6. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi
Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.
6. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi
1. Zaziv Duha Svetoga
O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.
– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
2. Otajstva svjetla Gospine krunice
1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.
U prvom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu sišao Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom.
2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.
U drugom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika.
3. Koji nam je Kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje pozvao.
U trećem otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist navijestio Kraljevstvo Božje i pozvao na obraćenje za oproštenje grijeha.
4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.
U četvrtom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju.
5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.
U petom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist ustanovio euharistiju.
3. Evanđelje dana
Evanđelje: Lk 13, 31-35
U onaj dan pristupe neki farizeji i reknu Isusu: »Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.« A on će njima: »Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«
»Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe te reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«
4. Kratki poticaj za razmišljanje
Nigdje u evanđeljima nemamo nešto što bi naličilo nauku o odnosu između vjere i države, vjere i politike. Isus je dolazio u doticaj s predstavnicima vlasti, židovske i rimske, ali nema načelnoga stava kako se odnositi prema onima ‘gore’, prema moćnicima. U pitanju poreza zastupa stajalište kako treba Bogu Božje, caru carevo. U ovom slučaju Isusov odgovor Herodu nije nimalo simpatičan. Ima tu nešto prezrivo, cinično. U Isusovim je on očima lukav, ali krajnje beznačajni lik i pojava. Nimalo lijepe riječi o zemaljskom poglavaru. ‘Idite, javite toj lisici’ – ni onodobno lisica nije slovila kao posebno respektabilna životinja, nikakav junak među divljom zvjeradi. Nije ona ni lav ni vuk, nego lukava, prepredena, podmukla. Herod – lukavac i prepredenac, slabić, nečovjek, nikakav značaj, karakter. Isus odgovara kako danas i sutra mora činiti čudesa, izgoniti zle duhove, ljude liječiti. U njega nema odgode. To mu Herod ne može spriječiti. Ne može mu uskratiti pravo boravka na njegovu teritoriju. On nije podložan ljudskoj volji ili samovolji, nego Božjem planu. On slijedi Očev plan – on je na putu (teologija puta!) prema Jeruzalemu. Plan je Božji za njega jasan: danas – sutra – prekosutra. Vremenski mu je slijed i kraj života u Jeruzalemu sasvim jasno zacrtan omeđen. Nema te sile koja bi ga mogla smetnuti sa zacrtana puta. On se ne da nikim i ničim zastrašiti, pa ni Herodom Četverovlasnikom. On je do kraja u službi svoga Oca koji ga je poslao izvršiti djelo u svijetu.
Ovo je inače iz Isusovih usta jedinstven izričaj od vlastitu djelovanju i smrti. Nigdje on inače ne govori kako mu je vrijeme djelovanja prema Božjoj volji omeđeno, ograničeno, kako mora umrijeti. Umrijet će on u Jeruzalemu, nasilnom smrću, kao i toliki proroci i Božji ljudi prije njega, a ne negdje u Herodovoj režiji. To je Božja odluka i on se mora onamo zaputiti. Trojina – danas, sutra, prekosutra – odnosi se na djelovanje u Galileji, a onda put i boravak u Jeruzalemu. Isus računa sa strašnom sudbinom, strašnim i neumoljivim zakonom progona i odbacivanja. Misterij zle nužde.
Pa taj je Jeruzalem ubio sve koje mu je Bog slao. O tome i inače govori Isus često u svojim očitovanjima pred suvremenicima. Najprije je suočio s time svoje sumještane u Nazaretu, a govorit će o tome i kod spomena podizanja spomenika bivšim prorocima koje oci njihovi ubiše. Oni ih ubiše, vi im podižete spomenike i mauzoleje, kitite grobove. Tu strahovitu zakonitost koja vlada nije mogao dokinuti ni sami Isus svojom ljubavlju, svojim riječima. Pobijedit će on mržnju samo svojom smrću, nudeći sebe i svoj život kao otkupninu za mnoge – za sve. Smrt postaje činom kojim on svoje poslanje zaključuje i kruni. Kalež postaje njegova sudbina. On ispija piće smrti, ono što mu Otac nudi.
I onda sva pritajena bol, sav čemer Spasiteljeva srca u turobnoj riječi nad Jeruzalemom. Predivna slika o kvočki i pilićima, takav je Bog Izraelov, takav je sami Isus. Gotovo balada nad Jeruzalemom. Htio je skupiti sve pod svoja krila, zaštititi sve, ali nisu htjeli. I najava pustoši. Za razliku od ‘lisice’ koja je Herod, Isus uspoređuje sebe s krilima koja su uvijek u Starom zavjetu realna, tvarna zaštita. Ali se Jeruzalem zatvorio Božjoj ljubavi i mudrosti. Čak i rimski povjesničar Tacit izvješćuje kako se za opsade Jeruzalema i prije pljačke i paljenja Hrama čula strahovit huk i buka iznutra, plamen je sukao visoko u nebo, i poganin zaključuje: “Bogovi su napustili svoj hram”. Ne bogovi, nego se Božja slava, kao u Ezekijela, povukla iz Svetišta. Zauvijek napustila svoj sveti prostor.
Čovjek se samo pita: Koja je ljubav tu mogla progovoriti, kakvo srce? Kakva je sila i moć stajala iza te ljubavi, iza takvih riječi? Prethodno imamo Isusov mesijanski zov svima umornima i opterećenima, svima koji su na bilo koji način zakinuti. Ljudi odbijaju Isusovu pomoć. Odbijaju pomoć i pomoćnika, lijek i liječnika u osobi. I sad on treba pomoći, a od njega svi bježe. Iskusio je to već na samome početku, u Nazaretu s onom riječi, liječniče, izliječi sam sebe. Isus je duboko u duši ranjen ljudskim odbijanjem, a s druge strane, kad vidi mnoštva, njemu srce puca od žala i sućuti za njihovu bijedu. Strahovito je uvrjedljivo na njega djelovalo ljudsko ponašanje koje nije prepoznavalo Božju ispruženu ruku, ljudska nezahvalnost za učinjena dobročinstva, ili pak oni koje je u pustinji višekratno nahranio. Nudeći sebe kao sadržaj čovjekova života, oni ga odbijaju, masovnim otpadom. Drugi pak kliču: “Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje!”
U Isusu imamo pred sobom utjelovljenu Božju ‘slabost’ prema čovjeku, tajnu Božje ljubavi koja ide do krajnosti, dokle god bude grijeha na svijetu. Na drugoj pak strani nalazimo pustošenje svetih mjesta zbog neprihvaćanja Mesije u Isusovu liku. Isusu je određeno završiti život ne kad to i kako bi to Herod želio ili mu se prohtjelo, nego kad je to i kako Otac odredio. Ne dolikuje da to bude igdje drugdje nego upravo u Jeruzalemu.
(fra Tomislav Pervan)
5. Molitve
Pohvala Bogu
Ti si svet Gospodin, Bog jedini, koji čudesa stvaraš.
Ti si jak, ti si velik, ti si svevišnji.
Ti si svemoguć kralj.
Ti si, Oče Sveti, Kralj neba i zemlje.
Ti si trojstven i jedini Gospodin, Bog nad bogovima.
ti si dobro, svako dobro, najveće dobro, Gospodin
Bog živi i istiniti.
Ti si ljubav, sveta ljubav.
Ti si mudrost, ti si poniznost, ti si ufanje, ti si ljepota,
ti si blagost, ti si sigurnost, ti si mi spokojstvo, ti si
radost, ti si nada naša i veselje.
Ti si pravednost, ti si umjerenost, ti si sve naše
bogatstvo od zasićenosti.
Ti si ljepota i blagost, ti si moje utočište.
Ti si mi čuvar i branitelj, ti si zaklon moj.
Ti si rashlada.
Ti si naša nada, ti si vjera naša.
Ti si naša ljubav.
Ti si sva naša naslada, ti si naš vječni život: veliki i
divni Gospodine, svemogući Bože, milosrdni Spasitelju.
***
Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla
Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.
Oče naš…
***
Pod obranu se Tvoju utječemo
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
