POSVETA LATERANSKE BAZILIKE
Blagdan posvete katedrale Presvetog Spasitelja i svetih Ivana Krstitelja i Ivana Evanđelista u Lateranu – 9. studenoga
Papinska nadbazilika Svetog Ivana u Lateranu (talijanski: Arcibasilica Papale di San Giovanni in Laterano ), poznatija kao Lateranska nadbazilika Svetog Ivana, Lateranska bazilika Svetog Ivana, Lateranska bazilika Svetog Ivana ili jednostavno Lateranska bazilika, je katedralna crkva u Rimu, Italiji i stoga se u njemu nalazi katedrala ili crkveno sjedište rimskog pape. Najstarija je i ima prednost među četiri velike papinske bazilike, od kojih su sve u Rimu, jer je to najstarija crkva na Zapadu i u njoj se nalazi katedrala rimskog pape. Ima naziv ekumenske crkve majke rimokatoličkih vjernika.
Sadašnji nadsvećenik je Angelo De Donatis, kardinal generalni vikar za Rimsku biskupiju. Predsjednik Francuske Republike, trenutačno Emmanuel Macron, po službenoj je dužnosti “prvi i jedini počasni kanonik” nadbazilike, naslov koji šefovi francuskih država posjeduju od kralja Henrika IV.
Veliki latinski natpis na pročelju glasi: Clemens XII Pont Max Anno V Christo Salvatori In Hon SS Ioan Bapt et Evang; što je vrlo skraćeni natpis koji u prijevodu znači: “Papa Klement XII., u petoj godini [svog pontifikata], posvetio je ovu zgradu Kristu Spasitelju, u čast svetih Ivana Krstitelja i Ivana Evanđelista”. Natpis pokazuje da je arcibazilika izvorno bila posvećena Kristu Spasitelju, a stoljećima kasnije suposvećena svetom Ivanu Krstitelju i svetom Ivanu Evanđelistu. Kao katedrala pape kao rimskog biskupa, ona je superiorna u odnosu na sve druge crkve Rimokatoličke crkve, uključujući i baziliku svetog Petra, te stoga samo ona nosi naziv „Arhibazilika” među svim ostalim bazilikama.
Arhibazilika se nalazi u gradu Rimu, izvan i udaljena od samog Vatikana, koji je otprilike 4 km (2,5 milje) prema njegovom sjeverozapadu, iako arcibazilika i njezina susjedna zdanja imaju izvanteritorijalni status od Italije kao jedno od vlasništva Sveta Stolica, podložna suverenitetu potonje, u skladu s Lateranskim ugovorom iz 1929. s Italijom pod Benitom Mussolinijem.
Ovim se blagdanom slavi uspomena na posvetu bazilike sv. Ivana Lateranskog, koja se prema tradiciji koja datira iz 12. stoljeća navodno dogodila na današnji dan. Kao prvu katoličku baziliku u Rimu posvetio ju je papa Silvester 324. godine. Do 15. stoljeća Lateran je bio rezidencija papa. Biskupsko je sjedište rimskog biskupa, pape, a do 15. stoljeća bila je i njegova rezidencija. U početku se svetkovina održavala samo u gradu Rimu, ali u čast Bazilike, koja se naziva “Majkom i Glavom svih Crkava Grada i Svijeta” ( omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput) prošireno je na cijeli Rimski obred kao znak jedinstva i poštovanja prema Svetoj Petrovoj Stolici, Svetom Ocu i Učiteljstvu koje, kako je napisao sveti Ignacije Antiohijski, predsjeda cijelom skupštinom ljubavi.
Godine 313. rimski car Konstantin proglasio je Milanski edikt, dajući kršćanima vjersku slobodu. Sam Konstantin je Lateransku palaču, dio miraza svoje žene, darovao Crkvi za njezinu baziliku. Lateran je katedrala rimskog biskupa, pape, i kao takav se smatra “majkom i glavom svih crkava u gradu i svijetu”.
Papa slavi liturgiju Velikog četvrtka u Svetom Ivanu Lateranskom, okružen visokim kipovima dvanaestorice apostola koji nose oruđe svoga mučeništva. Iznad njegove visoke fasade iz 18. stoljeća može se vidjeti slika Krista pobjednika, okružena svecima i liječnicima.
Svi smo mi članovi vlastite mjesne crkve, radimo za sveopće kraljevstvo Kristovo, također smo članovi ove “crkve-majke” u Rimu.
Posveta crkava može se pratiti do židovske prakse posvećivanja hrama u Jeruzalemu Bogu. Nakon što je Hram bio posvećen, svake godine je bio blagdan kojim se slavila godišnjica posvećenja. Ovaj se blagdan slavio ne samo u Jeruzalemu nego i u svakoj sinagogi. Slično tome, svaka zapadna katolička crkva slavi posvećenje Lateranske bazilike u Rimu.
Ovaj nam blagdan pomaže da prijeđemo izvan naših uskih geografskih ograničenja do osjećaja sveopće Crkve.
„Svako mjesto određeno za bogoslužje znak je onoga duhovnog hrama, a to je Crkva, sazdana od živog kamenja: vjernika ujedinjenih jednom vjerom, sudjelovanjem u sakramentima i vezom ljubavi. Osobito su sveci drago kamenje toga duhovnog hrama”… Sveti papa Ivan Pavao II.
