Svećenik kojeg pamte kao dušu i srce Međugorja: U njegovoj blizini riječi Isusove molitve pretvarale su se u zbilju
Na današnji dan 1946. godine rođen je u Dragićini fra Slavko Barbarić, hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca. Bio je crkveni pisac i duhovni pjesnik, teolog, religiozni pedagog, ali i psihoterapeut.
Od 1982. godine fra Barbarić je djelovao u Međugorju gdje je radio s hodočasnicima. Njegove knjige prevedene su na dvadeset jezika i tiskane u više milijuna primjeraka, čime se upisao među najčitanije pisce našeg vremena.
Kao školovani psihoterapeut radio je s ovisnicima o drogama u zajednici “Cenacolo” u njihovoj kući u Međugorju. Bio je veliko nadahnuće i duhovni vodič mnogim ljudima. Preminuo je 24. studenog 2000. u Međugorju, na Križevcu.
Fra Slavko Barbarić prokrstario je svijetom šireći Gospinu poruku mira i pomirenja. Bio je duša i srce pokreta mira koji se rodio u Međugorju.
Krasile su ga izvanredne osobine: poznavanje jezika, lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi, nepresušna energija za koju je čak bilo teško i vjerovati da je jedan čovjek može posjedovati, marljivost, a iznad svega pobožnost, poniznost i ljubav.
Mnogo je molio i postio, a Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. To je zapravo bila i srž njegova života: molitvom i postom ljudske duše dovoditi Bogu po Mariji – Kraljici mira.
Živjeti pored njega činilo se ponekad nestvarnim, kažu oni koji su imali tu čast. Naime, bio je tu u svijetu, a istovremeno tako izvan njega.
U njegovoj blizini riječi Isusove velikosvećeničke molitve pretvarale su se u zbilju: “…Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom…” (Iv 17, 16-19).
