Nekoliko tisuća vjernika na Kedžari na “Divinom danu”
Uz sudjelovanje nekoliko tisuća hodočasnika svetu misu na prvu nedjelju poslije Petrova, 30. lipnja, kada se obilježava „Divin dan“, na Kedžari je predslavio fra Damir Pavić, tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
S fra Damirom je suslavilo 14 svećenika među kojima su bili: definitor Bosne Srebrene fra Vinko Sičaja, ramski gvardijan fra Andrija Jozić te župnik župe Sv. Ilije proroka u Doljanima, kojima pripada i lokalitet Kedžare na Vran planini, fra Stjepan Pavličević. On je na početku svete mise izrazio dobrodošlicu pristiglim vjernicima kojih je bilo nekoliko tisuća.
Prema tradiciji, misnom slavlju prethodile su pučke pobožnosti, obavljanje zavjeta i molitveni obilazak Divinog groba i spomen kipa. Također, hodočasnici su imali prigodu i za osobnu ispovijed.
Nakon uvodne pjesme koju su otpjevale članice etno skupine Čuvarice iz Rame, pod ravnanjem mag. Biljane Glibo, tekst „Divina govora“ ove je godine izrekla, u narodnu nošnju obučena, Katarina Markešić.
Budimo ponosni na svoje mučenike
Fra Damir je u prigodnoj propovijedi, ocrtavajući životni primjer Dive Grabovčeve, govorio o dobru i ljubavi koje svoj temelj imaju u življenju i svjedočenju vjere. Citiravši Isusove riječi da nema veće ljubavi od one da tko život svoj položi za svoje prijatelje, istaknuo je da hrvatski katolički narod u BiH treba biti ponosan na svoje mučenike. Na tom tragu ukratko je predstavio „mučeničku kartu“ počevši od Posavine i fra Lovre Milanovića, preko Sarajeva i deset franjevaca koji su stradali prije 500 godina (1524.) za vrijeme progona kršćana u režiji Gazi Husref-bega; zatim Uzdola i fra Stjepana Barišića; te istočne Bosne i Bl. Drinskih mučenica; pa do širokobriješki fratara koje je pogubio komunistički režim. Odatle je došao do „bisera mučeništva hrvatskog naroda“: Dive Grabovčeve. Iznio je potom vlastito intimno iskustvo kako je promišljajući što reći o njoj u hostiji vidio tri slike: mladu lijepu djevojku s očima koje se cakle poput bisera, koja zagledana u daljinu kao da nešto iščekuje; drugu scenu da ta djevojka oko ruku ima krunicu; i treću njezino lice sjajno poput anđela koju ruka svećenika pričešćuje svetom hostijom.
U tim je slikama fra Damir ukazao na poruku koja se može iščitati na temelju života Dive Grabovčeve. „Diva govori da je najvažnije vjeru u srcu nositi i nju se ne bojati i životom posvjedočiti“, rekao je propovjednik te to ilustrirao primjerom drva eukaliptusa koje se i nakon teškoga požara obnovi zato što ima jako korijenje.
Dalje je uputio na vrijednost i svetost obitelji. „Ako nema zdrave obitelji nema ni zdravog naroda ni zdrave države. Danas je napadnuto dostojanstvo žene na razne načine. Prije kada bi trudna žena ulazila u prostoriju svi bi ustajali. Zato što nema ništa svetije od donošena života. Vlasti svih razina trebaju sve učiniti da poštuju ženu koja rađa“, poručio je fra Damir i spomenuo nastojanja demografske obnove hrvatskoga naroda koja je neumorno provodio pokojni svećenik don Anto Baković.
Potom je uputio na vrijednost molitve citiravši što je kazao Bl. Alojzije Stepinac: „Kada vam oduzmu sve i kad mislite da nemate ništa, sklopite ruke na molitvu i imat ćete sve i bit ćete najjači.“ A kao vrhunac toga ukazao je na životnu važnost svete euharistije koja je „izvor i vrhunac našega života“. „Primajmo euharistiju dostojanstveno; pazimo kako dolazimo na mise; i nemojmo gubiti osjećaj misnoga ruha“, potaknuo je fra Damir.
Na kraju mise riječi zahvale uputio je župnik Pavličević spomenuvši na osobit način četvoricu bogoslova koji su na istom mjestu, uz Divin grob, prije pet godina položili zavjeta te hodočasnike koji su organizirano došli iz Uskoplja, Sarajeva (Briješće i Stup) i Požege (Ramska zajednica Požega). Nakon euharistijskoga slavlja nazočni su se zadržali u objedovanju po hladovini lokaliteta Kedžara.Opjevana čestitost Dive GrabovčeveSpomenimo da je misu uočnicu, kada se okupio rekordan broj vjernika, predslavio fra Mladen Vukšić, župnik u Posušju.
Inače, opjevana Diva Grabovčeva, bila je kći Luke i Luce Grabovac iz Rame, koja je živjela u 17. stoljeću, za vrijeme osmanlijske vladavine u Bosni. Mladi Tahir-beg Kopčić iz Kupresa htio ju je uzeti za ženu. Zaprosio je kada je imala 20-ak godina, ali ona ga je onda, uz suglasnost svoje obitelji, u nekoliko navrata odbila te pobjegla u planinu. Uvrijeđeni beg ju je našao, napao i ubio nožem.
Tijelo Dive Grabovčeve pokopano je na mjestu pogibije na Vran planini te je od davnina mjesto hodočašćenja. Danas se na grobu nalazi veliki kameni stećak, pored kojega je brončani kip, rad kipara Kuzme Kovačića,
Prema tradiciji, Divin dan obilježava se prve nedjelje nakon svetkovine svetih apostola Petra i Pavla.
Izvor: Nedjelja.ba
