MISNA ČITANJA – 24. SRPNJA 2024.

Davaše plod stostruk.

XVI. tjedan kroz godinu

Srijeda, 24. 07. 2024.

Svagdan ili: Sv. Sarbelije Makhlūf, prezbiter

ČITANJA:
Jr 1,1.4-10; Ps 71,1-6b.15ab.17; Mt 13,1-9

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Sarbelije, Kristina, Eufrazija, Boris, Ljudevita

Prvo čitanje:

Jr 1,1.4-10

Za proroka narodima postavih te.

Početak Knjige proroka Jeremije

Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika

iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.

Dođe mi riječ Gospodinova:

»Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi,

ja te znadoh;

prije nego što iz krila majčina izađe,

ja te posvetih,

za proroka narodima

postavih te.«

A ja rekoh: »Ah, Gospodine, Bože,

gle, ja ne umijem govoriti:

dijete sam.«

A Gospodin mi odvrati:

Ne govori: »Dijete sam«!

Već idi k svima kojima te šaljem

i reci sve ono što ću ti narediti.

Ne boj ih se:

jer ja sam s tobom da te izbavim,

riječ je Gospodnja.

I tada Gospodin pruži ruku,

dotače se usta mojih i reče:

Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.

Gle: postavljam te danas

nad narode i kraljevstva,

da istrebljuješ i rušiš,

da zatireš i ništiš,

da gradiš i sadiš.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 71, 1-6b. 15ab. 17

Pripjev:

Usta će moja razglašivati pomoć tvoju.

Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja,
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruku zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.
Ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.
Usta će moja razglašivati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Evanđelje:

Mt 13. 1-9

Davaše plod stostruk.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:

»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«

»Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Ostavite komentar

Pin It