Majka Elvira: U mladima, koji su promašili život, postoji veliko bogatstvo koje još nisu otkrili
“Prelijepo je i zaprepašćujuće vidjeti nasmijane mlade, sjaj njihovih očiju, radost koja isijava s njihovih lica. Snagu i odlučnost živjeti u jednoj Zajednici koja ih ne mazi, ne dijeli im bombone, u jednoj Zajednici koja se smatra zahtjevnom. Jer mi ih želimo voljeti, ne postavljajući im zahtjeve, nego vjerujući da u mladima, koji su promašili život, postoji veliko bogatstvo koje još nisu otkrili. Zahtjevni smo i vjerujemo u njih, jer ih volimo”, ističe Majka Elvira
16. srpnja 1983. godine, kada se Crkva spominje Gospe od Karmela, u jednoj ruševnoj i napuštenoj kući dobivenoj od grada na korištenje, u gradiću Saluzzo, pokrajina Cuneo u Piemontu na sjeveru Italije, časna sestra Elvira Petrozzi, danas poznata kao Majka Elvira, započinje sa Zajednicom Cenacolo. Odgovor je to Božje nježnosti na vapaj mnogih mladih koji, izgubljeni, izvarani i razočarani, traže radost i smisao života u lažnom blještavilu svijeta. Rađa se mjesto prihvata, ljubavi i služenja životu, mjesto koje je tijekom godina postalo izvor nade i uskrsnuća za mnoge izgubljene u svijetu tame i tuge, marginaliziranosti, očaja i ovisnosti, piše na službenim stranicama Zajednice Cenacolo.
Majka Elvira prvobitno kani otvoriti samo jednu kuću, ali kao i obično Božji planovi veći su od ljudskih: mladi dolaze sa svih strana i traže da budu primljeni, želeći započeti novi život. Tako se tijekom godina kuće Zajednice Cenacolo, nazvane bratovštine, umnožavaju: najprije u Italiji, potom u Europi i naposljetku širom svijeta. Trenutno postoji 61 bratovština u 18 zemalja svijeta.
O kratkoj povijesti Zajednice Cenacolo progovorila je sama Majka Elvira: “Potječem iz brojne obitelji. Odrastali smo nakon drugog svjetskog rata, odrastali u velikom siromaštvu, uz mnoge poteškoće toga vremena. Ali sjećam se tog vremena kao vremena velikog blagoslova. Tada sam shvatila da materijalno siromaštvo i poteškoće ne mogu uništiti jedinstvo i ljubav u obitelji. Imala sam 19 godina kad sam odlučila ući u samostan. Taj samostan je i danas pun života, a nalazi se u četvrti Borgaro pored Torina. To je samostan časnih sestara milosrdnica Svete Ivane Antide Thouret, velike francuske utemeljiteljice, koja je imala veliko srce u službi za siromašne, bez razlike. Tamo sam ostala oko dvadeset i osam godina. Kasnije se u meni razvila želja, vrlo jaka, angažirati se u radu s mladima. Posebno s mladima koji su bili u potrazi za smislom života. Toliko su žudjeli za smislom da su posezali za drogom. Bili su uspavani, očajni, umirali su iz dana u dan. Željeli su znati postoji li ljubav. Pitali su se: mogu li pronaći mir u svojoj nutrini.”
Tada se srce Majke Elvire okrenulo zalutaloj mladeži. “Započeli smo u jednoj kući, na brežuljku, koju nam je dala općina Saluzzo”, svjedoči Majka Elvira i nastavlja: “Ova kuća je već godinama bila napuštena. Našli smo sve ono što se nalazi u jednoj napuštenoj kući: šikara na sve strane, odvaljena vrata, razbijena stakla na prozorima. No, započeli smo je obnavljati sa žarom, snagom i ljepotom ljubavi. I ovaj put ljubav je bila jača od poteškoća, jača od straha, od promašaja. To je mogao biti i veliki promašaj, ali tada nisam nikad ni pomislila da bi to mogao biti promašaj. U svojoj nutrini sam osjećala snagu, snagu ljubavi, snagu koja nije bila ljudska, moja.
Tada nisam uopće znala jesam li bila sposobna voljeti. No osjećala sam hrabrost, spremnost na rizik, gledala sam stvari s druge strane, vjerovala sam usprkos svim promašajima. Sada mogu reći, to je Ljubav Božja koja je obuhvatila moju volju, moju slobodu, snažila me u trenucima potpune slabosti. Ali snaga je bila prisutna. Sve to za mene je značilo ponovno otkrivanje svoje vjere, utjelovljene vjere, djelatne vjere, spremne na rizik. Tako smo započeli ovu pustolovinu koja još nije završila. Svaki dan se iznova čudimo. Prelijepo je i zaprepašćujuće vidjeti nasmijane mlade, sjaj njihovih očiju, radost koja isijava s njihovih lica. Snagu i odlučnost živjeti u jednoj Zajednici koja ih ne mazi, ne dijeli im bombone, u jednoj Zajednici koja se smatra zahtjevnom. Jer mi ih želimo voljeti, ne postavljajući im zahtjeve, nego vjerujući da u mladima, koji su promašili život, postoji veliko bogatstvo koje još nisu otkrili. Zahtjevni smo i vjerujemo u njih, jer ih volimo”, ističe Majka Elvira u kratkom dokumentarnom filmu koji je objavila Zajednica Cenacolo.
Pogledajte cijeli video:
