SJEĆANJE Fra Ante Kutleša bio je izvanredan čovjek i svećenik te požrtvovan misionar – do kraja zaljubljen u Isusa i ljude
Fra Ante Kutleša, ispovjednik u Međugorju i bivši misionar u DR Kongo preminuo je u 77. godini života, 58. godini redovništva i 52. godini svećeništva. “Bio je izvanredan čovjek, svećenik i franjevac. Možemo biti ponosni svi mi koji smo s njime živjeli i drugovali. Bio je sjajan misionar, požrtvovan, sućutan, svet… zaljubljen u Isusa i ljude do kraja”, naveo je nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH.
U noći s petka 17. na subotu 18. travnja 2020. godine u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru u 77. godini života, 58. godini redovništva i 52. godini svećeništva preminuo je fra Ante Kutleša, ispovjednik u Međugorju i bivši misionar u DR Kongo.
Sudjelovao u izgradnji brojnih crkvi u udaljenim misijskim postajama te pomagao lokalnim zajednicama.
Fra Ante Kutleša rođen je 13. travnja 1944. u župi Prisoje od roditelja Stjepana i Anice r. Kutleša. Kršten je 17. travnja 1944. u Prisoju. Osnovnu školu pohađa od 1950. do 1958. u Aržanu; srednju školu od 1958. do 1962. u gimnaziji u Visokom. Filozofiju i teologiju pohađa od 1963. do 1966. u Visokom; 1966. – 1967. u Sarajevu i 1967. – 1970. u Königsteinu (Njemačka). Novicijat je proveo na Humcu, u Visokom i Sarajevu. Nakon odsluženja vojnog roka u Makedoniji nastavio je studij na bogosloviji u Sarajevu i Königsteinu (Njemačka) gdje je zaređen 8. veljače 1969. Pastoralnu godinu proveo je u tom njemačkom gradu te Hrvatskoj katoličkoj misiji u Zürichu (Švicarska). Svećeničku službu započinje kao duhovni pomoćnik u Konjicu od 1. ožujka 1970. do rujna 1973, a nakon toga djeluje u Zürichu do rujna 1974. gdje se i priprema za misije učeći francuski. Nakon pripreme za misije pošao je, pred Božić 1974., u Bruxelles (Belgija), a poslije cijepljenja protiv raznih tropskih bolesti, 26. siječnja 1975. stigao je u DR Kongo gdje su se već nalazili fra Blago Brkić i fra Ante Ivanković.
Kao misionar je djelovao je u Kayeyeu, Kamini, Mulebi i mjestu Kimungo. U svom dugogodišnjem misijskom radu u DR Kongu djelovao je i s pokojnim fra Stojanom Zrnom, fra Filipom Sučićem i fra Perom Čuićem koji je i dalje misionar u župi Prečistoga Srca Marijina u Kamini. Zajedno sa subraćom na prvom mu je mjestu bilo naviještanje evanđelja, pastoral i katehizacija. U postojećim misijskim župama i onima koje su osnivali izgradili su brojne crkve i župne kuće, a manje crkve i kapele u udaljenim misijskim postajama. Radili su na različitim drugim područjima života, posebno na karitativnom, socijalnom i kulturnom, ali i u graditeljstvu za potrebe lokalnih zajednica.
Podigli su brojne škole i ambulante, izgrađivali vodovode, ali i više od 20 mostova. Posebno valja istaknuti prevoditeljski rad fra Blage Brkića, koji je sa suradnicima preveo na domaći jezik kiluba Bibliju te mnoge druge knjige, ponajprije liturgijske i katehetske.
U misijama je bio sve do lipnja 2017., kad se vraća u Hercegovačku franjevačku provinciju na službu ispovjednika i župnog vikara u župi Sv. Jakova Apostola st. u Međugorju koju obnaša sve do smrti.
Sprovodni obredi, u skladu sa tadašnjom zabranom okupljanja zbog opasnosti zaraze koronavirusom, obavili su se u najužem krugu franjevačke zajednice i rodbine.
Sućut izrazio nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH.
“Poštovani oče Provincijale, upravo sam saznao tužnu vijest da je preminuo naš misionar fra Ante Kutleša. S njime sam bio dugo godina povezan, baš kao i s fra Filipom i fra Perom, najprije kao misionar, a potom i kao ravnatelj Papinskih misijskih djela”, naveo je Vlč. Antun Štefan nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH istaknuvši da je fra Ante bio izvanredan čovjek, svećenik i franjevac. “Možemo biti ponosni svi mi koji smo s njime živjeli i drugovali. Bio je sjajan misionar, požrtvovan, sućutan, svet…zaljubljen u Isusa i ljude do kraja”, napisao je vlč. Štefan te nastavio: “Vama, poštovani oče Provincijale, i svoj braći franjevcima, u ime Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj, u moje osobno ime i u ime Nacionalnog ureda PMD, u ime ravnatelja PMD nad/biskupija u Hrvatskoj kao i u ime misionara i misionarki, izražavam iskrenu molitvenu prisutnost i najdublje osjećaje poštovanja i sućuti. Iskrena sućut i njegovoj obitelji. U fra Anti smo imali sjajnog čovjeka, svećenika, franjevca i misionara. Gospodin mu je zasigurno pripremio najljepše mjesto u svojemu kraljevstvu.”
Neka Duh Sveti krijepi sve koji pomažu misije i potiču na akcije koje izgrađuju kraljevstvo Kristovo na zemlji.
U sjećanje na fra Antin život i rad donosimo njegov tekst o izgradnji crkve u Demokratskoj Republici Kongo i o časti, kako je sam naveo, da je upravo on dobio to važno poslanje. Tekst prenosimo u cijelosti:
Bio je to poziv Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u ožujku 2009. god. u dogovoru s Nacionalnom upravom Papinskih misijskih djela u BiH – Misijskom središnjicom koja je provela akciju prikupljanja priloga za izgradnju župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mulebi.
Prilike u misiji Muleba
Misija Muleba, u Biskupiji Kamina, u DR Kongu, nastala je 2008. god. iz jednog dijela Misije Kimungu, koja je također nova misija, nastala 1999. god. Pošto je Misija Kimungu po prostranstvu bila prevelika i teško je bilo svugdje stići, nužno je bilo, radi učinkovitosti, osnovati novu misiju. Misija Muleba ima osim središta, samog mjesta Muleba, još 22 sela. Udaljenosti su još uvijek velike. U dva smjera treba prijeći i 80 km, dok u druga dva nešto manje. Jedan potpuni pohod selima je oko 750 km terenskim vozilom i još 80 km motorkotačem.
Dakle, moglo bi se na području Misije Muleba osnovati još novih misija. U svim selima postoje i druge kršćanske zajednice, protestanskog usmjerenja. Mi smo u manjini, osim u nekoliko sela u koje su dolazili misionari i prije osnutka Misije Muleba. Odmah, 2008. god., počeli smo misliti na izgradnju župne crkve, ali prije toga je trebalo imati malo veću prostoriju gdje ćemo slaviti svetu misu, dakle kapelicu ili, kako to danas vole reći, višenamjensku dvoranu. Ako tražite pomoć u biskupijama na Zapadu za izgradnju kapelice, ne ćete ju dobiti, a ako se traži za višenamjensku dvoranu, onda nema problema…
U isto vrijeme gradio sam i višenamjensku dvoranu i župnu kuću. U međuvremenu sam stanovao u kući koju su mi vjernici Mulebe sami napravili, “kao i sebi”, i ondje sam stanovao dvije godine. Kuća je bila od ćerpiča, nepečene cigle, pokrivena travom, kao što to oni rade za svoje stanovanje. I bi dobro. Ipak sam se razveselio kad sam 2010. prešao u župnu kuću koju sam sam izgradio. Vodu sam doveo iz udaljenosti od 6,5 km. Pomoć je stigla iz Njemačke, Franjevačke misijske središnjice u Bonnu.
Dar Crkve u BiH
Krajem prosinca 2010. poslan je dar Crkve u BiH, prikupljen preko Nacionalne uprave PMD BiH, Misijske središnjice. Skupilo se 40 017 eura. Novac sam uredno dobio posredstvom franjevačke misijske uprave u Belgiji. Još jednom zahvaljujem svim darovateljima: župama i pojedincima. Sve vas imam uredno popisane i sjećam vas se u molitvama. Znam da ne daje onaj tko ima, nego onaj tko se naučio davati; tako veli iskustvo. Bivši ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH, mons. Tomo Knežević, dostavio mi je popis svih darovatelja. Veliko mu hvala!
Crkva je 35 m duga i 15 m široka. Građa je željezna. To se može vidjeti na slici. Hvala Bogu, radovi su pri kraju. Vjernici, koji su vrlo malobrojni, pomagali su u ravnanju terena, a što se novčane pomoći tiče, u njih se ne mogu pouzdati. Samo kad ne bi tražili da ja njima pomažem, to bi već bila nekakva pomoć. Posebno ove Godine milosrđa. Najprije sam im tumačio smisao Godine milosrđa, a sada oni meni drže “prodike”: “Oče, pa Godina je milosrđa, pomozi. Što bi rekao papa Franjo kad bi čuo da si nas odbio!”
Izgrađujemo “živu Crkvu”
Naravno, pomoć koju sam dobio iz Misijske središnjice u Sarajevu nije bila dovoljna da se sagradi župna crkva, posebno kad se ima u vidu da sam u Mulebu došao, što bi se reklo, “na ledinu”. Trebalo je sve dopremiti po ovim našim cestama.
Zatim, bez vode se ne može ništa ni početi, a da ne govorim o onima koji će izvoditi radove. Niti jedan radnik nema neku kvalifikaciju. Kad se prijave da bi radili, onda ih pitam što oni znaju raditi, a odgovor je uvijek isti: sve. Ovdje sve može značiti i ništa, eto samo imam dobru volju, a drugo ćeš mi pokazati kako se radi. Tako je to bilo u početku, a tako je i dan-danas. Bilo je i drugih darovatelja za izgradnju župne crkve, posebno među subraćom franjevcima. Ovom zgodom svima zahvaljujem. Može se reći da je teško graditi crkvu, ali je isto tako istina da je lijepo graditi crkvu. Drago mi je da je ta čast mene zapala. Zajedno s radnicima, njih dvadesetak, iz dana u dan i, naravno, uz Božju pomoć, koja nije izostala, konačno se dođe do lijepih rezultata. Ako Bog da, još koji mjesec i crkva će biti potpuno gotova. Sve na veću slavu Božju! Ali ne gradimo mi ovdje samo crkvene zgrade, nego također, i to na prvom mjestu, izgrađujemo “živu Crkvu” – pravu Crkvu.
Od osnutka misije pa do danas broj krštenih, uglavnom odraslih osoba, popeo se na 965. Na Duhove ove godine imao sam u jednoj filijalnoj misijskoj postaji svetu misu i krstio 19 osoba. Bilo je samo dvoje male djece, a ostalo su sve bili katekumeni. Bogu hvala i hvala dobrim katehetama i starješinama kršćanskih zajednica, koji nesebično poučavaju kršćanski nauk bez ikakve službene nadoknade za svoj rad. Takvima pronađem bar mali dar. Spomena je vrijedno ovdje reći jedno veliko hvala i inženjeru Borislavu Petricu, iz Posušja. On mi je vrlo rado izradio nekoliko nacrta, a ja izabrao jedan te ga je Boro izradio i po tome sam, uz male preinake, sve radio. Neka mu je hvala i od Boga plaća!
Vama svima koji ste potpomogli projekt Izgradimo crkvu u DR Kongu veliko HVALA, a sve one koji potpomažu misije neka ih i dalje Duh Sveti krijepi i potiče na nove akcije koje će izgrađivati kraljevstvo Kristovo na zemlji.
