Nedjeljno razmatranje – Cvjetnica
Poslušajte nedjeljno razmatranje koje je priredila s. M. Zdenka Kozina.
Liturgija Cvjetnice započinje blagoslovom maslinovih ili palminih grančica i mimohodom kojim obnavljamo sjećanje na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem kada ga je razdragano mnoštvo pozdravljalo, prostirao svoje haljine i klicalo: „Hosana Davidovu Sinu: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini! (Mt 21,9). Evanđeoske stranice toga dana
bremenitesustarozavjetnim citatima i značenjima koja vode prema ispunjenju starozavjetne Pashe i otkrivaju njezinu novost u Kristu.
Pokušajmo se uživjeti u situaciju koja je vladala na prvu Cvjetnicu. Isus,prije događaja njegove muke, smrti i uskrsnuća, ulazi u Jeruzalem kao Mesija na magarcu, kako je prorokovano stoljećima ranije. I narod ga je dočekao u pravome mesijanskome duhu. Isus se nije opirao ovakvom dočeku, iako mu je bila poznata nepostojanost i prevrtljivost mase koja će ga samo za nekoliko dana odbaciti tražeći njegovo smaknuće: „Smrt zaslužuje! Neka se razapne!” (Mt 26,66,27,23).
Isus je svjestan glavara svećeničkih i starješina koji od početka traže kakvo lažno svjedočanstvo da bi ga mogli pogubiti. Znao je također da nitko od naroda neće stati u njegovu obranu kod Pilata. Većmu u grudima grč od Judina poljupca i Petrovog trostrukog zatajenja, ali On slavlja ne zaustavlja. Znao je da njegova putanja mora proći Golgotskim brijegom do uskrsnog jutra. Pazimo: mi smo danas ti Jeruzalemci, euforični i nestalni ljudi, mi smo pozaspali učenici. U nama se miješaju Ivanova privržena ljubav i Pilat koji radi mimo svoga uvjerenja.lako Isusa nismo odbacili otkrivamo da ga često previđamo i zaobilazimo. Isusova se Cvjetnica u nama nastavlja. Još i danas Gospodin jaše na živinida lakše čuje neusiljene usklikedjece i priprostih. (R. Kupareo, Cvjetnica, 1976.)
Gospodin Isus se nije promijenio. Upravo je tu bit današnjeg blagdana i za nas. U ovom Velikom tjednu obnovit ćenajveći dar koji se može zamisliti: darovati će svoj život, tijelo i krv, svoju ljubav. On nas svojom ljubavlju otkupljuje od naših bezakonja, lutanja, želje za osvetom pokazujući nam da se nasilje ne pobjeđuje nasiljem, pravda se ne postiže osvećenjem, pobjeda se ne ostvaruje isključivo snagom vlastite moći i jakosti. Ali na tako veliki dar moramo odgovoriti na prikladan način; darivanjem nas samih, našeg vremena i molitve u dubokom zajedništvu s Kristom koji trpi, umire i uskrsava za nas.
Vrijeme je da se otrgnemo od starih i grješnih navika i da se podložimo Isusu da On bude naš Gospodar. Jer On će nam, upokorimo li se Njemu – kao mlado magare, i primimo ga na svoja leđa – pokazati slast i ljepotu duhovnoga života. Pokazat će nam pravi smisao naših križeva, naših napora, jednom riječju pravi smisao slobode u koju nas samo On može uvesti. U slici magareta, koje je i vanjskim izgledom slično zemlji,suhoj i sivoj, pronalazimo svoj izvorni jezik. Magarac kao prijestolje na kojemu Isus ulazi u Jeruzalem simbol je malenosti i poniznosti.
Isus i danas želi pobjedonosno ući u ljudske živote jašući poniznu životinju: on želi da naše svjedočanstvo bude jednostavno, da se očituje kroz dobro obavljen posao, kroz iskazivanje radosti, vedrine, iskrene brige za druge.
Želi biti s nama u svim prilikama uobičajenoga ljudskog života. I mi bismo mu danas mogli reći:,,Kao magarčesam pred tobom, Gospodine. Ali ti si uvijek sa mnom, uzeo si moje uzde ivodiš desnicu moju’ (usp. Ps 73,23-24). Pred Gospodinom moramo prostrijeti, kako su govorili starodrevni oci Crkve, naš život i sebe same kao prosti ogrtači ili maslinove grane.
Dotaknuti iskustvom korizmenog puta, i mi danas zajedno s Pjesnikom kličimo:
„Širite ruke, umorne ruke, masline drage, Mašite na pozdrav dlanom od srebra!
(…)
Jer prolazi veliki Kralj
Na magarčetu.
Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini kao dijete u krilu Djevice, taj isti, taj isti narastao je kao gora, Silan Kralj.
Al’ dobra živina još snage ima Da ga nosi.
O, dobri magarče, što Boga nosiš, Zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama; O, dobra živino, tisuće bi htjele Podijeliti s tobom taj sveti teret; O, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu, Jer nisi zbacio Gospodnji jaram!
Širite ruke, umorne ruke, masline drage, Jer nas je strah pružiti ih pred Bogom! Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče, Da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!”
(R. Kupareo, Na Cvjetnicu, 1935.)
Neka nam Gospodin svjetlošću svoje vječne ljubavi pomogne u vršenju primjera koji nam je dao te i mi vladamo poniznom ljubavlju i opraštanjem, traženjem i vršenjem volje Očeve koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (1Tim 2,4).
