenu po izdavanju prekrasnih oslikanih rukopisa. Pripisuju joj se mnoga čudesa. Preminula je na današnji dan, 1. veljače 523. u Kildareu, glavnom gradu istoimene irske grofovije i pokopana u tamošnjoj katedrali. Njezine relikvije pohranjene su 878. u Downpatricku (grofovija Down), uz svetog Patrika i svetog Kolumbana, koji su zajedno s njom zaštitnici Irske. Zaštitnica je novorođenčadi, dojenčadi, male djece, primalja, djece čiji roditelji nisu u braku, kovača, lađara, uzgajivača pilića, mljekarica, mljekara, muzilja, kravara, peradara, bjegunaca, mornara, redovnica, pjesnika, putnika, učenika, stoke, tiskarskih strojeva i mnogih naselja, župa i crkava širom Irske i svijeta.

MISNA ČITANJA – 1. VELJAČE 2026.

Misao iz evanđelja dana

Blago siromasima duhom!

Nedjelja, 1. 2. 2026.

ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

IV. tjedan kroz godinu

4. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Sef 2,3; 3,12-13; Ps 146,6c-10; 1Kor 1,26-31; Mt 5,1-12a

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Brigita, Gita, Miroslav, Sever

Napomena:

▪ DAN ŽIVOTA. Po odredbi Hrvatske biskupske konferencije prva nedjelja u veljači se slavi kao “Dan života”. Misni obrazac uzima se od nedjelje, a barem dio propovijedi neka se posveti temi o promicanju kulture života, odnosno poštivanju ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

Prvo čitanje:

Sef 2,3; 3,12-13

Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod.

Čitanje Knjige proroka Sefanije
Tražite Gospodina, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Gospodnjega.
»Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Gospodnjem tražit će okrilje ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pâsti i odmarati se i nitko im neće smetati.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 146,6c-10

Blago siromasima duhom; njihovo je kraljevstvo nebesko!

Gospodin ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje.

Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice.

Sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Drugo čitanje:

1Kor 1,26-31

Slabe svijeta izabra Bog.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lúde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 5,1-12a

Blago siromasima duhom!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. IVAN BOSCO

Današnji sveti zaštitnik je veliki Don Ivan Bosco, osnivač salezijanaca. Rođen je 16. kolovoza 1815. u siromašnoj seljačkoj obitelji kao Giovanni Melchiorre Bosco u talijanskom selu Becchi, dijelu gradića Castelnuovo d’Asti (danas Castelnuovo Don Bosco, Pijemont), dvadesetak kilometara od Torina. U drugoj godini ostao je bez oca pa se zajedno s majkom od radnog djetinjstva bavio poljskim poslovima. Mali Giovanni je bio spretan i živahan dječak pa su ga voljeli i stari i mladi. S 11 godina izrazio je želju da postane svećenik. Prevaljivao je svakodnevno 8 kilometara kako bi kod jednog svećenika učio latinski, a u 13. godini počeo je raditi kao sluga kako bi zaradio za školovanje. Najradije je čuvao krave jer je tada imao vremena za čitanje pa bi gutao knjigu za knjigom. Do najbliže latinske škole morao je svakodnevno pješačiti 20 kilometara. Kao gimnazijalac u Chieri postizao je velike uspjehe, izvanredno upoznao latinske i talijanske klasike te naučio svirati mnoga glazbala. Osnovao je “klub veseljaka”, izvrsno pjevao, jahao, naučio hodati po užetu, sastavljao melodije i stihove, izučio nekoliko zanata (postolarski, stolarski, zlatarski, krojački), vještinu pravljenja pića, pralinea, sladoleda i mađioničarskih trikova, uvezivanja knjiga i izrade igračaka. Sva ta umijeća kasnije su mu pomogla u radu s mladima. Godine 1841. postao je svećenik. Djelovao je u Torinu, a svoju djelatnost usmjerio je na odgajanje i duhovnu skrb siromašne i napuštene djece i mladeži. Majstor preventivnog odgojnog i obrazovnog sustava, protivio se tjelesnom kažnjavanju i nastojao svoje štićenike udaljiti od okruženja koje ih je navodilo na krivi put. Pridavao je važnost usavršavanju i odgoju cijele osobe, njezinog duha i tijela. Zagovarao je često ispovijedanje i pričešćivanje. Njegova blagost i nesebična ljubav privukla je ubrzo mnoge besprizorne dječake, besposličare i uličare. Kod Don Bosca nikada nije bilo dosadno. On je znao sa svojim štićenicima pjevati, igrati se, učiti, moliti i odlaziti na izlete. Njegova vrata uvijek su im bila otvorena, srce još i više, a njegovo vrijeme uvijek im je bilo na raspolaganju. Osnovao je u Torinu 1859. Družbu salezijanaca, 1876. laički pokret, Salezijanske suradnike, a sa svetom Marijom Domenicom Mazzarello 1872. žensku granu svoje kongregacije, Kćeri Marijine. Družbu je nazvao prema svom duhovnom i pastoralnom uzoru, svetom Franji Saleškom. Cilj salezijanske družbe je odgoj djece i mladeži, rad u školama, izdavanje odgojnih i vjerskih knjiga te misijska djelatnost. Uživao je glas uzornog, modernog svećenika i apostola mladeži. Mnogo je učinio i kao posrednik pomirenja između Crkve i talijanske države. Preminuo je na današnji dan, 31. siječnja 1888, u Torinu.

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1929, a svetim 1934. Zaštitnik je mladeži, dječaka, školske djece, studenata, šegrta, nakladnika, težaka, mađioničara i mnogih naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Podsused, Žepče). Salezijanska družba svetog Ivana Bosca s više od 17 tisuća članova danas je jedna od najbrojnijih i najvitalnijih redovničkih zajednica u Kristovoj Crkvi. Djeluju u 129 zemalja na svim kontinentima. Svoj rad u našim krajevima salezijanci su započeli 1913. u Rovinju, 1918. u Rijeci, a 1922. u Zagrebu. Danas članovi Hrvatske salezijanske provincije izuzetno uspješno djeluju u Zagrebu (Knežija, Podsused, Jarun, Rudeš, Srebrnjak), Rijeci (3 župe i klasična gimnazija), Belom Manastiru, Badljevini kod Pakraca, Donjoj Obriježi kod Pakraca, Siraču, Ivanovom Selu kod Grubišnog Polja, Krapinskim Toplicama, Zadru (Arbanasi), Splitu (Kman), Novoj Mokošici kod Dubrovnika i Žepču (gimnazija i tehničko-obrtnička škola) te u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj (Mittelbaden-Karslruhe, Saarbrücken, Nürnberg, Bamberg, Ingolstadt), Kosovu (Priština) i Ruandi (Kigali).

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 31. SIJEČNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

Subota, 31. 1. 2026.

Spomendan

Sv. Ivan Bosco († 1888.), prezbiter

III. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

2Sam 12,1-7a.10-17; Ps 51,12-17; Mk 4,35-41

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Ivan, Marcela, Viktor, Klaudije, Julije, Vanja

Prvo čitanje:

2Sam 12,1-7a.10-17

Sagriješio sam protiv Gospodina!

Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Gospodin posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu:
»U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. Bogati imaše ovaca i goveda u obilju.«
»A siromah nemaše ništa osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je, i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala je na njegovu krilu: bila mu je kao kći. I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.«
Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: »Tako mi živoga Gospoda, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!«
Tada Natan reče Davidu: »Ti si taj čovjek! Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’ Ovako govori Gospodin: ‘Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!’«
Tada David reče Natanu: »Sagriješio sam protiv Gospodina!« A Natan odvrati Davidu: »Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom prezreo Gospodina, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!«
Potom Natan ode kući.
A Gospodin udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu, i ono se teško razbolje. David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 51,12-17

Čisto srce stvori mi, Bože!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Evanđelje:

Mk 4,35-41

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U onaj dan uvečer reče Isus svojim učenicima: »Prijeđimo prijeko!« Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. HIJACINTA MARESCOTTI

Franjevačka trećoredica, u mladosti raspuštena, poslije velika pokornica.


Sveta Hijacinta Marescotti, franjevačka trećoredica, rođena je 1585. godine u plemićkoj obitelji u blizini grada Viterba u Italiji. Na krštenju je dobila ime Clarice, i u mladosti je bila jako pobožna, ali kako je odrastala, postajala je sve svjetovnija i udaljenija od Crkve. Čak je ni životne nedaće nisu mogle natjerati da se promijeni, a nije pomogao ni odgoj u samostanu svetog Bernardina u Viterbu, gdje joj je starija sestra bila redovnica. Kad je napunila dvadeset, željela se udati za nekoga bogatog plemića, ali je on radije za ženu uzeo njezinu mlađu sestru. To ju je rastužilo i naoko promijenilo, te se čak pridružila zajednici u samostanu svetog Bernardina, gdje je i dobila ime Hijacinta, ali to je bila samo varka, da prikrije svoju zlovolju zbog odbijanja.

U samostanu je nastavila sa životom u luksuzu, namjestivši svoje odaje vrlo raskošnim namještajem, imala je posebnu kuhinju, habit joj je bio od najfinijih materijala, a nesmetano je primala i uzvraćala i posjete. Poživjela je na taj način deset godina, na užas zajednice i građana. Ali u svemu tome, Hijacinta je na neki neobičan način uspjela sačuvati živu vjeru, svoju čistoću, poštovanje prema sakramentima i Blaženoj Djevici. Na kraju je Božja Milost u njoj prevladala.

Razgovori s ispovjednikom nagnali su je da shvati ispraznost svoga dotadašnjeg života. Odlučila se posve obratiti. Javno je ispovijedila svoje grijehe pred cijelom zajednicom, odbacila finu odjeću i raskoš, te započela život posta i pokore. Toliko se trapila da su ljudi smatrali da je čudo da je uopće živa. Njezina pobožnost neprestano je jačala, te je izvodila i brojna čuda, dobila dar prorokovanja i čitanja tuđih misli. Imala je i vizije. Za vrijeme kuge njegovala je bolesne u Viterbu, a osnovala je i dvije bratovštine za brigu za siromašne. Umrla je na današnji dan 1630. Beatificirana je 1726., a kanonizirana 1807.

Izvor: hkm.hr

MISNA ČITANJA – 30. SIJEČNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Baci sjeme i ode spavati, a sjeme raste — sam ne zna kako.

Petak, 30. 1. 2026.

Svagdan

III. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

2Sam 11,1-4a.5-10a.13.17; Ps 51,3-7.10-11; Mk 4,26-34

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Martina, Hijacinta, Tina, Darinka, Gordana, Alan

Prvo čitanje:

2Sam 11,1-4a.5-10a.13.17

Prezreo si me i uzeo ženu Urijinu da ti bude žena (2 Sam 12, 10).

Čitanje Druge knjige o Samuelu
U početku godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiše Amonce i podsjedoše Rabu. A David osta u Jeruzalemu.
A jednom uvečer usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. David se propita za tu ženu, i rekoše mu: »Pa to je Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita!« Nato David posla glasnike da je dovedu k njemu. Kad je došla leže on s njom. Zatim se ona vrati svojoj kući. Žena zatrudnje te poruči Davidu: »Trudna sam!«
Tada David posla poruku Joabu: »Pošalji k meni Uriju Hetita!« I Joab posla Uriju k Davidu. Kad je Urija došao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. Potom David reče Uriji: »Siđi u svoju kuću i operi noge!« Urija iziđe iz kraljeva dvora, a za njim ponesoše dar s kraljeva stola. Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stražarima svoga gospodara, i ne ode svojoj kući.
Javiše to Davidu govoreći: »Urija nije otišao svojoj kući!« Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim, i on ga opi. A uvečer Urija iziđe i leže na svoju postelju sa stražama svoga gospodara, ali svojoj kući nije otišao.
Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. A u tom pismu pisao je ovako: »Postavite Uriju naprijed, gdje je najžešći boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogođen i neka pogine!« Zato Joab, opsjedajući grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici. Kad su onda građani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 51,3-7.10-11

Smiluj se, Gospodine, jer sagriješismo.

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.

Pravedan da budeš prema svojim riječima
i bez prijekora kada te sudili budu.
Evo grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.

Objavi mi radost i veselje,
nek se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!

Evanđelje:

Mk 4,26-34

Baci sjeme i ode spavati, a sjeme raste — sam ne zna kako.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste — sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše im: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It