10. RUJNA 1994. – PAPA IVAN PAVAO II. JE PRVI PUT POSJETIO HRVATSKU
Papa Ivan Pavao II. prvi put je posjetio Hrvatsku 10. rujna 1994. godine. Papa je bio ključna osoba za međunarodno priznanje Hrvatske i njego posjet tada bio je vezan uz 900. obljetnicu osnutka Zagrebačke nadbiskupije. Pri slijetanju zrakoplova sa Svetim Ocem i njegovom pratnjom, u zrakoplov su ušli kako bi iskazali dobrodošlicu nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giulio Einaudi. Na izlasku iz zrakoplova , čim je stupio na hrvatsko tlo, sveti papa poljubio je hrvatsku zemlju koju su mu prinijeli u velikoj posudi jer je te godine papa operirao kuk i nije se mogao sagnuti da poljubi tlo, što je inače bio njegov prepoznatljiv čin pri posjeti stranih zemalja. Potom ga je dočekao i pozdravio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Nakon intoniranja papinske i hrvatske himne Papa je počasnu bojnu Hrvatske vojske postrojenu u njegovu čast, pozdravio na hrvatskom jeziku i potom se uz skladbu “Bože, čuvaj Hrvatsku” uputio prema svečanoj tribini. Predsjednik Republike Hrvatske u pozdravnom obraćanju papi Ivanu Pavlu II. izrazio je zahvalnost u ime hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske “koji su stoljećima čekali na posjet vrhovnog poglavara svoje Crkve”. Dr. Franjo Tuđman istaknuo je tom prilikom i povijesnu povezanost Hrvata uz Svetu Stolicu, njihovu vjernost Kristovoj Crkvi i veze hrvatskih vladara s Petrovim nasljednicima. Snagom svog moralnog identiteta sveti Papa je upozoravao međunarodnu zajednicu da oružano nasilje koje se događa u Hrvatskoj “obečašćuje Europu i svijet” i prilikom posjete pozvao je na dužnost promicanja pomirenja i mira nadahnute s osjećajima tolerancije i univerzalne solidarnosti. Papin posjet se dogodio u vrijeme kada je trećina hrvatskoj teritorija bilo pod srpskom okupacijom.
Tom prilikom sveti Papa je rekao: “Mir uvijek moguć, ako ga se iskreno želi. Molitvu, međutim, mora pratiti velikodušno nastojanje ljudi dobre volje. Treba promicati kulturu mira, koja se nadahnjuje osjećajem snošljivosti i opće solidarnosti. Ta kultura ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ne upada u napast nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti. Ona je u stanju odgojiti velika i plemenita srca koja znaju da se rane uzrokovane mržnjom ne liječe zlopamćenjem, nego lijekom strpljenja i melemom oprosta: oprosta koji valja tražiti i dati, poniznom i nesebičnom velikodušnošću. Bez ove kulture mira, rat uvijek ostaje u zasjedi te vreba i ispod pepela krhkih primirja. S kršćanskom nadom želim, i u ovom svečanom trenutku, bolno zavapiti: neka konačno prestane govor oružja i neka se srca otvore zanosnoj zadaći izgradnje mira.”
Nakon pozdravljanja i svečanosti dočeka u zagrebačkoj zrakoplovnoj luci, Papa se uputio u papamobilu ulicama Zagreba gdje su ga cijelim putem pozdravljali mnogobrojni građani. U katedrali se molio na grobu kardinala Alojzija Stepinca. Tom prilikom za kardinala Alojzija sveti Papa je rekao da je “najsvjetliji lik i istinski čovjek Crkve”.
Dan kasnije, 11. rujna, Papa je predvodio euharistijsko slavlje na zagrebačkom hipodromu, kojoj je prisustvovalo gotovo milijun vjernika, što je najposjećenija misa u hrvatskoj povijesti. Na euharistijskom slavlju Papa je poručio: “Sadašnje tragične podjele i napetosti ne smiju biti uzrokom zaborava da mnogi elementi ujedinjuju narode koji su danas u ratu. I zato je hitno i nužno skupiti sve ono što ujedinjuje i time graditi nove perspektive bratske solidarnosti“. Poručio je okupljenima vjernicima da imaju hrabrosti oprostiti i prihvatiti bližnjega, osloboditi srce od mržnje i osvete, a mlade je pozvao da se odupiru napasti nasilja i grade budućnost na suživotu, dijalogu i suradnji, i cijelom hrvatskom narodu da ostane vjeran kršćanskim korijenima.
Sveti Papa Ivan Pavao II. otišao je iz Zagreba za Rim u popodnevnim satima 11. rujna 1994. godine.
***
“Ovdje sam, u zemlji Hrvata, kao goloruki hodočasnik Evanđelja koje je navještaj ljubavi, sloge i mira.” (Papa Ivan Pavao II.)
