SVETAC DANA – SV. LEONARD
Danas slavimo omiljenog srednjoeuropskog sveca, pustinjaka i opata Leonarda iz Noblaca ili Limogesa. Rođen je kao sin plemićke obitelji u Galiji, za vrijeme cara Anastazija koji je vladao između 491. i 518. Njegovi roditelji bili su prisni prijatelji franačkoga kralja Klodviga, koji je malom Leonardu bio krsni kum. I Klodviga i Leonarda na kršćanstvo je 496. obratio sveti Remigije, biskup Reimsa. Kralj je Leonardu ponudio časti, među njima i biskupsko dostojanstvo, ali njemu nije bilo do slave, moći i ugleda. Zatražio je od kralja tek povlasticu oslobađanja zarobljenika i obilno ju koristio. Želio je živjeti prema Evanđelju i povukao se u šumsku samoću nedaleko Limogesa (pokrajina Limousin), gdje je okupio veliki broj sljedbenika. Njegovi pustinjački dani bili su ispunjeni molitvom i pokorom. Živio je od šumskih trava, plodova i izvorske vode, a mnoge putnike namjernike obratio je na kršćanstvo.
Jednog dana Leonardovu samoću prekinuo je kralj Klodvig koji se s velikom pratnjom nalazio u lovu. S kraljem je bila i kraljica Klotilda koju su baš tada nenadano spopali porođajni bolovi. Leonardova molitva i briga osigurali su kraljici sretan porod. Kralj je kao zahvalu dao Leonardu zemljište kraj izvora i sredstva da tamo sagradi opatiju Noblac i crkvu u čast Majke Božje. Uskoro su i ovdje svetom Leonardu dolazili bolesnici, a zatvorenici koji su ga zazivali iz svojih ćelija vidjeli su kako im okovi pucaju pred očima. Mnogi su mu poslije došli, donoseći svoje teške lance i okove da im prinesu počast. Znatan broj je želio ostati s njim, a on im je često davao dio svoje goleme šume da ih iskrče i pripreme za poljske radove, kako bi imali sredstava za pošten život. On je nastavio biti njihov skrbnik i otac i propovijedao im vjeru našeg Spasitelja; a oni koji su nekoć bili zlotvori preobraženi su molitvom i radom. Sedam osoba iz obitelji koje su bile njegovi rođaci na sjeveru čule su za njegovu reputaciju i odlučile su doći k njemu i ostati s njim. Bio je iznenađen, ali je ohrabrio njihove dobre odluke, rekavši: Jelo suhog kruha, pojedenog u veselju čiste savjesti, vrijedi više od kuće bogato namještene, gdje prevladavaju svađe i podjele.
Pokraj te opatije razvilo se kasnije i naselje Saint-Léonard-de-Noblat (departman Haute-Vienne, zapadno-središnja Francuska). Nakon što je rastao u svetosti do svojih posljednjih dana, godina smrti nije poznata, a pripisana su mu brojna čudesa, među njima i oslobađanje iz sužanjstva slavnog križara Boemunda od Antiohije (1103).
Sveti Leonard iz Noblaca ili Limogesa u Francuskoj bio je, zapravo, svetac otkriven tek početkom XI. stoljeća, otkad potječu i prvi njegovi životopisi, koji su prilično legendarni. I oni su širili svečevu slavu i štovanje.
Zazivaju ga protiv provala i pljački te kod stočnih bolesti, a zaštitnik je bačvara, kovača, zatvorenika, ratnih zarobljenika, rudara, kotlara, trgovaca mješovitom robom, povrćara, bravara, trudnica, rodilja, konja, mnogih naselja, a jedan učenjak kaže da je njemu u čast podignuto ništa manje nego 600 crkava i kapela diljem Europe, u koje valja ubrojiti i crkve i kapele u našim krajevima (Gradec Pokupski kod Pisarovine, Laduč kod Brdovca, Cernik, Vrhi Pregradski, Goričan u Međimurju, Pravutina kraj Žakanja, Donje Prilišće kod Netretića, Hrib kod Čabra, Vižintini Vrhi kod Oprtlja, Bajčići na Krku, Dragove na Dugom otoku). Glasovita je i prekrasna barokna župna crkva svetog Leonarda u Kotarima kod Samobora, omiljeno proštenište. Sveti Leonard je jedan od veoma popularnih svetaca u srednjoj Europi, odakle je njegovo štovanje došlo i u hrvatske krajeve.
***
Gospodine Bože, Ti si jedini svet i nitko nije dobar bez Tebe. Po zagovoru svetoga Leonarda pomozi nam živjeti tako da ne budemo lišeni udjela u Tvojoj slavi. Amen.
