Blažena Djevica Marija Žalosna

Blažena Djevica Marija Žalosna

Blažena Djevica Marija bila je obdarena posebnim milostima, ali je isto tako bila pogođena i velikim žalostima, koje joj je nagovijestio prorok Šimun još u vrijeme kada je prikazala dijete Isusa u hramu: “A tebi će samoj mač probosti dušu” (Lk 2, 35).

Pobožnost prema Blaženoji Djevici Mariji od sedam žalosti nastala je u srednjem vijeku u Njemačkoj. Kasnije ovu pobožnost na poseban način širi i nje­guje red Servita. Sveta Stolica 1667. godine dopuša Redu Servita treće rujanske nedjelje slaviti posebnu svetkovinu Blažene Djevice Marije od sedam žalosti. Papa Pio VII. 1814. godine proširio je svetkovinu na cijelu Crkvu u zahvalu što se oslobodio Napoleonova ropstva. Svetkovina se slavila na razne datume do Pija X. koji je odredio slavlje na današnji dan, 15. rujna. Poticaj za ovu Gospinu svetkovinu nalazimo u prikazanjima Marije u teškim događajima Kristove muke i smrti (Stabat Mater i Pieta). U čast Gospe Žalosne osnivala su se, osim reda Servita, pobožna društva i brojne pobožnosti, što se temelji na Šimunovu proroštvu: „A tebi će samoj mač probosti dušu” (Lk 2, 35). Ovom se svetkovinom htjelo nagla­siti Mariju kao Majku boli, nasuprot isticanju nje kao Kraljice, koja je uzdignuta i preobražena u nebeskoj slavi. To je i opravdano, zato što je Marijin zemaljski život bio prožet bolju, slično kao i život svakog čovjeka koji obiluje patnjama. Marijin zemaljski život nije bio izuzet od patnje nego je njezin život postao simbol patnje svake žene i majke patnice.

Daljnji razlog ove svetkovine jest ono što na poseban način ističu lauretanske litanije, Marija je Kraljica mučenika koji su svojim mukama i svojom krvlju posvjedočili svoju vjeru u Krista i svoju pri­vrženost Kristu. Marija je bila njihov uzor, „ljubila je više od svi, trpjela je više od svih”.

Konačno, razlog slavljenja Marijinih žalosti nalazimo u samoj Mariji kao supatnici Kristovoj. Taj kristološko-spasenjski vid Marije ostvaren je njezinom suradnjom u djelu otkupljenja: u času Kristova utjelovljenja, u cijelom njezinu životu, posebno kad je stajala podno križa na Golgoti. Zbog toga se ona i naziva: „službenica”, „suradnica”, „supatnica”. Ona je uistinu bila duboko sjedinjena sa svojim Sinom u svemu, posebno na Golgoti.

Papa Pavao VI., nabrajajući Marijine blagdane koji komemoriraju spasenjske događaje i blisku Marijinu povezanost s Kristom, za ovaj blagdan kaže kako imamo „izvrsnu prigodu oživivjeti u sjećanju odlučan trenu­tak povijesti spasenja, i počastimo Majku koja stoji uz križ svoga Sina, ””suosjećajući s njegovim mukama””” (MC 7).

Štovanje Blažene Djevice Marije Žalosne od nas traži „življenje i svjedočenje u konkretnom životu i trpeću ljubav prema Crkvi, kao što je to divno izrečeno u popričesnoj molitvi 15. rujna: „dok štujemo supatničku muku Blažene Djevice Marije, da u sebi nadopunjamo za Crkvu ono što nedostaje Kri­stovim mukama” (MC 11).