Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 7. SVIBNJA 2025.

III. vazmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

3. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Volja je Oca mojega da tko god vidi Sina, ima život vječni.

Čitanja:

Dj 8,1b-8; Ps 66,1-3a.4-7a; Iv 6,35-40

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Dujam, Duje, Flavije, Gizela

Prvo čitanje:

Dj 8,1b-8

Obilazili su navješćujući Riječ.

Čitanje Djela apostolskih
U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući
ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 66,1-3a.4-7a

Pripjev: Kliči Bogu sva zemljo!

Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu:
»Kako su potresna djela tvoja!

Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja,
čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhu,
te rijeku pregaziše.
Stog se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.

Evanđelje:

Iv 6,35-40

Volja je Oca mojega da tko god vidi Sina, ima život vječni.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme reče Isus mnoštvu:
»Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.
No rekoh vam:
vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
Svi koje mi daje Otac
doći će k meni,
i onoga tko dođe k meni
neću izbaciti;
jer siđoh s neba
ne da vršim svoju volju,
nego volju onoga koji me posla.
A ovo je volja onoga koji me posla:
da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim,
nego da ih uskrisim u posljednji dan.
Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. DOMINIK SAVIO

Do današnjega dana sveti Dominik Savio jedan je od najmlađih svetaca Katoličke Crkve, umro je s nepunih petnaest godina. Crkva ga slavi 6. svibnja


Sveti Dominik Savio jedan je od najmlađih svetaca Crkve. Bio je najdraži učenik sv. Ivana Bosca. Rodio se 2. travnja 1842. u selu Riva di Chieri, u sjevernoj Italiji, od oca Karla, koji je bio kovač  i majke Brigite koja je bila krojačica. Bilo ih je desetero braće i sestara, a Dominik je bio najstariji. Isti dan kad se rodio bio je i kršten. Već od svoje pete godine gorljivi je ministrant, a u sedmoj godini primio je svetu pričest uz ispovijed. Na dan sv. Pričesti stvorio je odluke kojih se držao kroz čitav život:

  1. Ispovijedat ću se često i ići na pričest svaki put kad mi ispovjednik dopusti
  2. Slavit ću svečano blagdane.
  3. Moji će prijatelji biti Isus i Marija.
  4. Radije umrijeti, nego sagriješiti.

U don Boscovu oratoriju

Dvanaestogodišnji Dominik 1854. susreo se sa sv. Ivanom Boscom. Iste godine ulazi u don Boscov oratorij, gdje je ostao trideset i šest mjeseci, odnosno tri godine. Susret s don Boscom donio mu je novo prijateljstvo i povjerljivost. Prvi blagdan Bezgrešne Djevice Marije koji je Dominik slavio u oratoriju (8. prosinca 1854.), bio je dan velikog oduševljenja. Papa Pio IX. proglasio je u Rimu dogmom bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije. Dominik je popodne toga dana otišao u crkvu, kleknuo pred Marijin oltar i stavio se pod njezinu zaštitu riječima koje je zapisao na papiriću: “Marijo, darujem ti svoje srce! Daj da bude uvijek tvoje. Isuse i Marijo! Budite uvijek moji prijatelji, molim vas dajte mi radije umrijeti nego da učinim ijedan teški grijeh.”

Jedna don Boscova propovijed o svetosti dovodi Dominika u krizu. Nakon što ga je svetac smirio, nastoji ubrzati vrijeme, predosjećajući da mora biti brz želi li uspjeti. Cijelog života mislio je samo na svetost. Druge je poticao na svetu ispovijed, korio ih kada su nešto pogriješili, kad bi čuo psovku molio bi u sebi: “Gospodine, budi hvaljen.” Vjerovao je ako ne postane svet neće ništa postići. Već ovdje na zemlji bio je anđeo. U krhkom i slabom tijelu krila se velika duša, čvrsta volja i jaka ljubav prema Bogu i ljudima. Ostvarivao je dobrotu svakoga dana. Osobito je bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i Presvetog Oltarskog Sakramenta. Kada je jednom zgodom don Bosco slavio svoj imendan rekao je u šali svim dječacima: “Sutra ćete mi prirediti slavlje i ja vam zahvaljujem. Sa svoje strane htio bih vam podariti nešto što i sami najviše želite. Stoga će svatko od vas dobiti papirić na kojem će napisati ono što želi.” Čitajući papiriće, don Bosco je nailazio na ozbiljne i hirovite želje. Na Dominikovu papiriću don Bosco je pročitao samo pet riječi: ” Pomozite mi da postanem svet.”

Recept za svetost

Don Bosco je ozbiljno shvatio sve želje, a osobito Dominikovu. Pozvao ga je i rekao mu: ”Kad tvoja mama pravi tortu, potreban joj je recept u kojem su zapisani razni sastojci. Za svetost je također potreban recept i to je ono što ti želim pokloniti. U recept ulaze tri sastojka koja valja promiješati:

  1. Radost – sve ono što te uzrujava i što ti oduzima mir, nije od Gospodina. Odagnaj to od sebe. 
  2. Tvoje školske dužnosti i molitva – u školi budi pažljiv, marljivo piši zadaće i rado moli kad  je vrijeme molitve. 
  3. Dobročinstvo – pomozi svojim vršnjacima kada trebaju pomoć, pa i onda kada to zahtijeva trud i kad ti je teško. To je recept kako se postaje svet.

Osnivatelj Družbice Bezgrešne

Godine 1856. utemeljuje Družbicu Bezgrešne. Na to se odlučuje jednog svibanjskog jutra, kad se na veliku don Boscovu žalost, za vrijeme mise nitko nije pričestio. Družbica Bezgrešne bila je Dominikovo remek-djelo. Do kraja njegova života ostalo mu je svega devet mjeseci, ali njegova je Družbica potrajala više od sto godina. Dana 1. ožujka 1857. Dominik se vraća u roditeljski dom po savjetu don Bosca, koji je bio zabrinut za njegovo naglo pogoršano zdravlje. Znajući da se više neće vratiti, obraća se don Boscu posljednji put i pita ga što još može učiniti za Gospodina? – Don Bosco mu odgovara: Daruj mu svoje trpljenje. Što još? Daruj mu cijeli svoj život. Don Boscu je riječ zastala u grlu, jer je znao da će Gospodin primiti taj dar.

Umro je mlad svetom smrću

Njegovi su ga voditelji okruživali s puno ljubavi. Liječnik je ustanovio upalu pluća. Koristilo se tada uobičajeno sredstvo: puštanje krvi iz vene. Deset puta je liječnički nožić zarezao u slabašno Dominikovo tijelo, tako da je doslovno iskrvario.  Umro je 9. ožujka 1857. svetom smrću u petnaestoj godini govoreći: “Kako lijepe stvari vidim.” Promatrajući tužnu majku, počeo ju je hrabriti govoreći: “Mama, nemoj plakati, ja idem u raj.” Don Bosco je u svom večernjom govoru dječacima za „laku noć“ ovako navijestio njegovu smrt: “Večeras je jedan anđeo manje na zemlji i jedan više na nebu.” Bio je istinski uvjeren da je Dominik Savio bio nalik sv. Alojziju te da će ga stoga Crkva jednoga dana uzdići na čast oltara. Pokopan je 11. ožujka na groblju u Mondoniju.

Molitva sv. Dominiku Saviju

O sveti Dominiče Savio, koji si u don Boscovoj školi naučio korake mladenačke svetosti, pomozi nam nasljedovati tvoju ljubav prema Isusu, tvoju pobožnost prema Mariji, tvoj apostolski žar za duše; daj da i mi prihvatimo tvoje geslo „Radije umrijeti nego sagriješiti!“.

Ti koji si po don Boscovu vodstvu u molitvi, požrtvovnosti i radosti u kratkoj životnoj dobi postigao savršenstvo, daruj i nama polet i ustrajnost u služenju Gospodinu. Zaštiti sve mlade koje susrećemo da rastu u čistoći i velikodušnosti, u otvorenom dijalogu s roditeljima i odgojiteljima, da budu nositelji novosti i radosti života.

Daj da i mi, poput don Bosca, budemo prijatelji Božji i prijatelji mladih, istinski odgojitelji u vjeri, kako bi naš odgojni rad dao plodove milosti i svetosti. Gospodine, Bože života i radosti, ti si svojoj Crkvi darovao Dominika Savia kao znak mladenačke nade i svetosti, daj da naši mladi poput sv. Dominika rastu u čistoći i ljubavi, a nama udijeli milost da poput don Bosca budemo istinski odgojitelji u vjeri, sijači radosti i svetosti. Amen.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 6. SVIBNJA 2025.

III. vazmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

3. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Ne Mojsije, nego Otac moj daje kruh s neba, kruh istinski.

Čitanja:

Dj 7,51 – 8,1a; Ps 31,3c-4.6.7b.8a.17.21ab; Iv 6,30-35

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Lucije, Marijan, Venera, Irenej Srijemski

Prvo čitanje:

Dj 7,51 – 8,1a

Gospodine Isuse, primi duh moj!

Čitanje Djela apostolskih
U one dane govoraše Stjepan narodu, starješinama i pismoznancima: »Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.
Savao je pristao da se Stjepan smakne.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 31,3c-4.6.7b 8a.17.21ab

Pripjev: U tvoje ruke Gospodine, predajem duh svoj.

Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.

U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
U Gospodina ja se uzdam,
radosno ću klicat tvojoj milosti.

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Zakloni me štitom lica svoga
od zavjera ljudskih.

Evanđelje:

Iv 6,30-35

Ne Mojsije, nego Otac moj daje kruh s neba, kruh istinski.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme reče mnoštvo Isusu: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: »Nahrani ih kruhom nebeskim.«
Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba,
nego Otac moj daje vam kruh s neba,
kruh istinski;
jer kruh je Božji
Onaj koji silazi s neba
i daje život svijetu.«
Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus:
»Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. PELEGRIN, ZAŠTITNIK OBOLJELIH OD RAKA

Zbog širenja gangrene Pelegrinu je bila zakazana amputacija desne noge. Noć prije operacije svetac je proveo u molitvi u kojoj mu se ukazao Isus i dotaknuo bolesno područje. Sljedećeg jutra Pelegrin je bio izliječen.

Sveti Pelegrin Laziosi živio je u 14. stoljeću. Rodio se u bogatoj obitelji, a u svojoj je mladosti bio uključen u politiku. Otac mu je bio član političke frakcije koja je otvoreno prkosila papi Klementu V. Kako je Pelegrin rastao, slijedio je očeve stope i pridružio se istoj protupapinskoj skupini. Nakon jednog ustanka papa je poslao posebnog predstavnika, generalnog poglavara Slugu Marijinih Filipa Benizija, u Forli kako bi pokušao ujediniti podijeljenu zajednicu. Dok je Filip propovijedao mnoštvu, Pelegrin je došao s grupom izgrednika, prišao Filipu i ošamario ga. Sveti Filip mu je mirno okrenuo i drugi obraz i molio za mladića. Pelegrin je bio zapanjen njegovom reakcijom te se pokajao i zamolio za oprost. Pobožan otac prihvatio ga je s ljubavlju. Od tog trenutka postali su nerazdvojni, a Pelegrin je molio Blaženu Djevicu Mariju da mu pokaže put spasenja. Zato se, ne bez milosti same Djevice, nekoliko godina kasnije dogodilo da je kao novak ušao u samostan Slugu Marijinih u Sieni. Dobivši odjeću Slugu Marijinih, posebno se posvetio Njezinoj službi i u prisutnosti blaženog Joakima i Franje iz Siene u potpunosti se posvetio vjerničkom životu. Nakon nekoliko godina vraćen je u Forli, gdje se istaknuo u samostanskim aktivnostima: molitvi u koru, čitanju Biblije, bdjenju i postu, te karitativnom radu za siromašne i seljake.

Ima svjedočanstva da je čudesno umnožio žito i vino. Duboko je bilo njegovo pokajanje i često se ispovijedao. Tijelo je svoje trapio raznim oblicima trpljenja. Nije išao u krevet, već ležao na goloj zemlji. Jedna od pokora koje je odredio bila je da ostane stajati svaki put kad je potrebno sjesti. U dobi od 60 godina obolio je od proširenja vena, što je preraslo u gangrenu desne noge. Bolest je toliko uznapredovala da je liječnik Paolo Salazio, koji ga je obišao u samostanu, odlučio, uz potporu svih redovnika, da mu čim prije amputira nogu. Palegrin se, međutim, noć prije zahvata odvukao na molitvu pred križ kapitulske dvorane. I dok je tako umoran zaspao, sanjao je da je Isus sišao s Križa, pružio svoju ruku i nježno dotaknuo njegovu bolesnu nogu. Dan kasnije došao je liječnik kako bi amputirao nogu, ali više nije bilo ni traga gangreni, ni bilo kakvom ožiljku. Vijest o čudu proširila se po čitavom gradu, što je još više povećalo poštovanje prema Pelegrinu.

Umro je 1341. od vrućice. Njegovo tijelo neraspadnuto počiva u crkvi Slugu Marijinih u Forliju. Veliki je zaštitnik oboljelih od raka i kožnih  bolesti.

Preuzeto s bitno. net

MISNA ČITANJA – 5. SVIBNJA 2025.

III. vazmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

3. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni!

Čitanja:

Dj 6,8-15; Ps 119,23-24.26-27.29-30; Iv 6,22-29

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Hilarije, Anđeo, Peregrin, Maksim, Irena

Prvo čitanje:

Dj 6,8-15

Nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu: Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: »Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.« Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: »Onaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.’« A svi koji su sjedili u vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu kao u anđela.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 119,23-24.26-27.29-30

Pripjev: Blaženi oni kojih je put neokaljan!

Nek se sastaju knezovi i proti meni govore,
tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.
Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,
tvoja su pravila moji savjetnici.

Kazivao sam ti svoje putove, i ti si me čuo:
pravilima me svojim nauči.
Pokaži mi put odredaba svojih,
i o čudesima ću tvojim razmišljat.

Daleko me drži od puta zablude
i Zakonom me svojim obdari!
Put istine ja sam odabrao,
pred oči sam stavio odluke tvoje.

Evanđelje:

Iv 6,22-29

Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.
Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac – Bog – opečati.«
Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. FLORIJAN

Sveti Florijan (250. – 304.) kršćanski je svetac i mučenik. Slavi se kao zaštitnik Poljske, Linza i vatrogasaca.

Florijan se kao mladić pridružio se rimskoj vojsci u kojoj zbog teškog rada i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog Carstva (danas dio Austrije).

Tadašnji vladari, rimski carevi Dioklecijan i Maksimilijan voljeli su Florijana zbog njegovih sposobnosti rješavanja problema i rada s ljudima. Vidjeli su ga kao čovjeka koji se lako suočava s teškim problemima.

No, u to vrijeme, on je trpio mnogo zbog svoje vjere. Iako je bio časnik u vojsci, nije se držao politike „ne pitaj, ne govori“, nego je otvoreno priznao svoje kršćanstvo u to izrazito nekršćansko vrijeme. Stoga rimski car šalje pomoćnika Aquiliusa da pobije sve kršćane u području koje kontrolira Florijan, ali i da dozna zašto se Florijan ne pridržava zapovijedi. Kada se napokon Aquilius susreo s njim, pitao ga je zašto odbija progoniti kršćane, na što mu je Florijan odgovorio: „Poručite caru da sam i ja kršćanin, i da sam spreman doživjeti sudbinu namijenjenu drugim kršćanima.“ On mu je tada ponudio napredovanje u službi i povišicu ako promijeni mišljenje, ali ga je Florijan odbio.

Aquilius je bio uvrijeđen, te je naredio svojim vojnicima da ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. No, Florijan mu je odgovorio da je pretrpio mnogo ozljeda zbog cara te zašto ne bi i nekoliko ogrebotina zbog svojih uvjerenja? Njegova hrabrost zaprepastila je Aquiliusa, koji se bojao da bi Florijan mogao druge povesti na pobunu.

Kada je car čuo što se događa, odlučio je kazniti sve kršćane u tom području. Naredio je da se zapale kršćanske crkve i knjige, a kršćane je protjerao iz domova i slao u zatvor, te ih naposljetku prisiljavao da se klanjaju i prinose žrtve rimskim idolima – bogovima. Budući da Florijan nije poslušao naređenja cara da progoni kršćane, bio je osuđen na smrt spaljivanjem. Aquilinusovim vojnicima predao se kod Lorcha. Stojeći na lomači, Florijan je, navodno, poticao rimske vojnike da zapale vatru govoreći im: „Ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo!“ Uplašeni njegovim riječima, umjesto da ga spale, Aquilinus naređuje da mu se stavi kamen oko vrata i baci u rijeku Enns. Tijelo mu je kasnije pronašla jedna pobožna žena te ga dostojno pokopala.

Šesto godina kasnije, negdje između 900. i 955., nedaleko od Florijanova groba sagrađen je samostan Sv. Florijan, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješteno je na groblje u spomenutom mjestu, koje i danas postoji nedaleko Linza (Gornja Austrija).

Nakon što je 1138. papa Lucije III. odobrio zahtjev poljskog kralja Kazimira i biskupa Krakova, da se relikvije Sv. Florijana pošalju u tu zemlju, on postaje njezinim zaštitnikom, a njegove se relikvije i danas čuvaju u crkvi u Krakowu.

Dan Sv. Florijana ujedno je i dan vatrogasaca, a posebno ga slavi Zagrebačka nadbiskupija jer je Sv. Florijan njezin drugotni zaštitnik.

Ime je latinskog porijekla i dolazi od riječi florianus što znači cvijeće.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 4. SVIBNJA 2025.

III. vazmeni tjedan

TREĆA VAZMENA NEDJELJA

Psaltir

3. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Isus istupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

Čitanja:

Dj 5,27b-32.40b-41; Ps 30,2.4-6.11-12a.13b; Otk 5,11-14; Iv 21,1-19

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Florijan, Cvjetko, Iskra, Silvana, Silvije

Napomena:

Izostavlja se slavlje sv. Florijana, mučenika.

Prvo čitanje:

Dj 5,27b-32.40b-41

Svjedoci smo tih događanja mi i Duh Sveti.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Veliki svećenik zapita apostole: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«
Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za začetnika i spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«
Tada zapovjede apostolima da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 30,2.4-6.11.12a.13b

Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni,
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje:

Otk 5,11-14

Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i božanstvo.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa:
»Dostojan je zaklani Jaganjac
primiti moć, i bogatstvo, i mudrost,
i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!«
I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!«
I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 21,1-19

Isus istupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.
Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. FILIP I JAKOV

Crkva se 3. svibnja spominje dvojice apostola Svetih Filipa i Jakova.

Prema podacima iz Ivanova evanđelja znamo da je Filip, kao i Andrija i Petar, potjecao iz Betsaide na Genezaretskom jezeru.

Filip je bio uz Isusa kad je umnožio kruh. To je bio jednostavan čovjek od konkretnih djela koji je slijedio Isusa, pravi misionar, svjedok Kristove Radosne vijesti. Prema predaji, umro je raspet, vjerojatno u Hierapolisu, za vrijeme progona kršćana. Njegovi zemni ostaci preneseni su u Crkvu svetih apostola u Rimu.

Jakova još nazivaju i mlađim, kako bi se razlikovao od Jakova apostola, koji je bio brat Ivana Evanđelista.

Bio je sin Alfejev i Isusov rođak. Poznat je kao autor Prve od sedam poslanica. Bio je mudar i pravedan, a svojim je svjedočanstvom pridobio mnoge.

Vodio je Crkvu u Jeruzalemu do 62. godine poslije Krista kada ga je vrhovni svećenik Hanan II. osudio na smrt. Traženo je da se odrekne Isusa, što je odbio te je ubijen kamenovanjem.

Njegovi zemni ostatci su u Rimu uz apostola Filipa, zbog čega ih se u kalendaru slavi zajedno.

MISNA ČITANJA – 3. SVIBNJA 2025.

II. vazmeni tjedan

Blagdan

SV. FILIP I JAKOV, apostoli

Psaltir

2. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Toliko sam vremena s vama i još me ne poznate.

Čitanja:

vl.: 1Kor 15,1-8; Ps 19,2-5; Iv 14,6-14

Boja liturgijskog ruha:

crvena

Imendani:

Filip, Filipa, Jakov, Jakica, Aleksandar, Emilija, Mladen

Napomena:

Prva subota u mjesecu: Molitva za svećenička i redovnička zvanja.

Prvo čitanje:

1Kor 15,1-8

Gospodin se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo!
Dozivljem vam u pamet
evanđelje koje navijestilh,
koje primiste,
u kome stojite,
po kojem se spasavate,
ako držite što sam vam navijestio;
osim ako uzalud povjerovaste.
Doista, predadoh vam ponajprije što i primih:
Krist umrije za grijehe naše po Pismima;
bi pokopan
i uskrišen treći dan po Pismima;
ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.
Potom se ukaza braći,
kojih bijaše više od pet stotina zajedno;
većina ih još i sada živi, a neki usnuše.
Zatim se ukaza Jakovu,
onda svim apostolima.
Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 19,2-5

Pripjev: Po svoj zemlji razliježe se jeka njihova.

Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

Evanđelje:

Iv 14,6-14

Toliko sam vremena s vama i još me ne poznate.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Tomi:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada ga i poznajete
i vidjeli ste ga.«
Kaže mu Filip:
»Gospodine, pokaži nam Oca
i dosta nam je!«
Nato će mu Isus:
»Filipe, toliko sam vremena s vama
i još me ne poznaš?«
»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?
Ne vjeruješ li
da sam ja u Ocu i Otac u meni?
Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim:
Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
Vjerujte mi:
ja sam u Ocu i Otac u meni.
Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime,
učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime,
učinit ću.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za litutgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. ATANAZIJE

Sv. Atanazije je rođen u Egiptu, vjerojatno u tadašnjem glavnom gradu Aleksandriji oko 295. godine za vrijeme progonstva kršćana. Zanesen asketskim idealima kao mladić otišao je u pustinju gdje je bio učenik Sv. Antuna Pustinjaka.

Atanazijev se teološki talent razvio za vrijeme arijanske krize. Naime, Arije je bio svećenik koji je nijekao Kristovo božanstvo. Sv. Atanazije je znao da ako Krist nije Bog onda je kršćanstvo, ma kako lijepo bilo, samo ljudskoga, a ne božanskog porijekla.

Atanazije je potom boravio na Nicejskom saboru gdje je bilo osuđeno arijanstvo i proglašen pravovjerni nauk o istobitnosti Sina s Ocem.

Ipak, osuda tog naučavanja nije značila i kraj arijanstva jer je glavna borba tek slijedila, a u nju je Sv. Atanazije uložio cijeloga sebe, sve svoje talente, dosljednost i nepomirljivost sa zabludom. Tako je postao jednim od najsjajnijih likova rane crkvene povijesti.

Aleksandrijski biskup Aleksandar umro je 17. travnja 328. a naslijedio ga je Atanazije. Izvrsno je primljen u biskupiji, a posebice među pukom koji ga je smatrao “vjerodostojnim kršćaninom i asketom”.

Ipak, kao ordinarij imao je mnogo problema, četiri puta je protjerivan iz biskupije, klevetan je i proganjan. No, svojim je spisima, nastupima i propovijedima branio pravovjeran nauk spreman za njega žrtvovati i vlastiti život.

Umro je u noći između 2. i 3. svibnja 373. naravnom smrću.

Ime mu na grčkom znači besmrtan.

Preuzeto s nedjelja.ba

Pin It