Ozračje doma – ispit savjesti prema svetima Louisu i Zelié Martin
Obitelj je mjesto gdje se sije sjeme svetosti i sreće, stoga ozračje doma ima neprocjenjivu važnost u odgoju naše djece. Učimo o tome od svetog bračnog para.
Tako lako zaboravljamo koliki utjecaj na našu djecu ima ozračje doma. Podcjenjujemo učinak prisutnosti majčine ljubavi, očevih poduka i zajedničke molitve. Obitelj je mjesto gdje se sije sjeme svetosti i sreće.
Louis i Zelié Martin razumjeli su važnost držanja djece blizu sebe i blizu Boga. Dnevna Misa, molitva i razgovor o duhovnim temama bili su uobičajeni dio njihovih života. Potpomagali su razvoj vrlina kod svoje djece s najstrožim autoritetom i obasipajući ih ljubavlju kao i naš milosrdni i ljubazni Otac. Stalno su tražili djela milosrđa. Izbjegavali su svjetovna zadovoljstva i zamjenjivali ih istinskim užicima i osvježenjima u jednostavnim obiteljskim trenucima koje su provodili vani.
Odanost Bogu, vjera u Njegovu providnost i prepuštanje Njegovoj volji
Martinove nježne, no ipak čvrste, roditeljske metode i težnje k svetošću urodile su plodom. Odgojili su jednu od najomiljenijih svjetskih svetica, sv. Malu Terezu, s još četiri kćeri koje su ušle u redovnički život. Četvero djece, koje su izgubili dok su još bili mali, dokazano su dragulji u njihovoj nebeskoj kruni jer su tražili volju Božju.
U svojoj predivnoj biografiji o obitelji Martin, „A Family of Saints: The Martins of Lisieux, Saints Therese, Louis, and Zelié“, otac Stephane-Joseph Piat opisuje dom Martinovih vođen po tri principa: odanost Bogu, vjera u Njegovu providnost i prepuštanje Njegovoj volji.
Proučavajući obitelj Martin pitala sam se: Kako mogu njihove životne principe primijeniti u svom životu i svojoj obitelji? Slijede neka pitanja u koja sam ponirala dok sam kontemplirala o tome kako naša obitelj može kopirati ideale i životni stil Martinovih.
Odanost Bogu
- Je li nam dnevna molitva prioritet, čak i kad smo u gužvi i umorni?
- Prilagođavamo li naše rasporede svetoj Misi, zapovjednim blagdanima i svetim nedjeljama?
- Je li nam obitelj uključena u župnu zajednicu? Je li nam je sudjelovanje u službi i događajima u našoj crkvi prioritet?
- Razmatra li naša obitelj liturgijsko vrijeme kroz odgovarajuću žrtvu, post ili slavlje?
- Vide li nas naša djeca kako provodimo vrijeme u molitvi, žrtvi i kako pohađamo sastanke molitvene zajednice u župi?
- Jesu li nam domovi ispunjeni simbolima vjere, kao što su vjerske slike, kipovi i svetinje?
- Uči li naša bračna ljubav uči našu djecu značenju služenja, odanosti i sebedarja?
- Je li naša obitelj usredotočenija na materijalna dobra nego na nebeske ciljeve? Provodimo li više vremena i energije njegujući naš duhovni život nego tragajući za svjetovnim postignućima?
- Je li je Krist kralj našeg doma?
Vjera u Njegovu providnost
- Pripisujemo li sav naš uspjeh i blagoslove Božjoj dobroti?
- Zahvaljujemo li Bogu svaki dan za sve divne darove koje nam je dao?
- Vjerujemo li da će nam Bog dati snagu da ustrajemo u svetosti, čak i u danima kada smo obeshrabreni ili osjećamo da smo skroz pali?
- Ostajemo li pozitivni i puni nade dok razgovaramo o ovozemaljskim stvarima? Prenosimo li smisao mira našoj djeci, tako da, bez obzira na to što nam život donese, znaju da će nas Bog zaštiti i pobrinuti se za nas?
- Molimo li za druge duše s punim pouzdanjem u Božju milosrdnu ljubav?
- Pokazujemo li djeci kako provoditi slobodno vrijeme? Npr. čitanje knjige umjesto gledanja u ekrane, šetnje u prirodi umjesto vremena u zatvorenom i razgovor licem u lice umjesto društvenih mreža?
Prepuštanje Njegovoj volji
- Pokušavamo li kontrolirati svakodnevicu samo svojim snagama ili se pouzdajemo u Boga, spremni mirno prihvatiti patnje s radostima?
- Činimo li djela milosrđa i dopuštamo li biti ruke i noge Kristove čak kad je to teško ili nezgodno?
- Ponašamo li se prema „teškim ljudima“ sa strpljenjem i razumijevanjem?
- Ohrabrujemo li svoju djecu da pomažu „siromašnima“, bilo darujući svoj novac, služeći u domu za beskućnike ili pružajući prijateljstvo nekome u razredu s kime se nitko neće igrati i razgovarati?
- Učimo li djecu da poštuju obiteljske veze održavajući odnose s rodbinom? Spominjemo li se pokojnih članova obitelji u molitvama?
- Podsjećamo li svoju djecu da nam teška vremena mogu pomoći jasnije vidjeti ljepotu i nadu vječnog života u Nebu?
- Dajemo li se u potpunosti pozivu na koji smo pozvani, umjesto da želimo živjeti drugačiji život?
„Naše srce nije ničim zadovoljno dok god ne vidi vječnu ljepotu koja je Bog. Intimna sreća obiteljske ljepote je što nas donosi bliže Njemu.“
Sv. Louis Martin
Izvor: Žena Vrsna
