Devetnica za svetkovinu Uzvišenja svetoga Križa
Blagdan Uzvišenja svetog Križa se liturgijski slavi 14. rujna, a u župi Međugorje tradicionalno se slavi prve nedjelje poslije Male Gospe. Ove godine to će biti 15. rujna, a misa na Križevcu taj dan bit će u 11 sati. Pripremimo se za proslavu Uzvišenja svetog Križa u našoj župi moleći devetnicu.
PRVI DAN DEVETNICE
Navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi gospodina slave razapeli. Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. 1 Kor 2, 7-10a
Bože, po tvojoj volji naš je Spasitelj podnio smrt na križu da otkupi sve ljude. Daj da u ludosti križa upoznamo tvoju mudrost i moć te u nebu postignemo vječno otkupljenje. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim Križem svijet otkupio!
DRUGI DAN DEVETNICE: meditacija o križu i molitva!
Meditacija o križu
Kristov križ – most
Jedna stara legenda prikazuje ljudski život kao nošenje velikog i teškog križa. Legenda upozorava da nije uputno kratiti i time olakšavati svoj križ, budući da se na kraju životnoga puta nalazi provalija preko koje valja prijeći da bi se ušlo u blaženstvo u kojem prebivaju pravedni. Skraćeni križ, naime, ne bi dostajao da se njime provalija premosti, te bi zbog toga blaženstvo pred koje je stigao, čovjeku ostalo nedohvatno… Kristov Križ naposljetku je most…
Koliko puta ostajemo zadivljeni umijećem graditelja zaustavljajući pogled na veličanstvenom vijaduktu koji nam omogućava da prijeđemo najkraćim putem preko duboke provalije. Ne plaši nas ni duboka, mutna rijeka preko koje danonoćno prelaze rijeke automobila i ne razmišljajući čije su vrijedne ruke i umovi sagradili te sigurne i prelijepe mostove. No, most o kojem govorimo na početku ovog razmišljanja “sagrađen” je na početku našeg života. Graditelj je dobro poznat. Primajući znamenje svetog krštenja, most nam je darovan na korištenje. Most je to u znaku križa. Koliko smo ga puta “kratili”? Koliko nam je puta postao pretežak? No naš nam je Darovatelj oprostio. Naš nam je Graditelj dao mogućnost dogradnje, uvijek iznova obnovu mosta kojeg smo često nepromišljeno gotovo porušili hodajući putem osobne udobnosti i lagodnosti. Počnemo li već danas svojim popravkom – već sutra će na svijetu biti jedan bolji čovjek više. Ako je za mene Božji Sin prolio svoju krv, ako ju je prolio za spas moje duše, koliko je vrijedna?! Koliko vrijedi moja duša kada ju je kupio za toliku cijenu?! Mogu li izbrojiti suze koje je prolio, udarce koje je primio, trnje koje Ga je izbolo, čavle koju su Ga proboli? To mora biti dovoljno da ne kratim svoga križa, ma kako težak bio. To mora biti dovoljno da na kraju puta uzmognem premostiti provaliju koja me od Njega dijeli. Za mene je dao život – koračam Njegovim putovima. Pružio mi je zaklon, počinak i hranu – zaboravljam zahvaliti. I moram se zapitati… činim li dosta za spas svoje duše, kao i za duše svojih rođaka i ostalih ljudi? Ne bi li možda trebalo učiniti više? Kad bi ljudi češće pomišljali koliko unosi sunčanog sjaja i istinske sreće jedna prijateljska, topla riječ, ne bi bili time tako štedljivi. Želim neodlučnima ruku Kristovu, ruku prijateljevu i čvrsti most da sigurno i sretno prijeđu na pravu stranu. O, kako je utješno da Bog mjeri križ prema našoj snazi i daje snagu prema Križu.
MOLITVA SVETOM KRIŽU:
O, sveti Križu,Na kojem je raspeta Ljubav srca mojega, Premilosrdni moj Gospodin! Uzdižem pogled Tebi i vapijem: Spasi me! Neka čavli što probodoše ruke i noge moga Spasitelja, razapnu sve grijehe i zloće što ih učinih protiv Ljubavi i protiv svoga bližnjeg. Raskajana srca i lica oblivena suzama, razapinjem svoju oholost da uskrsne na poniznost, svoju škrtost da uskrsne na sebedarje i dobrohotnost; razapinjem bludnost da uskrsne na čistoću srca, duše i tijela, neumjerenost da uskrsne na suzdržanost; razapinjem zavist i srditost da uskrsnu na ljubav, lijenost da uskrsne na gorljivost! O, sveti Križu, daj mi po Tebi zaslužiti Vječnost! Amen!
TREĆI DAN DEVETNICE
Prvi je petak, posvećen je Srcu Isusovu iz kojeg su potekle Krv i voda. U današnjem danu za ovu devetnicu izmolit ćemo deseticu: KOJI JE ZA NAS NA KRIŽU RASPET BIO
i uz nju imamo kratko razmišljanje:
MEDITACIJA MUKE
Isus visi na Križu između dva lopova Jaki tresak prouzročen padom križa u rupu, utisnu još jače šiljke trnove krune u glavu našeg Spasitelja, jer ona još uvijek bijaše na njegovoj glavi. Krv poteče u potočićima iz glave, kao i iz ruku i nogu našeg Gospodina. Streličari tada postave ljestve sa strane križa, popeše se i odvezaše užad kojima su svezali našeg Gospodina na križ, prethodno ga podigavši, bojeći se da trzaj ne razdere rane na rukama i nogama. Krv mu postade, do nekog stupnja, zaustavljena zbog njegovog horizontalnog položaja i pritiska kordi. Ali kad skidoše korde, krv ponovo uspostavi svoj normalni tok i prouzroči takve boli kroz njegove bezbrojne rane, da je spustio glavu na prsa i ostao tako kao da je mrtav više od sedam minuta. Slijedila je pauza. Izvršitelji su bili zaokupljeni dijeljenjem njegove odjeće. Trube se iz hrama nisu više čule. Svi glumci u ovoj strašnoj tragediji kao da su se umorili, neki od žalosti, a neki od napora koje su poduzeli da sve dovedu do kraja. Osjećali su radost jer su konačno uspjeli dovesti do smrti onoga kome su tako zavidjeli. Pomiješanim osjećanjem utjehe i straha bacih pogled na Isusa – Isusa mog Otkupitelja – Otkupitelja svijeta. Gledala sam ga nepomična, skoro beživotna. Osjećala sam se kao da ja sama sve to ispaštam. Srce mi je bilo preplavljeno žalošću, ljubavlju i stravom. Bila sam polusvjesna, ruke i stopala su mi gorili u velikoj groznici. Svaka me je vena, živac, ud bolio neopisivom boli. Ništa nisam vidjela osim moga ljubljenog Zaručnika kako visi na križu. Razmatrala sam njegov izobličen lik, njegovu glavu obujmljenu strašnom trnovom krunom, koja je spriječavala uzdizanje njegove glave, čak i za tren, a da ne bi izazvala strašno trpljenje. Razmatrala sam njegove isušene usne i usta poluotvorena od iscrpljenosti, njegovu kosu i bradu okupane krvlju. Prsa su mu bila razderana masnicama i ranama od bičevanja, a laktovi, zglobovi i ramena tako jako rastegnuti da su bili potpuno dislocirani. Krv je neprestano tekla iz rupa na šakama. Meso je na rebrima bilo rastrgano tako da si ih skoro mogao prebrojati. Noge i bedra, kao i ruke rastegnite do potpunog dislociranja. Meso i mišići potpuno razderani, skoro otvoreni, tako da se svaka kost vidjela. Cijelo tijelo su mu prekrivale crno-plavkaste isparavajuće rane.
Krv koja je ispočetka tekla iz njegovih rana je bila crvena, ali je poslije postala rijetka i vodenasta. Cijelo mu je tijelo izgledalo kao leš spreman za ukop. Ali još, usprkos strašnim ranama koje su ga prekrivale, usprkos stanju sramote do kojeg je bio doveden, još uvijek je ostao onaj neopisivi pogled dostojanstva i božanstvenosti, koji je sve prisutne napunjao strahopoštovanjem. Ten je našeg Gospodina bio svijetao, kao u Marije, malko obojan ružičasto. Ali njegova stalna izloženost vremenu u zadnje tri godine dosta su mu potamnile ten. Prsa su mu bila široka, ali ne dlakava kao u svetog Ivana Krstitelja. Imao je široka ramena, a ruke i noge su mu bile mišićave. Kojljena su bila jaka i tvrda, kao što ih imaju oni koji puno pješače ili kleče. Noge su mu bile dugačke s vrlo jakim mišićima. Stopala su mu bila lijepo oblikovana, kao i ruke. Prsti su mu bili dugi i suženi prema vrhu, premda ne profinjeni kao u žena, ipak nisu sličili čovjeku koji se bavio teškim fizičkim radom. Vrat mu je bio prilično dug, sa lijepom glavom i licem. Čelo mu je bilo veliko i visoko, a lice ovalno. Kosa mu nije bila baš pregusta, bila je zlatno smeđe boje, razdijeljna u sredini padajući na ramena. Brada mu nije bila dugačka, već oštra i razdijeljena ispod vilice. Kad sam ga razmatrala na križu, kosa mu je bila skoro sva iščupana, a ono što je ostalo bilo je slijepljeno i natopljeno krvlju i znojem. Cijelo tijelo mu je bilo jedna rana, a svaki je ud bio jako isčašen. Križevi dvojice lopova bili su postavljeni, jedan s desne Isusove strane, a drugi s lijeve. Ostavljeno je dovoljno prostora između njih da konjanici mogu nesmetano jahati. Ništa se ne može zamisliti bijednije od likova dvojice razbojnika na križevima. Strašno su trpili. Onaj s lijeve strane stalno je proklinjao i psovao. Korde s kojima su bili vezani, bile su tako čvrsto stegnute prouzrokujući im na taj način strašne boli. Tijela su im bila olovno sive boje, a oči upaljene i crvene, spremne da iskoče iz svojih duplji. Visina križeva ove dvojice lopova je bila znatno niža od križa našeg Gospodina.
MOLITVA
Gospodine i Bože moj, koji si na tom drvetu raspet, molim te svojim raširenim rukama obuhvati moj patnju., moje bolesti, moje jade i muku pogledaj na moju obitelj i moje prijatelje
pogledaj i na one koji me ne vole i trebaju!Isuse, sve tebi dajem, u Tebi želim biti i ostati sada i uvijeke. Amen.
ČETVRTI DAN DEVETNICE
Danas slavimo blagdan Male Gospe kako bi ona koja je kao dijete donijela blagoslov svojoj obitelji i čiji su roditelji bili sveti, zagovarala naše obitelji molit ćemo 4. postaju Križnoga puta za sve majke, za sve obitelji, za svu djecu koji nanose boli svojim majkama i za sve križeve koje naše obitelji nose! 4. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.Isuse, jedino je tvoja Majka dorasla ovom času i svemu što se događa. Ona se pojavljuje na tvom križnom putu kao službenica i supatnica. Istom vjerom i ljubavlju kojom se predaje Božjim planovima u času navještenja ona je i sada ovdje, na tvom putu muke i križa. Jedino je ona tu, na pravom mjestu, šutljiva i tiha, ali prisutna i puna ljubavi. Mač boli dodiruje i njezino srce, ali ono ostaje čisto za ljubav. Isuse, darovao si nam svoju Majku.Ona je i naša Majka, Majka Crkve, Majka svih putnika, svih križonoša, svih patnika. Ti si, Isuse, morao nastaviti nositi svoj križ i nakon susreta sa svojom Majkom. Ali, znao si: ona je tu! Daj, Gospodine, da nikad ne zaboravimo da je Marija kao majka na svakom mjestu s nama, a osobito ondje gdje se nosi križ. Molimo skupa: Zdravo Marijo Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se! nakon postaje, odvojimo nekoliko minuta u tišini i recimo Mariji svoje boli, muke i križeve! Marijo, Majko pod Križem žalosna MOLI ZA NAS Marijo, Majko obitelji MOLI ZA NAS.
PETI DAN DEVETNICE
Za današnji dan, pošto je Sveta Nedjelja, odvojimo si desetak do petnaestak minuta u tišini i obratimo se Isusu ovom molitvom klanjanja Isusu na Križu: ISUSU NA KRIŽU….
Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji! (Mk 14,1-15,47) Nalazim se, Isuse, podno tvoga križa. Klanjam ti se!
Klanjam se tvojoj ljubavi, klanjam se tvojoj boli.
Klanjam se, Isuse, tvojoj odanosti volji Očevoj, tvojem hodu i pod križem dokraja.
Klanjam se, Isuse, tvojoj ustrajnosti kojom si htio djelo spasenja dovesti dokraja i umrijeti na drvetu križa.
Promatram, Isuse, tvoje izmučeno tijelo.
Oprosti mi, kad ostajem hladan gledajući raspelo, ravnodušan na izvještaj o tvojoj muci i smrti. Kao da sam to već prečesto vidio, toliko puta čuo. A ipak, danas, “na dan uzvišenja tvoga križa “, želim po prvi puta zagledati se u tvoj križ, želim novom pozornošću i ljubavlju čuti izvještaj o tvojoj muci.
Želim te vidjeti, Isuse!
Vidjeti tvoje izmučeno tijelo, tvoju trnjem okrunjenu glavu, tvoje probodene ruke i noge, tvoje otvoreno srce.
Želim vidjeti tvoje predano tijelo i prolivenu krv. Za mene, za nas, za sve ljude svijeta.
Želim, Isuse, podno tvoga križa osjetiti snagu tvoje ljubavi i šaptati ti riječi sućuti i zahvalnosti.
Oprosti, jer podno tvoga križa nisam bez krivnje, jer sam i sam utkan u grijeh svijeta što ga ti otkupljuješ svojom smrću.
Oprosti što tako često zaboravljam na cijenu svoga otkupljenja, na ljubav koja želi biti ljubljena, što zaboravljam na poruku i poziv križa.
Oprosti, Isuse, što te ne ljubim dovoljno!
Hvala ti, Isuse, što si umro za mene.
Hvala ti za sve ljude svijeta jer si za sve dao svoj život.
Hvala ti što si ustrajao u žrtvi svoga križa.
Hvala ti, Isuse, što me sa svoga križa želiš privući k sebi.
Ne dopusti, Isuse, da se opirem tvojoj spasiteljskoj ljubavi.
Daj mi, Isuse, milost da osjetim neizrecivu snagu križa kojom odgoniš od mene, i od svih nas, zle sile svijeta i đavla, te nam svima daješ novu snagu za život.
Tvoj križ, Isuse, govori o ljubavi. U izvještaju o muci vidimo oko tebe toliko mržnje, toliko gorčine.
U tebi, Isuse, toliko ljubavi i mira.
Ispuni me, Isuse, svojom ljubavlju i mirom.
ŠESTI DAN DEVETNICE
U današnjem danu molit ćemo litanije Krvi Kristove Molimo ih pobožno kako bismo postali svjesni da i kapljica Njegove Krvi prolivene s drveta Križa, spašava sav svijet! Uključimo u litanije sve koji pate u našoj bližoj i daljoj obitelji.
Litanije Krvi Kristovoj
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski Bože, smiluj nam se.
Sine, otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Krvi Krista, jedinorođenoga Sina vječnog Oca, spasi nas!
Krvi Krista, utjelovljene riječi Božje, spasi nas!
Krvi Kristova, novoga i vječnoga zavjeta, spasi nas!
Krvi Kristova, u smrtnoj borbi na zemlju potekla, spasi nas!
Krvi Kristova, koja si kod bičevanja izvirala, spasi nas!
Krvi Kristova, ispod trnove krune prokapala, spasi nas!
Krvi Kristova, na križu prolivena, spasi nas!
Krvi Kristova, cijeno našega spasenja, spasi nas!
Krvi Kristova, bez koje nema oproštenja, spasi nas!
Krvi Kristova, u euharistiji okrjepo i čišćenje duša, spasi nas!
Krvi Kristova, rijeko milosrđa, spasi nas!
Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova, spasi nas!
Krvi Kristova, snago mučenika, spasi nas!
Krvi Kristova, jakosti priznavalaca, spasi nas!
Krvi Kristova, koja rađaš djevice, spasi nas!
Krvi Kristova, čvrstoćo onih koji su u pogibli, spasi nas!
Krvi Kristova, okrepo umornih, spasi nas!
Krvi Kristova, u plaču utjeho, spasi nas!
Krvi Kristova, nado pokornika, spasi nas!
Krvi Kristova, utjeho umirućih, spasi nas!
Krvi Kristova, mire i milino srdaca, spasi nas!
Krvi Kristova, jamstvo vječnoga života, spasi nas!
Krvi Kristova, koja izbavljaš duše iz čistilišta, spasi nas!
Krvi Kristova, svake slave i časti predostojna, spasi nas!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.
– Otkupio si nas Gospodine krvlju svojom.
– I postadosmo kraljevstvo Boga našega.
Pomolimo se: Svemogući, vječni Bože, ti si jedinorođenoga Sina postavio za otkupitelja svijeta i htio da te njegova krv ublaži: podaj, molimo, da cijenu našega spasenja tako štujemo, a njezina nas snaga tako brani od zala ovoga života na zemlji, da vječni plod svete krvi uživamo na nebu. Po istome Kristu Gospodinu našem. Amen.
SEDMI DAN DEVETNICE
U ovom danu odvojimo vremena za deseticu krunice: Koji je teški križ nosio.
OSMI DAN DEVETNICE
Molimo Gospdina za naše očeve i majke u obiteljima, za križeve koji nam preko njih dolaze, za naše osobne križeve koji nas pate a koje ne razumijemo Molimo danas postaju Križnog puta na kojoj Veronika dolazi u susret Isusu kako bismo bili melem jedni drugima a ne teret ili križ! 6. postaja: Veronika pruža Isus rubac Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.
Isuse, uzeo si ovo naše ljudsko tijelo i imao si lice, pošteno i čisto. Svojim si se licem, tj. čitavim svojim bićem, okretao svima koji su te zvali, koji su te željeli čuti i vidjeti. Isuse, imao si divno lice! U ovom času to je lice iznakaženo, krvavo, popljuvano. Na njemu nema cara, privlačnosti, ljepote. Ali, to je tvoje lice! Veronika se usuđuje, među tolikim svijetom koji pogrđuje tvoje lice, otkriti ljepotu tog istog lica. Ostavljaš joj ga utisnutoga u taj čudesni rubac njezine ljubavi i srca. Molim te, Isuse, daj da ispravnim životom sačuvam u sebi i na svom licu odsjaj tvoga lica, jer stvoren sam na tvoju sliku.
Ne dopusti, Isuse, da sebičnošću ili krivim postupkom nagrdim lice svoga bližnjega, škodim njegovu dobru glasu; i daj mi hrabrosti da uzmognem s ljubavlju brisati ljage na licu bližnjega svoga! Daj mi, Isuse, da ne moram ustuknuti pred sjajem tvoga lica kad se konačno pojaviš u slavi!
Ponavljajmo riječi:
Ne odbaci me od lica svojega! Lice tvoje, Gospodine, ja tražim! Odvrati lice od grijeha mojih!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Autor Fra Zvjezdan Linić
Ostanimo kratko u šutnji i predajmo Gospodinu svoje jade, križeve, obitelj i izmolimo
SLAVA OCU…
DEVETI DAN DEVETNICE
Molimo danas kao vrhunac devetnice postaju Križnog puta: Isus umire na križu
Iz tvojih dubina izvirale su s križa riječi koje i danas potresaju svijet. Neka te riječi i mene potresu da ih osjetim u brojnim prilikama svoga života. U tvom vapaju: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” prepoznajem da si prisutan u svakom čovjeku u iskustvima duboke osamljenosti i tjeskobe. Svojom ostavljenošću na križu učinio si da više nikada nitko ne bude napušten.
Htio bih te razumjeti, Isuse, i nasljedovati u svome životu dok doživljavam poteškoće s drugima i ponavljati tvoj vapaj kao poziv na praštanje i mir: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” Htio bih, Isuse, zaroniti u tvoju sućut i brigu za drugoga, kad u vlastitoj agoniji okrećeš glavu prema raskajanom razbojniku i kanoniziraš ga za prvoga sveca: “Još danas bit ćeš sa mnom u raju!”
Želim, Isuse, da mi dadneš milost da u svakom času svog života mogu vršiti volju Očevu i da na smrtnom času mogu ponoviti tvoje riječi predanja i ljubavi: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” Mnogi su odlazili s Kalvarije bijući se u prsa, a satnik je začuđen ispovjedio: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!”
Još jednom ponavljajmo sućutno i s vjerom svih sedam Isusovih riječi s križa:
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
Zaista, kažem ti, još danas bit ćeš sa mnom u raju!
Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti Majke!
Žedan sam!
Dovršeno je!
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
U muci sudnjega dana umire,
U sutonu leptirovih krila gubi se,
U zamahu proljetnog daha budi se,
U dubine duše biserne ponire.
On moli za svoje mučitelje tiho:
„Oče, oprosti im, jer ne znaju što učiniše.“
Za sve neprijatelje on se poniziše,
Milost za njih nađoše u pogledu plaho.
Strpljiviji si od mene, Spasitelju moj.
Da ja živim ti si se gorko predao,
Za moju smrt sve si do kraja podnio.
S križem u ruci umrijet ću i Tvoj,
Samo Tvoj biti ću, jer si se smilovao,
Jer na križu, baš na križu, Ti si izdahnuo.
