Danas obilježavamo rođendan pape Benedikta XVI., evo kako je pisao o ‘najvažnijem trenutku života’
“Bilo nas je više od 40 kandidata; kad smo bili pozvani, odgovorili smo ‘Adsum – evo me!'”
Papa emeritus Benedikt XVI. rođen je 16. travnja 1927. godine u bavarskom gradiću Marktlu.
Marktl se nalazi nedaleko od austrijske granice na rijeci Inn. Otac mu je bio policajac. Joseph je imao jednog brata i jednu sestru.
On i brat upisali su se u sjemenište, no Joseph je sa 16 godina unovačen u protuzračnu obranu kao Luftwaffenhelfer, što je bio način na koji su Nijemci uključivali dječake u vojsku. Kasnije je bio na obuci i u njemačkom pješaštvu, a kad je završio rat završio je u američkom zarobljeničkom logoru.
Oslobođen je nakon nekoliko mjeseci i vratio se u sjemenište. Za svećenika je zaređen 1951. Nadbiskup Münchena i Freisinga postao je 1977., a iste je godine proglašen i kardinalom. Godine 1981. preselio se u Rim kad je imenovan prefektom Kongregacije za nauk vjere. Na konklavama je 2005. izabran za Papu.
Ime Benedikt uzeo je po papi Benediktu XV. i Sv. Benediktu iz Nursije.
Povodom njegovog rođendana podsjećamo na jedan stariji tekst s Radio Vatikana o trenutku kojeg je sam Ratzinger smatrao najvažnijim u svom životu.
Papa emeritus Benedikt XVI. zaređen je za svećenika u freisinškoj katedrali 29. lipnja 1951. godine.
„Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti“ – te su riječi sv. Pavla kao geslo pratile svećeničko ređenje mladoga Josepha – prenijela je Zaklada Ratzinger.
„Bilo nas je više od 40 kandidata; kad smo bili pozvani, odgovorili smo ‘Adsum – evo me’“ – napisao je Papa u miru u svojoj autobiografiji. „Bio je prekrasan ljetni dan, koji ostaje nezaboravan kao najvažniji trenutak mojega života… Ne treba biti praznovjeran, ali u trenutku u kojem je stari nadbiskup položio ruke ne mene, jedna ptičica – možda ševa – poletjela je s glavnog oltara katedrale i zapjevala malu radosnu pjesmu; za mene je to bilo kao da mi je glas s nebesa rekao: idi tako, na ispravnom si putu“.
S Josephom je bio zaređen i njegov stariji brat Georg Ratzinger. „Na dan mlade mise, naša župna crkva sv. Osvalda bila je osvijetljena u čitavom svojem sjaju i radost koja ju je ispunila bila je gotovo opipljiva te je sve uključila u sveti čin, na najživlji način ‘aktivnog sudjelovanja’, kojem nije bila potrebna osobita vanjska aktivnost – prisjetio se Benedikt XVI. „Bili smo pozvani u sve kuće donijeti mladomisnički blagoslov i svugdje smo bili prihvaćeni – čak i od potpuno nepoznatih osoba – sa srdačnošću koju do tog trenutka nisam ni zamišljao.“
„Tako sam na vrlo izravan način iskusio koliko ljudi iščekuju svećenika, koliko žele njegov blagoslov, koji crpi snagu iz sakramenta. Nije se radilo o meni ili mojemu bratu: što bi po sebi mogla značiti dva mladića kao što smo mi tolikim ljudima koje smo sretali? Oni su u nama vidjeli osobe kojima je Krist povjerio poslanje nositi njegovu prisutnost među ljude“ – stoji u autobiografiji Pape emeritusa.
Svećeništvo nije samo „služba“, nego je sakrament: Bog se služi siromašnim čovjekom kako bi po njemu bio prisutan među ljudima i djelovao za njih – istaknuo je Benedikt XVI. 11. rujna 2010. godine, na misi zaključenja Svećeničke godine, koju je on i proglasio povodom 150. godišnjice smrti sv. Ivana Vianneya, zaštitnika svih župnika u svijetu.
Izvor: Bitno.net
