Danas na Podbrdu molimo krunicu u 14 sati, u petak je križni put na Križevcu u isto vrijeme. U iduću nedjelju svete mise su u 7, 8, 9:30, 11 i 18 sati. U područnim crkvama, u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.
U četvrtak, 16. siječnja, u 20 sati u prostorijama Radija održat će se sastanak Biblijske grupe. Svi ste pozvani.
Blagoslovljena vam sveta nedjelja Krštenja Gospodinovog. Blagdanom Krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme, a započinje crkveno Vrijeme kroz godinu. Ovaj je blagdan veoma star, ali nekoć se slavio u okviru Bogojavljenja. Isusovo je krštenje izrazito bogojavljenski čin, bogoočitovanje. Objavilo se Presveto Trojstvo.
Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.
O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.
– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.
U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih.
2. Koji je na nebo uzašao.
U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca.
3. Koji je Duha Svetog poslao.
U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika.
4. Koji je Tebe, Djevice na nebo uzeo.
U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija, uznesena na nebo.
5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.
U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje.
Evanđelje: Lk 3,15-16.21-22
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!
“Draga djeco! Danas vam želim reći da svoja srca otvorite Bogu kao cvjetovi u proljeće, koji tako žude za suncem. Ja sam vaša majka i uvijek želim da budete bliže Ocu i da on uvijek daruje vašim srcima obilate darove. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(Gospina poruka, 31. siječnjaa1985.)
Bože, ti si po krštenju na rijeci Jordanu objavio Isusa kao svoga ljubljenoga Sina.
Pomozi nam u nastojanju da svojim riječima i djelima otkrivamo ljepotu i svjetlo njegova lica te ga po nama svi ljudi upoznaju i
dođu do spasenja. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu.
Svemogući vječni Bože, kod krštenja na Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom.
I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
***
Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.
Oče naš…
***
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Blagdanom Krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme, a započinje crkveno Vrijeme kroz godinu. Ovaj je blagdan veoma star, ali nekoć se slavio u okviru Bogojavljenja. Isusovo je krštenje izrazito bogojavljenski čin, bogoočitovanje. Objavilo se Presveto Trojstvo.
Od 1960. spomen Isusova krštenja uzdignut je na poseban blagdan, jer je Crkva željela snažnije istaknuti povijesno-spasenjsko značenje ovog događaja. Uostalom, on je tako bogat dubokim sadržajima da mu vrijedi posvetiti poseban blagdan.
Beskrajna blizina
Događaj Isusova krštenja koje je primio na rijeci Jordanu od Ivana Krstitelja donose svi evanđelisti. Istina, Ivan ne opisuje sam tijek krštenja, ali spominje Isusov dolazak na Jordan i Krstiteljevo viđenje Duha nad Isusom. Prigodom krštenja Otac je u Isusu obznanio svoga Sina. „Evanđelja izvješćuju kako ga je u dva svečana trenutka, o krštenju i o preobraženju, glas Očev označio kao svoga ‘ljubljenog Sina’“ (KKC, 443).
Ivanovo krštenje bilo je znak kajanja i spremnosti na promjenu života, na obraćenje od dotadašnjeg načina života. Otkud onda Isus među tim raskajanim grešnicima? Zbunilo je to i samog Krstitelja koji ga pokušava odvratiti: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“ O tome KKC, 536 kaže: „Gospodin se dragovoljno podvrgao Ivanovu krštenju određenom za grešnike, ‘da ispuni svu pravednost’. Taj Isusov čin očituje njegovo ‘poniženje’. Duh koji je pri prvom stvaranju lebdio nad vodama silazi sada na Krista, nagovješćujući novo stvaranje, a Otac obznanjuje Isusa kao svoga ‘ljubljenog Sina’.“
Kard. Joseph Ratzinger na pitanje: „Tko je za mene Isus iz Nazareta?“, odgovara ovako: „Po Isusu Bog za mene nije više beskrajna daljina, nego beskrajna blizina.“ Ovo je, rekao bih, prva poruka današnjeg blagdana. U Isusu Bog postaje beskrajna blizina!
Valja radosno živjeti svoju vjeru
Događaj Isusova krštenja govori nam upravo to. On, bez grijeha, prima krštenje pokore i time staje na stranu grešnika. Njegov prvi javni nastup pokazuje njegovo snažno opredjeljenje za čovjeka. Lijepo o tome govori koncilski dokument Radost i nada: „Utjelovljenjem se naime Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio je ljudskim srcem. Rođen od Djevice Marije, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan, osim u grijehu“ (GS 22).
Dakle, mi bismo kršćani trebali radosno živjeti svoju vjeru u Boga koji nam je tako blizu. Na početku smo jedne nove građanske godine. Pitamo se: što će nam ona donijeti? Hoće li biti uspješna ili ispunjena tjeskobom, nekom tragedijom, bolešću, smrću, otkazom na poslu…? Odgovor na ova pitanja ne znamo, ali znamo da ima Netko tko zna.
Skok u Očev zagrljaj
Sljedeća priča kard. J. L. Suenensa možda vam je poznata, ali dobro je podsjetiti se na nju:
„U jednoj kući noću je buknuo požar. Kako se vatra naglo širila, roditelji s djecom brže-bolje istrčaše napolje. Prestravljeni, promatrali su nesmiljenu igru vatre.
Kadli, istom sada opaze da im je petogodišnji dječak ostao u kući. Dok su svi bježali van, on se – u strahu od dima i vatre – popeo na tavan. Što će učiniti? Da netko potrči natrag u kuću? Od njega bi ostali samo ugarci.
U to opaze kako se na krovu razmiču crjepovi. Pojavio se dječak. Zove u pomoć.
Otac prilazi bliže i viče: – Skoči!
Dječak vidi samo dim i vatru. Čuje očev glas i pita:
– Tata, gdje si? Ja te ne vidim!
Na što otac odgovara: – Ali ja te vidim! To je dovoljno. Skoči!
Dječak skoči i nađe se spašen u očevim rukama.“
I današnjim blagdanom Bog, koji se očituje kao beskrajna blizina, poručuje nam: „Ja te vidim i to je dovoljno! Skoči!“
Zahvalni za krštenje
Od najstarijih vremena Crkva u ovom događaju također vidi navještaj našega krštenja. To je snažno izraženo u Predslovlju današnjeg blagdana: „Ti si na Jordanu čudesnim znakom navijestio novo krštenje…“, ali i u Zbornoj molitvi: „I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu…“. Gospodinovo krštenje je blagdan svih koji su kršteni. Tako lijepo je to izraženo i u završnici naše najpoznatije hrvatske pjesme Narodi nam se Kralj nebeski: „Danas se krsti Krist na Jordanu – Krštenje svoje s njime slavimo.“
U sakramentu krštenja mi smo postali Kristovi, zato se i zovemo ‘christiani – kršćani’. Postali smo zauvijek ljubljena Božja djeca. Bog nam je postao neizmjerno blizak. KKC, 1121 kaže: „Po krštenju pritjelovljen Kristu, krštenik je Kristu suobličen. Krštenje obilježuje kršćanina neizbrisivim duhovnim biljegom (character) pripadnosti Kristu. Taj se pečat ne da izbrisati nikakvim grijehom, pa ni onda kada grijeh priječi da krštenje donese plodove spasenja.“
To je Bog učinio za nas. A što je s nama? Danas zahvaljujemo Bogu za svoje krštenje. No, što krštenje znači za moj život? Jesam li kao krštenik prepoznatljiv ili je to moja „privatna stvar“, koju iznosim po potrebi na svjetlost dana, odnosno samo onda kad bih mogao izvući kakvu korist za sebe?
Preporođeni ljudi
Sjećam se poratnih godina kada sam imao prigodu dijeliti humanitarnu pomoć koju nam je pribavljao Caritas. Dijelilo se, koliko je to ljudski moguće, na pravedan način. No, čini mi se da nije bilo dana da se nije pojavilo barem nekoliko njih, a koje do tada nikada nisam vidio, i slavodobitno bi iz džepa pred svima izvadili krsni list i mašući njime dokazivali kako imaju puno veće pravo od onih koji su skromno šutjeli i zahvalno primili darovano. Jednu „knjižicu“, tada su zamijenili drugom, a danas tko zna kojom? Ne mogu to ni provjeriti jer ih ponovno nemam prigodu susresti, pogotovo ne u crkvi.
Danas, kada se spominjemo svoga krštenja, možda bismo trebali ispitati svoje savjesti i nad tekstom koji slijedi, bez obzira kako opor bio:
„Poslušajte kršćani!
Bio sam gladan, a vi ste osnovali dobrotvorno društvo
i raspravljali o mojoj gladi.
Hvala vam!
Bio sam u zatvoru, a vi ste se potiho odšuljali
i povukli u kriptu,
gdje ste molili za moje puštanje na slobodu.
Hvala vam!
Bio sam gol,
a vi ste ozbiljno razmislili i raspravili
o moralnom aspektu moje golotinje.
Hvala vam!
Bio sam bolestan, a vi ste kleknuli
i zahvalili Bogu za svoje zdravlje.
Hvala vam!
Bio sam bez krova,
a vi ste mi propovijedali
o duhovnom bunkeru Božje ljubavi.
Hvala vam!
Bio sam osamljen,
a vi ste me ostavili,
da biste se za mene molili.
Hvala vam!
Čini se da ste tako pobožni,
tako blizu Bogu.
Ali ja sam još uvijek gladan –
i osamljen i gol i
bolestan i zatočen i
bez krova.
Smrzavam se…“ (A.L. Balling).
Završit ću s KKC-om, koji nas u br. 1270 podsjeća da su: „Krštenici, ‘preporođeni za sinove Božje, dužni su pred ljudima ispovijedati kršćansku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve’ i sudjelovati u apostolskoj i misionarskoj djelatnosti naroda Božjega.“
Zahvalimo Bogu za milost krštenja i molimo ga da nam udijeli snagu tu milost vjerodostojno živjeti.
Izvor: nedjelja.ba
Nedjelja, 12. 01. 2025.
Blagdan
ČITANJA:
Iz 40,1-5.9-11; Ps 104,1b-4.24-25.27-30; Tit 2,11-14; 3,4-7 (ili: Iz 42,1-4.6-7; Ps 29,1a.2.3ac-4.3b.9b-10; Dj 10,34-38); Lk 3,15-16.21-22
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
IMENDANI:
Ernest, Tatjana, Benedikt, Bernard, Živana
NAPOMENA:
▪ Izostavlja se slavlje sv. Rajmunda Penjafortskog, prezbitera († 1275.). ▪ Završava božićni ciklus liturgijske godine. Uzima se treći svezak časoslova. Sutra započinje vrijeme “kroz godinu” I. dio: 1.-8. tjedna. Nedjeljna i blagdanska čitanja: ciklus godine C, svagdanji lekcionar: čitanje I.
Prvo čitanje:
Iz 40,1-5.9-11
Objavit će se slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti.
Čitanje knjige proroka Izaije
Tješite, tješite moj narod,
govori Bog vaš.
Govorite srcu Jeruzalema,
podvikujte mu
da mu se ropstvo dokonča,
da mu je krivnja okajana,
jer iz Gospodnje ruke primi
dvostruko za sve grijehe svoje.
Glas viče:
»Pripravite put Gospodnji u pustinji,
poravnite u stepi
stazu Bogu našemu.
Svaka dolina nek se povisi,
svaka gora i brežuljak neka se spusti;
što je krivudavo, neka se izravna,
što je hrapavo, neka se izgladi!
Objavit će se tada slava Gospodnja
i svako će je tijelo vidjeti,
jer Gospodnja su usta govorila.«
Na visoku se uspni goru,
blagovjesnice sionska!
Podigni snažno svoj glas,
blagovjesnice jeruzalemska!
Podigni ga, ne boj se,
reci judejskim gradovima:
»Evo Boga vašega!«
Gle, Gospodin Bog dolazi u moći,
mišicom svojom vlada!
Gle naplata njegova s njime
i nagrada njegova pred njim!
Kao pastir pase stado svoje,
rukama ga svojim sakuplja,
jaganjce nosi u naručju,
a dojilicama otpočinut daje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 104,1b-4.24-25.27-30
Pripjev:
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina; on je silno velik!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator,
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja,
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike,
a žarki oganj za slugu svojega.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.
I sva ova bića željno čekaju
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru:
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju
i tako obnavljaš lice zemlje.
Drugo čitanje:
Tit 2,11-14; 3,4-7
On nas spasi kupelju novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu
Ljubljeni: Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.
Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 3,15-16.21-22
Pošto se Isus krstio, dok se molio, rastvori se nebo.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Riječ Gospodnja!
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Neka vam je blagoslovljen današnji dan.
Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.
O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.
– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
1. Koga si Djevice, po Duhu Svetom začela.
U prvom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetom i roditi Sina Božjega.
2. Koga si Djevice, Elizabeti u pohode nosila.
U drugom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija posjetila svoju rođakinju Elizabetu i s njom ostala tri mjeseca.
3. Koga si Djevice, rodila.
U trećem radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija rodila Gospodina našega Isusa Krista u betlehemskoj špilji te ga je postavila u jasle.
4. Koga si Djevice, u hramu prikazala.
U četvrtom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija četrdeseti dan poslije poroda prikazala u hramu Ocu nebeskom svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kojega je primio u naručje starac Šimun.
5. Koga si Djevice u hramu našla.
U petom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija našla svoga dvanaestogodišnjeg Sina, Gospodina našega Isusa Krista, u hramu među učiteljima.
Evanđelje: Lk 5,12-16
Dok Isus bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah nesta gube s njega. I zapovjedi mu: »Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«
Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.
Draga djeco! Danas vas pozivam da obnovite molitvu i post s još većim zanosom, sve dok vam molitva ne postane radost. Dječice, tko moli ne boji se budućnosti, a tko posti ne boji se zla. Ponavljam vam još jedanput: samo se molitvom i postom i ratovi mogu zaustaviti, ratovi vaše nevjere i straha za budućnost. S vama sam i poučavam vas dječice: u Bogu je mir i nada vaša. Zato približite se Bogu i stavite ga na prvo mjesto u vašem životu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.”
(Gospina poruka, 25. siječnja 2001.)
O, Djevice Marijo, Tvom Bezgrešnom Srcu posvećujemo danas naš dom i sve koji u njemu stanuju. Daj da naša kuća bude slična Tvojoj kući u Nazaretu po ispunjenju Božje volje, po djelima djelotvorne ljubavi i po bezgraničnoj predanosti Božjoj Providnosti! Daj da bude prebivalište mira i tihe sreće! Bdij nad svima koji u našoj kući stanuju, pomozi im uvijek da kršćanski žive i sve ih obujmi svojom majčinskom zaštitom! Čuvaj nas, o Djevice Marijo, po dobroti svoje velike milosti, da mi svoj ovozemaljski dom, koji smo ovdje zauvijek posvetili tvom Bezgrešnom Srcu, jednom u nebu zavrijedimo imati! Amen!
***
Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.
Oče naš…
***
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Izliječio je jednu ženu “s koje je otpadala koža poput trnja”. Premda bi opis više odgovarao gubi ili nekoj kožnoj bolesti, u tradiciji se vjeruje da je to bio rak, te je jedan od zaštitnika bolesnih od raka.
Sveti Teodozije rodio se u Kapadociji u Maloj Aziji oko 424. godine. Kao mladić u crkvi je vršio službu čitača (lektora). On je tu službu shvatio najozbiljnije pa je to činio s razumijevanjem onoga što čita. Osobito su ga dirnule one Isusove riječi, da će svatko tko ostavi oca, majku, braću i sestre, poradi evanđelja, postići mnogo više i na koncu život vječni.
Teodozije je odlučio poći u Jeruzalem kako bi postao redovnik pustinjak. Nije trebalo proći mnogo vremena i Teodozije je postao najznamenitiji vođa redovnika toga doba u Palestini. Brzo se raširio glas o njegovu pokorničkom i svetom životu i oko njega se sve više skupljalo vjernih učenika.
Teodozije je najprije sagradio jedan samostan u blizini Betlehema. Potom je nastalo i cijelo naselje za hodočasnike, za bolesne i za stare i nemoćne. Osnovao je znameniti samostan u pustinji Ginda uz Mrtvo more, u kojem je boravilo stotinjak eremita različitih narodnosti (Grci, Armenci, Arapi….). Uživao je veliki ugled te ga je jeruzalemski patrijarh imenovao vizitatorom svih samostanskih zajednica diljem Palestine.
Kad se pojavilo krivovjerje o Isusu kao Osobi, Teodozije, unatoč carevu zahtjevu da i on stane uz krivovjerje, ostaje vjeran svojoj pravoj vjeri. Car Anastazije tada pošalje Teodozija u sužanjstvo na 10 godina. Nakon isteka toga vremena vratio se sveti redovnik opet u svoj samostan. Provodeći svoj redovnički život pokornički i sveto, još je mnoga dobra učinio svojim primjerom, naukom i djelima.
Umro je 529. godine. Doživio je dakle 105 godina.
Izliječio je jednu ženu “s koje je otpadala koža poput trnja”. Premda bi opis više odgovarao gubi ili nekoj kožnoj bolesti, u tradiciji se vjeruje da je to bio rak, te je jedan od zaštitnika bolesnih od raka.
Izvor: Bitno.net
Božićno vrijeme
Subota, 11. 01. 2025.
ČITANJA:
1Iv 5,5-13; Ps 147,12-15.19-20; Lk 5,12-16
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
IMENDANI:
Honorat, Teodozije, Časlav, Neven
Prvo čitanje:
1Iv 5,5-13
Duh, voda i krv.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Ljubljeni! Tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego — u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv; i to je troje jedno. Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga: Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga. I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 147,12-15.19-20
Pripjev:
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Evanđelje:
Lk 5,12-16
I odmah nesta gube s njega.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Dok Isus bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah nesta gube s njega. I zapovjedi mu: »Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«
Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Neka vam je blagoslovljen današnji dan. Danas je petak, spomen na Isusovu muku i križni put i razapinjanje i smrt. Izdvojimo danas vrijeme za razmatranje Isusove muke kroz molitvu Križnog puta. Hvala ti Isuse, što si nam podno križa ostavio Mariju za našu Majku.
Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.
O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.
– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
1. Koji se za nas krvlju znojio.
U prvom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist u vrtu na Maslinskoj gori molio svome Ocu nebeskom te se znojio krvavim znojem.
2. Koji je za nas bičevan bio.
U drugom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio u dvoru Pilatovu privezan za stup i nemilo bičevan.
3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.
U trećem žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom.
4. Koji je za nas teški križ nosio.
U četvrtom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist, osuđen na smrt nosio na Kalvariju preteški drveni križ.
5. Koji je za nas raspet bio.
U petom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na križu između dva razbojnika pred očima svoje žalosne majke Marije.
Evanđelje: Lk 4,14-22a
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.
“Draga djeco! Pozivam vas, dječice, na neprestanu molitvu. Ako molite, Bogu ste bliži i on će vas voditi putem mira i spasenja. Stoga vas danas pozivam, da dajete mir drugima. Samo je u Bogu pravi mir. Otvorite svoja srca i postanite darovatelji mira i drugi će u vama i preko vas otkriti mir i tako ćete svjedočiti Božji mir i ljubav koju vam on daje. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.“
(Gospina poruka, 25. siječnja 2000.)
Vječni Oče, želim se u Duhu Svetom posvetiti i predati Isusovu i Marijinu Srcu, da bih tako mogao/mogla postati tvoje sve odanije i vjernije dijete.
Majko Marijo, ja (ime i prezime) se danas predajem tvome Bezgrešnom Srcu. Primi me pod svoju majčinsku zaštitu i vodi me k svome Sinu Isusu.
Gospodine Isuse, po Marijinu Bezgrešnom Srcu se posvećujem i izručujem Tvome Presvetom Srcu. Učini srce moje po Srcu svome, da bi Ti sve više živio u meni.
Presveto Srce Isusovo, Bezgrešno Srce Marijino, s ovom posvetom i izručenjem želim vam uzvratiti ljubav koju ste mi iskazivali čitavim svojim zemaljskim životom, posebno na Kalvariji, i koju mi još i danas iskazujete. Ujedno obnavljam svoju krsnu posvetu Trojedinom Bogu: odričem se grijeha, zavodljivosti zla i Sotone; vjerujem sve što nam je Bog objavio i kako nas uči Katolička crkva.
Obećavam da ću vršiti Isusovu zapovijed ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu i izvršavati Božje i crkvene zapovijedi te da ću se ravnati prema nauku crkvenog učiteljstva pod vodstvom Petrova nasljednika. Time želim doprinijeti jedinstvu i rastu Crkve. Rado ću moliti svetu krunicu, osobno, u obitelji i u drugim zajednicama te pobožnošću Prvih petaka i Prvih subota dati zadovoljštinu za svoje grijehe i grijehe čitavog svijeta.
Presveto Srce Isusovo, Bezgrešno Srce Marijino, pomozite mi da prihvaćam Evanđelje u svoje srce te ga živim u vjeri, ufanju i ljubavi. Tako će Isus Krist, po svome križu i uskrsnuću, za mene biti put, istina i život. Neka se hranim nebeskim Kruhom i živim od euharistijske žrtve, da bih tako mogao/mogla svladati svako zlo i uvijek izabrati život.
Pun/a povjerenja utječem se pod zaštitu vaših dragih Srdaca. Čuvajte me u svim opasnostima i na kraju ovog zemaljskog hodočašća sretno me dovedite u vječnu domovinu.
Amen.
***
Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.
Oče naš…
***
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Sveti Agaton je kao papa na čelu Crkve stajao od god. 678. do 681., kratko doduše razdoblje, ali za nas Hrvate od najveće važnosti.
Iako o životu pape Agatona znamo prilično malo, ipak bi njegovo ime i spomendan u srcu svakog Hrvata vjernika moralo buditi radosnu uspomenu. On stoji kao svijetao lik na početku naše povijesti koja počinje pokrštavanjem našega naroda. Kao papa na čelu Crkve stajao je od god. 678. do 681., kratko doduše razdoblje, ali za nas Hrvate od najveće važnosti.
Papa Agaton rođen je u Palermu na Siciliji. Nakon 20 godina braka ostao je udovac i stupio u zajednicu benediktinaca. Nakon što je imenovan kardinalom, izabran je za papu 678. godine. Na Petrovoj je stolici bio manje od tri godine, ali je sve osvajao blagom i veselom naravi. Održao je u Rimu o Uskrsu 680. g. crkveni sabor s kojega je poslao poslanicu caru Konstantinu IV. u Carigrad. Uz papu, poslanicu je potpisalo svih 125 prisutnih biskupa, među kojima i biskup iz Istre, dok s ostalog hrvatskog područja nema potpisnika. U Papinu pismu među inima piše: “Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti…”
Naši povjesničari Marković, Sakač i naročito Mandić, utvrđuju da se iz toga Papina pisma vidi da su god 680., među nekim slavenskim narodima radili biskupi i da je taj narod još prije te godine već primio kršćanstvo. Taj narod može biti samo hrvatski, jer su ostali slavenski narodi pokrštavani tek pod konac 8. i početkom 9. st., a prema Agatonovoj poslanici već 680. godine među Hrvatima djeluje više biskupa i Hrvati su tada kršćani.
Osim toga povijesnog podatka za nas je još važnije ono što piše u svome djelu ”De administrando imperio”, bizantski car Konstantin Porfirogenet, koji kao suvremenik prvoga hrvatskog kralja Tomislava vlada od 912. do 959. godine. On piše: “Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.”
Isusovac o. Stjepan Krizin Sakač napisao je o tom u povijesti prvom međunarodnom mirovnom ugovoru zapaženu i važnu raspravu, koja je svojedobno bila prevedena i na španjolski jezik i uvjerljivo dokazuje da bi taj ugovor odgovarao istini, a papa, kojemu car ne spominje imena, ne bi bio nitko drugi nego sveti Agaton.
Taj tekst, usudili bismo se reći, ide u svete stranice naše povijesti i zavrijedio bi da se i kao Hrvati i kao vjernici u nj često udubljujemo. On govori u prvom redu o veoma važnom događaju koji stoji na početku svih kršćanskih naroda, a to je naše pokrštenje. Tim događajem ušli smo sa svim posljedicama u kolo “kulturnih” europskih naroda, jer smo i kao narod počeli proživljavati kršćanski misterij, koji je svojim bogatstvom posvetio tolike naše sinove i kćeri, a onda podigao toliko crkava koje postadoše najtrajniji i najrječitiji svjedoci naše duhovne kulture.
Taj tekst govori i o našoj narodnoj povezanosti s Bogom i s Petrom, Kristovim učenikom. Hrvati se kunu sv. Petru da neće voditi osvajačkih ratova i da će radije živjeti u miru. Koliko su ispunili tu zakletvu, govori nam povijest. Kako je ona često neobjektivno pisana, teško je na temelju svih pisanih dokumenata donijeti pravi sud. Svakako su si tom zakletvom zatvorili vrata osvajačkim pohodima, postavili si je kao ideal, a vjerujemo da su ga velikim dijelom i ostvarili. Ono blaženstvo koje je Isus uvrstio u svoj programatski govor na gori: “Blago mirotvorcima, jer će se zvati Božji sinovi! (Mt 5,9). A zato su primili i naročitu Božju zaštitu, pa su se kroz svoju, uistinu, tešku povijest, na ovoj vjetrometini udarani i potiskivani sa svih strana, uspjeli ipak održati kao narod sve do danas.
Povezanost sa sv. Petrom, prvim papom, već na početku naše povijesti, pa ugovor s papom Agatonom valjda je razlog da su Hrvati kroz svu svoju povijest ostali vjerni papinstvu i Rimu, otklonivši uvijek odlučno napast, bilo raskola, bilo krivovjerja. I to je, sigurno, bila velika milost našem narodnom biću koja bi morala biti sveta obveza i za budućnost.
Papa Agaton je svoje poslovno umijeće iskoristio i u prvom slučaju, kada su se engleski biskupi obratili za savjet Rimu. Bilo je to kada su se sv. Wilfrid od Yorka i sveti Teodor od Canterburya obratili Rimu radi razgraničenja biskupija. U engleski York vratio je svrgnutog biskupa Wilfrida, a na britanski je otok poslao i benediktinskog opata nadkantora Ivana, kako bi ovaj Engleze poučio gregorijanskom pjevanju i tako proširio rimsku liturgiju.
Najvažniji događaj Agatonova pontifikata je Šesti ekumenski sabor u Carigradu, zvan Trulski. Sabor je bio 680. i 681. godine, ali mu Papa na žalost nije dočekao kraj. Na tom je Saboru osuđena monoteletska hereza koja je tvrdila da su u Isusu dvije naravi, ali samo jedna volja.
Za donošenje odluke bila su značajna dva Agatonova pisma upućena Saboru.
Sveti Agaton umro je 10. siječnja 681. godine, a tijelo mu počiva u crkvi sv. Petra u Rimu. Nad grobom mu je uklesan natpis u latinskoj pjesmi od 12 stihova.
Ime “Agaton” je grčkoga porijekla, a znači “dobar”.
Izvor: bitno.net
Božićno vrijeme
Petak, 10. 01. 2025.
ČITANJA:
1Iv 4,19 – 5,4; Ps 72,1-12.14.15bc.17; Lk 4,14-22a
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
IMENDANI:
Miltijad, Petronije, Agaton, Dobroslav, Dobriša, Aldo
Prvo čitanje:
1Iv 4,19 – 5,4
Tko ljubi Boga, neka ljubi i brata svoga.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Ljubljeni! Mi ljubimo Boga jer on nas prije uzljubi. Rekne li tko: »Ljubim Boga«, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.
Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 72,1-2.14.15bc.17
Pripjev:
Klanjat će ti se, Gospodine, svi narodi zemlje!
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici.
Oslobodit će ih nepravde i nasilja,
jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.
Neka mu se klanjaju svagda
i povazdan ga blagoslivljaju.
Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!
Evanđelje:
Lk 4,14-22a
Danas se ispunilo ovo Pismo.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut ta liturgijski pastoral
