Blažena Mary Ward – engleska redovnica koja je utemeljila zajednicu Loretskih sestara kojim je pripadala Majka Terezija
Mary Ward rođena je u Yorkshireu u Engleskoj 1585. godine u vrijeme žestokih progona katolika. Unatoč patnjama, gubitku imovine pa čak i smrti najmilijih, mnogi njeni prijatelji, rođaci i poznanici ostali su vjerni svojoj vjeri. Odgojena u takvom ozračju junaštva i samopožrtvovnosti, Marija je izrasla u ženu duboke vjere, čelične odlučnosti i nepokolebljive odanosti Crkvi.
Već s 15 godina odlučila je biti ‘potpuno Božja’, no tek kad je navršila 21 godinu dopušteno joj je slijediti svoj san da postane redovnica. Godine 1606. prešla je La Manche i otišla u St. Omer (Belgija) gdje se pridružila samostanu klarisa kao sestra laikinja da bi kasnije otkrila da nije trebala biti klarisa. Napustila je samostan; nakon još nekoliko godina potrage i borbe vratila se u Englesku gdje je provodila vrijeme posjećujući umrle katolike i zatvorenike, pomažući i podupirući svećenike i organizirajući im dijeljenje sakramenata. Jednog dana 1609. godine Bog joj je jasno pokazao da treba učiniti nešto drugo ‘više na slavu Božju’ čija joj je točna priroda još uvijek ostala nejasna.
Privučeni njezinom toplom i šarmantnom osobnošću te nadahnuti herojskim duhom i očitom ljubavlju prema Gospodinu, pridružilo joj se nekoliko djevojaka iz njezinog kruga prijatelja, rođaka i poznanica. Zajedno su otišli na kontinent gdje je Mary otvorila brojne škole za djecu. Vidjevši uspjeh i apostolski učinak njezina rada, crkvene i građanske vlasti pozvale su je da otvori škole u svojim zemljama. Ubrzo je Mary počela razmišljati o osnivanju redovničkog reda. Ali redovnice su se tog vremena morale pridržavati stroge zatvorenosti, pravila koje je njihove aktivnosti ograničavalo na malo više od molitve i kućanskih poslova.
Mary Ward je kroz niz mističnih iskustava uputio Bog da osnuje Red po uzoru na Družbu Isusovu. Željela je da njezina kongregacija bude izravno pod papom i da bude oslobođena ograđivanja, obveze zbora i nošenja vjerskih odora. Bile su to nove ideje i nisu bile prihvatljive za Crkvu, a Marijine inicijative izazvale su oluju protesta sa svih strana jer je njezin pokušaj osnivanja apostolskog Reda za žene bio protivan normama i običajima toga vremena. Ali Mary, shvaćajući velike mogućnosti otvorene redovnicama u obrani i zaštiti vjere, odbila je pokleknuti pred pritiscima. Kao rezultat toga morala je mnogo trpjeti i bila je žigosana kao heretik i zatvorena, a njezina Kongregacija potisnuta. Samo je vjerni bend ostao vjeran njenoj viziji. Unatoč svim pokušajima da je se diskreditira i uništi njezino djelo, ostala je čvrsta, do kraja uvjerena u svoje poslanje. Iako je kasnije oslobođena svih optužbi za krivovjerje i dano joj je dopuštenje da živi sa svojim drugovima u Rimu, zabrana koja je zabranjivala njezino osnivanje nije opozvana.
Unatoč brojnim preprekama na putu dobivanja odobrenja njezina Instituta, Mary je svoje povjerenje položila u Gospodina govoreći: „Što se ne učini u jednoj godini, može se učiniti u drugoj. Moramo čekati dokolicu Svemogućeg Boga, jer moramo ga slijediti, a ne ići ispred njega.”
Godine čekanja i neizvjesnosti odrazile su se na Marijino zdravlje. Godine 1640. vratila se u Englesku gdje je bjesnio građanski rat. Ona i njezini drugovi potražili su utočište u Heworthu, selu izvan Yorka. Tu je provela posljednje mjesece života, a 30. siječnja 1645. izdahnula je, tri puta izgovorivši ime Isusovo.
Mary Ward je pokopana na groblju anglikanske crkve, Osbaldwick, a njezina nadgrobna ploča još uvijek se čuva u crkvi na kojoj stoji sljedeći natpis:
“Voljeti siromahe,
ustrajati u istom,
živjeti, umrijeti i ustati s njima,
bio je cilj Mary Ward
koja je živjela 60 godina i 8 dana i
umrla 30. siječnja 1645.”
