SVETAC DANA – SV. JOSIP MANYANET
Josip Manyanet, u svijetu Josep Manyanet y Vives, rođen je 7. siječnja 1833. u Trempu (Lleida, Španjolska), u brojnoj kršćanskoj obitelji. Kršten je istog dana kad je rođen, au dobi od 5 godina majka ga je prinijela Gospi od Valldeflorsa, zaštitnici grada. Da bi završio srednjoškolske studije u Barbastru, a zatim filozofiju i teologiju u biskupijskim sjemeništima u Lleidi i Urgellu, morao je pronaći posao kao dječak.
Za svećenika je zaređen 9. travnja 1859. u La Seu d’Urgellu. Nakon 12 godina intenzivnog rada u biskupiji Urgell u službi biskupa Joséa Caixala, kao član njegove obitelji, batler u palači, knjižničar sjemeništa, zamjenik tajnika komore i tajnik pastoralnih vizitacija, osjetio se od Boga pozvanim na posebno redovničko posvećenje i nalazi dva džemata, jedan muški i jedan ženski.
Računajući na biskupovo odobrenje, utemeljio je:
• 1864. godine, “Djeca svete obitelji Isus, Marija i Josip” • 1874. godine, “Kćeri misionarke Svete Nazaretske obitelji”,
s poslanjem nasljedovanja, čašćenja i širenja kulta Svete Nazaretske Obitelji i promicanja kršćanske formacije obitelji, ponajviše katoličkim odgojem i poukom djece i mladih te svećeničkom službom.
Putovao je u Lurd, Rim i Loreto kako bi produbio duh Nazaretske obitelji. To je upravo ta karizma koja prožima cijeli njegov život, zatvorena u otajstvu evanđeoskog poziva naučenog na primjerima Isusa, Marije i Josipa u tišini Nazareta, koju je izrazio ovako: “Nazaret u svakom ognjištu!”
Uz neprestanu molitvu i neumoran rad, uzorno je živio sve kreposti, te je svojom ljubavlju posvećenom brizi za duše vodio i davao poticaj, u razmaku od gotovo četrdeset godina, formiranju i širenju dviju ustanova, otvaranje koledža, stručnih škola, sjemeništa i drugih središta apostolata u raznim mjestima u Španjolskoj. Danas su ova dva instituta, vršeći svoju misiju, prisutna u raznim zemljama Europe, dviju Amerika i Afrike.
Josip Manyanet obilno je propovijedao Riječ Božju i također je napisao mnoga pisma i neke knjige za odgoj redovnica i redovnica, obitelji i djece te također za upravljanje koledžima i školama. Među knjigama se pojavljuje “La Escuela de Nazaret y Casa de la Sagrada Familia” (1895.). To je njegov duhovni životopis u kojem se njegova duša, personificirana u liku koji naziva “Desideria”, zamišlja u dijalogu s Isusom, Marijom i Josipom uz neke razgovore, kroz koje prati cijeli jedan proces kršćanskog i vjerskog usavršavanja, nadahnut duhovnost nazaretske kuće i škole.
Tjelesno izjedan od nekih rana, koje su ostale otvorene na njegovom boku tijekom posljednjih 16 godina njegova života, a koje je nazvao “milosrđem Gospodnjim”, 17. prosinca 1901., bogat vrlinama i zaslugama, Josip je predao svoju dušu Bogu u matičnoj kući Barceloni (Španjolska), središtu njegova rada, okružen ljubavlju i boli tolike djece i mladih za koje je proveo cijeli život. Njegove posljednje riječi bile su one koje je više puta ponavljao: “ Isuse, Josipe i Marijo, primite dušu moju kad umrem ”.
Josipa Manyaneta proglasio je blaženim 25. studenoga 1984., a svetim 16. svibnja 2004. sveti Ivan Pavao II. (Karol Józef Wojtyła, 1978.-2005.).
Njegovi posmrtni ostaci počivaju u urni kapele koledža Isusa, Marije i Josipa u Barceloni, koja je postala mjesto molitve za njegove duhovne sinove i kćeri te za mnoge roditelje, dječake i djevojčice, obitelji i poklonike koji su približili Bogu, privučeni njegovim primjerima i učenjima.
