Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 5. KOLOVOZA 2024.

Pogleda na nebo, izreče blagoslov i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

XVIII. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 5. 08. 2024.

Svagdan ili: Posvećenje bazilike svete Marije Velike

ČITANJA:
Jr 28,1-17; Ps 119, 29.43.79-80.102; Mt 14,13-21

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Nives, Snježana, Osvald, Kasijan

NAPOMENA:
▪ Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja: u Republici Hrvatskoj državni blagdan – neradni dan.

Prvo čitanje:

Jr 28,1-17

Hananija! Tebe nije poslao Gospodin, a ti si u narodu pobudio varave nade.

Čitanje Knjige proroka Jeremije

One godine, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, četvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok iz Gibeona, reče mi u Domu Gospodnjem pred svećenicima i svim narodom: »Ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Skršit ću jaram kralja babilonskoga. Do dvije godine vratit ću na ovo mjesto sve posuđe Doma Gospodnjeg koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve prognanike judejske, koji dospješe u Babilon, također ću vratiti na ovo mjesto — riječ je Gospodnja — jer ću skršiti jaram kralja babilonskoga.«

Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Gospodnjem. Reče prorok Jeremija: »Amen! Učinio Gospodin tako! Ispunio Gospodin riječi koje si prorokovao, i vratio ovamo sve posuđe iz Doma Gospodnjeg i sve prognanike iz Babilona. Ali čujder i ovu riječ koju ću kazati na tvoje uši i na uši svega naroda. Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu. Ali o proroku koji proriče mir možeš istom kad se ispuni njegova proročka riječ znati da ga je zaista Gospodin poslao.«

Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga. I reče Hananija pred svim narodom: »Ovako govori Gospodin: Evo, ovako ću — za dvije godine — skršiti jaram Nabukodonozora, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda!« Tada prorok Jeremija ode svojim putem.

A kad prorok Hananija skrši jaram s vrata proroka Jeremije, dođe riječ Gospodnja Jeremiji: »Idi i ovako reci Hananiji: Ovako govori Gospodin! Ti si skršio drveni jaram, ali ću ja umjesto njega načiniti željezni. Jer ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Željezni ću jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i služit će mu, jer ja sam njemu podložio čak i poljsku zvjerad!«

I prorok Jeremija reče proroku Hananiji: »Čuj me dobro, Hananija! Tebe nije poslao Gospodin, a ti si u narodu pobudio varave nade. Zato ovako govori Gospodin: Gle, brišem te s lica zemlje! Umrijet ćeš još ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Gospodina!«

I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 119, 29.43.79-80.102

Pripjev:

Nauči me, Gospodine, pravilima svojim!

Daleko me drži od puta zablude
i Zakonom me svojim obdari!

Od mojih usta ne oduzimaj riječ istine,
jer se uzdam u sudove tvoje.

Nek mi se priklone štovatelji tvoji
i koji znaju tvoje zapovijedi.

Nek mi srce savršeno bude u tvojim pravilima,
da ne budem postiđen.

Bezbožni vrebaju da me upropaste,
ali ja na tvoje pazim propise.

Od tvojih sudova ne odstupam,
jer ti si me poučio.

Evanđelje:

Mt 14,13-21

Pogleda na nebo, izreče blagoslov i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Misli sv. Ivana Marie Vianneya, župnika Arškog

I ako bi netko bio svet i mogao učiniti čuda, ali mu nedostajala ljubav, on neće doći u nebo.

Nema ništa smješnijeg i glupljeg, nego uvijek samo pričati o tome što čovjek ima i što sve može.

Svi sveci nisu dobro započeli, ali su svi dobro završili.

Ništa ne vrijeđa Boga tako puno, nego kada čovjek sumnja u Njegovo milosrđe.

Bog nije onaj koji nas osuđuje, nego se mi sami osuđujemo svojim grijesima. Prokleti se ne tuže na Boga, oni se tuže sami na sebe.

Nakon što nam je Isus Krist sve ostalo darovao, što nam je mogao dati, želio nas je učiniti nasljednicima dragocjenosti, što postoji, i to je njegova sveta Majka.

Vidite, djeco moja, mi moramo zapamtiti da imamo dušu koju moramo spasiti i vječnost koja nas čeka. Svijet, njezini bogataši, udobnosti i časti će proći; nebo i pakao nikad neće proći. Zato budite budni!

Sva dobra djela zajedno ne ostvaruju vrijednost jedne jedine misne žrtve, jer djela su od čovjeka; misa je pak Božje djelo.

Naše pogreške su kao zrno pijeska kraj planine Božjega milosrđa.

Zapovijedi su uputstva koja nam Bog daje, kako se ne bi izgubili na putu prema nebu. One su kao putokazi na raskrižjima.

Zapamtite, djeco moja, blago jednog kršćanina ne leži na zemlji, ono je u nebu. Prema tame moramo svi upraviti svoje misli tamo gdje je pravo naše blago.

Nijedan čas nije dragocjeniji i uspješniji da nam ishodi milost obraćenja, nego je čas pretvorbe kod sv. Mise. O, kad bi roditelji, očevi i majke, znali ovaj dragocjeni čas na pravi način iskoristiti, tada njihova djeca ne bi bila tako neposlušna, tako daleko od puta koji vodi u nebo. O bijedni ljudi, koji tako beskrajno blago imaju pred sobom, a ipak se ne koriste njime!

No vi ćete mi reći: “Ako smo siromašni i ništa nemamo, to nam i kod sv. Mise nitko ništa ne da.” – Ludi govor! Ta što hoćete da vam Bog dade, ako vi računate samo sa svojim radom, a nikako na s Njim? Ako nemate vremena, ni da svoju jutarnju i večernju molitvu obavite, a kamoli da sv. Misu slušate? O vi bijedni slijepci, vi ne poznate sredstava božanske Providnosti koja onima na raspolaganju stoji koji se u Boga uzdaju. Hoćete li jedan primjer za to, koji udara u oči? Stoji evo pred vama. To je vaš duhovni pastir i sve ono što je on u Arsu već stvorio.

Kako slijep je čovjek koji se toliko kinji da bude vječno osuđen i vrlo nesretan, već i na ovom svijetu! Kad biste imali milost i ozbiljno mislili na  svoj spas, prisustvovali biste sv. Misi kad god možete. Tad bi vam bilo jasno sve ovo što vam kažem.

O, kad bi nam dragi Bog ipak jedanput dao milost da pravo razumijemo što je sv. Misa; kolika li dobra na kojima sada oskudijevamo, imamo na raspolaganju! Od kolikih bi opasnosti bili očuvani! Mnoge je često i pobožno slušanje sv. Mise sačuvalo od svakovrsnih nesretnih slučajeva, teških udaraca sudbine i smrti!

Kad bismo znali što je sveta Misa, od radosti bismo umrli. Nikad nećemo na zemlji shvatiti kolika je sreća smjeti prikazati svetu Misu. To ćemo pravo razumijeti tek u Nebu.

Tri su razloga, koji nas moraju poticati, da pristupamo k stolu Gospodnjemu:

  1. Jer nam Isus Krist to nalaže, ako hoćemo da postignemo život vječni.
  2. Jer nam je to u velikoj mjeri potrebno da se ojačamo protiv napadaja đavola.
  3. Da se svijeta odrečemo i posve se uz Boga prislonimo.

Moja djeco, osobito su sretni oni koji su u smrtnoj uri sa svojim Spasiteljem po sv. Pričesti sjedine. Kad ih onda odmah poslije smrti Bog Otac posebnom sudu sudi, tada vidi On u njima još Tijelo Svoga Sina, ne može ih zauvijek osuditi. Ne, ne! Vidite, braćo moja, koju korist pruža primanje zadnjih sakramenata.

Kad primate Spasitelja, morate kod toga uvijek imati neku stanovitu nakanu, i kad se upravo spremate da Gospodnje sv. Tijelo u sebe primite, govorite ovako:

“O dobrostivi nebeski Oče, ja Ti prikazujem sada Tvoga dragoga Sin, onako, kako su Ga, skinuta sa križa, primili, Njegovoj Presvetoj Majci u ruke položili i kako Ga je Ona za nas kao žrtvu prinijela. Ja Ti žrtvujem Njegovo Presveto Tijelo i Njegovu predragocjenu Krv i vapim k Tebi kroz usta Njegove Presvete Majke, oprosti mi moje grijehe da Ga dostojno primim i ovu ili onu milost zadobijem: vjeru, ljubav, poniznost …”

Onaj, koji se dostojno pričešćuje, gubi se u Bogu, kao kaplja vode u oceanu. Kako bi bilo lijepo kad bismo na to mislili: izgubiti se u bezdanu ljubavi za cijelu vječnost.

Trudi se, koliko možeš da uhvatiš malo zemaljske sreće koju nećeš puno postići. S koje god strane promatraš, što činiš za svijet, sve to pada teže na tvoja leđa, nego ono, što činiš, da se Bogu svidiš i svoju dušu spasiš… Kad bi za Boga činio, što činiš za svijet, ti bi bio svetac.

Svećenik nastavlja otkupiteljsko djelo na zemlji. Svećeništvo je ljubav Isusova srca.

Bez sakramenta svetog svećeničkog reda ne bismo među sobom mogli imati božanskog Spasitelja. Jer tko je onaj koji ga s neba privlači i pod prilikama kruha mu daje stan u svetohraništu? – Svećenik. Tko je onaj, koji je vašu dušu kod ulaza u ovaj zemaljski život primio i u kupki sv. krsta od istočnog grijeha očistio i s posvetnom milošću ukrasio? – Svećenik.

Molitva pomoću koje je sv. Ivan Vianney izmolio baš svaku milost

Sveti Ivan Vianney (8. svibnja 1786. – 4. kolovoza 1859.), poznat još kao i Župnik Arški, svetac je Katoličke Crkve i zaštitnik župnika.


Još je za svoga života dostignuo svetost, približivši mnoge duše Bogu svojim primjerom svete jednostavnosti, poniznosti i požrtvovnosti.

Po njegovu su se zagovoru dogodila mnoga čudesa, a za života je svojim župljanima dao ovu molitvu po kojoj su se dogodila mnoga uslišanja.

„Djeco moja, dobro upamtite; po ovoj sam molitvi toliko Milosti dobio, kad god bih je molio Mariji, Majci Isusovoj, uvijek sam bio uslišan!”, ovako bi često govorio sv. Ivan Marija Vianney.

Marijo Majko Kristova i predobra Majko moja, po Tvojim preteškim bolima i patnjama koje si pretrpjela pod Križem, kod Muke svoga božanskog Sina, molim Te, prikaži Presveto Tijelo našega božanskog Spasitelja s Njegovim Ranama sjedinjeno sa svojim bolima i suzama nebeskome Ocu za spasenje duša i za uslišanje ove milosti … za koju Te sada molim. Amen.

Izvor: muzevnibudite.com

Župne obavijesti – 4. kolovoza 2024.

Danas na Podbrdu nemamo organiziranu molitvu krunice, u idući petak križni put na Križevcu je u 16 sati.

Svete mise u iduću nedjelju su po redovitom nedjeljnom rasporedu; župna crkva 7, 8, 11 i 19 sati, a u područnim crkvama u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati.

U utorak 6. kolovoza misom na Križevcu u 5 sati ujutro završava 35. Međunarodni susret mladih. Zahvaljujemo svima koji su pomogli u organizaciji ovog susreta. Zahvaljujemo i vama, župljani, koji ste molitvom pratili mlade koji su ovdje boravili ovih nekoliko dana.

Pomoćni biskup Washingtona Evelio Menjivar-Ayala: Međugorje je škola mira za cijeli svijet

Treći dan 35. Međunarodnog molitvenog susreta mladih – Mladifesta započeo je u nešto ugodnijem ozračju, zbog kiše koja je tijekom noć bar malo osvježila Međugorje. Mladi su prije službenog početka jutarnjeg dijela programa počeli zauzimati svoja mjesta na prostoru vanjskog oltara crkve sv. Jakova na kojem se održavaju svi programi Mladifesta. A sve je započelo i ovoga jutra uz molitvu koju je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a katehezu je na temu ovogodišnjeg Mladifesta „Marija je uistinu izabrala bolji dio…“ (Lk 10, 42) održao međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać.

Otac Carlos Pinero Medina iz Španjolske govorio je jutros mladima o promjeni svoga života u Međugorju, a Karlo Šego predstavio je rad humanitarne udruge Marijine ruke.

Popodnevni program Mladifesta nastavljen je od 16 sati, također, svjedočanstvima. Prvi je bio Dario Bezik, jedan od organizatora hodočašća u Međugorje iz Hrvatske, iz Zagreba.

On je rođen potpuno slijep, a u Međugorje dovodi hodočasnike, iako je kako kaže mislio kako njega treba netko voditi zbog sljepoće, sada on dovodi mnoge skupine u Međugorje, a nebrojeno puta popeo se i na međugorska molitvena mjesta, a pričao je i o svom iskustvu Međugorja, a godišnje Kraljici Mira dovede između 20 do 30 hodočasničkih skupina na čemu je jako zahvalan Gospodinu, kao i na brojnim milostima koje je primio.

Kijevski pomoćni biskup Oleksandr Yazlovetskiy, također, je svjedočio na Mladifestu. Mladima je poručio da u Međugorju nisu slučajno nego da ih je Blažena Djevica Marija htjela vidjeti te da će ovo mjesto i ovaj susret Majkom Božjom i njezinim sinom ostaviti trag u njihovim životima, preko njih možda i u životima drugih, a onda se prisjetio i davne 2010. godine, kada je još kao svećenik na studiju u Rimu, došao ovdje prvi put, kada je došao bez kolara i drugih svećeničkih oznaka pa onda i pojasnio zašto?

”U to sam vrijeme puno slušao o ovom mjestu ukazanja Majke Božje – i pozitivnih svjedočanstava ali i kritika, posebno kritika. Tada sam odlučio vidjeti vlastitim očima što se ovdje događa i došao sam kao špijun. Prisustvovao sam na ukazanju, služio sam nekoliko puta svetu misu, otišao sam na klanjanje, ispovijedao. U biti ništa izvanredno, ništa posebno, ali od tada više nisam sumnjao da je ovdje nazočna Majka Božja’’, kazao je mons. Yazlovetskiy, koji je potom iznio i nekoliko primjera pomoći Blažene Djevice Marije u ratu u Ukrajini te svima zahvalio na molitvama za mir u Ukrajini, uvjeren kako su se mnogi spasili zahvaljujući molitvama iz Međugorja.

Svetu misu predslavio je mons. Evelio Menjivar-Ayala, pomoćni biskup nadbiskupije Washington. Koncelebriralo mu je 707 svećenika.

U svojoj propovijedi govorio je o tome kako je ”svijet ranjen, da nam je svima potrebno ozdravljenje, ali nažalost, mnogi od nas su odvojeni od izvora iz kojeg dolaze naš život, naša snaga i naš mir”.

”Dragi mladi, i vi ste došli iz dalekih zemalja u Međugorje, u ovo svetište Marije Kraljice Mira, tražeći izvor istinskog mira i svakog dobra, onog mira koji je plod osobnog susreta s Isusom i bratskog susreta s drugima. Duh Sveti koji prebiva u srcima vjernika je onaj koji je pozvao svakoga od vas da ponovno izađete ususret Onome koji je Put, Istina i Život. Očito je da mi nosimo mnoge nutarnje rane, naše obitelji su ranjene, naše zajednice su ranjene, svijet je ranjen. Ratovi, nesigurnost, marginalizacija, prisilne migracije, gubitak vrijednosti života i ljudskog dostojanstva duboke su rane zbog kojih svijet, čovječanstvo, krvari; izgubili smo mir i čini se da je čovječanstvo izgubilo smjer koji je Bog zacrtao”, kazao je biskup Menjivar te naglasio kako je ”već dugi niz godina Međugorje istinska škola mira i bratstva za cijeli svijet”.

”Marija, Kraljica mira, okupila je u ovom svetištu kroz pastoralne inicijative, kao što je ‘Međunarodni festival mladih’, milijune svoje djece, posebno mladih poput vas, i naučila ih gdje pronaći izvor pravog mira i smisla života. Obično taj susret s Isusom po Mariji započinje izrazitim porivom srca na šutnju, na sabranost, na molitvu i na primanje sakramenta pomirenja. Koliko se ljudi vratilo vjeri i sakramentima u ovom svetištu Marije Kraljice mira? Sakrament ispovijedi donosi nutarnji mir, jer smo pomireni s Bogom, sa samim sobom i s braćom i sestrama. Koliko se ljudi vratilo kući s čvrstom namjerom da poboljšaju svoj odnos sa svojim najmilijima, da ponovno uspostave odnos s prijateljicom ili prijateljem od kojeg su se bili udaljili, da se bore protiv ovisnosti ili da se oslobode loših navezanosti? Dragi mladi prijatelji, kad se vratite kući, neka se na vašim licima primijeti radost i mir spoznaje da ste ljubljeni i izmireni. Ponovno otkrijte neizmjernu vrijednost koju imate kao ljudska bića i kao djeca Božja. Kada se osjetite praznima ili usamljenima, idite Isusu. On može ispuniti tu prazninu svojom prisutnošću”, kazao je mons. Menjivar zaključujući svoju propovijed pozivom svima da nakon ovog susreta u Međugorju budu ”glasnici mira, bratstva i milosrđa”.

Nakon svete mise deseci tisuća mladih molili su pred križem i meditirali sa svijećama.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Propovijed pomoćnog biskupa nadbiskupije Washington Evelija – Ayale na 35. Mladifestu

Trećeg dana 35. Međunarodnog molitvenog susreta mladih na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predslavio je pomoćni biskup nadbiskupije Washington mons.  Evelio Menjivar-Ayala. Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti.


Predragi mladi prijatelji,

prije samo dva tjedna imao sam priliku prisustvovati Nacionalnom euharistijskom kongresu u Indianapolisu u Indiani, zajedno s više od pedeset tisuća katolika iz svih biskupija Sjedinjenih Država. Bio je to dan ispunjen velikom radošću, predanošću, bratstvom i duhovnom obnovom. Tijekom tri mukotrpne godine pripreme za Kongres, potreba za euharistijskim buđenjem u Crkvi postala je vrlo očita: prepoznali smo da je naš svijet ranjen, da nam je svima potrebno ozdravljenje, ali nažalost, mnogi od nas su odvojeni od izvora iz kojeg dolaze naš život, naša snaga i naš mir. Isus Krist nas poziva da se vratimo izvoru i vrhuncu naše vjere i našeg blagostanja: njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji, prisutnosti koja postaje konkretna i stvarna kada i sami postanemo euharistijski narod i Božja prisutnost u svijetu.

Dragi mladi, i vi ste došli iz dalekih zemalja u Međugorje, u ovo svetište Marije Kraljice Mira, tražeći izvor istinskog mira i svakog dobra, onog mira koji je plod osobnog susreta s Isusom i bratskog susreta s drugima. Duh Sveti koji prebiva u srcima vjernika je onaj koji je pozvao svakoga od vas da ponovno izađete ususret Onome koji je Put, Istina i Život. Očito je da mi nosimo mnoge nutarnje rane, naše obitelji su ranjene, naše zajednice su ranjene, svijet je ranjen. Ratovi, nesigurnost, marginalizacija, prisilne migracije, gubitak vrijednosti života i ljudskog dostojanstva duboke su rane zbog kojih svijet, čovječanstvo, krvari; izgubili smo mir i čini se da je čovječanstvo izgubilo smjer koji je Bog zacrtao.

Mnogo puta se mi ljudi ponašamo poput Heroda koji je naredio da Ivanu Krstitelju odsijeku glavu, iako je osjećao određenu privlačnost prema njegovom liku i poruci, kao što smo čuli u evanđelju. Budući da nam nedostaje snažna i duboka vjera u Isusa Krista i da zaboravljamo središnje mjesto ljudskog bića i konkretne životne situacije, lako dopuštamo da nas zanesu i manipuliraju ljudi ili ideologije koje polariziraju, dijele, omalovažavaju drugoga, onoga koji ne dijeli naše ideje. A kad nam netko više nije koristan, učinimo ga svojim neprijateljem, loše govorimo o njemu ili njoj, uklanjamo ga s popisa kontakata i društvenih mreža. Ovo je najčešći način na koji se rješavamo ljudi koje danas smatramo napornima i neugodnima. Ali čak i nakon što ih eliminiramo, obilježeni smo lošim iskustvima, nesigurni u sebe, postajemo nepovjerljivi i tako se lako izoliramo i završavamo tužni, bez prijatelja i bez značajnog doprinosa dobrobiti drugih.

A znate li zašto? Jer su naši mjehovi prazni. U nama postoji praznina koju uvijek nastojimo ispuniti, ali ne nužno onim što uistinu zadovoljava. A znak te praznine je naša potreba, naša želja da posjedujemo sve više i više materijalnih dobara, da imamo pristup najnovijoj tehnologiji, da kupimo najnoviji mobitel, da kontroliramo i manipuliramo drugima po volji. Tako postajemo nezasitni potrošači, manipulatori i manipulirani jer su nam mjehovi, naša srca, prazni.

Ali mi smo ovdje! To je dobra vijest. Ti si ovdje. Dobro je što ste ovdje! (Recite osobi pored sebe: baš je dobro da si tu!) Neki su, poput mene, ovdje prvi put, drugi su došli možda mnogo puta. Nalazimo se do nogu Isusovih i njegove majke Marije, Kraljice mira. Ona, Marija, velika je Učiteljica istinskog mira i istinske radosti. „Klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju“, rekla je Marija u svom Hvalospjevu. Danas smo pozvani da uđemo u njezinu školu; školu pozornog slušanja riječi Božje; školu molitve; školu ljubavi; školu radikalnog predanja; školu svetosti. Ona nas danas pita: „Sine, kćeri, što tražiš, za čime čezneš, što ti je potrebno da pronađeš mir i pravu sreću? Želiš li da zavlada mir i sklad u tvom srcu, u tvojoj obitelji, u tvojoj školi, u tvom narodu? Želiš li biti mirotvorac u svijetu? Učinite sve što vam moj Sin Isus kaže. Vršite njegovu volju. Tako je jednostavna pouka naše Majke i Učiteljice Marije: ‘Učinite što vam on kaže’.“

Papa Franjo nam u Fratelli Tutti kaže da je Isusov mir, mir za kojim toliko čeznemo, shalom, „prije svega njegov dar, plod ljubavi, to nikada nije ljudsko dostignuće; i, polazeći od toga dara, mir je skladni skup odnosâ s Bogom, sa samim sobom, s drugima i sa stvorenim svijetom. Mir je također iskustvo Božjeg milosrđa, opraštanja i dobrohotnosti, koje nas čini sposobnima da zauzvrat vršimo milosrđe, oprost, odbacujući svaki oblik nasilja i ugnjetavanja. Stoga je Božji mir kao dar neodvojiv od toga da budemo graditelji i svjedoci mira; mirotvorci spremni započeti procese ozdravljenja i obnovljenog susreta s domišljatošću i odvažnošću“ (br. 225).

Već dugi niz godina Međugorje je istinska škola mira i bratstva za cijeli svijet. Marija, Kraljica mira, okupila je u ovom svetištu kroz pastoralne inicijative, kao što je „Međunarodni festival mladih“, milijune svoje djece, posebno mladih poput vas, i naučila ih gdje pronaći izvor pravog mira i smisla života. Obično taj susret s Isusom po Mariji započinje izrazitim porivom srca na šutnju, na sabranost, na molitvu i na primanje sakramenta pomirenja. Koliko se ljudi vratilo vjeri i sakramentima u ovom svetištu Marije Kraljice mira? Sakrament ispovijedi donosi nutarnji mir, jer smo pomireni s Bogom, sa samim sobom i s braćom i sestrama. Koliko se ljudi vratilo kući s čvrstom namjerom da poboljšaju svoj odnos sa svojim najmilijima, da ponovno uspostave odnos s prijateljicom ili prijateljem od kojeg su se bili udaljili, da se bore protiv ovisnosti ili da se oslobode loših navezanosti? Dragi mladi prijatelji, kad se vratite kući, neka se na vašim licima primijeti radost i mir spoznaje da ste ljubljeni i izmireni. Ponovno otkrijte neizmjernu vrijednost koju imate kao ljudska bića i kao djeca Božja. Kada se osjetite praznima ili usamljenima, idite Isusu. On može ispuniti tu prazninu svojom prisutnošću.

Još jedan od dragocjenih plodova Međugorja i tih susreta su mnoga zvanja na svećeništvo, posvećeni život i sveti brak. Mnogi mladi prije vas, a nadam se i mnogi od vas ovdje ćete biti potaknuti da se tijekom svog boravka ili nakon putovanja ozbiljno zapitaju: Što Bog želi od mene? Koji je put svetosti Bog namislio za mene?

Prijatelji, vrijedi se predati Bogu u pozivu koji daje smisao životu. Život sa svrhom je ono što nas čini sretnima, čak i ako to nije uvijek lak i savršen život. Ono što je važno jest imati jasan cilj, da naš pogled i naša srca budu uprta u izvor našeg mira i naše radosti, Isusa Krista. Ne bojte se reći „da“ Gospodinu kao što je to učinila Marija! Ne bojte se dati svoj život Gospodinu!

Neka ovo hodočašće u Međugorju, ovaj susret s drugim mladima iz različitih zemalja i kontinenata, iz različitih jezika i kultura, pridonese stvaranju u nama kulture susreta koja promiče mir, prijateljstvo, bratstvo i solidarnost. Neka ovaj susret bude nova Pedesetnica za nas. Neka Duh Sveti u nama ponovno zapali vatru svoje ljubavi; neka probudi u našim srcima novu misionarsku vatru, neka nas Gospodin ujedini i pošalje kao glasnike mira, bratstva i milosrđa. Ne zaboravimo moliti za mir i biti mirotvorci u svakom trenutku.

Neka vas blagoslovi Bog i Djevica Marija, Kraljica mira.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

SVETAC DANA – SV. IVAN MARIA VIANNEY

Danas se spominjemo sv. Ivana Marije Vianneyja, velikog župnika iz Arsa.

Jedva je kojem poniznu, čak i ponizivanu čovjeku pala u dio tolika slava kao Svetom  Ivanu Vianneyju, koji je rođen 8. svibnja 1786., baš uoči same Francuske revolucije, u Dardillyju kraj Lyona. Seljačka obitelj iz koje potjecaše bijaše duboko kršćanska, otvorena siromasima i prosjacima. Ivan je proveo djetinjstvo i prvu mladost u doba strahovlade francuske revolucije, obrađujući očinska polja. U selu tada nije bilo nikakva učitelja. Kad mu je bilo 11 godina, prvi put se u kući pod starim velikim satom ispovjedio kod jednog svećenika koji je odbio položiti prisegu na revolucionarni ustav. Vianneyjeva je obitelj rado primala takve svećenike jer oni su i u najtežim časovima, uz opasnost od nasilne smrti, ostali vjerni Crkvi.

U noćnim je satima Ivan prisustvovao vjeronauku što su ga po selu držale redovnice obučene u građansko odijelo. Na taj se način pripremao na prvu pričest, koju je primio u jednom štaglju, dok je vani stražila dobrovoljna straža. Nevinost srca i duboka pobožnost bile su glavne značajke njegove duhovnosti. Kad su se prilike po Francuskoj revoluciji kako tako smirile, došao je u susjedni Ecully, danas predgrađe Lyona, a onda još selo, za župnika pobožni i učeni svećenik Balley. Došao je čak iz Pariza, iz opatije Sv. Genoveve. On je brzo uočio pobožnog mladića Vianneyja iz Dardilliyja te ga uzeo k sebi u župni dvor da ga pripremi za svećeništvo.

Taj je plan bio osujećivan raznim zaprekama. Najveća je bila Ivanova nesposobnost za učenje. Želio je biti svećenik, ali kako će kad je nesposoban za učenje i školu? Nalazeći se u tjeskobi, poduzeo je hodočašće u La Louvesc na grob svetog Franje Regisa. Bilo je to g. 1808. Pošao je onamo pješice, ne kupujući ništa, već proseći hranu. Sv. Franjo Regis mu je pritekao u pomoć: “Od tada je toliko napredovao u naukama da više nije upadao u malodušnost.”

Za vrijeme napoleonskih ratova Ivan je bio pozvan u vojsku, a onda silom prilika postao vojni bjegunac. Kad je prošla ta avantura i on se vratio kući da nastavi s učenjem, zapreka bijahu sjemenišni profesori koji su Ivana rušili gotovo na svakom ispitu.

Zahvaljujući posredovanju i velikoj smionosti generalnog vikara iz Lyona, Balleyjeva osobnog prijatelja, Crkva je u osobi Ivana Vianneyja dobila jednog od svojih najboljih svećenika. Generalni je vikar ovako obrazložio svoju preporuku: “Vianney je pobožan, zna moliti krunicu i štuje Majku Božju. Milost i njegovo srce učinit će ostalo.” Nije se prevario u svome sudu, ni morao pokajati zbog svoje preporuke. Vianney je više nego opravdao dano mu povjerenje.

On je napokon teškom mukom dovršio svoje nauke. Posljednji ispit što ga je uspio položiti čak je dokazao i stvarni napredak u naukama. Svećeničko ređenje, koje mu je 13. kolovoza 1815. podijelio mons. Simon, biskup Grenoblea, učinilo ga je Isusovim svećenikom zauvijek, jednim od najdostojnijih nosilaca svetoga reda. Svoju prvu misu služio je u sjemenišnoj kapelici odmah sljedeći dan. Toj radosti pridošla je i druga. Tek što se vratio u Ecully, saznao je da ga je lyonski nadbiskup imenovao kapelanom kod njegova dragoga gospodina Balleyja. Taj ga je časni svećenik još više uveo u molitveni, asketski i pastoralni život. Njih dvojica su se upravo natjecala u svetosti.

Vianney je brzo nakon toga, već g. 1818., bio imenovan župnikom u Arsu. Generalni vikar Courbon ovako mu je obrazložio to imenovanje: “U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu; vi ćete je u nju unijeti.” Vianney je ostao na toj župi sve do svoje smrti 4. kolovoza 1859. te unio u nju mnogo života i ljubavi prema Bogu.

Otputovao je onamo pješice, a za njim su išla siromašna seoska kola vozeći njegovu skromnu prtljagu. Kad je bio već pred Arsom, uslijed guste magle nije se snalazio. Tada je susreo mladog pastira te ga upitao za put u Ars. Taj ga je odmah uputio jer je i sam bio iz tog sela. Župnik mu se zahvalio rekavši: “Mali moj, ti si mi pokazao put u Ars, a ja ću ti pokazati put u nebo.” Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Novi se župnik, uselivši se u siromašni župni dvor, dao odmah na posao, na obraćanje svoje župe, najprije strašnim pokorama, dugim noćnim satima molitve pred Presvetim Sakramentom, veoma ozbiljnim i oštrim propovijedima. Veliku je brigu posvećivao i obnovi župne crkve. Njegov je stan bio najsiromašniji, hrana kuhani krumpiri, ali u crkvi je iz poštivanja prema Isusu želio da sve bude što ljepše.

Arški je župnik brzo počeo sudjelovati i na pučkim misijama što su ih revni svećenici činili po okolnim župama. I dok se, kako je sam rekao, među svećenicima “isticao kao seoski blesan”, ljudi su ipak grnuli k njegovoj ispovjedaonici. On ih je znao ne samo dobro ispovjediti, već i voditi putem savršenosti prema Bogu. Mnogi su ga počeli pratiti i u Ars i tako je polako počeo onaj arški proštenjarski život, s mnoštvom hodočasnika, što su dolazili k svetome župniku na ispovijed.

“Ars više nije Ars…”, mogao je ustvrditi i sam sveti župnik sa zahvalnošću Gospodinu. Selo se preobratilo i postalo središte izvanrednog pastoralnog rada u kojem je njihov župnik dnevno znao provoditi u ispovjedaonici i do 12 sati, koji put i više. Taj je silni rad uznemirio i samoga kneza tmina, zloga duha, pa je kroz dulje vremena svetoga župnika po noći uznemirivao. Jedna je od rak-rana Arsa bilo zanemarivanje svetkovanja nedjelje. Za dobro svoje župe sveti je župnik osnovao kuću Providnosti, neke vrste sirotište za siromašne i izložene djevojčice. Njima bi svako poslije podne održao vjersku pouku. Za njih je učinio i svoje prvo čudo: umnoženje brašna za potrebni kruh. Svojom jednostavnošću, ljudskošću, pa i humorom ponizni je arški župnik privlačio u Ars mnoštva, pa se to selo pretvorilo u pravo proštenište. Ljudi su naročito u velikom broju dolazili arškom župniku na ispovijed.

Josip Toccanier, kasniji arški župnik, kao svjedok procesa beatifikacije, u dobi od 51 godine, izjavio je: “Jednog sam dana bio prisutan kad je u župno dvorište u Arsu došao neki mladić, koga nikad nisam vidio, jer je bio iz Hyeresa u Provenci, a nisam mu znao ni ime. Vianney mu je rekao: ‘Prijatelju moj, vi dakle želite postati kapucin?’ Mladić se silno začudio i pocrvenio. On je stvarno imao tu želju, a o njoj još ni s kim nije govorio, pa čak ni sa svojim ispovjednikom koji je kraj njega stajao.”

Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna čudesa pa ga je Crkva proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika.

MOLITVA SV. IVANU MARIJI VIANNEYJU

Sveti župniče Arški, tijekom tvoga djetinjstva, srce tvoje bijaše usmjereno prema Bogu.
Djevica Marija, Kristova Majka, sjajila je neprestano kao Zvijezda tvoga života.
Čuo si poziv Isusa Krista, isti poziv, koji je on uputio prvim učenicima.
Isti poziv, koji su tijekom povijesti prihvaćali mnogi mladići
i svoj život posvetili širenju Evanđelja kao svećenici i pastiri stada Božjega.

Sveti župniče Arški, sav tvoj život bijaše odgovor na taj neodoljivi poziv,
poziv ljubavi.

Izmoli našem papi milost, da ravna Crkvom Kristovom istom mudrošću i zauzetošću
kojom si ti upravljao malom lađom u Arsu.

Izmoli našim biskupima hrabrost i jakost, koja im je potrebna
da navješćuju Riječ Božju kako treba i da vode uznemireno stado prema Kristu,
koji je Put, Istina i Život.

Izmoli našim svećenicima milost da svaki dan prikazuju svetu misnu žrtvu, sakrament Ljubavi,
i da uvijek budu najtješnje povezani s otkupiteljskim križem Kristovim.
Isprosi im milost da u srca ljudska ulijevaju milosrđe Krista Spasitelja
po sakramentu pokore, pomirujući ljude s Bogom i s bližnjima.

Isprosi od Boga za sve milost svetosti.
U trenutku razdjeljenja, uznemirenosti, mržnje i tjeskobe obraćamo se k tebi.
Sveti župniče Arški, vapijemo ti, dođi u pomoć svojoj Katoličkoj Crkvi! Amen.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 4. KOLOVOZA 2024.

Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; tko vjeruje u mene, ne će ožednjeti.

XVIII. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 4. 08. 2024.

OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Izl 16,2-4.12-15; Ps 78,3.4bc.23-25.54; Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ivan Marija Vianney, Justin, Rajner, Krescencije, Cecilija

NAPOMENA:
▪ Izostavlja se slavlje sv. Ivana Marije Vianneya, prezbitera, osim gdje se slavi kao svetkovina (titular crkve, zaštitnik župe).

Prvo čitanje:

Izl 16, 2-4.12-15

Učinit ću da vam daždi kruh s neba.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Sva zajednica izraelska u pustinji stade mrmljati protiv Mojsija i Arona. I rekoše im sinovi Izraelovi: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« Tada reče Gospodin Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li živjeti po mom zakonu ili neće.« »Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Reci im: ‘Još večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.« I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slána uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 78, 3.4bc.23-25.54

Pripjev:

Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.

Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Gospodnju i silu njegovu.

Odozgo naredi oblacima
i otvori brane nebeske,
ko kišu prosu na njih mânu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.

Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
U svetu zemlju svoju on ih dovede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.

Drugo čitanje:

Ef 4, 17.20-24

Obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena.

Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:

Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove.

Ta vi ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je isitna u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjek, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 6, 24-35

Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Sto metara dugo platno s molitvama i zahvalama sudionika Mladifesta

I ove godine tijekom trajanja Međunarodnoga molitvenog susreta mladih u Međugorju sudionici mogu na velikom platnu dugom sto metara svakodnevno pisati svoje molitve, zahvale Bogu, Kraljici Mira ili neku duhovnu misao. To platno će se, sada već tradicionalno, zadnjega večeri Mladifesta u ponedjeljak (5. kolovoza) prinijeti u euharistiji u zajedničkoj molitvi.

Mladi iz Cenacola pripremili su, a mladi iz Frame brinu se oko platna pored vanjskog oltara međugorske crkve sv. Jakova.

”To platno će se zadnje večeri Mladifesta, u ponedjeljak, prinijeti Gospodinu prije početka svete mise”, najavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić te je pozvao sve da upišu svoje molitve i zahvale Bogu kao i svoje duhovne misli.

Na vanjski oltar crkve sv. Jakova donijet će ga mladi iz Frame, koji uz ostale stvari, brinu se da i sve oko tog platna bude u redu pa je red za upisivanje na njemu znao biti i više desetaka metara. Svi na vrelom hercegovačkom suncu strpljivo čekaju kako bi Gospi upisali svoje zahvale, molitve, zavjete…

Platno je još tri dana pored vanjskog oltara te se i vi, koji niste, još možete upisati sa svojim molitvama i zahvalama Kraljici Mira.

Treći dan 35. Mladifesta – Kateheza fra Ivana Hrkća, svjedočanstva Marijinih ruka i o. Carlosa Pinera Medine

Treći dan 35. Međunarodnog molitvenog susreta mladih – Mladifesta započeo je u nešto ugodnijem ozračju, zbog kiše koja je tijekom noć bar malo osvježila Međugorje. Mladi su prije službenog početka jutarnjeg dijela programa počeli zauzimati svoja mjesta na prostoru vanjskog oltara crkve sv. Jakova na kojem se održavaju svi programi Mladifesta. A sve je započelo i ovoga jutra uz molitvu koju je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić praćen uz ugodne zvuke međunarodnog zbora i orkestra od gotovo 100 članova pod ravnanjem maestra Damira Bunoze.

Geslo ovogodišnjeg susreta ‘’Marija je uistinu izabrala bolji dio’’, bilo je poticaj i nadahnuće međugorskom župnom vikaru fra Ivanu Hrkaću za današnju katehezu. Na dubok, ali i duhovit način protumačio je ulomak iz Svetoga Pisma koji donosi događaj posjeta Isusa kući Marije i Marte.

‘’Gospodin želi staviti naglasak na ono što radiš i kako radiš to što radiš, kakvo je tvoje srce u služenju’’, kazao je fra Ivan. Obje uloge su važne i Marte i Marije, no važno je duboko slušati Gospodina. ‘’Zato je važan Mladifest, živimo u užurbanosti, važno je doći i sjesti. Umiriti svoj korak, zastati uz Isusa, u klanjaju, Euharistiji, sve to znači sjesti blizu Isusovih nogu’’, istaknuo je između ostaloga fra Ivan u svojoj katehezi, u kojoj je govorio o geslu ovogodišnjeg Mladifesta te ispričao priču kako se vrata našega srca mogu otvoriti samo iznutra, a nikako izvana na silu.

”Zato je ovih dana bitno odškrinuti vrata svoga srca da svjetlost Božje riječi stvarno uđe u naše srce pa da onda stvarno jednog dana i vi i ja čujemo ove riječi umjesto Marija, da kaže: Fra Ivan je uistinu izabrao dio koji mu neće biti oduzet”, kazao je fra Ivan Hrkać.

Radio Mir Međugorje

Prvo je svjedočanstvo bilo o rukama koje pomažu, a riječ je o svjedočanstvu člana humanitarne udruge koja ima sjedište u župi Međugorje, a to su ‘’Marijine Ruke’’.

Karlo Šego, volonter Udruge kazao je kako su ‘’Marijine Ruke’’ osnovane 2016. godine s ciljem pomoći siromašnima, ali i svima kojima je pomoć potrebna. Idejni začetnik vidioc Jakov Čolo, stavio se na raspolaganju negdašnjem župniku fra Marinku Šakoti koji je Jakova zadužio da vodi Udrugu. Na početku je bio mali broj korisnika Udruge, ali se s vremenom broj povećavao. Trenutno Udruga skrbi za 700 obitelji u potrebi. Volonteri čine snagu udruge ‘’Marijine Ruke’’, to su ljudi koji su se odazvali Gospinu pozivu i žele biti njene ispružene ruke.  Trenutno je u udruzi 50 volontera koji daju svoje vrijeme nesebično bratu i sestri u potrebi.

Fra Zvonimir Pavičić je mladima govorio i o Centrima Mira u svijetu koji prenose poruku Međugorja, te o njihovom značenju i snazi.

‘’Međugorje nema granica, nego su to ljudi koji daju sve da Međugorje stigne u sve krajeve svijeta. Smisao Centara je da navijesti Evanđelje, da ljude privede Bogu, molitvi, da pokaže kako je lijepo biti u Božjoj blizini. Da sve ono lijepo što živimo u Međugorju živimo tamo gdje trenutno jesmo’’, kazao je između ostaloga fra Zvonimir.

Otac Carlos Pinero Medina iz Španjolske govorio je jutros mladima o promjeni svoga života u Međugorju prije 13 godina.

”Zahvaljujem Bogu zbog čudesa koji čini u našim životima. Bog je bio velik preko svoje majke, a moja majka mi je govorila: Odabrao si bolji dio”, kazao je Otac Carlos Pinero Medina.

Popodnevni program Mladifesta započinje u 16 sati svjedočanstvima i nastavlja se molitvom krunice i svetom misom u 19 sati. Nakon svete mise uslijedit će molitva pred križem sa svijećama.

Pin It