‘TO JE NEŠTO NEVJEROJATNO’ Papin novi izaslanik vidno oduševljen onim što je vidio u Međugorju
Aleteia je intervjuirala monsinjora Alda Cavallija, trenutnog papinskog izaslanika na mjestu navodnih ukazanja.
To je jedan od najvažnijih duhovnih fenomena prošlog stoljeća, pišu na Aletei, jedinstven u povijesti po svom navodnom trajanju, a čiji učinci sežu do Australije, Kine ili Meksika. Riječ je o Međugorju, hrvatskom gradu u kojem se već 42 godine može dogoditi niz ukazanja Djevice Marije.
Hodočasnici se svake godine broje u milijunima, a fenomen je dosegao toliku veličinu da je papa Franjo poslao apostolskog vizitatora da nadgleda pastoralnu skrb za one koji tamo dolaze: monsinjora Alda Cavallija.
I Aleteia ga je intervjuirala kako bi doznala njegovo mišljenje o navodnim ukazanjima, njegovom odnosu s vidiocima….
U kojoj je fazi istraga oko Međugorja?
U Vatikanu postoji međunarodna komisija koja to već duže vrijeme proučava. Budući da je moj zadatak provjeriti da li u pastoralu sve dobro funkcionira, ne znam točno gdje je istraga.
Ali za mene je ključno da u Međugorju do prije 42 godine nije bilo ničega osim brda. Tada je započeo fenomen, duhovni pokret koji je još uvijek živ.
Na što se to odnosi?
Jer ljudi dolaze iz Australije, Koreje, Kine, Kolumbije… To je nešto nevjerojatno.
Zašto je postao, milošću Božjom, mjesto milosti? Još ne znamo.
Ali što nam je činiti? Pa surađujte da ovo mjesto i dalje bude mjesto milosti: bez sponzora, bez interesa, bez gospodarske namjene… Jako je važno da tako i ostane.
Posljedice “međugorskog fenomena”
Poznajete ne samo mjesto, nego sve što okružuje „međugorski fenomen“. Kakve posljedice ono što se tamo događa izaziva u cijelom svijetu?
Mnogo je duhovnih plodova. Ljudi koji dolaze ispovijedaju svoje grijehe, ali ispovijedaju i želju, volju, za dubokom promjenom života.
To je nešto što govore tisuće i tisuće ljudi iz cijeloga svijeta.
Tko želi moliti i promijeniti život, u Međugorju nalazi idealno mjesto, duboke milosti.
Tko se dođe baviti turizmom, ne nađe ništa, jer nema baš ničega.
Tako da je najčešća posljedica da tko stigne ode s projektom drugačijeg života, da ga provede u mjestu iz kojeg je došao. To je važno.
Imamo i konkretne slučajeve ljudi koji kažu da su tjelesno ozdravili, mnogo ljudi koji tamo pronalaze svoj svećenički poziv ili posvećeni život, a formiraju se i mnoge obitelji.
Može li to biti prijevara?
Bi li se ovakav plod mogao proizvesti da ne postoji, istina, autentično nadnaravno djelovanje?
Gledajte, Bog radi što želi, kako želi. Znam samo da je sve ovo počelo prije 42 godine, a mjesto gdje nije bilo ničega danas je mjesto čiste milosti za svakoga tko dođe. To je i moje vlastito iskustvo.
Dakle, ova je misija za vas osobno bila nešto posebno?
Ja ostajem tamo. Napokon! [smijeh] Postoji nešto što vas poziva da to učinite.
Idem u crkvu, kao i svi drugi; Navečer slavim misu sa svećenicima, obično na hrvatskom… I to mi se jako sviđa.
Dva-tri sata proleti, bez umora. I kao meni, i drugima se to događa.
Ukazuje li se Bogorodica u Međugorju?
Da bih odgovorio na ovo, moram pričekati što Komisija kaže.
Čak i ako ne možete reći o čemu se radi, imate li mišljenje o istinitosti ukazanja?
[ Gleda nas ozbiljno i ukočeno, ali sa smiješkom ] Jedno mi je vrlo jasno: nema sumnje da je Međugorje mjesto milosti.
Zašto je to tako, ako se tamo rade iste stvari koje se rade u bilo kojoj crkvi? Jer u Međugorju postoji nešto posebno.
Ne postoje presedani za tako dugotrajno marijansko ukazanje (u ovom slučaju još uvijek navodno ukazanje). Može li to biti znak koji utječe na vjerodostojnost navodnih ukazanja?
Mislim da ne. Bog je slobodan činiti što želi. Vidite, u Međugorju je velika sloboda: nema inspektora, nema straže, nema tko špijunirati.
Tko god želi posjetiti sestru Maillard [francuska časna sestra Emmanuel Maillard, velika popularizatorica Međugorja, ur.] ili one koji kažu da su vidjeli Djevicu, mogu to učiniti ako žele.
Sve je besplatno, besplatno, besplatno. Dođeš slobodno, a kad dođeš, slobodan si moliti ili ne moliti, ići na ispovijed ili ne ići na misu ili ne. Tako da svatko može sam provjeriti stvari.
“Ja sam prijatelj svih vidjelaca”
Kakav odnos imate s navodnim vidiocima Djevice?
Ja sam sa svima njima prijatelj i vrlo često s njima razgovaram: oni mene vode kod sebe, ja njih, dogovorimo se gotovo o svemu… Prijatelji smo.
I mislite li da govore istinu kada kažu da vide Djevicu?
Pa, kao i sa svim svojim prijateljima, razgovaram o mnogočemu: obitelji, svakodnevnim stvarima, zdravlju… Ali s njima ne pričam o vizijama. Ipak, za mene je najvažnije da su to normalni ljudi.
Na što se to odnosi?
Jer kad su imali svoje… iskustvo, kakvo god ono bilo, bili su normalna djeca. Na njih nitko nije utjecao. Svećenik je bio izvan svega. Tamo nije bilo slike Djevice. Ništa.
Bila su to normalna djeca koja su hodala normalnim mjestom. U autentičnim ukazanjima to uvijek biva ovako: Fatima? Troje normalne djece. Bernadette, u Lurdu? Vrlo normalna djevojka. San Juan Diego, u Guadalupeu ? Normalno, normalno, normalno. Uvijek je tako.
Jer kakva je bila Marija? Čovjek otvori Evanđelje i vidi da je to bila normalna djevojka iz Nazareta, koja se kao i svi drugi željela udati…
Ali, u svakom od ovih slučajeva, ono što se događa nakon, više nije tako normalno…
A papa Franjo što misli o Međugorju?
Vau! Papa Franjo jako je zadovoljan Međugorjem jer je ono mjesto molitve. Sretan je, sretan.
Zašto župa nije podignuta kao svetište?
Fatima je biskupijsko svetište. Lourdes također. Ovdje je ostala kao župa. Da bude svetište, ili intervenira biskup, ili intervenira papa. I do sada nisu.
Ali vidite: do prije četiri-pet godina svećenici izvana nisu mogli pratiti vjernike, iz razloga u koje neću ulaziti. Sada ih dolazi na tisuće. Lani ih je bilo 30.000.
Što to znači? Da je Crkva postupna, korak po korak, ali djeluje.
Što mislite da će se dogoditi s Međugorjem sljedećih godina?
Nitko ne zna budućnost. Dakle, ono što sada moramo učiniti je surađivati s milošću. Danas tko ide tamo moliti ulazi u mjesto milosti.
Ljudi se nikada ne umore moliti, biti tamo, ići na ispovijed, ići na misu. Ljeti se održavaju duhovne obnove za mlade jedinstvene u svijetu.
Ali, u isto vrijeme, sve je normalno i ništa neobično. Misa? Vrlo normalno, ali dobro proslavljena, s ukusom i odanošću. Klanjanje? Kvalitetno i s poštovanjem. Krunica i Križni put? Isto! Ljudi idu moliti u brdo i planinu, isto razborito.
Stoga moramo surađivati kako bi ovo i dalje bilo tako: mjesto čiste milosti, bez drugih interesa.
