Sveti Ivan Pavao II: ‘Euharistija je tajna mog dana, ona mi daje snagu’
Papa Sveti Ivan Pavao II primio je svoju vječnu nagradu na Nedjelju Božjeg milosrđa 2005. godine. Istu onu nedjelju koju je sam ustanovio po Isusovim porukama svetoj Faustini, zbog čega je sigurno da je osvaj sveti Papa odmah otišao u raj. Mnogi od nas imaju sjećanja na bdijenje, moleći se za Papu u njegovim posljednjim satima. Značaj njegove smrti, na svetkovini koju je on inaugurirao, nije bio malen ni za koga. Bio je toliko odan poruci Božanskog milosrđa!
No vrijeme njegove smrti imalo je i drugo značenje. Sveti Ivan Pavao II. preminuo je u godini Euharistije.
Svakodnevna pobožnost euharistije
Papa je bio duboko posvećen euharistiji. Slavio je misu svako jutro u kapeli Redemptoris Mater u papinskim stanovima. Na tim misama često su mu se pridruživali gosti, među kojima i mnogi svećenici koji su koncelebrirali s papom. Papi su te mise bile jako drage. Jednom je jednom skupu mladih rekao: “Euharistija je tajna mog dana. Ona daje snagu i smisao svim mojim aktivnostima služenja Crkvi i cijelom svijetu.”
Papa tu je jutarnju misu slavio svaki dan dokle god je mogao stajati ili sjediti.
Volio je moliti pred Presvetim.
Godine 1995., tijekom posjeta Sjedinjenim Državama, inzistirao je na neplaniranom zaustavljanju u sjemenišnoj kapeli St. Mary’s Seminary u Roland Parku (Baltimore, Maryand). Mjesto na kojem je kleknuo danas je obilježeno malom pločom.
U enciklici o euharistiji napisao je: “Ugodno je provoditi vrijeme s Njim, ležati na njegovim grudima poput ljubljenog učenika i osjećati beskrajnu ljubav prisutnu u njegovu srcu.” To nije bila samo ideja Ivana Pavla II.; bilo je to samo tkivo njegova života.
Sav papin rad započeo je u Euharistiji. U zoru novog tisućljeća rekao je: “Naše svjedočanstvo, međutim, bilo bi beznadno nedostatno da mi sami prvo nismo promotrili njegovo lice.” Volio je provoditi vrijeme s Kristom u euharistiji, za vrijeme mise, klanjanja ili ispred tabernakula.
Pronalaženje naše svrhe
U svijetu koji čezne za smislom i svrhom, euharistija nam nudi dubok odgovor. To je susret sa živim Kristom, zajedništvo ljubavi koje obnavlja naš duh i osnažuje nas da budemo svjedoci njegove prisutnosti u svijetu. Papa je poučio: „Zajedništvo s Kristom u kojem uživamo sada dok smo hodočasnici i putnici na stazama povijesti predviđa taj vrhunski susret na dan kada ‘ćemo biti poput njega, jer ćemo ga vidjeti onakvog kakav jest’ (1. Iv 3,2).”
U sklopu proslave velikog jubileja Ivan Pavao II. je 2000. godine hodočastio u Svetu Zemlju. Na tom je hodočašću slavio misu u Velikoj dvorani. Tamo je propovijedao o Kristovoj prisutnosti u Euharistiji, izjavljujući: “Ta je prisutnost najveće bogatstvo Crkve”.
U svom posljednjem pismu svećenicima za Veliki četvrtak (napisanom iz bolnice Gemelli!), Papa je poučavao: „Euharistija ne slavi samo neku činjenicu; obilježava Njega!” Svećenički život, poučio je papa – ali se može i treba primijeniti na svakog kršćanina – mora biti oblikovan euharistijom. Ne putem pukog posvećenja, nego kao “formula života”.
piše: Otac Patrick Briscoe
Izvor: Vjera.hr
