Čudesna ozdravljenja u Lurdu nose veću i dublju poruku
“Čudesno ozdravljenje, osim što je dobročinstvo za fizičko zdravlje određene osobe, nosi u sebi još jednu veću i dublju poruku: ono je znak da Bog stvarno djeluje, da potvrđuje, konkretno ovdje u Lurdu, istinitost ukazanja kao i važnost poruke koju je Blažena Djevica Marija uputila svijetu. Posredno se time potvrđuju i sve ostale istine naše svete vjere. Osim toga čudesna ozdravljenja koja su se dogodila i događaju u Lurdu jesu znak jednog važnijeg ozdravljenja koje svaki hodočasnik u Lurdu može zadobiti: ozdravljenje duše od bolesti grijeha”, piše p. Božidar Nagy, postulator kauze za proglašenjem svetim bl. Ivana Merza u uvodu knjižice ‘Lurd – susret neba i zemlje’.
Knjižica ‘Lurd – susret neba i zemlje’ objavljena 1979. godine o stotoj obljetnici smrti Bernardice Soubirous. Priređena je prema autentičnim lurdskim izvještajima koje je prikupio najveći proučavatelj i poznavatelj lurdskih ukazanja, poznati francuski svećenik-teolog Rene Lorentin. Uz prikaz ukazanja knjižica sadrži i komentar o njima.
“Smatrao sam potrebnim da nakon svakog ukazanja dodam svoj komentar kako bih pomogao čitatelju da lakše razumije smisao svakog ukazanja. Jer, Blažena Djevica i onda kad nije ništa govorila, puno je toga rekla načinom ukazivanja, kretnjama, pogledom, izrazom lica i ostalim”, ističe u uvodu p. Božidar Nagy.
Čudesna ozdravljenja koja su se dogodila i događaju u Lurdu jesu znak jednog važnijeg ozdravljenja koje svaki hodočasnik u Lurdu može zadobiti: ozdravljenje duše od bolesti grijeha.
Govoreći o ozdravljenjima p. Nagy ističe: “Već od samih početaka u Lurdu su se počela zbivati čudesna ozdravljenja koja ni sama medicinska znanost nije mogla nikako protumačiti. Nakon što bi liječnici proglasili jedno ozdravljenje neobjašnjivim s prirodne strane, tek tada bi Crkva izrekla svoj sud. Do sada je Crkva u Lurdu priznala samo 66 čudesnih ozdravljenja, dok ih je Međunarodna liječnička komisija priznala daleko više. Čudesno ozdravljenje, osim što je dobročinstvo za fizičko zdravlje određene osobe, nosi u sebi još jednu veću i dublju poruku: ono je znak da Bog stvarno djeluje, da potvrđuje, konkretno ovdje u Lurdu, istinitost ukazanja kao i važnost poruke koju je Blažena Djevica Marija uputila svijetu. Posredno se time potvrđuju i sve ostale istine naše svete vjere.
»Po Mariji k Isusu« – to je velika poruka Lurda.
Osim toga čudesna ozdravljenja koja su se dogodila i događaju u Lurdu jesu znak jednog važnijeg ozdravljenja koje svaki hodočasnik u Lurdu može zadobiti: ozdravljenje duše od bolesti grijeha. A ta ozdravljenja duše, koja izmiču vanjskoj kontroli u Lurdu, su daleko brojnija i važnija. Prema tome nas Gospa želi preko tih vidljivih znakova Božje Svemogućnosti dovesti do onoga najvažnijeg radi kojeg je sišla među nas a to je: zdravlje duše i milosni život. (…) »Po Mariji k Isusu« – to je velika poruka Lurda.
Iako u knjižici nisu posebno prikazana lurdska čudesa, njima je posvećeno jedno poglavlje iz kojega, uz dozvolu autora, donosimo ulomke:
Bolesnici, ozdravljenje
Već od prvih dana lurdska spilja i izvor privukli su mnoge bolesnike. Prisutnost bolesnika u Lurdu, koja se dalje nastavila u sve organiziranijim oblicima, jest jedna od velikih značajki tog hodočasničkog mjesta. Činjenica je da su stvarno mnogi bolesnici zadobili zdravlje na čudesan način, što je potvrđeno od liječnika, a onda i od Crkve. Spomenimo samo neka značajnija što ih navodi dr. Božo Vuco u svojoj knjizi »Lurd – nebeska ukazanja i čudesna ozdravljenja« (str. 43-72).
Petar de Rudder iz Belgije pri sječi grana slomio je nogu ispod koljena, 1864. god. Obje kosti provirile su kroz meso. Rana se međutim rastrovala u svoj dubini i zahvatila je mišićno tkivo. Liječnik dr. Affenaer nakon više mjeseci bezuspješnog liječenja dolazi do uvjerenja da je rana neizlječiva, a to potvrđuju i najveći belgijski specijalisti. Predlažu da se noga odreže, ali g. Rudder to odbija. Osam godina mučio se sa svojom bolesnom nogom, koja je uvijek bila sva gnojna, a kosti nezaraštene virile kroz ognojeno meso.
Obje su kosti narasle za tri centimetra i potpuno srasle pa su sada obje noge jednake. Ozdravljenje je potpuno!
Od neprestanog trljanja gornji dijelovi kostiju su se skratili za tri centimetra. Donji dio noge zbog prijeloma kostiju klimao se i njihao tamo amo. U takvom stanju Petar odlučuje poći svetištu Majke Božje Lurdske u Oostaker 7. IV. 1875. Pred kipom i spiljom Gospe Lurdske sjeo je da se malo odmori. Zatim na štakama vukući nogu za sobom obiđe oko spilje dva puta. Htio je i treći puta, ali nije mogao od umora. Sjedne opet ispred kipa Majke Božje i stane se moliti, prije svega da mu Bog oprosti grijehe, a onda da mu Majka Božja dade zdravlje. U taj čas i ne misleći što radi diže se bez štaka, što već godinama nije mogao činiti, sav u čudu što se to događa, odmah polazi pred kip Majke Božje da joj zahvali za čudesno ozdravljenje. S drugima obavlja tri hodočasnička ophoda po spilji. Petar de Rudder ozdravio je u jedan čas: obje rane su se sasvim zatvorile, nestalo je svega gnjileža i sukrvice, obje su kosti narasle za tri centimetra i potpuno srasle pa su sada obje noge jednake. Ozdravljenje je potpuno! Istoga dana su to vidjeli oni koji su ga jutros unosili u vlak i druge osobe koje su ga još donedavno poznavale kao teškog, neizlječivog bolesnika. Već dva dana nakon ozdravljenja dr. Affenaer, o svemu obaviješten, odmah dolazi i pregledava de Ruddera. Izdaje liječničko svjedočanstvo da je »temeljito ozdravio, da mu je sada noga kao u djeteta što se tek rodilo.« To su potvrdili i drugi liječnici i specijalisti.
Evo još jednoga veoma uvjerljivog i čudesnog ozdravljenja. U sudaru brzih vlakova 17. XII. 1899. je stradao Gabrijel Gargam, činovnik u poštanskom vagonu. Odbačen je 18 metara, pao je u snijeg i tu je onesviješten i nepomičan ležao oko sedam sati. Kad su ga pronašli, liječnik je izjavio da je pravo čudo što je još živ. Sav je bio u ranama, slomljene ključne kosti u ramenu i s brojnim unutrašnjim povredama. Prelom kosti i vanjske rane zarasle su dosta brzo, ali unutarnje povrede nikako. Iz dana u dan bivalo je sve gore. Donji mu je dio tijela bio sav paraliziran i bez osjeta. Hranili su ga pomoću sonde. Izgubio je kroz 20 mjeseci 50 kilograma, pa je težio samo 36 kilograma. Liječnici su ustanovili trajnu nesposobnost koja bi se teško mogla poboljšati a najvjerojatnije je da će ići samo na gore. I tako je i bilo. Nožni prsti počeli su crnjeti i gnojiti se, a meso se počelo rastvarati i otpadati. Stanje je neizlječivo, svršetak neminovan. Majka i rodbina nagovaraju ga neka pođe s njima u Lurd i moli zdravlje od Gospe Lurdske. Gabrijel pristaje i 20. kolovoza 1901. dovoze ga u Lrud.
Sve rane su mu tako zacijelile da nije trebalo nikakvog oporavljanja. Razorena tkiva zarasla su i narasla sasvim iznova, nova je koža već sve prekrila, više nema ukočenosti; hoda bez ičije pomoći
Dugo putovanje izmorilo ga je i iscrpilo do kraja. Leži na nosiljci i prisustvuje poslijepodnevnoj procesiji s Presv. Sakramentom. Stanje mu je takvo da oni oko njega misle da će umrijeti. Predlažu da ga odnesu. Njegova majka odgovori: »Pustite ga, ako umre, ja ću mu rupcem pokriti glavu, pa nitko neće opaziti da je umro.«. I odjednom zbiva se čudo. Gargam otvori oči, stane micati rukama, hvata se nosiljke, hoće da se pridigne na rukama, a što nije činio već 20 mjeseci. Pomalo se ispravlja na nosiljci, spušta na zemlju jednu pa drugu nogu, i bosonog u noćnoj košulji ustaje. Čovjek bi rekao: mrtvac izlazi iz groba. Na nogama je, pridružuje se procesiji s Presv. Sakramentom, a prve su mu riječi izrazi zahvale Isusu i Mariji što su mu povratili zdravlje i život. Nakon procesije odvode ga odmah u Liječnički ured. Prisutno je 60 liječnika. Pregledavaju ga i raspravljaju. Kirurg pariške bolnice veli: »Gospodo, što nam treba tražiti gdje je ozljeda. U ovom slučaju sve je bila jedna rana.« Svi se složiše da je Gabrijel Gargam potpuno ozdravio. Sve rane su mu tako zacijelile da nije trebalo nikakvog oporavljanja. Razorena tkiva zarasla su i narasla sasvim iznova, nova je koža već sve prekrila, više nema ukočenosti; hoda bez ičije pomoći; jede kao najzdraviji, brzo dobiva normalnu težinu. 28 mu je godina. Odmah se prihvaća posla i radi. Iz zahvalnosti prema Isusu i Blaženoj Djevici svake godine dolazi u Lurd da kao dobrovoljni nosač dvori bolesnike u prihvatilištima, kupatilima i u procesijama. Tako je poslije ozdravljenja sve do svoje smrti dolazio 53 puta. Umro je 24. veljače 1953. godine.
Spomenimo još ono čudesno ozdravljenje djevojke Henrike Hauton, 20 godina stare, koja sva tuberkulozna dolazi u Lurd, 1908. Teška svega 17 kilograma, živi kostur! Smatraju je da je starica od 80 godina. Kupa se u lurdskoj vodi. Već joj je bolje. Sutradan prisustvuje procesiji za bolesnike s Presv. Sakramentom. U času kad biskup dolazi do nje i blagoslivlja je Presvetim Sakramentom, Henrika osjeća da u njoj struji novi život, pruža ruke, ustaje sa svoga ležaja, diže se i sva sretna kliče da je ozdravila. Dolazi u Liječnički ured. Liječnici su zapanjeni. Jučer se ustanovilo da je sva tuberkulozna, koju bolest vuče još iz djetinjstva, a sada je pred njima potpuno zdrava. Istina, mršava je, ali potpuno zdrava! Oporavljanje ide brzo. Za tri tjedna već je teška 30 kilograma, a nakon tri mjeseca ima težinu preko 50 kilograma.
Što trebamo iščitati iz ozdravljenja u Lurdu?
I tako bismo mogli redati čudo za čudom od onih koje su i liječnici i Crkva kao takve proglasili u ovih 120 godina postojanja Lurda. Nedvojbeni su dokaz Božjeg djelovanja u svijetu, apologija su kršćanske vjere i potvrda lurdske poruke i njezinog nadnaravnog značaja. No, što trebamo pročitati u tim vidljivim znakovima Božje svemoći koja se očituje u ozdravljenju bolesnih? Isto ono što je bilo i u Isusovo vrijeme, kad je i on liječio bolesne.
Iako mnogi bolesnici dolaze u Lurd, rijetki dobivaju tjelesno ozdravljenje. Većina ih se vraća u onom stanju kako su i došli, ali ipak u duši promijenjeni.
Čudo je u prvom redu znak jednog većeg važnijeg čuda, a to je ozdravljenje duše od grijeha. Ono nas podsjeća na Božju Svemoć, da je Bog uvijek tu, živ, da spasi cijeloga čovjeka. I ona nutarnja čudesa milosti, ona obraćenja koja izmiču vanjskom nadzoru, a poznaju ih i obavijaju tajnom brojne lurdske ispovjedaonice, jesu ono pravo, bitno, kamo nas Bezgrešna vodi, fizička ozdravljenja k tome samo upućuju. Obraćenja na dublji, revniji, kršćanskiji život, što svi hodočasnici u Lurdu doživljavaju i sa sobom nose svojim kućama, jest ono najvažnije kamo nas Bezgrešna Djevica želi povesti i zašto se i spustila na zemlju. Iako mnogi bolesnici dolaze u Lurd, rijetki dobivaju tjelesno ozdravljenje. Većina ih se vraća u onom stanju kako su i došli, ali ipak u duši promijenjeni. Shvaćaju po Kristovu križu otajstvo trpljenja i njegovu vrijednost. Shvaćaju da jalovost ljudske patnje po ljubavi postaje spasenje. To je tajna koja mijenja mnoge bolesnike i njihov život, jer nastavljaju u svome tijelu »ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo tijelo a to je Crkva«, kako kaže sv. Pavao.
Prisutnost brojnih bolesnika u Lurdu jest veliki poticaj na razmišljanje: zašto oni, a ne ja? No, ipak, možda jednoga dana? Ali ovdje pod okriljem Bezgrešne sve dobiva svoj smisao: i milosni izvor koji provire nakon obavljene pokore i prisutnost bolesnika, te čudesna ozdravljenja koja rijetko dolaze ali su samo eshatološki znak; očituju Spasiteljevu snagu koja je tu, prisutna, u ovom vremenu koje nas dijeli od Vječnosti i koja pokazuje svoju moć najviše u ozdravljanju duše od grijeha po sakramentu pokore.
Cijelu knjižicu ‘Lurd – susret neba i zemlje’ možete preuzeti OVDJE.
Preuzeto s hkm.hr
