SVETAC DANA – SV. IVAN KAPISTRAN
Potkraj četrnaestog stoljeća Napuljsko kraljevstvo bilo je poprište mnogih ratova. Među onima koji su bili unovačeni da služe u vojsci bio je njemački vitez – drugi kažu da je došao iz Francuske – koji se oženio mladom ženom velike pobožnosti u Kapistranu i zatim se ondje nastanio. Sveti Ivan Kapistran rođen je od tih roditelja 24. lipnja 1385., a kasnije je identificiran kao Kapistran, iz mjesta njegova rođenja iz Kapistrana.
Nakon što je sveti Ivan Kapistranski završio studij prava na Sveučilištu u Perugi, postao je odvjetnik u Napulju, gdje je stekao toliko divljenja vrijedan ugled zbog svog poštenja i sposobnosti da ga je kralj Ladislav često zvao za savjet.
Ivan još nije imao trideset godina kad ga je kralj postavio za namjesnika Perugie. Nakon što je okusio sreću ovoga svijeta, uskoro će iskusiti i njegovu nestabilnost. Otišao je u susjedni grad, gdje je izbio rat, kako bi dogovorio mirno naselje. Izdajnički je uhvaćen, nabijen teškim lancima i bačen u tamnicu. Nitko se nije potrudio oko njegovog oslobađanja. Tada mu se, sasvim neobično, ukazao franjevac okružen svjetlom i pozvao ga da napusti ovaj nestabilni svijet i stupi u njegov red.
Sveti Ivan Kapistranski je odgovorio: “Nikad nisam razmišljao o tome da prihvatim takav život; ipak, ako Bog tako želi, poslušat ću.”
Uz veliku cijenu sada je dobio svoju slobodu i molio za prijem u samostan franjevaca u Perugi. Nakon stroge kušnje njegove poniznosti, primio je sveti habit 4. listopada 1416. Od samog početka bio je ozbiljno naumljen odbaciti starog čovjeka i obući novoga u pravdi i svetosti. Zbog izvanrednih okolnosti vezanih uz njegov poziv u redovnički život, često je bio izvrgnut teškim kušnjama; ali njegova vrlina i božanski poziv uvijek su blistali sve većim sjajem.
Rigorozno mrtvljenje, savršena poslušnost i žarka odanost gorkoj Kristovoj muci istaknuli su ga među njegovom braćom. Sveti Ivan Kapistranski također je bio pobožni klijent naše Blažene Gospe i bio je uvjeren da bez njezine pomoći ne bi mogao dobiti palmu pobjede.
Kad je nedugo nakon izrečenih zavjeta započeo studij teologije kod svetog Bernardina Sijenskog , činilo se da je tu svetu znanost stekao više božanskim nadahnućem nego ljudskim razmišljanjem, pa je njegov sveti učitelj jednom rekao: „Ivan postiže više u snu nego drugi koji uče dan i noć.”
Uz veliku cijenu sada je dobio svoju slobodu i molio za prijem u samostan franjevaca u Perugi. Nakon stroge kušnje njegove poniznosti, primio je sveti habit 4. listopada 1416. Od samog početka bio je ozbiljno naumljen odbaciti starog čovjeka i obući novoga u pravdi i svetosti. Zbog izvanrednih okolnosti vezanih uz njegov poziv u redovnički život, često je bio izvrgnut teškim kušnjama; ali njegova vrlina i božanski poziv uvijek su blistali sve većim sjajem.
Dok je još bio đakon, sveti Ivan Kapistranski poslan je propovijedati 1420. godine; ali tek 1425. započeo je svoju apostolsku službu. Počeo je u Italiji borbom protiv poroka. Njegov nekadašnji položaj u svijetu upoznao ga je s golemošću zla, protiv kojeg je sada ustao kao drugi Elias. Njegove goruće riječi, njegov žarki žar i svetost njegova života uzrokovali su prava čuda obraćenja. Ljudi su dolazili sa svih strana da ga čuju; uskoro nijedna crkva nije bila dovoljno velika da primi mnoštvo.
Ponekad bi se 50.000, 80.000, pa čak i više od 100.000 ljudi okupilo oko njegove propovjedaonice na javnim trgovima i širokim poljanama da slušaju njegove propovijedi. Sama njegova pojava dirnula im je srca.
Sveti je govornik mogao prikazati slavu Božju i njegovu pravdu, izopačenost poroka i ljepotu kreposti, Kristovu muku, snagu imena Isusova i milosrđe naše Blažene Gospe tako divno da su i najtvrdokorniji grješnici su se obratili, dok su se otpadnici i nevjernici obratili Bogu i Crkvi. Svuda se tražila njegova nazočnost, a primljen je poput anđela s neba. Ali usred demonstracija časti, sluga Božji bi uvijek govorio: “Ne nama, Gospodine, ne nama, nego imenu svome daj slavu.”
Papa je jednom povjerio svetom Ivanu Kapistranskom misiju protiv određene heretičke sekte, a izvanredan uspjeh njegova rada prouzročio je da ga pape Martin V., Eugen IV., Nikola V. i Kalist III. pošalju kao apostolskog nuncija u sjevernu i južnu Italiju, na Siciliju i druge zemlje, da propovijeda protiv neprijatelja Crkve.
Posljednjih pet godina svog aktivnog života posvetio je misionarskom radu u Njemačkoj. Car Fridrik III. molio je 1451. Svetog Oca da mu pošalje glasovitog misionara da zaustavi skandalozno napredovanje heretičkih husita. Sveti Ivan Kapistran krenuo je preko Koruške i Štajerske do Beča. Odatle ga je njegov napredak vodio u Češku, Moravsku, Šlesku, Bavarsku i Tiringiju; a zatim opet natrag u Poljsku, Transilvaniju i Rusiju.
Najčudesnija čuda potvrdila su njegove riječi. Sveti Ivan Kapistranski izliječio je bezbrojne bolesnike, oživio mrtve i samo s plaštom rasprostrtim po vodama prelazio rijeke s nekoliko drugova. Vidjevši ta čuda, neki od najtvrdokornijih heretika obratili su se, a stotine mladih ljudi zatražilo je prijem u red.
Tijekom ove misije protiv neprijatelja Crkve kod kuće, pojavile su se velike opasnosti u inozemstvu, prijeteći samom kršćanskom svijetu. Muhamed II. je zauzeo Carigrad 1453. i bio je odlučan prisiliti sve kršćane na Zapadu da se pokore muhamedanstvu.
Prvi cilj svetog Ivana Kapistrana u to je vrijeme bila Njemačka. Već je bio stigao do Ugarske i napredovao prema beogradskoj tvrđavi. Činilo se da su male šanse da se spasi; činilo se da jedina nada za spas leži u rukama svetog Ivana Kapistrana. Morao bi pobuditi knezove i narod na križarski rat protiv Turaka. Papa Kalist III. proglasio je križarski rat i imenovao Kapistrana da ga propovijeda.
Premda je sveti Ivan Kapistranski sada imao sedamdeset godina, i toliko smanjen radom i strogošću da se činilo da je samo koža i kost, svetac je poput letećeg Kristova glasnika kakav je bio, hrlio po Njemačkoj i Mađarskoj, pozivajući dobrovoljci za rat protiv neprijatelja krsnoga imena. S trupama koje je okupio, požurio je u Beograd u pomoć hrabrom ratniku Johnu Hunyadiju.Pred tvrđavom je bila utaborena vojska od nekoliko tisuća Turaka, ali Kapistran nije dopustio da ga to uplaši. Ispunjen pouzdanjem u sveto ime Isusovo, koje je vojnicima dano kao zastavu, i držeći visoko podignuti križ sa stijegom na kojem je bilo ispisano sveto ime, često zazivajući sveto ime jakim glasom, poveo je čete protiv neprijatelja, koji su bili barem deset puta jači od kršćana. Ali moć Gospoda nad vojskama i djelotvornost svetog imena trebali su se čudesno očitovati. U napadu oduševljenih Kristovih ratnika pobijeno je više Turaka nego kršćanskih vojnika, a ostali se u panici razbježaše. Još jednom je kršćanska Europa spašena.
Ova slavna pobjeda na blagdan svete Marije Magdalene 1456. bila je određena da bude kruna Ivanova djelovanja. Sveti Ivan Kapistranski ubrzo se razbolio i umro u franjevačkom samostanu u Iloku 23. listopada. Proslavljen od Boga nakon smrti brojnim čudesima, svetog Ivana Kapistrana proglasio je svetim papa Aleksandar VIII. 1690. godine.
***
“Sveti Ivane Kapistranski, molimo tvoj zagovor da ohrabri sve propovjednike da iznose istine katolicizma u svoj njihovoj punini i snazi i da to propovijedanje podupre besprijekornim životom u kreposti i apostolskim djelovanjem.”
