NAŠIH SEDAM
Oni su svoji na svome,
u Gospingradu kraj crkve,
one što ju upamtiše naši stari,
s krilima od njihova Križevca
i Brda ukazanja Kraljice Mira.
Njih sedam što odoše prije nas.
Raznosile su ih bombe,
nestajali su u valovima Neretve,
strijeljani su na još nepoznatim mjestima,
zatirani su na Hrvatskom križnom putu,
a oni su došli na nebo do naše Gospe,
Gospe u plavom sa Širokog Briga.
Njih sedam što joj se pokloniše.
Zjenice im bijahu pune sjaja,
onoga skupljenoga na tom Brigu,
kao i kod mnoštva drugih,
živih i mrtvih kroz dane i godine,
onih što se bosi zavjetovaše
na ljubav Bogu i domovini.
Njih sedam što se smješkaju odozgo.
Gledaju ih sada ovdje pristigli odasvud,
to su stameni duhovnici i Hrvati,
blago kraju koji ih imaše,
jer nisu poklekli u zla vremena,
ma i mi moramo biti takvi.
Njih sedam što obgrliše brda.
Trojstvo pobratimstva u milosti:
Brig, Križevac, Brdo ukazanja.
Izabrani kraj, izabrani puk,
s križem tim na krhkim plećima.
Ali pomoći će oni zaufanom molitvom,
pred licem Božjim kamo nam je stići.
Njih sedam što su naših sedam.
Imena su im mučenički upisana
u dlan njihova Stvoritelja,
u dlan njihove Nebeske Majke:
pra Križan i pra Bernardin,
pra Marko i pra Grgo,
pra Jozo, pra Mariofil i pra Jenko.
Njih sedam velikih za vječnost.
fra Miljenko Stojić
