SVETAC DANA – SV. ANGELA MERICI
Vaše glavno utočište neka uvijek bude do nogu Isusa Krista, jer ako vas on bude vodio i poučavao, bit ćete poučeni. Budite na čast Isusu Kristu kojemu ste obećale svoje djevičanstvo i same sebe. Isus Krist vam bio jedino blago i jedina ljubav. (sv. Angela, utemeljiteljica uršulinki)
Angela je rođena 1474. godine u Italiji, koja je na kraju 15. stoljeća bila u cvatu i gramzivosti. Raskoš renesanse i bogatstvo elite nisu mogli sakriti opasne i trajne probleme društva koje bez prestanka salijeću bolesti, glad, ratovi. Rano je ostala bez roditelja i starije sestre, a sa 15 godina postala je franjevačkom trećoredicom. Već kao djevojka isticala se svojom mudrošću, dobrotom i spremnošću da svakom pomogne.
Postala je svjesna da je djevojčicama potreban bolji kršćanski odgoj i zato je u svojoj kući odgajala djevojčice. Imala je vizije kako treba osnovati udrugu djevica koje će svoj život posvetiti vjerskom odgoju djevojčica.
Njezin životopis ne daje puno spoznaja, ali svjedočanstva otkrivaju da je ona bila: žena molitve, zahvaćena ljubavlju prema Kristu, prožeta franjevačkom duhovnosti i žena srca, otvorena za društvene probleme, koje s drugim laicima nastoji iscjeljivati.
Njezino, isprva diskretno djelovanje, malo-pomalo budilo je poštovanje i divljenje njezine okoline. Postala je tako poznatom, da je prozvana ‘La Madre’ i njoj su dolazile tražiti savjet osobe iz svih društvenih sredina.
Njezino sve veće djelovanje temeljilo se dnevno na dubokom jedinstvu života duboko usredotočenog na Bogu, daru izmirivanja, i posebnoga mira u vremenu koje je bilo puno vjerskih sumnji i nemira.
Nakon 1515. godine, kad je Italija bila opustošena ratovima, Angela svoju snagu i svoj autoritet crpi u Evanđelju, koje je izvor njezina djelovanja.
Obdarena darom uspostavljanja odnosa, ona je prihvatila prenošenje poruke nade i radosti, od kojih je i sama živjela.
Godine 1535. Angela bogata iskustvom osniva Družbu svete Uršule u Bresci. Odlučila je da uršulinke žive svoj posvećen poziv u svojoj životnoj sredini. Posebno je davala značenju ženine uloge u čuvanju i prenošenju osnovnih vrijednosti, te poziva laike i posvećene osobe da zajedno rade u službi Evanđelja. Te njezine mirne smionosti poprilično su uznemirile ‘duhove’, pa nekoliko godina kasnije, Crkva i društvo prisilit će uršulinke da se uvrste u monastičke redove onoga vremena.
Ipak, tijekom stoljeća, ono po čemu su uršulinke postale karakteristične, i što je i danas prepoznatljivo, jest misija odgoja u različitim oblicima u vidu evangelizacije.
To je počelo u Francuskoj 1607. godine. U tom će se obliku Red proširiti najprije u Europi, zatim u Americi i Aziji. Međutim, bule za osnivanje uršulinskih samostana naglašavaju da je ‘poučavanje djevojčica’ glavni cilj Reda. Sestre uršulinke prisutne su u Hrvatskoj od 1703. godine i djeluju u Zagrebu, Varaždinu i drugim gradovima. Angažirane su i u župama, a odgojile su više naraštaja hrvatske mladeži.
Umrla je 27. siječnja 1540. godine. Beatificirao ju je papa Klement XIII., 1768.godine, a kanonizirao Pio VII., 1807. godine.
Zazivaju ju prigodom bolesti i tjelesnih boli, a zaštitnica je bolesnika, osoba koje su izgubile roditelje, invalida, hendikepiranih osoba i osoba izloženih fizičkom naporu.
Preuzeto s laudato.hr
