Je li ovako izgledala Marija Magdalena?
Dvojica znanstvenika rekonstruirala su izgled svetičina lica na temelju relikvija koje se čuvaju u bazilici svete Marije Magdalene u Francuskoj
Grupa umjetnika i znanstvenika rekonstruirala je lice koje je vjerojatno pripadalo Mariji Magdaleni, piše Aleteia. 3D rekonstrukcija izvedena je na lubanji za koju se vjeruje da je prava lubanja ove svetice ranog kršćanstva. Lubanja se čuva u bazilici Marije Magdalene u mjestu Saint-Maximin-La-Sainte-Baume u Francuskoj.
Ovo mjesto gdje se relikvije čuvaju veže se s jednom od predaja, koje govore što se dogodilo s Marijom Magdalenom nakon Isusova uskrsnuća.
Njezina jedina hrana bila je hostija koju su joj svakodnevno donosili anđeli
Jedan zapis iz srednjeg vijeka na francuskom jeziku kaže kako je Marija Magdalena čamcem otputovala na jug Francuske kako bi propovijedala Isusovo evanđelje. Ondje se je, prema legendi, povukla u spilju u gorskom masivu La Sainte-Baume, gdje je živjela do kraja života. Njezina jedina hrana bila je hostija koju su joj svakodnevno donosili anđeli. Kasnije su hodočasnici upravo na tom mjestu izgradili crkvu.
Charlier i Froesch su, na temelju 500 fotografija relikvije, stvorili digitalni model lubanje
Philippe Charlier, biološki antropolog sa Sveučilišta u Versaillesu i Philippe Froesch, vizualni forenzičar, uspjeli su, na temelju 500 fotografija relikvije, stvoriti digitalni model lubanje. Oni kažu da je lubanja u tako dobrom stanju da nisu imali problema s određivanjem položaja nosa, očiju i usta.
Sarah Gibbens iz časopisa National Geographic otkriva da su na temelju pomnih ispitivanja otkrili kako lubanja pripada ženi mediteranskog podrijetla staroj oko 50 godina. Na temelju tih saznanja mogli su utvrditi crte lica te konture lubanje.
Boja njezine kose utvrđena je na temelju pramenova koji se još uvijek nalaze na relikviji, a boju kože pretpostavili su prema tonovima koji prevladavaju na Mediteranu.
Onima koji vjeruju da je to uistinu lubanja svete Marije Magdalene ova slika, do koje su došla dvojica istraživača, daje vrijedan uvid u biblijske priče. Međutim, Charlier napominje kako postoji mogućnost da lubanja nije svetičina. On je za National Geographic izjavio: „Nismo sigurni je li ovo prava lubanja Marije Magdalene. Ali bilo je veoma važno izvući je iz anonimnosti.“
Ova dvojica znanstvenika ne odustaju od svoje želje da nastave s rekonstrukcijom ovih ostataka kako bi još preciznije utvrdili kako je Marija Magdalena možda izgledala
Povijest relikvija koje se čuvaju u bazilici Saint-Maximin-La-Sainte-Baume može se pratiti sve do 13. stoljeća, kada su kružile glasine o njihovoj autentičnosti. Međutim, treba napomenuti da postoji još najmanje pet kolekcija relikvija za koje se smatra da su pripadale Mariji Magdaleni.
Charlier je jednom prilikom izrazio želju da na lubanji radi izvan njezina relikvijara, kako bi, odredio starost lubanje pomoću metode radioaktivnog izotopa ugljika te kako bi na njoj izvršio DNK analizu. Međutim, s obzirom da to podrazumijeva uklanjanje dijelova relikvije, nije za to dobio dopuštenje Crkve.
Unatoč tome, ova dvojica znanstvenika ne odustaju od svoje želje da nastave s rekonstrukcijom ovih ostataka kako bi još preciznije utvrdili kako je Marija Magdalena možda izgledala.
Izvor: book.hr
