SVETAC DANA – BL. URBAN V., PAPA
Blaženi Urban V., čije je obiteljsko ime bilo William de Grimoard, rođen je u Mendeu, na planini brda Cevenne. Brzo je svladao razne discipline književnosti i znanosti. Tada mu se religiozni život pokazao kao ideal koji najbolje može odgovoriti sklonostima njegova uma i potrebama njegova srca. Otišao je pokucati na vrata benediktinske opatije Saint Victor u blizini Marseillea i ondje, u mirnoj sjeni samostana, iz dana u dan napredovao je u svim krepostima. Osobito je bio zapažen svojom nježnom pobožnošću prema Blaženoj Djevici.
Redovništvo je pojačalo njegov žar za učenjem, a njegovi su poglavari ubrzo ocijenili da je skromni redovnik sposoban podučavati. Zapravo, njegov slavni glas donio je čast profesorskim katedrama koje su mu bile povjerene u Montpellieru, Parizu, Avignonu i Toulouseu. Nekoliko godina kasnije, nakon što je kratko vrijeme služio kao opat Saint Germain d’Auxerrea, papa Klement VI. ga je poslao u Italiju kao svog legata. To je, ne znajući ni sam, trebao biti korak prema najvišem postojećem dostojanstvu. Izabran je za papu u listopadu 1362. i uzeo je ime Urban V., jer su ga svi pape koji su nosili to ime oplemenili svetošću svojih života.
On je taj koji je papinskoj tijari dodao treću krunu, ne iz ponosa, već da simbolizira trostruku kraljevsku vlast pape nad vjernicima, biskupima i rimskim državama. Kada je u to vrijeme u Avignonu sjeo na prijestolje Svetog Petra, zamislio je tri velika projekta – povratak papinstva iz Avignona u Rim, reformu morala i širenje katoličke vjere u dalekim zemljama. Njegov povratak u Rim, koji papu nije vidio šezdeset godina, bio je trijumf. Bez obzira na to, moral Rima je doživio žalostan pad.
Urban je živio kao svetac u danima svojih velikih djela, posteći kao redovnik i upućujući svu slavu Bogu. Kad je umro, tražio je da se ljudima dopusti da kruže oko njegova kreveta: Narod mora vidjeti, rekao je, kako pape umiru. Papa Pio XI. potvrdio je 1870. štovanje Urbana V. kao blaženika.
