VEČERNJA MOLITVA MISIONARA OCA ANTE GABRIĆA: ‘KAKO LI SAM SRETAN, ISUSE…’
Isuse, sjedim evo sam samcat pred zemljanim oltarom ove male seoske kapelice. Svjetlo uljane svjetiljke titra i poigrava se na slamnatom stropu.
Već sam mnogo dana na pohodu mojih udaljenih sela. Umoran sam i gladan danas. I groznica me trese.
Isuse, uhvatila me želja za čašom hladne vode,za jednom narančom, da si utišam žeđ. Ljudska slabost, Spasitelju. Oprosti mi!
Mala svjetiljka kao da je jače zasjala. Pogled mi pade na tvoj križ, na tvoje probodeno srce,na tvoje probodene ruke. Tvoje ruke uvijek raširene, da nas sve zagrliš.I neka se sreća proli mojim bićem.
I groznica, glad, žeđ i komarci kao da to sve nestaje.Kako li sam sretan, Isuse! Kako je divno klečati pred tvojim oltarom sam samcat u ovoj tihoj noći.
Titrati i gorjeti, i na koncu za tebe izgorjeti, kao ona mala uljana lampa na oltaru. Na svemu ti, Isuse, danas hvala! Hvala ti od srca na ovom svetom zvanju!
