Što je Tijelovo i kako je nastalo?
Danas s radošću u dušama slavimo blagdan Tijelova (latinski Corpus Christi). Spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak, pričesti, sakramenta tijela i krvi Kristove, kao uspomenu na posljednju Kristovu večeru.
Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove jedan je od najznačajnijih blagdana u katoličkoj liturgijskoj godini.
Blagdan koji je među katolicima važan iz razloga jer je riječ o svetkovini u spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.
Njime se slavi ustanovljenje Presvetog Oltarskog Sakramenta i misne žrtve, što je Krist učinio na Posljednjoj večeri, prije svoje muke i smrti na križu.
Tijelovo je blagdan kada se procesijama kroz gradove javno svjedoči vjera.
Tijelovo je jedan od četiriju zapovjednih blagdana Katoličke crkve, pomiče se ovisno o Uskrsu i uvijek se slavi u četvrtak nakon svetkovine presvetog Trojstva.
Blagdan je to sakramenta u kojem se, kako kršćani vjeruju i svjedoče, na nevjerojatan i neopisiv način daruju Božja ljubav i milosrđe.
Na Tijelovo se izlaže Presveti sakrament
Noseći ga ulicama gradova i naselja u procesiji, vjernici sa svojim svećenicima tako javno svjedoče svoju vjeru.
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.
Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.
Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik posumnjao u to čudo.
Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.
Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II.(1503-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X..
Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.
Od 2001. godine Tijelovo je u Republici Hrvatskoj proglašeno državnim blagdanom i neradnim danom.
Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva, odnosno svaki deveti četvrtak nakon Uskrsa.
Presvetom Tijelu Isusovom i Predragocjenoj Krvi Kristovoj posvećena su mnoga naselja, župe i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Sopot, Zagreb-Kozari Bok, Zagreb-Mošćenička, Trešnjevka, Zagreb-Tuškanac, samostanska kapela Klanjateljica Krvi Kristove, Petrovina kod Jastrebarskog, Ludbreg, Kučiće kod Omiša).
