Author

FMteam

Browsing

Što su relikvije i zašto ih Crkva časti?

Prema Lat.reliquiae-ostatak, ono što je preostalo, posmrtni ostaci.

Katolička Crkva daje na poseban način naglasak na važnost ljudskog tijela. Za razliku od nekih drugih koji ju potpuno negiraju, Crkva naučava da je tijelo hram Duha Svetoga i zbog toga se i prema njemu treba odražavati dužno poštovanje.

Crkva je štovanje relikvija potvrdila Dekretom na Tridentskom saboru, koji se održao u 16.st. Upravo ovim Dekretom Crkva je dala do znanja što se i kako treba štovati. Tako kaže:“ tijela mučenika i ostalih svetih koji su živjeli posebno kreposno na zemlji, a sada su u vječnosti s Kristom, treba štovati vjerni puk i po tim njihovim zemnim ostacima, Gospodin će udijeliti mnoge milosti onima koji vjeruju.“ Time se ne ističe neko magijsko djelovanje ostataka ni posebno iscjeliteljske moći, nego se potiče vjernike da usrdno mole svece za zagovor po njihovim nakanama.

Ako se po zagovoru dogodi čudu Crkva neće za svako posebno govoriti što se dogodilo ili za neko drugo da nije, nego se to ostavlja za osobno vjerovanje uslišanog vjernika. Posebni su slučajevi kada se želi dokazati svetost određene osobe, kada se kroz poseban, vrlo iscrpan i temeljti postupak službeno utvrđuje je li se dogodilo čudo ili nije. Za proglašenje svetim potrebna su 2 službeno potvrđena čuda od strane Crkve, te se tada kroz poseban postupak, tu osobu uzdiže na čast oltara.

Dekret je utvrdio da se prema relikvijama treba odnositi sa velikim poštovanjem i dostojanstvom. To je kodificirano u kanonskom pravu, prema kojem je prodaja relikvija je strogo zabranjena. U vremenu srednjeg vijeka, naručito se događalo puno krađa, vandalizama i razbijanja grobnica, kako bi se složili dijelovi za prodaju. Zbog toga su mnoge crkve počele osnivati riznice, kako bi se očuvale relikvije od oštećenja i obezvrjeđenja. Katolička crkva strogo zabranjuje odvajanje ili odlamanje relikvija na manje dijelove, kako bi se koristilo u svrhe liturgije ili druge svrhe.

Upravo zbog tih razloga mnoge crkve danas imaju riznice u kojima se mogu vidjeti različite relikvije svetaca. Mjesta s najviše relikvija su katakombe u Rimu, naručito one na St.Tarcisiu (katakombe sv.Kaliksta) o kojima brigu vode salezijanci, a u tim su katakombama posmrtni ostaci tisuće mučenika i čak 16 papa.

U nauku crkve, relikvije se svrstavaju u oblik pučke pobožnosti, što znači da služe većoj povezanosti i usrdnijoj molitvi vjernog puka. Najvažnije je da samo su relikvije samo produžetak liturgije, a ne njezin nadomjestak (što znači da sv.Misu ne može zamijeniti po svojoj snazi značaju niti jedno štovanje relikvija koje se u crkvi organizira).

Klasifikacija relikvija:

1.relikvije prvog reda- direktno povezane s događajima iz života Isusa (križ, jaslice- u bazilikama u Rimu), te dijelovi tijela svetaca (kosti, lubanja) –urna sv.Ivana Bosca koja putuje po svijetu spada u ovu skupinu

2.relikvije drugog reda- predmeti koje je svetac nosio i koristio (npr. reverenda Don Bosca, časoslov)

3.relikvije trećeg reda-sve što je dotaknulo relikviju prvog i drugog reda, najčešće su to komadići tkanine.

Izvor: medjugorje-info.com

Relikvija srca Blaženog Carla Acutisa dolazi u Njemačku, Nizozemsku i Belgiju

Kapucin P. Marco Gaballo OFMCap iz Asiza od 21 do 27.srpnja sa relikvijom srca Blaženog Carla Acutisa posjetit će Njemačku, Nizozemsku i Belgiju. 

U nedjelju, 21.srpnja u večernjim satima molitveni je program u crkvi Duha Svetoga (Hl.Geist Kirche) u centru Münchena.

U ponedjeljak, 22.srpnja relikvija će posjetiti poznatu benediktinsku opatiju Weltenburg na Dunavu. U utorak, 23. srpnja srce ovog Božjeg ugodnika je u Njemačkom glavnom gradu Berlinu i crkvi Sv.Klementa (St.Clemens), Stresemannstr.66, Kreuzberg.U srijedu, 24.srpnja od 18 sati molitveni je program u Kölnskoj katedrali.

Hamburg i tamošnju župu Sv.Križa (Hl.Kreuz Neugraben) posjetit će u četvrtak, 25.srpnja. Grad Amsterdam ugostit će relikviju ovog tinejdžera u petak, 26.srpnja. Posljednji dan u subotu, 27.srpnja relikvija je u Belgiji.

Francisko Pavljuk

Prvi mladomisnik travničke župe Brajkovići nakon poslijeratnog vremena

U nedjelju 14. srpnja 2024. godine, župa Brajkovići u Travniku bila je svjedokom značajnog događaja – mlade mise fra Hrvoja Žabića, prvog mladomisnika ove župe nakon poslijeratnog vremena.

U nedjelju 14. srpnja 2024. godine, župa Brajkovići u Travniku bila je svjedokom značajnog događaja – mlade mise fra Hrvoja Žabića, prvog mladomisnika ove župe nakon poslijeratnog vremena. Ovaj poseban događaj okupio je vjernike iz cijele župe, kao i goste iz okolnih mjesta, koji su došli pružiti podršku i radost mladom svećeniku, piše portal centralna.ba..

Fra Hrvoje Žabić, koji je nedavno zaređen za svećenika, predvodio je svoju prvu svetu misu u crkvi sv. Petra i Pavla, koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, kao i dvorište župne crkve. Misa je započela svečanim ulaskom procesije, a pratila ju je pjesma u izvedbi župnog zbora. Fra Hrvoje je tijekom propovijedi istaknuo važnost zajedništva, vjere i nade, te zahvalio svim prisutnima na podršci tijekom njegovog duhovnog putovanja.

Prisutni su imali priliku čestitati mladomisniku, podijeliti s njim radost i izmijeniti riječi ohrabrenja.

Ovaj događaj nije samo obilježio značajan trenutak u životu fra Hrvoja Žabića, već i za cijelu zajednicu župe Brajkovići, koja je nakon teških godina ponovo doživjela radost i nadu. Fra Hrvoje je izrazio zahvalnost svojim roditeljima, rodbini, prijateljima i svima koji su ga pratili na njegovom putu prema svećeništvu.

Mlada misa fra Hrvoja Žabića ostaje zapamćena kao dan radosti i blagoslova za cijelu župu, a njegov primjer posvećenja i služenja Bogu i ljudima nastavlja inspirirati sve koji su bili dio ovog izvanrednog događaja.

Američki glumac Jim Caviezel posjetio Svetište sv. Šime u Zadru

Poznati američki filmski glumac Jim Caviezel posjetio je s obitelji, u sklopu privatnog posjeta Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, u srijedu 19. lipnja Zadar, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.

Za vrijeme pohoda Zadru, sudjelovao je na misnom slavlju u župnoj crkvi sv. Nikole u Crnom, gdje je misu predvodio don Elvis Ražov, župnik Crnog. Toga dana, Caviezel je pohodio i Svetište sv. Šime u Zadru gdje je za tu prigodu bila otvorena škrinja sv. Šime, čijoj je relikviji Caviezel iskazao čašćenje.

Caviezel je iskazao veliko poštovanje i zadivljenost što je mogao vidjeti više od dvije tisuće godina sačuvano tijelo sv. Šimuna koje je na svojim rukama držao dijete Isusa. To je drugi pohod Jima Caviezela Zadru. Prvi put bio je u Zadru u svibnju 2023. i tada je, uz sudjelovanje u misi u Crnom, pohodio katedralu sv. Stošije.

Caviezel je osobitu svjetsku popularnost u filmskoj industriji stekao ulogom Isusa Krista u filmu ‘Pasija’ redatelja Mela Gibsona (2004.). Glavnu ulogu ostvario je i u distrubucijski i gledanošću još jednom uspješnom filmu, ‘Zvuk slobode’ (2023.) redatelja Alejandra Gomeza Monteverdea, čiji se scenarij temelji na istinitoj priči kriminalne trgovine djecom.

Unatoč mnogim izazovima i kušnjama, Jim Caviezel javno svjedoči svoju nepokolebljivu pripadnost katoličkoj vjeri i Katoličkoj Crkvi, ističe važnost sakramentalnog života, molitve krunice i predanja Gospi te vrijednost obitelji. U više navrata uputio je poruke podrške i poštovanja svjedočanstvu vjere i otpornosti hrvatskog naroda, čije korijene ima i njegova supruga. Svojim porukama ohrabrenja pokazao je i da poznaje kroz kakve su teške društvene i političke okolnosti tijekom povijesti prolazili hrvatski narod i Crkva u Hrvata i kako su mnogi odolijevali teškoćama po pouzdanju u Boga i vjeri u Isusa Krista, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.

SVETAC DANA – BLAŽENI HERMAN IZ REICHENAUA, POZNAT JE KAO AUTOR MOLITVE “ZDRAVO KRALJICE”

Imao je dva nadimka koja opisuju svu dramu i krajnost njegova života. Zbog uzetosti tijela zvali su ga Contractus – “Hromi”, a zbog genijalnosti njegova duha smatrali su ga Čudom svoga stoljeća.

Hermann iz Reichenaua, čovjek od svojih suvremenika nazivan “čudom našega vremena” bio je od svoga djetinjstva – vjerojatno od dječje paralize – hrom, cijeli život vezan uz stolicu na kojoj je bio nošen. Tjelesno sakat, duševno je bio izvanredno obdaren pa se bavio raznim znanostima i umijećima, proučavanjem povijesti, matematike, zvjezdoznanstva, glazbe, a bio je i pjesnik te ispjevao vrijednih pjesama, koje su se u obliku himana sačuvale u upotrebi sve do danas.

Rođen je 18. srpnja 1013. u Saulgau kao sin grofa Wolfrada II. od Altshausena i Hiltrede, koja potjecaše iz Burgundije. Već od svoje sedme godine boravio je u samostanu Reichenauu. Hermann je u njemu u vrijeme opata Berna (1008-1048) primio temeljitu i za ono doba svestranu izobrazbu. I sam je postao redovnik, položio redovničke zavjete te je g. 1043. zaređen za svećenika. Opatija je Reichenau tada bila na vrhuncu svoga cvjetanja. Posjetio ju je car Henrik III. i papa sveti Leon IX.

U tome duhovnome i kulturnome središtu Hermann je razvio sve svoje sposobnosti te napisao brojna djela, pjesme i studije. Njemu se pripisuje molitva “Zdravo Kraljice” te himan “Spasitelja Majko slavna”, časoslov nekih svetaca: sv. Grgura, sv. Afre, sv. Wolfganga, zatim neke korizmene i uskrsne sekvencije. Proučavajući glazbu, uveo je novu diobu u sustav nota te pronašao novo pismo za same note. Napisao je djelo De musica i De monochordo, po kojima je postao najbolji poznavalac i učitelj glazbe svoga vremena. “S njime je i s opatom Bernom gajenje glazbe u Reichenauu postiglo svoj vrhunac” (B. Senger).

Hermannu se pripisuje i šest-sedam djela iz matematike i zvjedoznanstva. On je osim svojim himnima i sekvencama kršćansku pobožnost i duhovnost obogatio i drugim pjesničko-poučnim spisima, od kojih je naročito poznat i cijenjen O osam glavnih mana. Istaknuo se i kao vrstan povjesničar napisavši Kroniku Švapske te Opću kroniku. To, uistinu, monumentalno djelo seže od smrti Kristove pa sve do godine 1054. Resi ga ozbiljna znanstvena metoda jer se pisac obilno služio pisanim izvorima: raznim ljetopisima, životopisima svetih, popisima biskupa itd.

Pišući o svome vremenu, Hermann je bio veoma opširan te zalazio u mnoge pojedinosti. Njegov učenik Bertold, koji je nastavio i pisanjem njegove Opće kronike, hvali ga kao strpljivog, ljubaznog, poslušnog, čistog, mudrog, radu odanog redovnika, koji sam sebe ipak uvijek smatra grješnim čovjekom te koji sa svom ozbiljnošću misli na smrt i za nju se pripravlja.

Hermann je umro 24. rujna 1054. u dobi od 41 godine, ostavivši nakon tako kratkog razdoblja života iza sebe tako bogatu književnu ostavštinu da je zbog nje s pravom nazvan “miraculum saeculi” – čudom svoga stoljeća. Bio je pokopan u Altshausenu, no tijekom vremena grob mu se posve zameo. Sačuvano je ipak nešto od njegovih relikvija, što se nalaze i časte u Altshausenu, Zürichu i drugdje. Zbog njegovih marijanskih himana nazivaju ga “marijanskim naučiteljem”.

O tom, doista, čudesnom čovjeku, bolesniku i učenjaku u naše doba napisala je zapažen roman Maria Calasanz Ziesche, a nosi naslov “Konačna sloboda”. Djelo je prevedeno i objavljeno i na hrvatskom jeziku.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 19. SRPNJA 2024.

Sin Čovječji gospodar je subote.

XV. tjedan kroz godinu

Petak, 19. 07. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Iz 38,1-6.21-22.7-8; Otpj. pj.: Iz 38,10-12.16; Mt 12,1-8

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Makrina, Simah, Aura, Zora, Zlata, Zlatko

Prvo čitanje:

Iz 38, 1-6.21-22.7-8

Uslišio sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze!

Čitanje Knjige proroka Izaije

U one se dane Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: »Ovako veli Gospodin: Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.« Ezekija se okrenu zidu i pomoli se Gospodinu: »Ah, Gospodine, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca, i činio što je dobro u tvojim očima.« I Ezekija briznu u gorak plač.

Tada dođe riječ Gospodnja Izaiji: »Idi i reci Ezekiji: Ovako govori Gospodin, Bog oca tvoga Davida: Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Gospodnji. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!«

Izaija naloži: »Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na čir, i on će ozdraviti.« Ezekija upita: »Po kojem ću znaku prepoznati da ću uzići u Dom Gospodnji?« Izaija odgovori: »Evo ti znaka od Gospodina da će učiniti što je rekao: sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag.« I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Iz 38, 10-12.16

Pripjev:

Gospodine, ti si spasio dušu moju od propasti.

Govorio sam: U podne dana svojih
ja moram otići.
Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano
za ostatak mojih ljeta.

Govorio sam: Vidjet više neću Gospodina
na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga
od stanovnika ovog svijeta.

Stan je moj razvrgnut,
bačen daleko,
kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao
da bi me otkinuo od osnove.

Gospodine, za tebe živjet će srce moje
i živjet će moj duh.
Ti ćeš me izliječiti
i vratiti mi život.

Evanđelje:

Mt 12, 1-8

Sin Čovječji gospodar je subote.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: »Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.« On im reče: »Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!

I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Međugorje na Nacionalnom euharistijskom kongresu u Indianapolisu, SAD

Od 17. do 21. srpnja, u Indianapolisu u Sjedinjenim američkim državama nazočno je više od 100.000 katolika iz svih krajeva SAD-a i drugih dijelova svijeta, okupljenih na Nacionalnom euharistijskom kongresu, koji je organizirala Konferencija katoličkih biskupa SAD-a. Cilj i svrha događanja je častiti i štovati Isusa Krista u Presvetom oltarskom sakramentu; slaviti ljepotu i snagu katoličke vjere; i unijeti novi žar u srca vjernika!

”Zadnji put se to dogodilo u Sjedinjenim Američkim Državama 1941. godine, stoga je ovo nevjerojatan događaj, ispunjen snagom Duha Svetoga i velikim uzbuđenjem svih prisutnih”, javljaju nam sudionici ovog događaja u Indianapolisu.

Mnoge katoličke organizacije i službe su prisutne na Euharistijskom kongresu, nudeći sudionicima priliku da upoznaju načine na koje služe Crkvi. Među njima je i Informativni centar Mir Međugorje za englesko govorno područje koji je imao štand u izložbenom prostoru.

‘’Naša je misija bila jednostavna: promovirati Međugorje i educirati ljude o uzbudljivom poslu koji engleski Informativni centar Mir Međugorje obavlja u prenošenju poruke Međugorja u SAD-u i ostatku engleskog govornog područja. Neka Duh Sveti i Gospa i dalje vode Centar kako bismo mogli ispuniti poslanje koje nam je povjereno’’, kazali su nam iz ovog centra.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Mons. Aldo Cavalli za Svjetlo riječi: Međugorje je mjesto milosti i mira

Duhovni fenomen Međugorja traje već više od četiri desetljeća i opća Crkva ga od početka s pozornošću prati. U svibnju 2019. papa Franjo je službeno odobrio hodočašća u Međugorje, a ranije je imenovan i posebni apostolski vizitator za župu Međugorje, a značenje i povod ovih odluka za Svjetlo riječi komentirao je apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, s kojim je razgovarao dr. sc. fra Vili Radman.

”Papa Franjo je, videći mnoštvo hodočasnika koji dolaze u ovo sveto mjesto, u svibnju 2019. godine savjetovao biskupe i svećenike da službeno prate hodočašća, kako bi se olakšao ovaj proces molitve i obraćenja. Prethodno je sveti Otac smatrao prikladnim odrediti za Župu Međugorje Apostolskog Vizitatora s posebnom ulogom, s poslanjem prepoznati i ostvariti prikladne pastoralne inicijative”, kazao je nadbiskup Cavalli, a u intervjuu se konstatira kako ”duhovni intenzitet Međugorja ne slabi: dapače, po broju i sastavu hodočasnika čini se da je ojačao i zadobio globalne dimenzije” pa je mons. Cavalli opisao Međugorje danas.

”Povratak vjeri s uvjerenjem, istinsko obraćenje srca, usrdna molitva, postovi i trajni poziv na mir: to je stvarnost Međugorja. Obraćenja su brojna, čest je povratak na sakramentalnu praksu (Euharistija i Sakrament pomirenja), brojna su duhovna zvanja – svećenički poziv, redovnički poziv i poziv na brak: ovo su evanđeoski plodovi Međugorja”, kazao je mons. Cavalli, a uz ispovijed, jedna od najčešćih duhovnih poruka koje se mogu danas susresti u Međugorju jest poziv na molitvu i obraćenje.

”Središte međugorske duhovnosti jest susret s Gospodinom Isusom Kristom. Djevica Marija prati vjernike do ovog susreta. Upravo na ovaj način se odvija molitva koju svaku večer moli kršćanska zajednica okupljena u Međugorju. Počinje se s molitvom krunice, s Marijom koja nas vodi do susreta s Isusom; zatim se slavi Euharistija, susret s Isusom, temeljna točka kršćanske vjere; zatim se ovaj susret nastavlja u Euharistijskom klanjanju.

Vjernici rado sudjeluju u molitvi, kao što se i rado penju na Brdo ukazanja u zajedništvu s Djevicom Marijom i na brdo Križevac razmatrajući Isusov život. Nakon ovih intenzivnih sati molitve i razmatranja, kao normalna posljedica, rađa se želja i volja obnoviti vlastiti život u Sakramentu pomirenja.

Na taj način, vjernici se vraćaju svojim domovima, u stvarnost svakodnevice, ispunjeni milošću i nadom, i u svojim župama surađuju sa župnikom u različitim službama, i traže da mogu moliti krunicu prije svete Mise, kao i ponekad ostati u klanjanju Presvetom Sakramentu nakon Euharistije. Tako se rađaju molitvene skupine koje se nazivaju „međugorskim”, kazao je nadbiskup Cavalli pa zaključio: ”Ovo je Međugorje u današnjem svijetu: povratak vjeri, istinsko obraćenje, molitva, post i trajni poziv na mir. Tako živi kršćanin u svijetu”.

SVETAC DANA – SV. BRUNO IZ SEGNIJA

Bruno je bio snažna ličnost, čovjek borben, pa je u borbi protiv laičke investiture aktivno sudjelovao ne samo uz bok Grgura VII., već i njegovih nasljednika Viktora III., Urbana II. i Paskala II.

Bruno je rođen g. 1049. u krilu jedne odlične obitelji u Astiju. Nauke je svršio u Bologni i Sieni, gdje postade katedralni kanonik. G. 1079. prisustvovao je saboru u Rimu. Tada je došao u vezu s papom Grgurom VII., koji ga je 1080. imenovao biskupom u Segniju, a povjeravao mu i druge važne misije, što je znak da je bio osoba njegova velikog povjerenja.

Bruno je bio snažna ličnost, čovjek borben, pa je u borbi protiv laičke investiture aktivno sudjelovao ne samo uz bok Grgura VII., već i njegovih nasljednika Viktora III., Urbana II. i Paskala II. Poput svog velikog uzora Grgura VII. i Bruno je veoma odlučno perom i radom branio slobodu Crkve protiv svih onih koji su je sputavali. To su u prvom redu bili svjetovni knezovi i vladari koji su htjeli i Crkvom vladati.

God. 1095. Bruno je pratio u Francusku papu Urbana II. te bio prisutan na Saboru u Clermontu gdje je Papa održao svoj glasoviti govor kojim je kršćanske vladare i vitezove pozvao na križarsku vojnu za oslobođenje svetih mjesta. Na putovanju kroz Francusku Bruno je posjetio slavnu opatiju Cluny te u tamošnjoj crkvi posvetio tri oltara. Sudjelovao je i na Saboru u Toursu potpisavši saborske dokumente, a s velikom je pobožnošću obišao i grob svetog Martina, turonskoga biskupa, u srednjem vijeku veoma poštovanoga sveca.

Vrativši se iz Francuske u Segni, bio je od svjetovnog kneza toga grada po imenu Ainulfa progonjen i bačen u zatvor. Oslobođen nasilja smatrao je mudrim skloniti se u Monte Cassino, gdje je oko g. 1107. izabran za opata sačuvavši ipak i vlast nad svojom biskupijom. U dva je navrata obavljao službu papina legata. G. 1110. putovao je ponovno u Francusku, a zatim na Siciliju. Posvuda je nastojao oko obnove klera.

Unatoč borbama i poteškoćama Bruno nije nikad ustuknuo natrag. Kad je papa Paskal II. sklopio ugovor s carem Henrikom V., a Bruno taj čin smatrao po Crkvu štetnim, nije se ustručavao Papi upraviti veoma oštro pismo. No kad mu je Papa naredio da se vrati u Segni, on je najspremnije poslušao. Razvoj događaja dao je Bruni za pravo jer je Sabor u Lateranu 1112. poništio povlasticu što ju je Papa onim ugovorom dao caru. Te iste godine i Bruno se povukao iz borbe i javnoga života da se spremi za smrt. Poživio je još 11 godina dok nije umro u svome biskupskome gradu 18. srpnja 1123. godine

Kad se papa Lucije III. prigodom jedne skupštine kardinala i biskupa nalazio u Segniju, uvrstio je 5. rujna 1183. Brunu u katalog svetaca. Papa Honorije III. posvetio mu je g. 1223. oltar u katedrali u Segniju.

Hagiografi se slažu da je sv. Bruno iz Segnija bio veoma složena ličnost. Uz svoje brojne poslove i veliku radinost uspio je mnogo i napisati pa je u povijest kršćanske književnosti ušao kao hagiograf, polemičar, teolog, govornik i liturgičar. Od njegovih hagiografskih djela spomena je vrijedan životopis svetog pape Leona IX., životopis Petra, biskupa u Anagniju, te opis prijenosa relikvija sv. Stjepana u Rim. Kao teolog Bruno je napisao brojne komentare knjigama Svetoga pisma. Na tome području nitko mu se u Italiji od VI. do XII. stoljeća ne može staviti uz bok. Veoma su vrijedni i njegovi govori što ih je upravljao svojoj zajednici.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 18. SRPNJA 2024.

Krotka sam i ponizna srca.

XV. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 18. 07. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Iz 26,7-9.12.16-19; Ps 102,13-21; Mt 11,28-30

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Emilije, Emilija, Ljuba, Frederik, Bruno, Teodozija, Tarzicija

Prvo čitanje:

Iz 26, 7-9.12.16-19

Probudite se i kličite, stanovnici praha!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Put je pravednikov prav,

ti ravniš stazu pravednom.

Da, na stazi tvojih sudova

željno te, Gospodine, čekamo;

ime tvoje i spomen tvoj

duša nam žudi.

Dušom svojom žudim tebe noću,

i duhom svojim u sebi te tražim.

Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi,

uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.

Gospodine, ti nam mir dosuđuješ,

jer ti si tvorac

svih djela naših.

Gospodine, tražili su te u nevolji;

izlijevali tihu molitvu,

kad ih je stigla tvoja kazna.

Kao što se trudna žena pred porođajem

grči i viče u bolovima,

takvi smo, Gospodine, pred tobom.

Zatrudnjeli smo,

u mukama bijasmo kao da rađamo,

nismo donijeli duha spasenja zemlji,

nit se rodiše stanovnici svijeta.

Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela.

Probudite se i kličite, stanovnici praha!

Jer rosa je tvoja — rosa svjetlosti,

i zemlja će sjene na svijet dati.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 102, 13-21

Pripjev:

Gospodin gleda s nebesa na zemlju!

Ti, Gospodine, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ.
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega,
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.

Nek se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane.

Evanđelje:

Mt 11, 28-30

Krotka sam i ponizna srca.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni

i ja ću vas odmoriti.

Uzmite jaram moj na sebe,

učite se od mene

jer sam krotka i ponizna srca

i naći ćete spokoj dušama svojim.

Uistinu, jarani je moj sladak

i breme moje lako.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It